Povežite se sa nama

OKO NAS

KVALITET NOVOGRADNJE U PODGORICI: Često pljušte fasade

Objavljeno prije

na

Prije desetak dana je, sa tek desetak godina starog stambeno-poslovnog objekta u Bulevaru Džordža Vašingtona u centu Podgorice, na trotoar palo parče fasade teško nekoliko desetina kilograma. Iz građevinskog preduzeća Normal company su ovo potvrdili, i naveli da je izvođač radova bilo preduzeće MAP iz Podgorice, čiji je vlasnik Igor Tomić.

Oni su opravdali ovu nezgodu radovima koji se izvode na susjednom objektu (investitor Capital M. Kazali su da će o svom trošku popraviti fasadu zbog odgovornosti prema kupcima i svojim klijentima, ističući da je radove izvodila druga firma kao i da su svi garantni rokovi istekli. Dakle – dobro i humano djelo.

Vispreni individualac će se zapitati šta bi se moglo desiti sa ostatkom fasade u slučaju kakvog osrednjeg zemljotresa, kada su vibracije nastale građevinskim radovima otcijepile metar i po kvadratnih fasade. Iz Normal company-a kažu da razloga za brigu o ponavljanju ove nevolje nema, jer se ni ovo sada ne bi desilo da susjedna zgrada nikad nije napravljena. Važno je napomenuti i da se ovaj incident dogodio usred dana u prometnoj ulici, te da je viša sila spriječila tragični završetak nekog slučajnog prolaznika.

Period investitorskog buma (kada su Rusi masovno kupovali nekretnine na primorju, a primorci i čitave ulaze u zgradama u Podgorici), prošao je u ubrzanoj i (ne)kvalitetnoj gradnji, i slučajno za vrijeme jednoipodecenijskog mandata gradonačelnika Miomira Mugoše.

Izvor Monitora, upućen u građevinske poslove, kaže da su se građevinarstvom u Crnoj Gori bavili i oni koji nijesu iz te branše, poput ugostitelja, čak i bivših dilera kod nekadašnje knjižare Kultura. On kaže da su u ovom poslu najvažnija pitanja – pitanja investitora, kontrole i primjene zakona. Tako, na jednoj strani postoje investitori koji kvalitetno izvode radove, a na drugoj oni sa negativnom istorijom pribavljanja dozvola. Neki od njih sa upitnim kvalitetom gradnje, iznova dobijaju dozvole za gradnju, uprkos loše obavljenim poslovima.

Svi ovi investitori većinom grade objekte višeporodičnog stanovanja. Naš sagovornik ističe da su pojedine zgrade tek nakon izgradnje dobile geotehnički elaborat, koji se radi na početku zbog provjere nosivosti tla. Nemoguće je utvrditi jesu li ispoštovani zakonski minimumi, jer su objekti dobili upotrebne dozvole na ovaj ili onaj način. Dakle – ispunili su sve zakonske uslove.

Padanje fasade ili odnošenje krova od strane vjetra pokazatelj je da je investitor angažovao nestručnog podizvođača i da se nadzorni organ nije miješao u svoj posao. Naš sagovornik ne želi da sumnja u kvalitet konstrukcije novogradnje, jer bi propusti takve vrste mogli biti fatalni.

Nije pala fasada sa zgrade u Bulevaru Džordža Vašingtona jedini slučaj loših građevinskih radova, naravno. U našem gradu nove fasade i krovovi pljušte kao oktobarske kiše.

Prije oko četiri godine, u popodnevnim časovima, dio fasade stambene zgrade na uglu Moskovske i Dalmatinske ulice u Podgorici se srušio. Ni tada, srećom, niko nije povrijeđen, ali je oštećeno pet parkiranih automobila. Zgrada Crna Gora Gradnje bila je stara tek nešto više od godinu dana, a kako su tada rekli stanari, „useljena je uz sto muka, prije nego što je prošla tehnički pregled”. Uglavnom, fasada je nakon dužeg vremena ponovo postavljena, a stanari zgrade su snosili sve troškove.

Građevinski inženjeri su tada ukazali na to da je ovo isključivo greška investitora, te se ovakvi slučajevi mogu očekivati i u budućnosti, s obzirom na neprofesionalnost i aljkavost koja je sve rasprostranjenija. Ne poštuje se tehnika izvođenja radova, propisani vremenski uslovi, štedi se na materijalima, nema kvalitetnog tehničkog nadzora.

Tek desetak dana nakon pale fasade zgrade na uglu Dalmatinske i Moskovske, novopostavljena fasada zgrade u Ulici Blaža Jovanovića u Bloku 5 se odlomila pod naletima vjetra, a komadi od nekoliko metara kvadratnih otpadali su u narednim satima.

Istog dana, taj bezobrazni sjeverni vjetar, odnio je krov sa najmanje tri nove zgrade – jedne na Starom aerodromu, druge na Bulevaru revolucije (u dvorištu u blizini kafane Lovac) i treće u Ulici kralja Nikole. Pomenutu zgradu na Starom aerodromu gradila je firma Kroling, na Bulevaru revolucije zgradu je gradio Masterinžinjering, a na Zabjelu firma Vagres.

Stanar zabjelske zgrade koju je gradila firma Vagres tada je rekao da skoro ništa nije urađeno kako treba. Ranije je otpadala fasada, pa je odletio i krov, a vojna zgrada na Starom aerodromu bila je stara nepunih godinu dana kada je ostala bez krova.

Prvog dana 2015. godine, opet pod naletom vjetra, sa zgrade u blizini galerije Most pod Malim brdom, pala je tek godinu stara fasada, i blokirala izlaz stanarima. Stanari su bezuspješno pokušavali da stupe u kontakt sa firmom koja je izvodila radove.

Loši građevinski radovi u Podgorici nijesu rijetkost, a sudeći po sadašnjim pokazateljima, na vidjelo će ih izaći još. Ostaje samo nada da će se novi komad krova ili fasade odlomiti kada ulice budu puste.

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo