Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE I IZBJEGLICE: Građani drugog reda

Objavljeno prije

na

Izbjegličko naselje Riversajd u Beranama, kao i mnoga druga na sjeveru Crne Gore, na ivici su bijede i humanitarne katastrofe, nakon čitave godine života u mraku i deceniju i po teškog raseljeničkog života.

Predsjednik Nacionalnog vijeća Egipćana u ovom gradu Bajram Šalja kaže da molbe za pomoć upućene nadležnim institucijama nijesu urodile plodom i da siromašne porodice ne vide izlaz iz situacije u kojoj su se našle ne svojom krivicom.

„Tražili smo od domaćih i međunarodnih humanitarnih organizacija da nam pomognu. Podsjetili smo da nagomilane račune za struju nemamo odakle da izmirimo, jer smo kao strani državljani lišeni prava na rad. Ni to nije pomoglo, pa se s pravom pitamo zašto nas godinama tretiraju kao građane drugog reda. Čiji smo mi?”, pita Šalja. On upozorava da su stanovnici Riversajda spremni i na proteste ako problem sa strujom ne bude riješen.

„Mi ovdje nijesmo došli svojom voljom. Ovdje su ljudi gladni, bosi i goli. Zahtijevamo da nam institucije pruže ruku pomoći i obezbijede novac za plaćanje računa za struju”, kaže Šalja.

Veliki broj izbjeglica u kolektivnim centrima u Beranama i drugim sjevernim gradovima našao se u vrlo teškoj situaciji zbog nagomilanih dugovanja za struju. U pitanje je dovedena njihova egzistencija i goli opstanak.

Prema riječima predsjednika Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori Mića Marjanovića posljednji podaci govore da raseljenički i izbjeglički centri samo u Beranama za struju Elektroprivredi duguju skoro trista hiljada eura. S Andrijevicom, Gusinjem i Rožajama ta cifra dostiže čak sedamsto hiljada. Zbog takve situacije mnogim raseljeničkim domaćinstivima u kolektivnim centrima isključena je struja.

„Ovaj je dug napravljen za svega tri i po godine. Dugovanja za struju 2011. bila su anulirana, i šta se desilo od tada ne znamo. Ko je kriv i ko je dozvolio da se dugovanja toliko nagomilaju da se sada ne mogu nadoknaditi”, pita se Marjanović.

On kaže da ima domaćinstava koja duguju i do tri i po hiljade eura, i dodaje da ne vidi način kako se to može svesti na nulu.

Stanovnici egipćanskog naselja Riversajd ističu da je posebno tragično to što brojna djeca iz ovog naselja provode vrijeme prebirajući po smetlištima.

„Isključili su nam struju, iako znaju da među nama nije mali broj onih koji spas traže u kontejnerima za smeće. Kako da platimo tolike račune”, pita ovaj čovjek.On smatra da bi se raseljenim licima morali obezbijediti minimalni uslovi za život.

„Među nama ima i onih koji se odlučuju da prose. Tražimo da se u Beranama, pod hitno, otvore narodne kuhinje, gdje bismo mogli bar jednom dnevno da jedemo”, kaže Šalja.

Egićani i Romi stigli su u Berane s ratnim vihorom na Kosovu 1999. godine. Malo ko se tada obradovao njihovom dolasku, a pitanje smještaja pratilo ih je od početka kao zla sudbina.

„Kada su nam međunarodne organizacije prije sedam-osam godina izgradile ovo novo naselje, vjerovali smo da je to kraj našim mukama. Vjerovali smo da nas je Bog pogledao. Sada ne znamo da li nas Bog vidi, ali ljudi su nas zaboravili. Ponovo smo u beznadežnoj situaciji. Ima i gladnih i žednih. Sada smo i u mraku. Ne znam šta još treba da nam se dogodi pa da neko okrene glavu prema nama”, priča Šalja.

Egipćansko-romska zajednica s Kosova u Beranama broji više od trideset porodica s oko četiristo članova. Od toga broja, više od polovine su maloljetna djeca. Izgradnju novog naselja Riversajd, pored bivše fabrike Polimka, finansirala je svojevremeno Evropska agencija za rekonstrukciju, posredstvom njemačke humanitarne organizacije Help.

U Beranama se i dalje nalazi utočište blizu četiri hiljade izbjeglica iz skoro svih eks jugoslovenskih republika. To je čak deset odsto ukupnog stanovništva ove siromašne sjeverne opštine. To je, takođe, više nego u svih ostalih devet sjevernih crnogorskih opština zajedno. Za jedan broj njih ranije su izgrađene stambene zgrade, ali je odlazak humanitarnih organizacija iz Berana i prestanak socijalnih i humanitarnih davanja, ove ljude ponovo odveo u tešku bijedu.

Crna Gora je postala utočište za izbjeglice i raseljena lica ranih devedesetih godina, kada su počeli ratovi u susjednoj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i kasnije na Kosovu. Broj izbjeglica dostigao je vrhunac 1999. godine, kada se ovdje slilo 160 hiljada ljudi. Samo kroz Berane prošlo je preko šezdeset hiljada nevoljnika.

U Beranama se i dalje nalazi najveći izbjeglički koletkivni centar na sjeveru, naselje Rudeš, gdje u teškim uslovima živi oko hiljadu ljudi.

„Ovo naselje vam je kao grad u gradu. Pretvoreno je u geto. Bijeda koja ovdje vlada kao da nikoga ne interesuje. Koliko mještana Berana uopšte zna za ovo naselje”, pita Marjanović.

Većina izbjeglica još nije riješila svoj status. Mnogi smatraju da je Crna Gora donedavno proračunato otezala s rješavanjem ovog pitanja, jer nije željela da uvodi nove glasače u tijesno podijeljeno biračko tijelo.

„Sada oko dvadeset hiljada izbjeglica u Crnoj Gori koji su po rođenju Crnogorci imaju pravo glasa, i time se sigurno kalkuliše. Na tu brojku računaju i vlast i opozicija”, smatra Marjanović.

On kaže da bi crnogorske institucije koje su zadužene za rješavanje problema izbjeglica i raseljenika, taj posao mogle da rade mnogo bolje.

„Pitao sam jednog visokog funkcionera šta su crnogorske vlasti učinile za svoje izbjeglice koje su ostale da žive u Crnoj Gori. Umiru ljudi, a njihove porodice nemaju sredstava ni da ih sahrane”, priča Marjanović.

Marjanović u ovom trenutku ne vidi na koji se način ovaj veliki problem može bezbolno riješiti, ali smatra da moraju da se uključe sve međunarodne i domaće institucije koje imaju veze sa raseljeničkom populacijom.

„Mi smo očigledno opredijeljeni da ovdje živimo. U Beranama i Crnoj Gori raste treća generacija raseljenika i izbjeglica”, podsjeća Marjanović.

Predsjednik Saveza raseljenika i izbjeglica Crne Gore ističe da izvjesnu nadu za izbjeglice predstavlja međunarodni program izgradnje stambenih naselja, od kojih je prvo već izgrađeno u Nikšiću, dok bi uskoro izgradnja trebalo da bude započeta i u Beranama.

„U Beranama su lokalne vlasti dodijelile lokaciju za izgradnju bloka sa stotinu stanova. Stanovnici sadašnjeg naselja Rudeš tako će se preseliti u stambene zgrade, dok će postojeći objekti ostati na raspolaganju gradu za stambeno zbrinjavanje socijalnih slučajeva”, kaže Marjanović.

On ipak potencira da prioritetno treba rješavati problem sa dugovanjima za struju u kolektivnim centrima.

„Mislim da je to prvenstveno greška Elektroprivrede. Nije se smjelo dozvoliti da se dođe u ovakvu situaciju koja sada izgleda nerješiva za najveći broj raseljeničkih porodica. Kako potpisati s nekim ugovor o vraćanju nekoliko hiljada eura, kada on nema ni za hranu”, pita Marjanović.

Za crnogorske vlasti raseljenici i izbjeglice do sada su najviše bili u domenu statistike. Ničiji ljudi, kako za sebe kažu, raseljenici i izbjeglice na jesen bi mogli postati predmet veće pažnje i boljeg tretmana. Kada dođe vrijeme izbora. Samo zbog činjenice da je veliki broj njih u međuvremenu stekao pravo glasa u našoj državi.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SKANDAL OKO PUTA MLADIH FIZIČARA U TOKIO: Nebriga o talentima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je i dalje po starom – političari uživaju u privilegijama i „slavi“, a mladi ako što iznude do prve prilike kada će pobjeći iz ovakvog sistema

 

Da se znanje, talenat i rad isplate samo ako politika tako odluči, opet je pokazala afera oko odlaska mladih fizičara na Međunarodnu olimpijadu iz fizike u Tokiju.

Luka RistanovićJovan JankovićAndreja Popović i Vuk Čurović, uz čestitke za ostvarene rezultate na državnom takmičenju, obaviješteni su 7. aprila da će predstavljati Crnu Goru na 53. Međunarodnoj olimpijadi iz fizike, koja će se održati u Tokiju od 10. do 17. jula.

Iz Ispitnog centra im je saopšteno da će sa njima ići profesor/ica sa UCG i predstavnik/ica Ispitnog centra i da domaćin takmičenja snosi troškove smještaja i ishrane, a crnogorske obrazovne institucije troškove puta, vize, članarina i zdravstvenog osiguranja.

Mladi fizičari, koji se sa svojim mentorima cijelu školsku godinu spremaju i uče, tako su dobili satisfakciju da se trud i obrazovanje isplate. Ali, iz Ispitnog centra potom – muk. Roditelji su se, protekle sedmice, obratili Ispitnom centru da saznaju da li je sve u redu.

Tek na insistiranje roditelja, odgovoreno je da „nema mogućnosti da se organizuje odlazak tima”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STANJE ŽIVOTNE SREDINE NA SJEVERU: Deponija po glavi stanovnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština na sjeveru graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i dalje pribjegava alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća

 

Ogroman broj smetlišta na sjeveru Crne Gore, od kojih neka godinama i decenijama nazivaju „privremenum odlagalištem otpada”, odaju ružnu sliku neuređene države koja sebe naziva ekološkom, upozorili su ekolozi ovih dana.

U preporukama Evropske unije, koje se tiču zaštite životne sredine, izričito je zahtijevano da se u Crnoj Gori mora odustati od dosadašnjeg načina odlaganja otpada, uz naglasak da postojeće deponije u velikoj mjeri remete prirodnu ravnotežu.

U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština sa sjevera države graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i na ovom području godinama pribjegavalo alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća.

Iz beranske lokalne uprave potvrđuju da se zbog nepostojanja regionalne sanitarne deponije, smeće odlaže na nužni način koji ne zadovoljava evropske standarde.

„Da bismo došli do odgovarajuće lokacije za odlaganje otpada i izgradnje regionalne deponije, potrebna je veća posvećenost države, koja do sada nije pokazala potrebnu spremnost za realizaciju ovog krupnog i izuzetno značajnog projekta. Znam da su vođeni određeni razgovori u vezi sa ovim pitanjem, ali konkretnog rješenja nema, iako se radi o problemu koji se mora urgentno rješavati, jer na to ukazuju i preporuke koje stižu od međunarodnih institucija. S druge strane, imamo i nesavjesne građane koji odlažu otpad na mjesta koja za tako nešto nijesu propisana, što dodatno usložnjava problem” – ističe predsjednik opštine Berane Vuko Todorović.

U preporukama Evropske unije je u cilju rješavanja ovog problema nedvosmisleno se naglašava da se mora graditi regionalna deponija i u okviru nje reciklažni centar gdje bi se vršila selekcija otpada i proizvodio određeni energent koji ima višestruko korisnu namjenu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POLICAJCI NA OPTUŽNICI – OPET: Prljavi niz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima su među osumnjičenima pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. A broj optuženih samo raste

 

Imena oficira policije i šefa uniformisane podgoričke policije Darka Kneževića i komandira u OB Podgorica Dalibora Živkovića, posljednja su koja su ispisana na sada već podugom spisku policijskih službenika osumnjičenih da su počinli neko krivično djelo. Za razliku od njihovih kolega koji se mjesecima nalaze iza spuških bedema, Knežević i Živković su nakon saslušanja kod sudije za istragu podgoričkog Višeg suda pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode.

Knežević i Živković se terete „samo“ za zloupotrebu službenog položaja. Navodno je Knežević prije nekoliko godina vratio sada odbjeglom kolegi Ljubu Miloviću pištolj koji mu je prethodno oduzet. Njihove kolege iz Podgorice i Kotora, koji su uhapšeni sredinom marta, u sklopu akcije Specijalnog državnog tužilaštva protiv „prljavih” policajaca, terete se da su radili za kavački klan koji je nadaleko poznat po surovim likvidacima.

Knežević je i tada saslušavan jer su se na spisku onih policajaca koji su sarađivali  sa kriminalnom grupom kojom komanduju odbjegli Radoje Zvicer i Milan Vujotić, našli njegov kum Nebojša Bugarin i prijatelj Ivan Stamatović. Njih dvojica su takođe u bjekstvu, a do danas nije, makar da je javnosti poznato, utvrđeno da li su Stamatović i Bugarin znali da se sprema njihovo hapšenje. I ako jesu, da li im je neko od kolega dojavio da treba da se sklone.

Ako se to dokaže, spisak osumnjičenih policajaca bi bio pozamašan, jer je i u ovom trenutku riječ o dvocifrenom broju. Dok su nekada službenici policije krišom obavljali poslove obezbjeđenja lokala i diskoteka kako bi zaradili dodatni novac, pa se umorni vraćali policijskim obavezama, nova generacija onih koji su obukli policijsku uniformu imala je plan da lakše i brže zarade novac. To pokazuju i podaci Specijalnog tužilaštva, prema kojima je jedan od organizatora kriminalne grupe, čiji su pripadnici postali službenici policije, upravo bivši policajac Ljubo Milović, za kojim se već godinu traga. Članovima policijskog narko kartela SDT je označio i pripadnike policije Petra Lazovića (33), Gorana Stojanovića (40), Miloša Mišurovića (41) Marka Novakovića (36), Ivana Nikolića (37) i Milana Popovića (40).

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima se među osumnjičenima nalaze i pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. Tako se u jednom predmetu pripadnici policije sumnjiče da su za račun kriminalne grupa poznatije kao kavački kriminalni klan, učestvovali u švercu kokaina iz Južne Amerike na teritoriju Evrope i Australije, švercovali cigarete, odavali im povjerljive podatke o istragama koje su vođene protiv njih. Terete se  i da su novac stečen od šverca kokaina koristili i radi uticaja na rezultate parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine, ali i da bi postavljali svoje ljude na čelna mjesta u Upravi policije. Tu se ne završava opis dodatnih poslova koja su odrađivali za kriminalne grupe.

Tako se odbjegli policajac Marko Novaković sumnjiči da je, kao službenik kotorske policije, preko kriptovanog telefona u avgustu 2020. godine, javljao „kavčanima” lokaciju šefa suprostavljenog škaljarakog kriminalnog klana Jovana Vukotića, a sve sa ciljem da bude likvidiran. U spisima predmeta postoji i informacija o tome da je čak u oktobru iste godine kao aktivni službenik kotorske policije naredio službenicima saobraćajne policije da zaustave blindirao vozilo u kojem se nalazio Vukotić, a zatim tražio pisanim putem da odmah pristupi u prostorije policije, navodno radi obavljanja informativnog razgovora. Novaković je, sumnja se, istovremeno obavještavao Milovića o tome gdje se Vukotić nalazi, a ovaj je dalje informacije prenosio Zviceru, da bi Zvicer, Slobodan Kašćelan i Milan Vujotić, pripremili Petra Mujovića da puca u Vukotića i ubije ga nakon što napusti zgradu policije. Za tu kriminalnu aktivnost, Mujoviću su prethodno dali pištolj „češka zbrojevka“ sa 15 metaka. Kriminalni plan nije uspio, jer su pripadnici policije uhapsili Mujovića, nakon čega je osuđen samo zbog nedozvoljenog držanja oružja i to na pet mjeseci zatvora.

Za sada, javnosti i dalje ostaje jedino nepoznato šta je to, po sumnjama istražitelja, uradio doskorašnji pomoćnik direktora policije Dejan Knežević koji je po nalogu specijalnih istražitelja uhapšen u martu ove godine.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo