Povežite se sa nama

OKO NAS

PRIVATIZACIJA KOLAŠINSKE IMPREGNACIJE: Prodato ili poklonjeno

Objavljeno prije

na

Nedavno okupljanje desetak bivših radnika kolašinske Impregnacije ispred preduzeća podsjetilo je javnost na sunovrat jedne od najuspješnijih firmi na sjeveru Crne Gore. Gotovo 50 godina uspješnog poslovanja preduzeća, što kao samostalnog privrednog subjekta, što kao OUUR-a nekadašnjeg privrednog giganta Šumsko industrijskog kombinata Tara prekinuto je 2007. uvođenjem stečaja. Te godine u Impregnaciji radilo je 96 radnika, a ranijih godina bilo ih je i po 250, što stalno zaposlenih, što sezonskih. Pred stečaj 34 radnika proglašena su tehnološkim viškom, a oni ni do danas nijesu dobili otpremnine, niti je ispunjena ni jedna obaveza iz socijalnog programa.

Impregnaciju je 2008. godine na ponovljenoj licitaciji, na kojoj je prvobitna cijena umanjena za oko 600.000 eura, kupila kompanija Vektra nord za 2, 8 milona eura. Od toga, Vektra je uplatila nešto više od 280.000 eura, kao licitacioni depozit.

„Kako nam je rečeno u Privrednom sudu, nigdje ne postoje dokazi da je Vektra, osim tog iznosa, išta više uplatila. Stečaj, takođe, kako tvrde u Privrednom sudu, još nije okončan, a imovina Impregnacije još nije uknjižena na novog vlasnika. Mi već sedam godina obilazimo sve nadležne institucije tražeći da nam odgovore ko je nadležan za realizaciju socijalnog programa, to jest, kada ćemo kao i svi ostali radnici u Crnoj Gori, koji su na isti način izgubili posao, dobiti otpremnine u skladu s godinama radnog staža”, kaže Radivoje Bulatović, jedan od radnika, koji su minule sedmice došli pred preduzeće da još jednom apeluju na nadležne da se uključe u rješavanje njihovih problema.

Njegove kolege tvrde da je za radnike manje važno šta se otkako je Vektra vlasnik dešavalo s Impregnacijom, to jest da li je preduzeće prodato ili poklonjeno. Smatraju da tom privatizacijom treba da se bavi državni tužilac. Kupoprodajni ugovor dugo je skrivan od njih, pa su bili prinuđeni da ga privatnim vezama nabave. Kako kažu bivši radnici, ispostavilo se da ugovor ima anekse, koji su vrlo sumnjivi.

U Privrednom sudu bili su zaprepašteni kada smo im pokazali aneks ugovora, kojim je Vlada Vektru oslobodila plaćanja oko 1,3 miona eura od kupoprodajne cijene. Obrazloženja nema, pa je prava misterija, kojom nadležni ne žele da se bave, kako se to i zbog čega dogodilo. Ne želimo ni mi, tim prije što ne možemo ovoliko godina da se izborimo ni za svoje otpremnine. Nemoguće je da nikoga ne zanima kako to da Vektra godinama raspolaže svim što je to preduzeće posjedovalo – ističu radnici otpušteni kao tehnološki višak.

Prema njihovim riječima, pored činjenice da Vektra, osim licitacionog depozita nije eura uplatila, rasprodata je vrijedna imovina preduzeća, a pogoni porušeni. Ostala je čista poljana samo sa jednim malim pogonom.

Gotovo sve je ili rasprodato ili porušeno. Cilj Vektre nije bio pokretanje proizvodnje, iako su najavljivali investiciju od šest miona eura. Imamo razloga da sumnjamo da su se, skoro džabe, domogli preko 200 000 kvadratnih metara građevinskog zemljišta na atraktivnoj lokaciji pored magistrale, čijom bi prodajom kasnije dobili enormnu zaradu. Da je sve bilo već ugovoreno dokazuje i činjenica da stečajni dužnik nije ni pokušao da donese plan reorganizacije već je tražio da se uvede klasični stečaj zbog duga od oko 300.000 eura. Investicioni i socijalni programi nijesu nikom dostavljeni . podsjećaju radnici.

Rješavanju njihovih problema nije pomoglo ni što su, na sastanku koji je prethodio prodaji preduzeća, tadašnji predsjednik Opštine Mileta Bulatović i ministar Milutin Simović dali riječ da će se odreći potraživanja prema Impregnaciji, ukoliko se taj novac iskoristi za isplatu radnika koji su proglašeni tehnološkim viškom. Državi je preduzeće dugovalo 130.000, a Opštini 53.000 eura.

Do sada su predstavnici 34 bivša radnika obišli više puta ministarstva – rada i socijalnog staranja, finansija, ekonomije i poljoprivrede. Obratili su se i Komisiji za kontrolu i praćenje postupaka privatizacije, predsjedniku Opštine Darku Brajuškoviću…

,,Iako smo tražili pisani odgovor na naše zahtjeve, dobijali smo samo usmenu informaciju da oni nijesu nadležni. Tako su nas iz Ministarstva rada i socijalnog staranja, poslali u Ministarstvo finansija, odatle u Ministarstvo poljoprivrede, a oni opet sugerisali da idemo u Ministarstvo ekonomije. Pomoćnik jednog ministra, nakon što smo ga detaljno informisali i pokazali mu dokumentacij vezanu za ‘privatizaciju’, kazao da je to posao za državno tužilaštvo. S obzirom da se državni tužilac još nije bavio Impregnacijom, jasno je da za to ne postoji volja”, kažu radnici.

U Centralnom registru privrednih subjekata, uz naziv preduzeća stoji još i informacija da je stečaj u preduzeću pokrenut 2007. godine. Nema podataka o vlasničkoj strukturi. Prema nezvaničnim informacijama iz Uprave za nekretnine, tri zahtjeva Vektre za upis vlasništva nad kolašinskim preduzećem su odbijena. Od onih koji sada organizuju proizvodnju teško se dobijaju informacije. Čak i prilikom posjete ministra poljoprivrede Predraga Ivanovića tom preduzeću u septembru minule godine, bili su pozvani samo odabrani novinari.

Na činjenicu da je u Impregnaciji pokrenuta proizvodnja i zaposleno 26 radnika, pored Ivanovića, bila je tada ponosna i vd izvršna direktorica Vektre Nord Vesna Milošević, koja je najavila i proširenje kapaciteta.  To se do sada nije dogodilo.

Nekoliko dana ranije Milić Popović, član menadžmenta Vektre Montenegro požalio se novinaru Pobjede da je “pokretanje proizvodnje, samo jedan od konkretnih odgovora na neviđenu medijsku harangu koju organizuju neki nezavisni mediji protiv Vektre Montenegro i njenih „kćerki firmi”.”

Obezbjeđenje Impegnacije inače ne dozvoljava novinarima slikanje fabričkog kruga čak ni iza ograde. Kapija se otvara samo kamionima koji dovoze drvnu građu u jedini pogon koji još postoji. Jedan aktivan pogon za drvopreradu, u kojem je zaposleno 26 Kolašinca bio bi razlog za zadovoljstvo menadžmenta Vektre, samo ako bi se zaboravila činjenica da je prije stečaja i po mnogo čemu problematične privatizacije, u istom preduzeću radilo 100 ljudi u nekoliko proizvodnih hala. Razloga za sumnju je mnogo, sve dok nadležni ne objasne šta se dogodilo sa vrijednom imovinom kolašinskog preduzeća i kada će Vektra uplatiti novac za ono čime već šest godina nesmetano raspolaže.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KADROVSKA POLITIKA U PLANTAŽAMA: Otkazom protiv znanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugogodišnji glavni tehnolog u Plantažama Zoran Miladinović dobio je otkaz. Tereti se da nije bio u kancelariji, iako mu je u opisu posla terenski rad i briga o zaštiti bilja. On tvrdi da je samo jedan u nizu visokokvalifikovanog kadra koji se degradira. S druge strane, postoji sumnja na brojne lažne diplome u ovoj kompaniji

 

Dugogodišnji glavni tehnolog Plantaža 13. jul Zoran Miladinović krajem januara dobio je otkaz.

Miladinović posjeduje doktorat iz oblasti zaštite bilja, objavio je 20 naučnih radova na ovu temu, a od 1991. zaposlen je u Plantažama.

Zbog svoje stručnosti i iskustva u oktobru 2021. imenovan je za vršioca dužnosti izvršnog direktora Plantaža. Na lični zahtjev povukao se sa ove funkcije u novembru 2022. Na njegovo mjesto imenovan je Igor Čađenović, dodatašnji direktor Sektora prodaje i marketinga, kadar Demokratskog fronta.

Početkom novembra prošle godine rektor Univerziteta Crne Gore  Vladimir Božović i direktor kompanije 13. jul – Plantaže Igor Čađenović potpisali su Memorandum o saradnji koji predstavlja temelj za buduće zajedničke aktivnosti u oblasti poljoprivrednih i tehničko-tehnoloških nauka. Kako je Miladinović još prije deset godina Univerzitet Crne Gore izabrao za naučnog saradnika za oblast zaštite bilja, očekivao se njegov doprinos ovoj saradnji. Međutim, njemu je, u decembru, uručen aneks o radu kojim se sa mjesta šefa službe zaštite bilja u vinogradarsko-voćarskoj proizvodnji raspoređuje na mjesto stručnog saradnika za preciznu poljoprivredu.

Degradacija nije bila dovoljna, pa mu Čađenović, sredinom januara, dostavlja ,,Upozorenje o postojanju opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu”.  Miladinović je upozoren da, navodno, 10 dana nije dolazio na posao. Prema Zakonu o radu otkaz slijedi ukoliko neopravdano izostajanje sa posla traje tri ili više radnih dana uzastopno,  odnosno pet radnih dana sa prekidima u toku od 12 mjeseci.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA BOLOVANJA: ,,Najbolesniji“ u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po broju bolovanja rekorderi smo u Evropi. To nas godišnje košta devet miliona eura. Poslodavci i Vlada riješili su da stanu na put ovoj epidemiji koja je skupa a i smanjuje produktivnost. Najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci

 

 

Svakog mjeseca na bolovanjima se nalazi oko 15 odsto ukupnog broja radnika, pa je Crna Gora po tome rekorder u Evropi. ,,Nismo najbolesnija nacija, ali imamo podatak da Crnogorci najviše boluju u Evropi”, dijagnostifikovao je nedavno stanje premijer Milojko Spajić.

Tokom prošle godine registrovano je 15.812 bolovanja, što je 1,3 miliona izgubljenih radnih sati. U Fondu za zdravstveno osiguranje su izračunali da je  prosječan broj izgubljenih radnih dana po korisniku bolovanja 84.

Refundacije za bolovanje tokom prošle godine koštaće devet miliona eura. Za 2022.godinu  iz budžeta je, na osnovu refundacija za bolovanje, isplaćeno šest miliona eura.

U Fond svakog dana stiže do 40 zahtjeva za procjenu bolovanja, izjavio je direktor ove institucije Vuk Kadić.

Za rubriku Vjerovali ili ne je podatak Fonda da je najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci. Dijagnoza –  depresija.

Predsjednik Sindikata izabranih ljekara Igor Ljutica izjavio je da su najčešći razlozi za zloupotrebu bolovanja loši međuljudski odnosi: ,,Kad dolazi do promjena vlasti i promjena pozicija, dolazi do psihosomatskih oboljenja. To je otprilike uvijek F dijagnoza, često zbog stresa ljudi nisu sposobni za rad”.

Da je prošle godine došlo do znatnog rasta bolovanja, najviše u državnim institucijama, upozorio je Slobodan Mikavica, predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore: ,,Rast je prepoznat u institucijama gdje je došlo do promjene na čelnim mjestima i gdje su se, kako se vjeruje, zaposleni nezadovoljni promjenama, odlučili na ovaj korak. Svi smo toga svjesni ali ćutimo i ništa ne preduzimamo”.

U podgoričkom preduzeću Čistoća, zaposleno je 670 radnika, u januaru je na bolovanju bilo 114 zaposlenih, a u decembru prošle godine 101. U firmi je, inače, oko 670 zaposlenih. ,,Pedeset odsto je na bolovanju duže od 60 dana. Često su međuljudski odnosi razlog zbog kojih ljudi idu na bolovanje, a i komunikacija sa nadređenima”, izjavio je direktor Čistoće Denis Hot .

Od ukupno 16.600 prosvjetnih radnika, više od deset odsto je van učionica. ,,Na bolovanju je 1.700 prosvjetnih radnika, s tim što se ovaj broj ne odnosi na zaposlene na Univerzitetu”, rekla je Milica Nišavić iz Ministarstva prosvjete.

Probleme sa bolovanjem imaju i u privatnom sektoru. Vlasnik trgovačkog lanca Voli Dragan Bokan je zloupotrebe bolovanja svrstao među tri glavna problema sa kojima se susreću privrednici, uz neodstatak radne snage i neefikasnost državnog aparata. On je kazao da u njegovoj kompaniji svakog mjeseca 200 do 250 radnika koristi bolovanje.

Izabrani ljekari imaju pravo da na mjesec dana izdaju bolovanje. Državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja Milena Cojić kazala je da je tokom prošle godine u podgoričkim domovima zdravlja otvoreno više od 31.500 bolovanja. Bolovanje se nakon mjesec dana produžava na osnovu mišljenja specijaliste.

Institucije su krenule u provjeru epidemije bolovanja. ,,Fond je formirao komisije za procjenu bolovanja, a prisustvo je obavezno. Izuzeci su onkološki pacijenti i trudnice. Ne bih se složio da smo najbolesnija nacija u Evropi i da odskačemo u okruženju”, poručio je direktor Fonda Kadić.

Za sada komisija obilazi ljekare opšte prakse i gdje primijete da se izdaje veći broj bolovanja upućuje usmene opomene. Ipak, iz Fonda ističu da se dobar dio bolovanja izdaje od strane ljekara specijalista, a da oni njih ne mogu da kontrolišu.

Na inicijativu Unije poslodavaca očekuje se formiranje radnog tijela koje bi se podrobnije pozabavilo problemom zloupotrebe bolovanja. U tom tijelu pored UPCG i Fonda za zdravstvo trebalo da učestvuju i predstavnici Ministarstva zdravlja, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Fonda PIO, sindikata.

,,Najvažnije je da zloupotrebu bolovanja nazovemo pravim imenom. To je krađa i korupcija”, poručio je predsjednik UPCG Mikavica.

Iz Unije se žale da je najveći problem zloupotreba u roku od dva mjeseca.
Troškove za naknadu zaposlenom na bolovanju u periodu do 60 dana snosi poslodavac, a ako bolovanje traje preko tog perioda poslodavac ima pravo na refundaciju od Fonda za zdravstveno osiguranje. Za zaposlene u privatnom sektoru naknada tokom bolovanja iznosi 70 odsto zarade, a u javnoj upravi ona je 90 odsto zarade. Iz Unije se zalažu da se skrati period u kome isplata naknade za privremenu spriječenost za rad pada na teret poslodavca i to sa postojećih 60 na 30 dana. Pozivaju se na praksu zemalja EU.

Mikavica predlaže i rigoroznije mjere kako bi se stalo na put zloupotrebama: ,,To je formiranje komisije koja će moći da vrši kontrolu i u stanu pacijenta. Medicinska dokumentacija bi trebalo da sadrži preporuke šta pacijent može ili smije da radi u periodu bolovanja. Da li smije da putuje van mjesta boravka, kada smije da napušta stan, da li smije da obavlja druge poslove. Do sada je bilo drugačije. Bili ste svjesni da neko zloupotrebljava bolovanje ali nijeste mogli da reagujete”.

Pojedini bi se našalili da po stanovima nemaju što ići, jer su nerijetki slučajevi i da oni koji koriste bolovanje rade drugi posao, odu na planinarenje ili nađu bolje plaćeni posao u inostranstvu.

U borbi sa ovom i drugim pošastima modernog rada 45 kompanija u Njemačkoj je od ovog mjeseca počelo testiranje četvorodnevne radne nedjelje. Eksperiment će trajati pola godine, a zaposleni će za to vrijeme primati punu platu, iako će provoditi znatno manje vremena u kancelariji ili će raditi od kuće. U Velikoj Britaniji je u eksperiment četvorodnevne radne nedjelje bilo uključeno 2.900 zaposlenih. Rezultat toga je da je broj zaposlenih koji su dali otkaz pao za čak 57 odsto, prometi kompanija su povećani, a za oko dvije trećine smanjen je broj dana bolovanja.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKAJ KOMUNIKACIJA PRIHVAĆENA KAO DOKAZ: Može, ali…

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz obrazloženja sutkinje Kovačević jasno proizilazi da je inkriminišući materijal iz skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potkrijepljen dodatnim materijalnim dokazima. Ostaje nepoznanica šta će biti sa predmetima u kojima to nije slučaj

 

Nakon više od dvije godine iščekivanja, u podgoričkom Višem sudu donijeta je prva (nepravosnažna) presuda u predmetu zasnovanom na dekodiranoj Skaj komunikaciji, koja je Crnoj Gori dostavljena od pravosudnih organa Francuske. Sutkinja Vesna Kovačević se, tokom obrazloženja presude kojom je grupu koja je planirala da ubije Budvanina Marka Ljubišu zvanog Kan osudila na ukupno 20 godina i šest mjeseci zatvora, pozabavila i dokaznim materijalom pribavljenim dešifrovanjem skaj komunikacije. Preciznije, njegovom dokaznom snagom.

Mediji su pohitali da objave da je nepravosnažno presuđeno kako je skaj komunikacija validan dokaz. Samo rijetki su ispratili obrazloženje sutkinje Kovačević iz kojeg jasno proizilazi da je skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potrkijepljena dodatnim materijalnim dokazima. Pored ostalog,  među njima se našao i kriptovani telefon koji je oduzet od optuženog Strahinje Savića, čiji zatadak je bio da prati Ljubišu.

“U postupku je utvrđeno da je budvanska policija od okrivljenog Savića oduzela kriptovani telefon, da je zatim okrivljeni samovoljno dao, kako šifru od telefona, tako i šifru od Skaj aplikacije, tako da su neosnovani navodi odbrane da je izuzimanje prepiske iz telefona Savića radnja pretresanja telefona koju mora pratiti naredba o pretresanju i da to predstavlja pravno nevaljan dokaz. Sud je utvrdio da nije vršena radnja pretresanja telefona, da je Savić sam predao telefon i šifre, a što je potvrđeno i saslušanjem rukovodioca i službenika policije koji je izvršio uvid i fotografisao prepiske iz Skaj komunikacije i narezao ih na jedan DVD do momenta kada je došlo do resetovanja telefona, odnosno “prženja” svih komunikacija. Znači, policijski službenik je obezbijedio navedeni dokaz od uništenja, a koji se zaista desio nakon fotografisanja sadržaja na tom telefonu”, piše u presudi.

Iz iskaza tog svjedoka, navodi se, proizlazi da su to morali hitno da odrade “upravo da ne bi neko, ko vidi da se ne odgovara na poruke iz grupe, iste izbrisao”. A komunikacija iz telefona koji je oduzet od Savića, kazala je sutkinja Kovačević, u saglasnosti je sa skaj komunikacijom koja je dobijena putem međunarodne pravne pomoći.

Pitanje je, dakle, da li bi vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Kovačević zauzelo isti stav da nije bilo kriptovanog telefona i Savićevog priznanja. Vjerovatno bi, pošto je u obrazloženju odluke saopštila da je sudsko vijeće imalo u vidu navode branilaca optuženih, u pogledu zakonitosti dokaza prikupljenih iz prepiske putem dešifrovanja skaj aplikacije.

“Iz spisa predmeta proizlazi da su navedeni dokazi pribavljeni na osnovu zamolnice Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, kao nadležnog organa, koja je upućena nadležnom inostranom pravosudnom organu, a koji je odlučivao o ispunjenosti pretpostavki za pružanje međunarodne pravne pomoći u konkretnom slučaju i preduzeo dokazne radnje u skladu sa svojim zakonodavstvom”, obrazložila je sutkinja Kovačević i dodala da sud nema osnov da sumnja u vjerodostojnost ovih dokaza, imajući u vidu da su ih izdvojili francuski nadležni pravosudni organi i dostavili pravosudnim organima Crne Gore.

Advokat Ranko Radonjić, koji je branilac u ovom slučaju smatra da je odluka sutkinje Kovačević nezakonita. „Ali, trebam ukazati da se ovdje optužba dominantno zasniva na drugim dokazima, prije svega priznanju okrivljenog Savića koje je dao pred tužilaštvom. Nažalost, sudija nije prihvatila naše navode zbog čega ne treba kao dokaz prihvatiti njegovu odbranu koju je dao u toku istrage pred Specijalnim državnim tužilaštvom. Prije svega zbog činjenice da je, kako nad njim tako i nad okrivljenim Lazarom Ilićem, sprovođena i fizička i psihička tortura, o čemu postoji medicinska dokumentacija koju apsolutno ovo Vijeće nije razmatralo prilikom donošenja presude“, kazao je Radonjić.

On smatra da je Sud u ovom slučaju odstupio od nekih ustanovljenih standarda, kako kad su u pitanju dokazi pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći tako i drugi dokazi koji su provedeni u toku postupka. „Podsjetiću vas da u ovom postupku nije zadovoljen minimalni standard koji smo imali u prvom postupku koji se tiče Skaj komunikacije, a to je da se pribavljaju naredbe i odluke sudova na osnovu kojih je pribavljena ta komunikacija, kako bi odbrana, okrivljeni, na kraju krajeva i sud koji je dužan da utvrdi činjenično stanje, znali pravnu i tehničku pozadinu pribavljanje ove komunikacije. Mi to sada ne znamo a sud ju je prihvatio“, kazao je on.

Nakon ovakve odluke, odnosno osuđujuće presude, advokati ne mogu sa sigurnošću da tvrde šta će se desiti u ostalim postupcima i da li će sada sudije redom da prihvataju Skaj komunikaciju kao dokaz. „Iskreno se nadam da će druga Vijeća malo detaljnije i pažljivije razmotriti stručne navode odbrane u pogledu prihvatljivosti skaj komunikacije kao dokaza u krivičnom postupku“, kazao je advokat Radonjić. Tužioci, naravno, ne dijele njegovo mišljenje. A stav sudova još nema konačnu, pravosnažnu potvrdu.

Među onima koji su osumnjičeni i(li) optuženi uglavnom, ili čak dominantno, na osnovu pribavljene, a prethodno dešifrovane komunikacije preko skaj aplikacije, nalaze se i bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović, još uvijek aktuelni predsjednik opštine Budva i visoki funkcioner NSD Milo Božović, bivši specijalni tužilac Saša Čađenović, nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije Dalibor Medojević, visokopozicionirani policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (u bjekstvu)… Zato je i pitanje njene dokazne snage na sudu nešto što zaokuplja pažnju i onih kojima izvještaji crne hronike ne spadaju u omiljene sadržaje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo