Povežite se sa nama

OKO NAS

PRIVATIZACIJA KOLAŠINSKE IMPREGNACIJE: Prodato ili poklonjeno

Objavljeno prije

na

Nedavno okupljanje desetak bivših radnika kolašinske Impregnacije ispred preduzeća podsjetilo je javnost na sunovrat jedne od najuspješnijih firmi na sjeveru Crne Gore. Gotovo 50 godina uspješnog poslovanja preduzeća, što kao samostalnog privrednog subjekta, što kao OUUR-a nekadašnjeg privrednog giganta Šumsko industrijskog kombinata Tara prekinuto je 2007. uvođenjem stečaja. Te godine u Impregnaciji radilo je 96 radnika, a ranijih godina bilo ih je i po 250, što stalno zaposlenih, što sezonskih. Pred stečaj 34 radnika proglašena su tehnološkim viškom, a oni ni do danas nijesu dobili otpremnine, niti je ispunjena ni jedna obaveza iz socijalnog programa.

Impregnaciju je 2008. godine na ponovljenoj licitaciji, na kojoj je prvobitna cijena umanjena za oko 600.000 eura, kupila kompanija Vektra nord za 2, 8 milona eura. Od toga, Vektra je uplatila nešto više od 280.000 eura, kao licitacioni depozit.

„Kako nam je rečeno u Privrednom sudu, nigdje ne postoje dokazi da je Vektra, osim tog iznosa, išta više uplatila. Stečaj, takođe, kako tvrde u Privrednom sudu, još nije okončan, a imovina Impregnacije još nije uknjižena na novog vlasnika. Mi već sedam godina obilazimo sve nadležne institucije tražeći da nam odgovore ko je nadležan za realizaciju socijalnog programa, to jest, kada ćemo kao i svi ostali radnici u Crnoj Gori, koji su na isti način izgubili posao, dobiti otpremnine u skladu s godinama radnog staža”, kaže Radivoje Bulatović, jedan od radnika, koji su minule sedmice došli pred preduzeće da još jednom apeluju na nadležne da se uključe u rješavanje njihovih problema.

Njegove kolege tvrde da je za radnike manje važno šta se otkako je Vektra vlasnik dešavalo s Impregnacijom, to jest da li je preduzeće prodato ili poklonjeno. Smatraju da tom privatizacijom treba da se bavi državni tužilac. Kupoprodajni ugovor dugo je skrivan od njih, pa su bili prinuđeni da ga privatnim vezama nabave. Kako kažu bivši radnici, ispostavilo se da ugovor ima anekse, koji su vrlo sumnjivi.

U Privrednom sudu bili su zaprepašteni kada smo im pokazali aneks ugovora, kojim je Vlada Vektru oslobodila plaćanja oko 1,3 miona eura od kupoprodajne cijene. Obrazloženja nema, pa je prava misterija, kojom nadležni ne žele da se bave, kako se to i zbog čega dogodilo. Ne želimo ni mi, tim prije što ne možemo ovoliko godina da se izborimo ni za svoje otpremnine. Nemoguće je da nikoga ne zanima kako to da Vektra godinama raspolaže svim što je to preduzeće posjedovalo – ističu radnici otpušteni kao tehnološki višak.

Prema njihovim riječima, pored činjenice da Vektra, osim licitacionog depozita nije eura uplatila, rasprodata je vrijedna imovina preduzeća, a pogoni porušeni. Ostala je čista poljana samo sa jednim malim pogonom.

Gotovo sve je ili rasprodato ili porušeno. Cilj Vektre nije bio pokretanje proizvodnje, iako su najavljivali investiciju od šest miona eura. Imamo razloga da sumnjamo da su se, skoro džabe, domogli preko 200 000 kvadratnih metara građevinskog zemljišta na atraktivnoj lokaciji pored magistrale, čijom bi prodajom kasnije dobili enormnu zaradu. Da je sve bilo već ugovoreno dokazuje i činjenica da stečajni dužnik nije ni pokušao da donese plan reorganizacije već je tražio da se uvede klasični stečaj zbog duga od oko 300.000 eura. Investicioni i socijalni programi nijesu nikom dostavljeni . podsjećaju radnici.

Rješavanju njihovih problema nije pomoglo ni što su, na sastanku koji je prethodio prodaji preduzeća, tadašnji predsjednik Opštine Mileta Bulatović i ministar Milutin Simović dali riječ da će se odreći potraživanja prema Impregnaciji, ukoliko se taj novac iskoristi za isplatu radnika koji su proglašeni tehnološkim viškom. Državi je preduzeće dugovalo 130.000, a Opštini 53.000 eura.

Do sada su predstavnici 34 bivša radnika obišli više puta ministarstva – rada i socijalnog staranja, finansija, ekonomije i poljoprivrede. Obratili su se i Komisiji za kontrolu i praćenje postupaka privatizacije, predsjedniku Opštine Darku Brajuškoviću…

,,Iako smo tražili pisani odgovor na naše zahtjeve, dobijali smo samo usmenu informaciju da oni nijesu nadležni. Tako su nas iz Ministarstva rada i socijalnog staranja, poslali u Ministarstvo finansija, odatle u Ministarstvo poljoprivrede, a oni opet sugerisali da idemo u Ministarstvo ekonomije. Pomoćnik jednog ministra, nakon što smo ga detaljno informisali i pokazali mu dokumentacij vezanu za ‘privatizaciju’, kazao da je to posao za državno tužilaštvo. S obzirom da se državni tužilac još nije bavio Impregnacijom, jasno je da za to ne postoji volja”, kažu radnici.

U Centralnom registru privrednih subjekata, uz naziv preduzeća stoji još i informacija da je stečaj u preduzeću pokrenut 2007. godine. Nema podataka o vlasničkoj strukturi. Prema nezvaničnim informacijama iz Uprave za nekretnine, tri zahtjeva Vektre za upis vlasništva nad kolašinskim preduzećem su odbijena. Od onih koji sada organizuju proizvodnju teško se dobijaju informacije. Čak i prilikom posjete ministra poljoprivrede Predraga Ivanovića tom preduzeću u septembru minule godine, bili su pozvani samo odabrani novinari.

Na činjenicu da je u Impregnaciji pokrenuta proizvodnja i zaposleno 26 radnika, pored Ivanovića, bila je tada ponosna i vd izvršna direktorica Vektre Nord Vesna Milošević, koja je najavila i proširenje kapaciteta.  To se do sada nije dogodilo.

Nekoliko dana ranije Milić Popović, član menadžmenta Vektre Montenegro požalio se novinaru Pobjede da je “pokretanje proizvodnje, samo jedan od konkretnih odgovora na neviđenu medijsku harangu koju organizuju neki nezavisni mediji protiv Vektre Montenegro i njenih „kćerki firmi”.”

Obezbjeđenje Impegnacije inače ne dozvoljava novinarima slikanje fabričkog kruga čak ni iza ograde. Kapija se otvara samo kamionima koji dovoze drvnu građu u jedini pogon koji još postoji. Jedan aktivan pogon za drvopreradu, u kojem je zaposleno 26 Kolašinca bio bi razlog za zadovoljstvo menadžmenta Vektre, samo ako bi se zaboravila činjenica da je prije stečaja i po mnogo čemu problematične privatizacije, u istom preduzeću radilo 100 ljudi u nekoliko proizvodnih hala. Razloga za sumnju je mnogo, sve dok nadležni ne objasne šta se dogodilo sa vrijednom imovinom kolašinskog preduzeća i kada će Vektra uplatiti novac za ono čime već šest godina nesmetano raspolaže.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo