Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE I IZBJEGLICE: Građani drugog reda

Objavljeno prije

na

Izbjegličko naselje Riversajd u Beranama, kao i mnoga druga na sjeveru Crne Gore, na ivici su bijede i humanitarne katastrofe, nakon čitave godine života u mraku i deceniju i po teškog raseljeničkog života.

Predsjednik Nacionalnog vijeća Egipćana u ovom gradu Bajram Šalja kaže da molbe za pomoć upućene nadležnim institucijama nijesu urodile plodom i da siromašne porodice ne vide izlaz iz situacije u kojoj su se našle ne svojom krivicom.

„Tražili smo od domaćih i međunarodnih humanitarnih organizacija da nam pomognu. Podsjetili smo da nagomilane račune za struju nemamo odakle da izmirimo, jer smo kao strani državljani lišeni prava na rad. Ni to nije pomoglo, pa se s pravom pitamo zašto nas godinama tretiraju kao građane drugog reda. Čiji smo mi?”, pita Šalja. On upozorava da su stanovnici Riversajda spremni i na proteste ako problem sa strujom ne bude riješen.

„Mi ovdje nijesmo došli svojom voljom. Ovdje su ljudi gladni, bosi i goli. Zahtijevamo da nam institucije pruže ruku pomoći i obezbijede novac za plaćanje računa za struju”, kaže Šalja.

Veliki broj izbjeglica u kolektivnim centrima u Beranama i drugim sjevernim gradovima našao se u vrlo teškoj situaciji zbog nagomilanih dugovanja za struju. U pitanje je dovedena njihova egzistencija i goli opstanak.

Prema riječima predsjednika Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori Mića Marjanovića posljednji podaci govore da raseljenički i izbjeglički centri samo u Beranama za struju Elektroprivredi duguju skoro trista hiljada eura. S Andrijevicom, Gusinjem i Rožajama ta cifra dostiže čak sedamsto hiljada. Zbog takve situacije mnogim raseljeničkim domaćinstivima u kolektivnim centrima isključena je struja.

„Ovaj je dug napravljen za svega tri i po godine. Dugovanja za struju 2011. bila su anulirana, i šta se desilo od tada ne znamo. Ko je kriv i ko je dozvolio da se dugovanja toliko nagomilaju da se sada ne mogu nadoknaditi”, pita se Marjanović.

On kaže da ima domaćinstava koja duguju i do tri i po hiljade eura, i dodaje da ne vidi način kako se to može svesti na nulu.

Stanovnici egipćanskog naselja Riversajd ističu da je posebno tragično to što brojna djeca iz ovog naselja provode vrijeme prebirajući po smetlištima.

„Isključili su nam struju, iako znaju da među nama nije mali broj onih koji spas traže u kontejnerima za smeće. Kako da platimo tolike račune”, pita ovaj čovjek.On smatra da bi se raseljenim licima morali obezbijediti minimalni uslovi za život.

„Među nama ima i onih koji se odlučuju da prose. Tražimo da se u Beranama, pod hitno, otvore narodne kuhinje, gdje bismo mogli bar jednom dnevno da jedemo”, kaže Šalja.

Egićani i Romi stigli su u Berane s ratnim vihorom na Kosovu 1999. godine. Malo ko se tada obradovao njihovom dolasku, a pitanje smještaja pratilo ih je od početka kao zla sudbina.

„Kada su nam međunarodne organizacije prije sedam-osam godina izgradile ovo novo naselje, vjerovali smo da je to kraj našim mukama. Vjerovali smo da nas je Bog pogledao. Sada ne znamo da li nas Bog vidi, ali ljudi su nas zaboravili. Ponovo smo u beznadežnoj situaciji. Ima i gladnih i žednih. Sada smo i u mraku. Ne znam šta još treba da nam se dogodi pa da neko okrene glavu prema nama”, priča Šalja.

Egipćansko-romska zajednica s Kosova u Beranama broji više od trideset porodica s oko četiristo članova. Od toga broja, više od polovine su maloljetna djeca. Izgradnju novog naselja Riversajd, pored bivše fabrike Polimka, finansirala je svojevremeno Evropska agencija za rekonstrukciju, posredstvom njemačke humanitarne organizacije Help.

U Beranama se i dalje nalazi utočište blizu četiri hiljade izbjeglica iz skoro svih eks jugoslovenskih republika. To je čak deset odsto ukupnog stanovništva ove siromašne sjeverne opštine. To je, takođe, više nego u svih ostalih devet sjevernih crnogorskih opština zajedno. Za jedan broj njih ranije su izgrađene stambene zgrade, ali je odlazak humanitarnih organizacija iz Berana i prestanak socijalnih i humanitarnih davanja, ove ljude ponovo odveo u tešku bijedu.

Crna Gora je postala utočište za izbjeglice i raseljena lica ranih devedesetih godina, kada su počeli ratovi u susjednoj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i kasnije na Kosovu. Broj izbjeglica dostigao je vrhunac 1999. godine, kada se ovdje slilo 160 hiljada ljudi. Samo kroz Berane prošlo je preko šezdeset hiljada nevoljnika.

U Beranama se i dalje nalazi najveći izbjeglički koletkivni centar na sjeveru, naselje Rudeš, gdje u teškim uslovima živi oko hiljadu ljudi.

„Ovo naselje vam je kao grad u gradu. Pretvoreno je u geto. Bijeda koja ovdje vlada kao da nikoga ne interesuje. Koliko mještana Berana uopšte zna za ovo naselje”, pita Marjanović.

Većina izbjeglica još nije riješila svoj status. Mnogi smatraju da je Crna Gora donedavno proračunato otezala s rješavanjem ovog pitanja, jer nije željela da uvodi nove glasače u tijesno podijeljeno biračko tijelo.

„Sada oko dvadeset hiljada izbjeglica u Crnoj Gori koji su po rođenju Crnogorci imaju pravo glasa, i time se sigurno kalkuliše. Na tu brojku računaju i vlast i opozicija”, smatra Marjanović.

On kaže da bi crnogorske institucije koje su zadužene za rješavanje problema izbjeglica i raseljenika, taj posao mogle da rade mnogo bolje.

„Pitao sam jednog visokog funkcionera šta su crnogorske vlasti učinile za svoje izbjeglice koje su ostale da žive u Crnoj Gori. Umiru ljudi, a njihove porodice nemaju sredstava ni da ih sahrane”, priča Marjanović.

Marjanović u ovom trenutku ne vidi na koji se način ovaj veliki problem može bezbolno riješiti, ali smatra da moraju da se uključe sve međunarodne i domaće institucije koje imaju veze sa raseljeničkom populacijom.

„Mi smo očigledno opredijeljeni da ovdje živimo. U Beranama i Crnoj Gori raste treća generacija raseljenika i izbjeglica”, podsjeća Marjanović.

Predsjednik Saveza raseljenika i izbjeglica Crne Gore ističe da izvjesnu nadu za izbjeglice predstavlja međunarodni program izgradnje stambenih naselja, od kojih je prvo već izgrađeno u Nikšiću, dok bi uskoro izgradnja trebalo da bude započeta i u Beranama.

„U Beranama su lokalne vlasti dodijelile lokaciju za izgradnju bloka sa stotinu stanova. Stanovnici sadašnjeg naselja Rudeš tako će se preseliti u stambene zgrade, dok će postojeći objekti ostati na raspolaganju gradu za stambeno zbrinjavanje socijalnih slučajeva”, kaže Marjanović.

On ipak potencira da prioritetno treba rješavati problem sa dugovanjima za struju u kolektivnim centrima.

„Mislim da je to prvenstveno greška Elektroprivrede. Nije se smjelo dozvoliti da se dođe u ovakvu situaciju koja sada izgleda nerješiva za najveći broj raseljeničkih porodica. Kako potpisati s nekim ugovor o vraćanju nekoliko hiljada eura, kada on nema ni za hranu”, pita Marjanović.

Za crnogorske vlasti raseljenici i izbjeglice do sada su najviše bili u domenu statistike. Ničiji ljudi, kako za sebe kažu, raseljenici i izbjeglice na jesen bi mogli postati predmet veće pažnje i boljeg tretmana. Kada dođe vrijeme izbora. Samo zbog činjenice da je veliki broj njih u međuvremenu stekao pravo glasa u našoj državi.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE INSTITUTA ALTERNATIVA: Preko 5.000 službenih automobila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrijednost prevoznih sredstava u državnom vlasništvu je blizu 20 miliona eura. Ogromni vozni park institucijama nije dovoljan, pa je za ovu godinu najavljena kupovina još automobila u vrijednosti od najmanje četiri miliona eura

 

Prema podacima MUP-a iz februara 2024. godine, u Crnoj Gori je registrovano 4.658 vozila u državnoj svojini, što je za 377 više u odnosu na 2022. podaci su iz istraživanja koje je uradio Institut Alternativa.

Podaci MUP-a pokazuju da 4.658 vozila koristi 460 institucija. Najviše vozila ima MUP – 550. Potom slijedi Pošta Crne Gore – 345, Uprava policije – 181, Glavni grad Podgorica – 169, ANB – 119. Više desetina registrovanih vozila imaju i Uprava za inspekcijske poslove – 90, Uprava prihoda i carina – 77, Monteput – 72, Zavod za hitnu medicinsku pomoć – 54, Uprava za katastar i državnu imovinu – 44, Uprava za šume i Radio-televizija Crne Gore – po 43, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija – 42, Putevi – 40, Aerodromi – 39, Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove – 38.

Ovi podaci nijesu  cjelovit pokazatelj broja vozila koja se koriste za potrebe državnih i lokalnih organa i institucija, te troškova koji nastaju njihovim korišćenjem. U ovaj broj ne ulaze vozila koja državne institucije uzimaju na lizing, s obavezom povraćaja vozila nakon isteka ugovorenog perioda, kao što su u prethodnom periodu radile Uprava za inspekcijske poslove i Uprava policije. Iako po državni budžet nastaju troškovi za ta vozila (višegodišnji zakup, troškovi goriva…) i koja neminovno čine vozni park državne institucije, ta vozila registruju davaoci lizinga, pa se ne prikazuju u broju vozila registovanih na državni organ.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZVOJ KOLAŠINA ZAOBILAZI KOLAŠINCE: Više gradilišta, veća stopa nezaposlenosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što Kolašin, kako predstavnici vlasti vole da kažu,  doživljava ekspanzivan razvoj , nije uticalo značajnije na  rast broja zaposlenih koji žive u tom gradu.  Na  kolašinskim gradilištima rade , mahom, strani državljani

 

Iako je u Kolašinu   između 15 i 20 aktivnih gradilišta, tokom minule godine prijavljeno je svega sedam slobodnih radnih mjesta iz oblasti građevinarstava. Investicioni bum, za sada, onima koji traže posao nije donio skoro nikavu korist, pa je stopa nezaposlenosti u toj opštini  više nego duplo veća od državnog prosjeka i iznosi čak 33,8 odsto. Na evidenciji  Biroa rada je 795 Kolašinca ili 10 više, nego, recimo, 2018. godine,  kada je stopa nezaposlenosti bila oko 25 odsto.

Broj nezaposlenih lani, u odnosu na  2022. godinu,  smanjen je za 8,7 odsto. U  kvalifikacionoj strukturi  dominaniraju oni sa III, IV i V nivoom kvalifikacija obrazovanja (52,7 odsto). Među Kolašinkama i Kolašincima koji traže posao oko 10 odsto je visokoškolaca. Prema Informaciji, koju su nedavno iz Zavoda  za zapošljavanje (ZZZ) dostavili lokalnom parlamentu, na posao je u decembru prošle  godine čekalo 76 osoba sa invaliditetom, što je za pet manje u odnosu na isti period prethodne godine.

“U 2023. godini Birou rada poslodavci su prijavili 284 slobodna radna mjesta, što u odnosu na isti period prethodne godine, predstavlja smanjenje od 16,2 odsto. U istom tom periodu broj prijavljenih slobodnih mjesta u Crnoj Gori porastao je za 5,5 odsto”, piše u dokumentu dostavljenom Skupštini opštine (SO). Kolašinski poslodavci lani  su iskazali najveću potrebu za srednjoškolskim zanimanjima (114 prijavljenih slobodnih radnih mjesta), zatim za visokoškolcima (95), dok je bilo 75 slobodnih radnih mjesta za zanimanja I i II nivoa obrazovanja. Najviše slobodnih radnih mjesta prijavljeno je u djelatnosti obrazovanja, usluge smještaja i ishrane, te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo