Širina desnog kraka Bojane iznosi ovih dana oko deset metara, dok je dubina na tom mjestu ravna gazu male ribarske barke. Nešto veći brodovi, ako žele izaći na more, moraju to uraditi preko drugog, zajedničkog rukavca.
Razloge za ovu pojavu treba tražiti, kako tvrde ribari i ekolozi, u nekontrolisanoj gradnji na obalama te rijeke i velikom deponovanju šuta, što za posljedicu ima manju propusnu moć Bojane.
Stručnjaci su izračunali da na desni rukavac sada stiže tek jedna petina vode u poređenju sa stanjem od prije 30 godina. Voda ide uglavnom u lijevi rukavac, pa prijeti opasnost da bi desni mogao postati bara koja neće imati vezu ni s morem ni s Bojanom. Ada bi postala poluostrvo.
Taj proces, dakle, traje već decenijama, a razloga za smanjenje dotoka vode prema desnom ušću, ima previše: eksploatacija pijeska na Bojani, kod Skadra, enormna gradnja vikendica i kuća za odmor na obalama Bojane, nanosi drveća i ostalog materijala na mjestu gdje se rijeka račva, a moguće i tektonski poremećaji.
Profesor Mitar Čvorović kaže da je ,,suša” posljedica prirodnih događanja, ali i ljudske nebrige. ,,Korito Bojane postalo je ‘debelo’ nanosom pijeska i ne prima onu vodu koju je dobijalo ranije. Stoga je potrebno vaditi pijesak i tako produbljavati ‘jaz’. To je ranije činjeno, često na pogrešnim mjestima, a kasnije je pijesak vađen i tamo gdje je rijeka najplića. No, potrebno je više rada uz upotrebu jakih mašina kako bi se korito znatno više produbilo i kako bi se opasnost odložila”, navodi on.
Upravo su to učinile akademije nauka Crne Gore i Albanije, koje su 2006. godine pokrenule zajednički projekat ,,Uređenje vodnog režima Skadarskog jezera i rijeke Bojane”. Pokušano je da se mehaničkim vađenjem velikih količina pijeska ušće između ostrva Ade i Velike plaže produbi, ali je uspjeh izostao.
Četiri godine kasnije, 2010. godine, urađen je ,,Projekat regulacije rijeke Bojane u zoni ušća”, ali on je zaboravljen u fijokama Uprave za vode Crne Gore. Jedan od autora projekta, profesor iz Beograda Sava Petković, izjavio je da, ako Crna Gora nema novaca da postupi po tom dokumentu, onda bar moraju obezbjediti sredstva za bagerovanje ogromnih količina pijeska koji se nataložio u desnom rukavcu Bojane. Prema njegovim riječima, novac za rješavanje tog problema može se dijelom objezbijediti i iz evropskih fondova.
Čudna je doista indolentnost, nemar i nebriga državnih organa i institucija po ovom pitanju. Tako je, na primjer, iz Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom saopšteno da “nijesu nadležni za problem na ušću Bojane”. Tvrde da je to odgovornost Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Vjerovatno su u pravu, ali je takođe istina da to preduzeće ubira veliki novac od naknada za davanje u zakup državnog zemljišta na obalama Bojane. Na toj rijeci, naime, ima oko 450 privremenih objekata, od kojih se prikupi oko 300 hiljada eura. Iz Morskog dobra prije dvije sedmice tek je saopšteno da razmatraju prijedlog da se tu formira – difuzni hotel. No, taj je prijedlog realan, jer se najveći broj kućica na Bojani tokom ljeta izdaje. Cijena zakupa se, zavisno od veličine objekta i njegove lokacije, kreće od 50 do 150 eura dnevno. Od toga malo što ostane u Ulcinju, jer većina vlasnika tih kućica nijesu mještani.
Unazad nekoliko godina bilo je pitanje prestiža nove crnogorske elite doći iz Podgorice da bi se ručalo na Bojani i uživalo u čarima te jedinstvene rijeke, prošetati po Adi. Posjedovanje vikendice se podrazumijevalo. Rijeka i njezini ritmovi nikome nijesu padali na pamet.
Ribare nije imao ko da čuje, ekologe još manje. A jedino oni istinski brinu o toj čudesnoj rijeci, što je, inače, bila državna obaveza još u Knjaževini Crnoj Gori. Tako je od 1880. godine jedan brod, stalno stacioniran u luci sv. Nikola na Bojani, mjerio dubinu na ušću rijeke. Uprava luke slala je podatke o dubinama Pomorskoj upravi na Cetinje, koji su potom objavljivani u Glasu Crnogorca. Iz izvještaja za 1886. i 1887. godinu zaključujemo da je srednja dubina na ušću Bojane tih godina bila oko pet stopa ili 1,8 metara.
Dvadeset godina kasnije, Njemci su objavili da se tokom ljeta dubina smanjila na pola metra, pa čak i na 30 cm. Zato je kapetanstvo luke iz Ulcinja davalo brodovima, koji su željeli da uplove u Bojanu, potrebne upute za plovidbu.
Sada upute više niko ne traži. Ko ima potrebu da tuda plovi, snalazi se kako zna i umije. Vlada, odnosno Ministarstvo održivog razvoja i turizma, koje radi Prostorno-urbanistički plan Ulcinja, istovremeno u toj zoni koja je, navodno, pod posebnom zaštitom države, planira izgradnju marine. Iako Ulcinjani smatraju da to nipošto nije dobra ideja, ona se, zbog nebrige oko desnog ušća, sve više nameće kao realnost.
Mustafa CANKA
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice