Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINCI, ZAJEDNO ZA JELENU: Solidarnost na djelu

Objavljeno prije

na

Radovan i Tijana Šćepanović godinama vode tešku i hrabru bitku liječenja svoje osmogodišnje ćerke Jelene. Po tom su slični mnogim drugim parovima sa djecom, koja imaju ozbiljne zdravstvene teškoće. Međutim, kako kažu, njihova priča je drugačija, jer su osjetili nesebičnu podršku i razumijevanje okruženja. Zbog toga ono što Šćepanovići pričaju novinarima ohrabruje i govori u prilog činjenici da humanost i briga o drugima još živi u Kolašinu.

Jelena, odlična učenica OŠ Risto Manojlović, boluje od kongenitalne distrofije mišića. Nekoliko minulih godina vezana je za kolica, a njeno liječenje iziskuje novčana sredstva, koja daleko prevazilaze primanja njenog oca policajca i skromne prihode koje Šćepanovići ostvaruju na imanju u selu Skrbuša. Od države djevojčica dobija i skromau nadoknadu za tuđu njegu i pomoć, ali nije uspjela da ostvari primanje po osnovu lične invalidnine. Ljekarska komisija Ministarstva rada i socijalnog staranja procijenila je da joj to ne pripada. Do sada je imala nekoliko operacija na stopalima, a trenutno se u vezi s njenom bolešću rade i složene molekularno-genetičke analize u laboratorijama u inostranstvu. U narednom perodu, kažu roditelji, vjerovatno slijedi i biopsija mišića.

,,Mnogo toga o bolesti moje ćerke nepoznanica je i ljekarima i zbog toga su potrebne dodatne analize u referentnim laboratorijama u Engleskoj. Iza nas su teške godine borbe da se Jelenino stanje bar ne pogoršava, ali i utvrdi prava dijagnoza. Svakom ko ima dijete sa sličnim zdravstvenim teškoćama, jasno je koliko to iziskuje novca, truda i vremena. Takođe, nije teško izračunati koliko je s djetetom u Jeleninom stanju zbog liječenja potrebno do Beograda i natrag”, priča Tijana.

I sama je, u vrijeme dok se borila za napredak svoje ćerke, oboljela od multiple skleroze, ali uprkos tome, nije posustajala i rodila je i drugo dijete. Istovremeno i Tijana i Radovan, uporedo sa svojim poslom, redovno su obavljali sve fizikalne vježbe sa ćerkom. Nikada od drugih nijesu tražili pomoć, svoju borbu vodili su sami, jer su, kažu, smatrali da tako i treba. Sve minule godine nijesu željeli da svojom teškom životnom pričom opterećuju druge.

,,Svjesni smo koliko i naši sugrađani imaju problema, kako se u Kolašinu živi, pa se nijesmo direktno obraćali nikom za pomoć. Svoje bitke vodili smo sami i u granicama svojih moći. A onda je podrška stigla spontano i na način koji nas je ostavio bez riječi, ohrabrio i pokazao da nijesmo sami i da možemo računati na razumijevanje svojih sugrađana. Prizanjem, u početku smo bili iznenađeni, u čudu, jer ni slutili nijsmo da ima toliko ljudi koji dobro znaju koliko nam je teško, a da to nikad nijesmo rekli”, kaže Radovan.

Ne želeći da ijednog trenutka, kako objašnjava, njegovu priču ljudi podvedu pod patetiku, o Jeleninoj bolesti nijesu pričali novinarima, iako su im to bližnji savjetovali. Razgovor za Monitor, kaže Jelenin otac, samo je način da se skrene pažnja na organizovana humana djela sugrađana, koji su obezbijedili novac za naredne korake u liječenju djevojčice, a roditelje riješili bar na kratko brige. Zbog svega toga, Šćepanovići kažu da se osjećaju kao da su ,,dobili krila” i novu energiju da još odlučnije, upornije i hrabrije krenu u nove izazove koje podrazumijeva dijagnoza njihove ćerke.

Radovan je oduševljen i podrškom kolega i nadređenih u kolašinskom Odjeljenju bezbjednosti, gdje je zaposlen. Nakon što su upoznati sa svim segmentima Jelenine bolesti, kako kažu, i u kolašinskom Domu zdravlja su pomagali. Mnogo čine i u lokalnoj NVO koja okuplja roditelje djece i omladine s teškoćama u razvoju, pod vođstvom Ane Danilović. Ipak, najviše su dirnuti samoincijativnim neformalnim akcijama Kolašinaca, kojima je u nekoliko navrata prikupljan novac pod sloganom Za Jelenu.

Učenici osnovnih škola Risto Manojlović, Vojin Čepić iz Dragovića Polja, Radoslav Jagoš Vešović i Međuriječje, a pridružili su im se i oni stariji iz Gimanzije Braća Selić ali i djeca vrtića Sestre Radović, takođe su bili učesnici hunamnitarne akcije za svoju školsku drugaricu. U maju su vrijedno radili i napravili na desetine suvenira, vezanih za crnogorsku tadiciju, a zatim ih i ponudili sugrađanima na prodaju. Sav prihod usmjerili su na žiro-račun za Jelenino liječenje.

Minule sedmice samoorganizovali su se i navijači FK Partizana iz Kolašina, ali i Fondacija Boško Božović, pa je održan turnir malog fudbala, a sve donacije su, takođe, namijenjene Jeleninom liječenju.

Na memorijalnom humanitarnom turniru Boško Božović, pod sloganom Igrajmo za Jelenu, prikupljeno je 1.900 eura. Učestvovale su 22 ekipe iz Kolašina, ali i iz Podgorice, Nikšića i Mojkovca. Novac za liječenje male Jelene prikupljen je od privrednih subjekata, individualnih uplata i ekipa učesnika.

,,Osim humanitarnog karaktera, ova akcija je značajna i zbog toga što je okupila grupu mladih ljudi iz Kolašina koji su svojim primjerom pokazali da je moguće ujediniti se oko dobrih stvari i pokrenuti ih na bolje”, kažu organizatori.

Proslavljeni košarkaš Vlado Šćepanović, takođe, pojavio se na turniru, upoznao s Jelenom i ohrabrio je za borbu koja joj predstoji. Jelena kaže da su ti momenti kada je osjetila koliko njeni sugrađani brinu o njoj vrlo dragocjeni i da ih nikada neće zaboraviti. Njeni roditlji, takođe. Sada , kažu, sve postaje lakše, a teškoće izgledaju savladive.

,,Velika je stvar kada vam neko pomogne a da mu to nijeste ni tražili. Nikog od tih ljudi ne poznajemo, a riječ je o mladićima koji su saznali za Jelenin problem i našli načina da pomognu. Nije samo to ohrabrenje za nas, već i za cijelu sredinu. Zaplakao sam i kada me je direktor osnovne škole Zoran Rakočević uručio novac prikupljen od prodaje suvenira. U Kolašinu postoje humani ljudi, altruisti, koji ne žale truda i vremena da urade dobro djelo za druge. Volio bih kada bi se ovakve akcije nastavile i za pomoć nekim drugim porodicama, kojima je to potrebno. Da to postane navika”, kaže Radovan.

Jelena podsjeća koliko je podrške dobila i od svojih drugova i drugarica iz razreda i učiteljice Seke Medenice. Tvrdi da joj oni olakšavaju svaki dan u školi i čine da se ne osjeća drugačijom od ostalih. Oni su, kaže, i razlog zbog kojeg se raduje svakom školskom danu, iako do škole iz sela udaljenog šest kilometara, naročito zimi, ponekad teško stiže.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

OKO NAS

ZAOKRUŽIVANJE SKIJAŠKOG KOMPLEKSA BJELASICE: Betonizacija Jelovice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada

 

Da li planini Jelovici kod Berana, kuda prolazi novi regionalni put koji će ovaj grad spojiti sa Kolašinom i skijalištem Jezerine, prijeti takozvana betonizacija? Ono što se može vidjeti i čuti kada se posjeti ova planina i razgovara sa ljudima koji tamo već imaju privatne posjede i ugostiteljske objekte, govori u prilog tome da hoće.

Jedan od urbanističko građevinskih inspektora kojeg smo sreli na terenu, pribojava se takvog ishoda ali kaže da su mu ruke vezane.  „Jedino što mogu da uradim je to da zaustavim gradnju ako nisu izdate dozvole, ili nije završen proces dobijanja dozvola za gradnju, što i činimo. Ono na šta treba upozoriti i apelovati je da lokalne uprave kojima pripada ova planina, a to su Berane u Andrijevica, ne izdaju tako olako dozvole, jer postoje mnoge stvari koje prije toga na Jelovici treba da se riješe“, kaže nam inspektor.

On naglašava da to nije slučaj samo sa Jelovicom, već sa svim planinama u ovom regionu, čak i na Prokletijama koju stranci prepoznaju kao najveći planinski ljetnji potencijal Crne Gore. „Sve je to lijepo, i hoteli i restorani. Ali previše betona na planinama, to nije ono što traže strani turisti kojih je proteklog ljeta bilo više nego ikada“, smatra naš sagoovrnik. .

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada. To su Monitoru potvrdili neki od vlasnika zemlje ili ugostiteljskih objekata, hotela ili restorana.

„Cijena ara trenutno se kreće od najniže šest  do 12 hiljada eura. Dobar dio zemljišta je već prodat, a većinu do sada prodatog zemljišta kupili su građani Podgorice koji bi ovdje gradili ili već grade vikendice“, priča jedan od ugostitelja. U prošloj godini cijena ara se kretala oko hiljadu eura, a samo nekoliko godina ranije, jedan ar mogao se kupiti za trista do četiristo eura.

Sagovornik Monitora objašnjava da je skok cijene zemljišta primjetan od kada se najavljuje završetak puta i puštanje u funkciju tunela Klisura, koji je od Jelovice udaljen manje od tri kilometra.„Onda imate još svega 2,8 kilometara dug tunel, iz kojeg izlazite na skijalište Jezerine. Pošto je sa te tamo strane tunela, na teritoriji opštine Kolašin, odavno sve rasprodato, Podgoričani su počeli da kupuju zemljište na Jelovici, čija se valorizacija tek sada očekuje.“

Monitor je već pisao o tome da su cijene zemljišta na planini Jelovici počele vrtoglavo da rastu početkom ove godine. Tako su bivši ruski vlasnici pred sam kraj 2019. godine, crnogorskoj kompaniji „Osmanagić“ prodali i hotel „Jelovica“ i više od četiri hektara zemljišta oko tog hotela za svega 158 hiljada eura. Trenutno po najnižoj cijeni od šest hiljada, samo zemljište sada vrijedi 2,4 miliona, a po najvećoj cijeni od 12 hiljada, zemljište bez objekta hotela vrijedi blizu pet miliona eura.

Uporedo sa skokom cijena, ove jeseni je, kako smo mogli saznati, počela intenzivnija gradnja vikendica na obroncima planine.

Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. Sa druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa, sa većim brojem skijaških staza i uspinjača. Sagovornici Monitora koje smo zatekli na Jelovici očekuju da će cijene i dalje da rastu kada počne bolja valorizacija ove planine.

Naime, osim starog hotela koji je kupila kompanija Osmanagić i koji nije u funkciji, na Jelovici trenutno ima samo još jedan ranije izgrađeni hotel, u kojem su smješteni radnici preduzeća Euroasfalt koji rade na dionici puta prema Kolašinu od ulaza u planinu Jelovicu zaključno sa izgradnjom tunela, koji je u svemu i najozbiljniji posao.

Dionicu puta od Berana do mjesnog centra Lubnice, odnosno do ulaza u Jelovicu, ranije je izgradila kompanija „Bemaks“. Ta dionica započeta je 2013. godine, i država je finansirala izgradnju, dok je „Bemaks“, odnosno firma „Hidroenergija Montenegro“ čiji je „Bemaks“ bio u tom trenutku većinski vlasnik, za svoje potrebe kroz trup puta na pojedinim djelovima ugrađivala cijevi za male hidroelektrane.

Prethodna Vlada je kao kranji rok za završetak puta preko Jelovice dala  novembar. Novembar je na isteku, a otvaranje u puštanje u saobraćaj tunela, nije još na vidiku. Mada su radovi, kako se može saznati, pri kraju, niko od radnika Euroasfalta koje smo zatekli na Jelovici, nije mogao da kaže kada će put biti zvanično završen i otvoren za saobraćaj.

Bivša Vlada je zaprijetila da bi u slučaju eventualnog prolongiranja otvaranja puta, nakon novembra, neko morao da snosi posljedice. U ovom trenutku niko ne zna kako će se postaviti nova, 44. Vlada po ovom pitanju i problemu.

Tek i kada put bude završen, slijede ozbiljna pitanja kada se radi o budućem razvoju ili betonizaciji Jelovice. Jedno od prioritetnih je pitanje nepostojeće insfrastrukture. Koliko će biti septičkih jama na planini dok ne počnu ozbiljnije kontrole? A sve to na nadmorskim visinama sa kojih se podzemne vode slivaju prema izvorištu gradskog vodovoda koji ispod Lubnica, sa Merića vrela, ide za Berane. Navodno će vlasti svima postaviti uslov da ugrade takozvane bio prečišćivače. I da se svi nadamo da će sadašnji i budući, mali i veliki investitorioni to poslušati i uraditi.

                      Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZ RJEŠENJA ZA ODLAGANJE ŽIVOTINJSKOG OTPADA: Kako se ko snađe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema usaglašenih preciznih podataka koliko se otpada životinjskog porijekla sakupi i odloži u opštinama na sjeveru Crne Gore. Nije rijetkost da ta vrsta nusproizvoda završava na divljim deponijama, vodotocima, u kontejnerima…Ostatak se, tvrde u lokalnim komunalnim preduzećima, sakuplja i odlaže u skladu sa trenutnim mogućnostima

 

Klasifikacija i postupanje sa životinjskim otpadom uređeno je  zakonodavstvom Evropske unije (EU) i  transponovano u naše zakonodavstvo, kroz pregovaračko poglavlje 12 (Bezbjednost hrane, veterina i fitosanitarna politika). Međutim, nusproizvodi životinjskog porijekla se ne odlažu u potpunosti u skladu sa Zakonom o veterinarstvu, kontastovano je u više zvaničnih dokumenata.

Prema propisima, koji su usaglašeni sa EU legislativom, postoji više mogućnosti za zbrinjavanje nusproizvoda životinjskog porijekla. Jedan je zakopavanje u zemlju prema pravilima koja obezbjeđuju neškodljivo uklanjanje. To se uglavnom, kako tvrde u komunalnim preduzećima, radi na gradskim deponijama, s obzirom da ni jedna opština nema, takozvano, stočno groblje.

Sistem sakupljanja i odlaganja životinjskog otpada za sada organizuju lokalne uprave. Iz objekata u kojima nastaju proizvodi životinjskog porijekla, imaju sklopljene ugovore sa lokalnim komunalnim preduzećima, kojima plaćaju usluge odvoza i uništavanja, odnosno zbrinjavanja, piše u aktuelnom petogodišnjem Akcionom planu, koji se odnosi na tu oblast.  “Veliki objekti za klanje i rasijecanje mesa imaju infrastrukturu za odvajanje ostataka životinja po kategorijama. Međutim, zbog toga što za sada ne postoje objekti za preradu ili uništavanje, predaju se lokalnim komunalnim službama zbirno, one ih preuzimaju tako skladištene, odvoze i zbrinjavaju na deponijama. To značajno umanjuje motivisanost da odvajaju nusproizvode po kategorijama”, konstatovano je u tom dokumentu.

Kroz MIDAS projekat Svjetske Banke realizovane su dvije studije izvodljivosti  u okviru kojih su rađene i procjene količina nusproizvoda. Te dvije procjene dale su različite rezultate. Prema prvoj studiji, ta količina iznosi između 18 – 21.000 tona/godišnje, a prema drugoj oko 6.000 tona/godišnje. “Teško je izvršiti procijenu količina nusproizvoda koji nastaju u Crnoj Gori, obzirom da još uvijek nema razdvajanja kategorija u svim objektima, nema precizne evidencije o uginuću životinja na gazdinstvima.  Lokalne komunalne službe ne vode evidenciju o uginulim životinjama koje zbrinu, još uvijek postoji tradicija klanja na gazdinstvima za sopstvene potrebe…” piše u aktuelnom Planu.

U skladu sa Zakonom o veterinarstvu, držaoci životinja dužni su da prijave uginuće životinje i da se pridržavaju uputstava u vezi sa odlaganjem leševa, kao i da o uginuću obavijeste veterinarsku ambulantu ili službenog veterinara. To, nažalost, kako kažu u više komunalnih preduzeća sa sjevera, nije odomaćena praksa na selima.

Umjesto postupanja po propisima, djelovi leševa životinja, najčešće, iznutrica i koža, odnosno, vuna,  završavaju u vodotocima, divljim deponijama, pored ili u kontejnerima… Najveće problemi sa upravljanjem nusproizvodima, uočeni su u određenim kriznim situacijama, kao što je bilo 2016. godine, kada je, zbog zaraznih bolesti životinja,  svaka lokalna uprava pokazala nedostate kapaciteta za adekvatu rekaciju. Problem je potvrđen i dvije godine kasnije  kada je najveća mesna industrija u Crnoj Gori izgorela u požaru, što je za posljedicu imalo  2.000 tona nusproizvoda od zaliha mesa koje je bilo na lageru.

Najnoviji incident objelodanjen je u Bijelom Polju, kada je, minulog mjeseca, ustanovljeno  da tamošnje komunalno preduzeće nema dozvolu za odlaganje životinjskog otpada na privremenoj deponiji  na granici sa Srbijom. Uprkos tome, godinama to čine i naplaćuje tu uslugu prerađivačima mesa sa teritorije svoje opštine.

Izvršni direktor preduzeće Komunalno Lim Muradif Grbović, nelegalno odlaganje životinjskog otpavdao je “brigom po zdravlje građana”. Objasnio je i da  je od lokalne uprave nedavno tražio ”privremeno rješenje” za odlaganje nus proizvoda iz mesne industrije  na deponiju u mjestu Dobrakovo. “Sve do trenutka dok se odobrenje od nadležnog organa ne dobije, vršimo usluge odvoženja, s obzirom na to da bi ovaj problem (životinjski otpad) izazvao katastrofalne posljedice po zdravlje i bezbjednost građana ove opštine, ukoliko bi smo prestali sa pružanjem usluga te vrste”, kazao je Grbović novinarima.

Neuređena deponija u Dobrakovu nalazi se kraj magistralnog puta, na oko četrnaest kilometara od Bijelog Polja, između dva granična prelaza. Iz NVO Euromost tvrde da se ta  deponija koristi nekontrolisano, a da pojedini zaposleni u preduzeću Komunalno Lim naplaćuju usluge odlaganja, ali da ih ne prijavljuju preduzeću. Povodom nezakonitog korišćenja lokacije za odlaganje životinjskog otpada Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u tom gradu formiralo je predmet, koji je u fazi izviđaja.

Mještani kolašinskih sela više puta su se obraćali i novinarima i Komunalnoj policiji tvrdeći da Plašnicom, pritokom Tare, pliva svakojaki otpad, a najviše ostaci od životinja zaklanih za zimnicu. Stanje je slično i u Svinjači, al ii manjim vodotocima po selima i uz puteve. Vlasnica privatnog privremenog prihvatilišta za napuštene životnje Danijela Vuksanović kaže da je stanje naročito pogoršava  kad počene  klanje jagnjadi, svinja i teladi. “Na fotografijama, koje sam pravila godinama mogu se vidjeti sve vrste otpada. Od plastičnih kesa napunjenih garderobom i obućom, preko djelova namještaja i posuđa, pa sve do koža, iznutrica i ostalih djelova životinja. Pri poplavama voda izbacuje otpad na obližnja imanja, koja poslije toga podsjećaju na deponije”, objašnjava ona.

Slićne tvrdnje mogu se čuti i od ekoloških aktivista u ostalim opštinama sa sjevera. U Plužinama najveće neuređeno odlagalište je Pilana u Breznima gdje se odlaže biootpad. Na teritoriji te opštine,  prema zvaničnim podacima evidentirano je 12 neuređenih odlagališta gdje se deponuje komunalni, građevinski, životinjski i biootpad.

Nevladina organizacija Ecopatriotizam saopštila je, početkom ove godine  da su u blizini rijeke Bistrice u Nikšiću naišli na veliki broj životinjskih ostataka koji sa ostalim vrstama otpada zagađuju životnu sredinu i stvaraju uslove za širenje zaraze.

Postrojenje za za tretman nusproizvoda životinjskog porijekla koji nijesu za ljudsku upotrebu, u sklopu regionalne deponije Čelinska kosa,  u Bijelom Polju trebalo je, prema pređašnjim planovima, da bude izgrađeno do ove godine. Međutim, još traju priprema za početak realizacije tog projekta. Postrojenje je planirano je za 10.000 tona životinjskog otpada, a projekt je  vrijedan osam milona eura. Obuhvatio bi i izgradnju dva sabirna centra u Nikšiću i Podgorici i nabavku neophodnih vozila, opreme i uspostavljanje sistema upravljanja. Nusproizvodi životinjskog porijekla koji nijesu za ljudsku upotrebu u budućem postrojenju, kako je planirano, biče  prerađivani sterilizacijom pod pritiskom. Ta metoda postoji od 1855. godine.

I u region imaju brojne probleme sa  sakupljanjem i odlaganjem životinjskog otpada. Predstavnici Evropske zelene partije (EZP) nedavno su iznijeli podatke da se samo u klanicama u Srbiji, na godišnjem nivou generiše oko 180.000 tona životinjskog otpada za koji se “ne zna gdje završava”. Ni u Bosni i Hercegovini još  ne postoji sistem za tu vrstu otpada koji radi po evropskim standardima.

                                                                                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEVASTACIJA BJELOJEVIĆKE RIJEKE: Tužilaštvo da preispita ugovor Vlade i koncesionara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaštitnica imovinsko pravnih odnosa dostavila je ove sedmice Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju dokumentaciju o devastaciji Bjelojevićke rijeke radi ocjene da li postoje krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti. U fokusu je Aneks ugovora o koncesiji koji je prethodna Vlada, posljednje sedmice svoga mandata, potpisala sa  kompanijama koje grade male hidroelektrane Bjelojevićka 1 i 2

 

Zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Marija Božović dostavila je ove sedmice Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju dokumentaciju o devastaciji Bjelojevićke rijeke radi ocjene da li postoje krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti.

Ukazuje se da je devastacija nastala rekonstukcijom dionice puta Vragodo-Mojkovac i izgradnjom malih HE Bjelojevićka 2. Zaštitnica je ranije podnijela krivičnu prijavu istom tužilaštvu zbog uništavanja rijeke usljed rekonstukcije puta. U tom postupku, tokom prošle godine, Prirodno matematički fakultet utvrdio je da se u rijeci nakon radova ne nalazi više od 20 odsto riblje faune.

Monitor je nedavno pisao da je nedelju dana prije izbora nove Vlade,  minula Vada  sa kompanijama koje grade male hidroelektrane Bjelojevićka 1 i 2 u Mojkovcu, potpisala aneks ugovora o koncesiji. Ovim ugovorom privatnim kompanijama se na raspolaganje daju državne parcele radi realizacije dvije male HE.

Ugovor su 23. oktobra potpisali potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj i ministar kapitalnih investicija Ervin Ibrahimović, i koncesionari dooo ČelebićMilica FuštićSynergy doo i C&S Energy. Radi se o kompanijama koje su u većinskom vlasništvu Tomislava Čelebića, poslovnog partnera Mila Đukanovića.

Prethodna Vlada, kao i ona prije nje, javno su obećali da će zaustaviti gradnju malih HE i preispitati ugovore o postojećim. Umjesto toga, na kraju mandata, dobili smo ovaj ugovor.

Bjelojevićka rijeka, na kojoj je izvođač radova na malim HE bio Bemaks, koji pored njih, na istoj lokaciji,  radi i regionalni put Mojkovac-Lubnice, je uveliko uništena.

,,Nameće se i pitanje u čemu se ogleda javni interes a koji potencira obrađivač informacije prema Vladi koja je usvojila zaključke, a shodno kojim su zaključeni Aneks 1 i 2 Ugovora o koncesiji za MHE Bjelojevićka 1 i 2”, navodi se u prijavi Zaštitinice.

Po mišljenju Zaštitnika, prije dostavljanja Informacije i zaključenje aneksa bilo je neophodno preispitati sve aktivnosti koncesionara, dokumentaciju i javni interes imajući u vidu da je izvođenjem radova prilikom rekonstrukcije dionice Vragodo – Mojkovac, a u sklopu čega su i rađene MHE Bjelojević 1 I 2, došlo do devastacije rječnog ekosistema, kao posljedica devastacije životne sredine, uništenja ribljeg fonda, te konstatacije u Izvještaju Komisije Agencije za zaštitu životne sredine za MHE koje se grade “ono što je vidno i zabrinjavajuće je da ne postoji izgrađena riblja staza kao i da je jednim dijelom u potpunosti blokiran vodotok kamenim agregatom.”

Zaštitica ističe da Vlada nije mogla donijeti zaključak o ovom poslu na osnovu stručnog mišljenja na koje se poziva obrađivač informacije, odnosno privatne firme. Ističe da je bilo potrebno pribaviti i mišljenje Direktorata za ribarstvo i Direktorata za vodoprivredu, kao i Uprave za vode, obaviti neophodna vještačenja i analize. Navodi da je bilo neophodno da vještaci daju svoje mišljenje o eventualnim propustima u izvođenju radova MHE i dionice Vragodo- Mojkovac i postupanja po odobrenim projektima i odobrenim tehnološkim postupcima, stepenu izvedenih radova i vrijeme koje je potrebno za radove, vrijednost izvedenih radova, propuste u poštovanju mjera zaštite životne sredine, propisane i utvrđene u postupku strateške procjene tj. utvrditi da li radovima ugrožava život i zdravlje ljudi i životne sredine. Do svega toga nije došlo već je vlada na kraju svog mandata potpisala aneks ugovor sa privatnim firmama koje i pored moratorijuma namjeravaju da nastave gradnju ovih malih HE.

,,Nije jasno u čemu se ogleda javni interes jer izostaju sveobuhvatne analize kako će rad MHE 1 i 2 poboljšati opšti standard, zaštiti životnu sredinu, analiza prihoda Budžetu i koncesionara, udio u proizvodnji električe energije i potrebe, i drugo. Ne zna se da li su MHE Bjelojevićka 1 i 2 projektovane tako da će obezbjediti ekološki prihvatljiv protok u skladu sa članom 54 ovog zakona i druge uslove propisane odredbom člana 63. Osnovano sumnjamo da su aneksi zaključeni na štetu Države”, navodi se u prijavi Zaštitnice.

Iz URE, bivšeg premijera Dritana Abazovića, su svojevremeno konstatovali da je ova rijeka potpuno devastirana zbog izgradnje mini-hidroelektrane i rekonstrukcije puta Mojkovac-Lubnice, gdje je investitor Uprava za saobraćaj, a izvođač radova Bemaks.

,,Kada smo saznali da je investitor dobio dozvolu za izgradnju MHE na Bjelojevićkoj rijeci otišli smo u Bjelojeviće da vidimo stanje u kom se nalazi rijeka i da porazgovaramo sa mještanima kako bismo vidjeli šta možemo da uradimo da bi se problem izgradnje MHE riješio. Međutim, kada smo stigli zatekli smo mutnu rijeku, posječena stabla drveća i uništen put. Bili smo šokirani stanjem u kojem se nalazi ovo mjesto”, skenirali su stanje u pokretu URA.

Sve se promijenilo kasnije kada je URA preuzela državnu brigu o ovim pitanjima. Mještani su protestovali i cijelo vrijeme iskazivali ogorčenje što se problem ne rješava. Vlada je umjesto rješenja potpisala ugovor sa kompanijama, koji im daje realne osnove za nastavak gradnje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo