Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE – GRAD NA UGLJU: Limski rudari

Objavljeno prije

na

Potpuno hamiltonovska, na žalost fotografski nezabilježena, slika jednog miholjskog sunčanog popodneva na Limu i čovjeka koji gazeći, s macolom i metalnom štangom u rukama, vadi iz vode grumenje uglja, otvara apsurdnu priču o gradu koji leži na rudi i rudniku koji godinama ne radi.

Ovaj čovjek to danas vjerovatno čini rekreativno, ali je ugalj izvađen iz Lima za mnoge porodice u naselju Hareme, s desne strane rijeke, značio opstanak za vrijeme dugih zima. Stariji i vremešniji Beranci prisjećaju se kako su se nekada skoro sve haremske, starogradske porodice time bavile. Neko za svoje potrebe, a neko i za prodaju.

,,Odozgo, od mosta kod hotela Berane pa sve dolje do novog magistralnog mosta, i niže, svuda je ugalj u vodi. Naročito ga ima u godinama velikih vodostaja, kada Lim spere površinski šljunkoviti sloj i otkrije ga. Onda bi svi navalili da vade” – priča jedan od njih.

U poratnim godinama postojao je pored Lima i rudnik, odnosno organizovana površinska eksploatacija.

,,Radila je to država. Onda je nadošao Lim. Bila je to najveća povodnja koja se u ovom kraju pamti. Uništila je taj rudnik. Odnijela je i tada jedini gradski most”, prisjeća se ovaj čovjek.

I ne samo u Limu. Ugalj je, kako pričaju, ispod čitavog naselja Hareme. Veliki broj kuća – Efovića, Đurišića, Beganovića, Ćeranića, Folića, kao i mnogih drugih, leže upravo na uglju. U tom naselju možete čuti priče i o tome kako su ljudi, kopajući temelje, dolazili do uglja na jedva metar dubine.

Iskusni rudarski inženjer Ljubo Gledović stručno i precizno objašnjava kako, zapravo, čitavo Berane leži na velikoj ugljenoj ploči.

,,To na šta se nailazi u Haremima i na nekim drugim mjestima u gradu samo su takozvani izdanci. Čitav grad, naime, leži na velikoj ugljenoj ploči debljine četiri i po, do devet metara, pa i više na pojedinim mjestima, kao što je to slučaj u selu Dapsići. Ploča ispod grada na dubini je od oko dvjesta metara. Upravo na toj dubini su i rudarski hodnici jame Petnjik”, kaže Gledović.

Prema njegovim riječima, ukupne rezerve uglja u takozvanom beranskom basenu procijenjene su na 167 miliona tona.

,,To su geološke rezerve. Bilansne rezerve, ili drugim riječima ono što je dostupno, iznosi oko trideset miliona tona. Od toga, opet, eksploatacione rezerve iznose dvadeset pet miliona tona. Bilansne rezerve samo jame Petnjik su oko šesnaest miliona tona, dok su dubinska nalazišta na Polici devet i po, a u selu Zagorje oko tri i po miliona tona”, dodaje on.

Gledović objašnjava i da ukupni resursi nijesu bukvalo nedostupni, već da kopanje ispod samog grada, koje se u Evropi odavno radi, kod nas nije isplativo, pri činjenici da su i tako velike zalihe lako dostupne.

Jama Petnjik beranskog Rudnika mrkog uglja, s druge strane brda Jasikovac, grada i Harema, otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

,,To je jedna od najbezbjednijih jama, s najboljim uslovima. Pravo bogatstvo. Ima osam polja od kojih su otkopana samo dva. Na žalost, sada joj prijeti propast. Potopljena je i neki rudari koji su angažovani, ovih dana čine velike napore i vodu vade u vagonima za ugalj”, upozorava Gledović.

On kaže da ih niko nije shvatio ozbiljno kada su upozoravali da bi jama mogla biti potopljena. Ni država i resorno ministarstvo, ni bivši i sadašnji vlasnici.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, sastavljenom od kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera izbili su nesporazumi koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Svoj udio u privatizaciji Slovaci su tada prikazali uvezenom opremom za automatsko kopanje rude. Nakon što je završena eksploatacija u jednom od osam polja jame Petnjik, oprema je ostala pod zemljom na dubini od dvjesta metara. Mašine su zatrpane zemljom, i njihovo eventualno izvlačenje ne bi bilo ekonomski opravdano, iako im je vrijednost svojevremeno prikazana sa tri i po miliona eura.

Jedan od članova komisije koja je bila formirana u beranskom Rudniku uglja kako bi se utvrdila stvarna vrijednost te opreme radi prodaje, rekao je Monitoru da bi vađenje mašina koštalo više nego što one trenutno vrijede, da bi to „bio uzaludan i težak posao”. Trista tona željeza trebalo bi izvući nekoliko kilometara zatrpanim tunelima i iznijeti s dubine od dvjesta metara.

Taj izvor koji nije želio da mu se pominje ime ispričao je da su mašine kada su stigle u Berane montirane i unesene u jamu specijalnim dizalicama, i da je sve to je trajalo čitavih dvadeset dana dok mašine nijesu montirane u polje B, koje je tada eksploatisano. On vjeruje da je jedina mogućnost da se mašine eventualno upotrijebe bila da se izmjeste iz polja B, gdje je eksploatacija završena, u neko drugo, i da bi to možda bilo ekonomski opravdano.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je prije sedam godina kupila kompanija Balkan enerdži, s velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga nije bilo ništa, a sve to uz potpunu i prećutnu saglasnost Vlade, iz koje je obično dobijan komentar tipa – „bolje bilo kakav investitor neko nikakav”. Grčka firma Balkan Enedži malo prije kupovine rudnika u Beranama, avgusta 2007. godine, registrovana je u Podgorici za poslove proizvodnje, prometa i usluga. Zvanično je saopšteno da je to podružnica grčkog koncerna Restis Group, čiji je vlasnik milijarder Viktor Restis.

Kada je Restis odustao od beranskog rudnika, odjednom se pojavio Metalfer iz Sremske Mitrovice. Njima su pertneri u poslu trebalo da budu Rudnici Velenje iz Slovenije. Sve je djelovalo prilično udbjedljivo, samo da se nije dešavalo nekoliko dana prije lokalnih izbora u Beranama. Zbog toga je postojala sumnja da je to još jedna prevara.

Metalfer je u međuvremenu registrovao dvije firme, jednu u Podgorici, drugu u Beranama – Rudnici mrkog uglja Podgorica, odnosno Berane. Odlučili su da ne zadržavaju stare radnike i s njima postigli dogovor da im izmire plate, povežu staž i daju otpremnine.

Inženjer Ljubo Gledović, koji je do sada bio i predsjednik sindikata ove kompanije, ipak iskazuje izvjesnu dozu skepse.

„Osim što izvlače vodu, oni još uvijek nijesu ništa ozbiljnije preduzeli. Mi ćemo ih čekati da ispune obećanja još desetak dana, a onda ćemo vidjeti šta da radimo. U svakom slučaju, mi smo prihvatili ponudu koju su dali da nas isplate i da počnu da rade. Nama, koji smo proveli život u tom rudniku i koji znamo šta je taj rudnik, stalo je da se on spasi. Pitanje je samo da li su oni iskreni u svojim najavama”, kaže inženjer Gledović.

Iako grad leži na uglju, Rudnik mrkog uglja u Beranama ne radi već više od dvanaest godina. Ugalj u ovom gradu, iz Lima, vade jedino mejštani, mada i taj posao polako odlazi u zaborav.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo