Povežite se sa nama

OKO NAS

PRIVATIZACIJA KOLAŠINSKE IMPREGNACIJE: Prodato ili poklonjeno

Objavljeno prije

na

Nedavno okupljanje desetak bivših radnika kolašinske Impregnacije ispred preduzeća podsjetilo je javnost na sunovrat jedne od najuspješnijih firmi na sjeveru Crne Gore. Gotovo 50 godina uspješnog poslovanja preduzeća, što kao samostalnog privrednog subjekta, što kao OUUR-a nekadašnjeg privrednog giganta Šumsko industrijskog kombinata Tara prekinuto je 2007. uvođenjem stečaja. Te godine u Impregnaciji radilo je 96 radnika, a ranijih godina bilo ih je i po 250, što stalno zaposlenih, što sezonskih. Pred stečaj 34 radnika proglašena su tehnološkim viškom, a oni ni do danas nijesu dobili otpremnine, niti je ispunjena ni jedna obaveza iz socijalnog programa.

Impregnaciju je 2008. godine na ponovljenoj licitaciji, na kojoj je prvobitna cijena umanjena za oko 600.000 eura, kupila kompanija Vektra nord za 2, 8 milona eura. Od toga, Vektra je uplatila nešto više od 280.000 eura, kao licitacioni depozit.

„Kako nam je rečeno u Privrednom sudu, nigdje ne postoje dokazi da je Vektra, osim tog iznosa, išta više uplatila. Stečaj, takođe, kako tvrde u Privrednom sudu, još nije okončan, a imovina Impregnacije još nije uknjižena na novog vlasnika. Mi već sedam godina obilazimo sve nadležne institucije tražeći da nam odgovore ko je nadležan za realizaciju socijalnog programa, to jest, kada ćemo kao i svi ostali radnici u Crnoj Gori, koji su na isti način izgubili posao, dobiti otpremnine u skladu s godinama radnog staža”, kaže Radivoje Bulatović, jedan od radnika, koji su minule sedmice došli pred preduzeće da još jednom apeluju na nadležne da se uključe u rješavanje njihovih problema.

Njegove kolege tvrde da je za radnike manje važno šta se otkako je Vektra vlasnik dešavalo s Impregnacijom, to jest da li je preduzeće prodato ili poklonjeno. Smatraju da tom privatizacijom treba da se bavi državni tužilac. Kupoprodajni ugovor dugo je skrivan od njih, pa su bili prinuđeni da ga privatnim vezama nabave. Kako kažu bivši radnici, ispostavilo se da ugovor ima anekse, koji su vrlo sumnjivi.

U Privrednom sudu bili su zaprepašteni kada smo im pokazali aneks ugovora, kojim je Vlada Vektru oslobodila plaćanja oko 1,3 miona eura od kupoprodajne cijene. Obrazloženja nema, pa je prava misterija, kojom nadležni ne žele da se bave, kako se to i zbog čega dogodilo. Ne želimo ni mi, tim prije što ne možemo ovoliko godina da se izborimo ni za svoje otpremnine. Nemoguće je da nikoga ne zanima kako to da Vektra godinama raspolaže svim što je to preduzeće posjedovalo – ističu radnici otpušteni kao tehnološki višak.

Prema njihovim riječima, pored činjenice da Vektra, osim licitacionog depozita nije eura uplatila, rasprodata je vrijedna imovina preduzeća, a pogoni porušeni. Ostala je čista poljana samo sa jednim malim pogonom.

Gotovo sve je ili rasprodato ili porušeno. Cilj Vektre nije bio pokretanje proizvodnje, iako su najavljivali investiciju od šest miona eura. Imamo razloga da sumnjamo da su se, skoro džabe, domogli preko 200 000 kvadratnih metara građevinskog zemljišta na atraktivnoj lokaciji pored magistrale, čijom bi prodajom kasnije dobili enormnu zaradu. Da je sve bilo već ugovoreno dokazuje i činjenica da stečajni dužnik nije ni pokušao da donese plan reorganizacije već je tražio da se uvede klasični stečaj zbog duga od oko 300.000 eura. Investicioni i socijalni programi nijesu nikom dostavljeni . podsjećaju radnici.

Rješavanju njihovih problema nije pomoglo ni što su, na sastanku koji je prethodio prodaji preduzeća, tadašnji predsjednik Opštine Mileta Bulatović i ministar Milutin Simović dali riječ da će se odreći potraživanja prema Impregnaciji, ukoliko se taj novac iskoristi za isplatu radnika koji su proglašeni tehnološkim viškom. Državi je preduzeće dugovalo 130.000, a Opštini 53.000 eura.

Do sada su predstavnici 34 bivša radnika obišli više puta ministarstva – rada i socijalnog staranja, finansija, ekonomije i poljoprivrede. Obratili su se i Komisiji za kontrolu i praćenje postupaka privatizacije, predsjedniku Opštine Darku Brajuškoviću…

,,Iako smo tražili pisani odgovor na naše zahtjeve, dobijali smo samo usmenu informaciju da oni nijesu nadležni. Tako su nas iz Ministarstva rada i socijalnog staranja, poslali u Ministarstvo finansija, odatle u Ministarstvo poljoprivrede, a oni opet sugerisali da idemo u Ministarstvo ekonomije. Pomoćnik jednog ministra, nakon što smo ga detaljno informisali i pokazali mu dokumentacij vezanu za ‘privatizaciju’, kazao da je to posao za državno tužilaštvo. S obzirom da se državni tužilac još nije bavio Impregnacijom, jasno je da za to ne postoji volja”, kažu radnici.

U Centralnom registru privrednih subjekata, uz naziv preduzeća stoji još i informacija da je stečaj u preduzeću pokrenut 2007. godine. Nema podataka o vlasničkoj strukturi. Prema nezvaničnim informacijama iz Uprave za nekretnine, tri zahtjeva Vektre za upis vlasništva nad kolašinskim preduzećem su odbijena. Od onih koji sada organizuju proizvodnju teško se dobijaju informacije. Čak i prilikom posjete ministra poljoprivrede Predraga Ivanovića tom preduzeću u septembru minule godine, bili su pozvani samo odabrani novinari.

Na činjenicu da je u Impregnaciji pokrenuta proizvodnja i zaposleno 26 radnika, pored Ivanovića, bila je tada ponosna i vd izvršna direktorica Vektre Nord Vesna Milošević, koja je najavila i proširenje kapaciteta.  To se do sada nije dogodilo.

Nekoliko dana ranije Milić Popović, član menadžmenta Vektre Montenegro požalio se novinaru Pobjede da je “pokretanje proizvodnje, samo jedan od konkretnih odgovora na neviđenu medijsku harangu koju organizuju neki nezavisni mediji protiv Vektre Montenegro i njenih „kćerki firmi”.”

Obezbjeđenje Impegnacije inače ne dozvoljava novinarima slikanje fabričkog kruga čak ni iza ograde. Kapija se otvara samo kamionima koji dovoze drvnu građu u jedini pogon koji još postoji. Jedan aktivan pogon za drvopreradu, u kojem je zaposleno 26 Kolašinca bio bi razlog za zadovoljstvo menadžmenta Vektre, samo ako bi se zaboravila činjenica da je prije stečaja i po mnogo čemu problematične privatizacije, u istom preduzeću radilo 100 ljudi u nekoliko proizvodnih hala. Razloga za sumnju je mnogo, sve dok nadležni ne objasne šta se dogodilo sa vrijednom imovinom kolašinskog preduzeća i kada će Vektra uplatiti novac za ono čime već šest godina nesmetano raspolaže.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo