Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINCI, ZAJEDNO ZA JELENU: Solidarnost na djelu

Objavljeno prije

na

Radovan i Tijana Šćepanović godinama vode tešku i hrabru bitku liječenja svoje osmogodišnje ćerke Jelene. Po tom su slični mnogim drugim parovima sa djecom, koja imaju ozbiljne zdravstvene teškoće. Međutim, kako kažu, njihova priča je drugačija, jer su osjetili nesebičnu podršku i razumijevanje okruženja. Zbog toga ono što Šćepanovići pričaju novinarima ohrabruje i govori u prilog činjenici da humanost i briga o drugima još živi u Kolašinu.

Jelena, odlična učenica OŠ Risto Manojlović, boluje od kongenitalne distrofije mišića. Nekoliko minulih godina vezana je za kolica, a njeno liječenje iziskuje novčana sredstva, koja daleko prevazilaze primanja njenog oca policajca i skromne prihode koje Šćepanovići ostvaruju na imanju u selu Skrbuša. Od države djevojčica dobija i skromau nadoknadu za tuđu njegu i pomoć, ali nije uspjela da ostvari primanje po osnovu lične invalidnine. Ljekarska komisija Ministarstva rada i socijalnog staranja procijenila je da joj to ne pripada. Do sada je imala nekoliko operacija na stopalima, a trenutno se u vezi s njenom bolešću rade i složene molekularno-genetičke analize u laboratorijama u inostranstvu. U narednom perodu, kažu roditelji, vjerovatno slijedi i biopsija mišića.

,,Mnogo toga o bolesti moje ćerke nepoznanica je i ljekarima i zbog toga su potrebne dodatne analize u referentnim laboratorijama u Engleskoj. Iza nas su teške godine borbe da se Jelenino stanje bar ne pogoršava, ali i utvrdi prava dijagnoza. Svakom ko ima dijete sa sličnim zdravstvenim teškoćama, jasno je koliko to iziskuje novca, truda i vremena. Takođe, nije teško izračunati koliko je s djetetom u Jeleninom stanju zbog liječenja potrebno do Beograda i natrag”, priča Tijana.

I sama je, u vrijeme dok se borila za napredak svoje ćerke, oboljela od multiple skleroze, ali uprkos tome, nije posustajala i rodila je i drugo dijete. Istovremeno i Tijana i Radovan, uporedo sa svojim poslom, redovno su obavljali sve fizikalne vježbe sa ćerkom. Nikada od drugih nijesu tražili pomoć, svoju borbu vodili su sami, jer su, kažu, smatrali da tako i treba. Sve minule godine nijesu željeli da svojom teškom životnom pričom opterećuju druge.

,,Svjesni smo koliko i naši sugrađani imaju problema, kako se u Kolašinu živi, pa se nijesmo direktno obraćali nikom za pomoć. Svoje bitke vodili smo sami i u granicama svojih moći. A onda je podrška stigla spontano i na način koji nas je ostavio bez riječi, ohrabrio i pokazao da nijesmo sami i da možemo računati na razumijevanje svojih sugrađana. Prizanjem, u početku smo bili iznenađeni, u čudu, jer ni slutili nijsmo da ima toliko ljudi koji dobro znaju koliko nam je teško, a da to nikad nijesmo rekli”, kaže Radovan.

Ne želeći da ijednog trenutka, kako objašnjava, njegovu priču ljudi podvedu pod patetiku, o Jeleninoj bolesti nijesu pričali novinarima, iako su im to bližnji savjetovali. Razgovor za Monitor, kaže Jelenin otac, samo je način da se skrene pažnja na organizovana humana djela sugrađana, koji su obezbijedili novac za naredne korake u liječenju djevojčice, a roditelje riješili bar na kratko brige. Zbog svega toga, Šćepanovići kažu da se osjećaju kao da su ,,dobili krila” i novu energiju da još odlučnije, upornije i hrabrije krenu u nove izazove koje podrazumijeva dijagnoza njihove ćerke.

Radovan je oduševljen i podrškom kolega i nadređenih u kolašinskom Odjeljenju bezbjednosti, gdje je zaposlen. Nakon što su upoznati sa svim segmentima Jelenine bolesti, kako kažu, i u kolašinskom Domu zdravlja su pomagali. Mnogo čine i u lokalnoj NVO koja okuplja roditelje djece i omladine s teškoćama u razvoju, pod vođstvom Ane Danilović. Ipak, najviše su dirnuti samoincijativnim neformalnim akcijama Kolašinaca, kojima je u nekoliko navrata prikupljan novac pod sloganom Za Jelenu.

Učenici osnovnih škola Risto Manojlović, Vojin Čepić iz Dragovića Polja, Radoslav Jagoš Vešović i Međuriječje, a pridružili su im se i oni stariji iz Gimanzije Braća Selić ali i djeca vrtića Sestre Radović, takođe su bili učesnici hunamnitarne akcije za svoju školsku drugaricu. U maju su vrijedno radili i napravili na desetine suvenira, vezanih za crnogorsku tadiciju, a zatim ih i ponudili sugrađanima na prodaju. Sav prihod usmjerili su na žiro-račun za Jelenino liječenje.

Minule sedmice samoorganizovali su se i navijači FK Partizana iz Kolašina, ali i Fondacija Boško Božović, pa je održan turnir malog fudbala, a sve donacije su, takođe, namijenjene Jeleninom liječenju.

Na memorijalnom humanitarnom turniru Boško Božović, pod sloganom Igrajmo za Jelenu, prikupljeno je 1.900 eura. Učestvovale su 22 ekipe iz Kolašina, ali i iz Podgorice, Nikšića i Mojkovca. Novac za liječenje male Jelene prikupljen je od privrednih subjekata, individualnih uplata i ekipa učesnika.

,,Osim humanitarnog karaktera, ova akcija je značajna i zbog toga što je okupila grupu mladih ljudi iz Kolašina koji su svojim primjerom pokazali da je moguće ujediniti se oko dobrih stvari i pokrenuti ih na bolje”, kažu organizatori.

Proslavljeni košarkaš Vlado Šćepanović, takođe, pojavio se na turniru, upoznao s Jelenom i ohrabrio je za borbu koja joj predstoji. Jelena kaže da su ti momenti kada je osjetila koliko njeni sugrađani brinu o njoj vrlo dragocjeni i da ih nikada neće zaboraviti. Njeni roditlji, takođe. Sada , kažu, sve postaje lakše, a teškoće izgledaju savladive.

,,Velika je stvar kada vam neko pomogne a da mu to nijeste ni tražili. Nikog od tih ljudi ne poznajemo, a riječ je o mladićima koji su saznali za Jelenin problem i našli načina da pomognu. Nije samo to ohrabrenje za nas, već i za cijelu sredinu. Zaplakao sam i kada me je direktor osnovne škole Zoran Rakočević uručio novac prikupljen od prodaje suvenira. U Kolašinu postoje humani ljudi, altruisti, koji ne žale truda i vremena da urade dobro djelo za druge. Volio bih kada bi se ovakve akcije nastavile i za pomoć nekim drugim porodicama, kojima je to potrebno. Da to postane navika”, kaže Radovan.

Jelena podsjeća koliko je podrške dobila i od svojih drugova i drugarica iz razreda i učiteljice Seke Medenice. Tvrdi da joj oni olakšavaju svaki dan u školi i čine da se ne osjeća drugačijom od ostalih. Oni su, kaže, i razlog zbog kojeg se raduje svakom školskom danu, iako do škole iz sela udaljenog šest kilometara, naročito zimi, ponekad teško stiže.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

RADIKALIZACIJA USPORILA TREND PRIHVATANJA LGBT OSOBA U CRNOJ GORI: Kornjačinim korakom do prava i zaštite

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema nedavnoj analizi Centra za građansko obrazovanje, smanjuje se broj onih koji misle da su osobe drugačije seksualne orijentacije opasne za društvo. Ipak, radikalizacija društva i učestaliji govor mržnje uticali su na stagnaciju, pa čak i unazađivanje u pojedinim oblastima koje se tiču prava i zaštite LGBT osoba

 

Nedavno istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO) pokazalo je – u Crnoj Gori se smanjuje broj onih koji smatraju da su osobe različite seksualne orijentacije štetne i opasne. Ipak, blizu polovine građana smatra da te osobe nijesu ugrožene. Na stagnaciju, pa čak i unazađivanje u pojedinim oblastima uticale su radikalizacija i klerikalizacija društva u posljednjih par godina.

„Skoro polovina ispitanika vjeruje da je u javnom diskursu korisno čuti naučno objašnjenje različite seksualne orijentacije radi boljeg razumijevanja ove pojave. No, u odnosu na 2019, osjetan je porast onih koji misle da su te priče u javnom prostoru nepotrebne i da ne bi pomogle, kao i da, uprkos naučnom tumačenju, ta pojava ostaje izuzetno štetna za svako društvo“, saopštila je na prezentaciji rezultata istraživanja javnog mnjenja koordinatorka pri CGO-u Željka Ćetković.

U posljednje tri godine, prema riječima izvršnog direktora NVO Spektra Jovana Džolija Ulićevića, naše se društvo radikalizovalo i svjedočimo pojačanom govoru mržnje. ,,Uglavnom se targetiraju žene, osobe sa invaliditetom i LGBTI osobe. Uprkos povećanju podrške unutar opšte populacije prema LGBTI osobama, važno je imati na umu radikalizaciju mladih, koja je posljedica neadekvatnog obrazovnog sistema i opšte klerikalizacije društva. U obrazovnom sistemu izostaje volja da se predmeti kao što su građansko obrazovanje, zdravi stilovi života ili medijska pismenost učine obaveznim, ali se nedovoljno pažnje daje i adresiranju pitanja roda, pola i seksualnosti i kroz prirodne nauke, recimo biologiju“.

Kako je istakao, zaštititi prava marginalizovanih grupa, a naročito LGBT osoba, je i dalje hrabrost i avangardna politika, ali samo onda kada je autentična i iskrena, a ne instrument u pristupnom procesu Evropskoj uniji.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRIVREDNI SUD KUBURI SA KADROVIMA: Sudije na granici izdržljivosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon hapšenja predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića ta institucija radi samo sa četvoro sudija od sistematizovanih 16. Da će se u Privrednom sudu pojaviti ozbiljne kadrovske nevolje, znalo se još polovinom prošle godine

 

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda i predsjednika Privrednog, sudska grana vlasti u Crnoj Gori je dotakla dno. Sudije sada pored sprovođenja pravde  imaju i obavezu da speru ljagu sa institucije i svoje profesije. To će biti vrlo teško, jer se mnogi sudovi odavno bore sa nedostatkom kadrova. Takav je slučaj bio sa Privrednim sudom. Nakon hapšenja predsjednika Blaža Jovanića i sa četiri puta manje sudija nego što je to predviđeno Pravilnikom o unutrašnjoj sistematizaciji, ovaj organ nalazi se pred kolapsom, zatrpan brojnim, neriješenim predmetima i bez mogućnosti da mjesecima organizuje makar jedno sudsko vijeće za postupanje u izvršnim predmetima.

U sudu trenutno rade samo vršiteljka dužnosti predsjednika Privrednog suda Dijana Raičković i sudije Dragan VučevićRadmila Perović i Zoran Ašanin, koji postupaju u 1.376 parnica, 451 stečaj i 414 izvršnih predmeta, za koje postoji veliko interesovanje stranaka u postupcima, ali i javnosti jer je riječ i o najznačajnijim privrednim predmetima sa velikom imovinom.

Novom raspodjelom predmeta, četvoro sudija nedavno je dobilo u rad i predmete koji su morali preuzeti kao nezavršene od penzionisanih sudija, kolega koji su na bolovanju, ali i od osumnjičenog Jovanića – zbog čega se ročišta često odlažu.

Prema pisanju Vijesti, Raičkovićeva tvrdi da se Privredni sud, stranke i učesnici u postupcima nalaze u nezavidnoj situaciji. Privredni sud Crne Gore ima sistematizovanih 16 sudijskih mjesta sa predsjednikom suda, a taj broj predstavlja minimum neophodnog broja sudija. Činjenica je da se i ovaj broj sudija, imajući u vidu nadležnost i složenost predmeta koje ovaj sud ima u radu, pokazuje nedovoljnim za potpuno efikasno i ažurno postupanje.

„Već se u 2021. godini pokazalo da sudu nedostaju sudije, odnosno da je sud sistemski nepopunjen sa pet sudija (zbog odlaska u penziju), te da je određen broj sudija bio na bolovanju. Još uvijek ova mjesta nijesu popunjena, skoro godinu, jer su na ta mjesta u međuvremenu primljena lica koja su u statusu sudijskih kandidata, koja na funkciju sudije mogu stupiti tek nakon uspješno završenih obuka, dakle najranije u septembru, odnosno oktobru. Jedno sudijsko mjesto je u međuvremenu ostalo upražnjeno zbog izbora jednog sudije u Apelacioni sud, a u međuvremenu je došlo do suspenzije predsjednika suda. Sada je od sistematizovanih sudijskih mjesta upražnjeno šest, bez mjesta predsjednika suda. U odnosu na bolovanja sudija, jedna sutkinja je na porodiljskom bolovanju, dok je četvoro sudija na bolovanju zbog ozbiljnih zdravstvenih problema”, kaže Raičković.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BROJ NAPUŠTENIH ŽIVOTINJA NA SJEVERU RASTE: Strategije na papiru, lutalice na ulicama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako skoro svaka opština „na papiru“ ima strategiju kako kontrolisati populaciju napuštenih životinja, u praksi broj pasa se povećava, sve je više građana koje povrijede, troškovi  za naknade po tom osnovu u opštinskim budžetima rastu, malobrojna privremena prihvatilišta i azili gotovo su  bez slobodnog mjesta

 

Pred sam početak ljetnje turističke sezone,  na ulicama Kolašina je na desetine napuštenih pasa. Tokom minulih dva mjeseca,  nekoliko Kolašinaca su napali, a višestruke povrede nenijeli i jednoj srednjoškolki, na samom izlazu iz školskog dvorišta. Od nasrtaja gladnih pasa nekad se brane i turisti. Da je to jedan od većih problema Kolašina pred turističko ljeto primijetila je i novoizabrana predsjednica Marta Šćepanović. Ona je u svom prvom obraćanju građanima, kao jednu od svojih prioritenih aktivnosti sa te funkcije, najavila efikasno i brzo sklanjanje napuštenih životinja sa ulica. Tek prije  nekoliko sedmica, u nadležnim opštinskim službama tvrdili su da nemaju rješenje, jer su azili u Podgorici i Beranama bez slobodnog mjesta.

Program populacije pasa na teritoriji kolašinske opštine usvojen je prije dvije godine, ali  gotovo nijedan cilj zacrtan tim dokumentom do sada nije ispunjen.  Program se odnosi na period do 2025. godine, a ukoliko se potpuno realizuje, trebalo bi da populacija napuštenih životinja bude smanjena za 50 odsto. Predviđeno je i građenje  azila.  No, novac za to nije ni ove godine planiran opštinskim budžetom.

U Kolašinu  postoji samo privatno prihvatilište za napuštene životinje, koje funkcioniše s mnogo problema. Vlasnica tog azila Danijela Vuksanović više puta je upozoravala da životinjama  koje je ona sklonila s ulice nedostaje hrana i stručna veterinarska njega. Pomoć koju je dobila sa državnog i lokalnog nivoa, kaže ona, nije dovoljna.

U kolašinskom Sekreterijatu za zaštitu životne sredine kažu da je jedan od načina rješavanja problema izgradnja azila. Planirani cilj je da uskoro na kolašinskim ulicama ne bude pasa lutalica, ali i da podignemo svijest o odgovornom vlasništvu. Podsjećaju da je  Opština opredijelila sredstva za identifikaciju, vakcinaciju i sterilizaciju vlasničkih i nevlasničkih pasa. Identične izjave iz tog resora stizale su i minulih  godina.

Sugrađanima poručuju da ,,ukoliko se ne planira registrovati uzgoj pasa, sterilizacija ljubimca dio je odgovornog vlasništva”. U opštini Kolašin do sada je čipovano tek  600 vlasničkih pasa, a ukupna populacija se procjenjuje na oko 1.800.

,,Prema slobodnim procjenama, na teritoriji opštine Kolašin postoji oko 50 napuštenih pasa na seoskom području i oko 100 u gradu i prigradskim naseljima, dok ih je u privatnom skloništu oko 170. Veliki broj napuštenih životinja na ulicama grada, okolnih naseljenih mjesta i polja, rezultat je napuštanja životinja usljed loših navika i teške ekonomske situacije građana”, piše u Programu za sprovođenje kontrole populacije pasa.

Pored lutalica vlasnički psi su jedna od prepreka kvalitetu kolašinske turističke ponude, kažu izdavaoci smještaja.  Iz Udruženja vlasnika privatnog smještaja tvrde da lavež iz dvorišta privatnih kuća uzmerava tokom noći goste u njihovim objektima. Povodom toga, objašnjavaju, opštinske službe do sada ništa nijesu radile.

Budžet opštine iz godine u godinu opterećuju i  odštetni zahtjevi građana, koji su, usljed napada pasa lutalica, pretrpjeli fizički i duševni bol. Za četiri godine iz opštinske kase, na ime te vrste odštete, isplaćeno je oko 10.000 eura Kolašincima koji su tvrdili da su ih napali psi na ulici.

Neke veće sjeverne opštine izdvajaju i značajno više  sredstava iz budžeta po tom osnovu.  Iz opštinske kase Bijelog Polja, na primjer,  za naknadu štete za povrede nastale ujedom napuštenih pasa, za dvije minule godine,  isplaćeno je  116. 204 eura za 126 odštenih zahtjeva.  Za odvođenje pasa lutalica u azil u Beranama ta opština godišnje izdvoji od 30.000 do 40.000  eura. U  azil u Beranama bjelopoljsko Komunalno preduzeće uhvati i isporuči oko 200 pasa, a za svakog psa Opština plaća 120 eura.  No, sav taj novac ne doprinosi utisku da je na ulicama manje napuštenih životinja.  Bjelopoljci kažu da se psi kreću u čoporima po prigradskim naseljima, a na magistrali ometaju saobraćaj  i velika su opasnost za sve učesnike u saobraćaju. Po selima napadaju  ovce i sitniju stoku. Slični problemi su i u Rožajama, gdje se godinama najavljuje gradnja azila, ali su čopori pasa dio „razglednice“ i najužeg centra grada. Više  uspjeha u kontroli broja napuštenih životinja ne postižu  ni u Plavu, Gusinju, Žabljaku …

U  opštinama na sjeveru uglavnom  procjenjuju da je pravljenje  pojedinačnih azila  preskupo. Zbog toga, objašnjavaju, rješenje je regionalni azil, kakav postoji u Beranama, ali koji je trenutno pretrpan. Nažalost, nikad nije zaživjela ideja da se sličan napravi i u Bijelom Polju. U tu svrhu, još prije deceniju, Opština je kupila 4,5 hektra zemljišta za 42.000 eura između  Ribarevina i Ramčine.

Istraživanje, rađeno za potrebe nacionalnog Programa kontrole populacije pasa pokazalo je da na nivou lokalne samouprave nema razvijene infrastrukture za sistemsko rješavanje problema napuštenih životnja.  Takođe, opštine su, kao prepreke navodile, nedostatak novca, kao i nedovljno znanja i obučenog osoblja.

Vlasnica privatnog prihvatilištu u Kolašinu za Monitor podsjeća da je sistem identifikacije i registracije pasa u Crnoj Gori  uspostavljen tek prije tri godine.  Do tada, objašnjava, nije bilo nikavih zvaničnih podataka o broju vlasničkih ili napuštenh pasa. To, kaže ona, dovoljno govori „u prilog  činjenici da je briga o životinjama uvijek bila na kraju spiska prioriteta“. Sada se, tvrdi Vuksanovićeva, time intenzivnije bavimo „samo forme radi, jer nam se žuri u Evropu“.

„Kada se to kombinuje sa našom preovlađujućom sviješću, onda dođemo u situaciju da se na pse gleda samo kao na problem i opasnost. To i jesu, ali zbog nebrige.  Taj problem mjerimo novcem izdvojenim za saniranje posljedica, a ne ulažemo u rješavanje onoga što je dovelo do posljedica. Donošenje  planova ne znači da se išta promijenilo. Naprotiv, stanje je mnogo gore kad je riječ o nedostatku brige i broju napuštenih životinja“, tvrdi ona.

U  privremnom prihvatilištu  koje je Vuksanovićeva  osnovala više nema mjesta ni za jednu napuštenu životinju. Upros tome, svakodnevno, kako kaže,  zatekne novu mlandučad pasa ili mačaka  ostavljenu na kapiji tog objekta.  Vuksanovićeva objašnjava da je ključno odgovorno vlasništvo, kojem bi prethodila edukacija. Sankcije moraju postati praksa, ocjenjuje ona, za neodgovorne vlasnike ili nehumano postupanje prema životinjama.  Upozorava na desetine otrovanih pasa u Kolašinu, ali i  činjenicu „da su samo prije nekoliko godina na taj način problem lutalica „rješavale“ i nedležne opštinske službe u više gradova“.

Svjetska organizacija za zaštitu životinja (OIE), procjenom urađenom u regionu Zapadnog Balkana u periodu od 2015. do 2018.,  identifikovano je da je ogroman  broj pasa na ulicama posljedica neodgovornog vlasništva. Evropska platforma za dobrobit životinja pokrenuta je, zbog toga,  kampanja Be his hero, čiji je cilj podizanje svijesti djece školskog uzrasta na Balkanskom poluostrvu o odgovornom vlasništvu.

U nacionalnom programu koji se odnosi na tu oblast  konstatovali su da je, dugoročno, edukacija je jedan od najbitnijih elemenata sveobuhvatnog pristupa upravljanju populacijom pasa.

                                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo