Povežite se sa nama

OKO NAS

UGROŽENA DELTA BOJANE: Nered u raju

Objavljeno prije

na

Ada-Bojana

Širina desnog kraka Bojane iznosi ovih dana oko deset metara, dok je dubina na tom mjestu ravna gazu male ribarske barke. Nešto veći brodovi, ako žele izaći na more, moraju to uraditi preko drugog, zajedničkog rukavca.

Razloge za ovu pojavu treba tražiti, kako tvrde ribari i ekolozi, u nekontrolisanoj gradnji na obalama te rijeke i velikom deponovanju šuta, što za posljedicu ima manju propusnu moć Bojane.

Stručnjaci su izračunali da na desni rukavac sada stiže tek jedna petina vode u poređenju sa stanjem od prije 30 godina. Voda ide uglavnom u lijevi rukavac, pa prijeti opasnost da bi desni mogao postati bara koja neće imati vezu ni s morem ni s Bojanom. Ada bi postala poluostrvo.

Taj proces, dakle, traje već decenijama, a razloga za smanjenje dotoka vode prema desnom ušću, ima previše: eksploatacija pijeska na Bojani, kod Skadra, enormna gradnja vikendica i kuća za odmor na obalama Bojane, nanosi drveća i ostalog materijala na mjestu gdje se rijeka račva, a moguće i tektonski poremećaji.

Profesor Mitar Čvorović kaže da je ,,suša” posljedica prirodnih događanja, ali i ljudske nebrige. ,,Korito Bojane postalo je ‘debelo’ nanosom pijeska i ne prima onu vodu koju je dobijalo ranije. Stoga je potrebno vaditi pijesak i tako produbljavati ‘jaz’. To je ranije činjeno, često na pogrešnim mjestima, a kasnije je pijesak vađen i tamo gdje je rijeka najplića. No, potrebno je više rada uz upotrebu jakih mašina kako bi se korito znatno više produbilo i kako bi se opasnost odložila”, navodi on.

Upravo su to učinile akademije nauka Crne Gore i Albanije, koje su 2006. godine pokrenule zajednički projekat ,,Uređenje vodnog režima Skadarskog jezera i rijeke Bojane”. Pokušano je da se mehaničkim vađenjem velikih količina pijeska ušće između ostrva Ade i Velike plaže produbi, ali je uspjeh izostao.

Četiri godine kasnije, 2010. godine, urađen je ,,Projekat regulacije rijeke Bojane u zoni ušća”, ali on je zaboravljen u fijokama Uprave za vode Crne Gore. Jedan od autora projekta, profesor iz Beograda Sava Petković, izjavio je da, ako Crna Gora nema novaca da postupi po tom dokumentu, onda bar moraju obezbjediti sredstva za bagerovanje ogromnih količina pijeska koji se nataložio u desnom rukavcu Bojane. Prema njegovim riječima, novac za rješavanje tog problema može se dijelom objezbijediti i iz evropskih fondova.

Čudna je doista indolentnost, nemar i nebriga državnih organa i institucija po ovom pitanju. Tako je, na primjer, iz Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom saopšteno da “nijesu nadležni za problem na ušću Bojane”. Tvrde da je to odgovornost Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Vjerovatno su u pravu, ali je takođe istina da to preduzeće ubira veliki novac od naknada za davanje u zakup državnog zemljišta na obalama Bojane. Na toj rijeci, naime, ima oko 450 privremenih objekata, od kojih se prikupi oko 300 hiljada eura. Iz Morskog dobra prije dvije sedmice tek je saopšteno da razmatraju prijedlog da se tu formira – difuzni hotel. No, taj je prijedlog realan, jer se najveći broj kućica na Bojani tokom ljeta izdaje. Cijena zakupa se, zavisno od veličine objekta i njegove lokacije, kreće od 50 do 150 eura dnevno. Od toga malo što ostane u Ulcinju, jer većina vlasnika tih kućica nijesu mještani.

Unazad nekoliko godina bilo je pitanje prestiža nove crnogorske elite doći iz Podgorice da bi se ručalo na Bojani i uživalo u čarima te jedinstvene rijeke, prošetati po Adi. Posjedovanje vikendice se podrazumijevalo. Rijeka i njezini ritmovi nikome nijesu padali na pamet.

Ribare nije imao ko da čuje, ekologe još manje. A jedino oni istinski brinu o toj čudesnoj rijeci, što je, inače, bila državna obaveza još u Knjaževini Crnoj Gori. Tako je od 1880. godine jedan brod, stalno stacioniran u luci sv. Nikola na Bojani, mjerio dubinu na ušću rijeke. Uprava luke slala je podatke o dubinama Pomorskoj upravi na Cetinje, koji su potom objavljivani u Glasu Crnogorca. Iz izvještaja za 1886. i 1887. godinu zaključujemo da je srednja dubina na ušću Bojane tih godina bila oko pet stopa ili 1,8 metara.

Dvadeset godina kasnije, Njemci su objavili da se tokom ljeta dubina smanjila na pola metra, pa čak i na 30 cm. Zato je kapetanstvo luke iz Ulcinja davalo brodovima, koji su željeli da uplove u Bojanu, potrebne upute za plovidbu.

Sada upute više niko ne traži. Ko ima potrebu da tuda plovi, snalazi se kako zna i umije. Vlada, odnosno Ministarstvo održivog razvoja i turizma, koje radi Prostorno-urbanistički plan Ulcinja, istovremeno u toj zoni koja je, navodno, pod posebnom zaštitom države, planira izgradnju marine. Iako Ulcinjani smatraju da to nipošto nije dobra ideja, ona se, zbog nebrige oko desnog ušća, sve više nameće kao realnost.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo