Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: PREVOZ UČENIKA I RAT PREVOZNIKA: Viktorija gubi bitku

Objavljeno prije

na

Privatnom prevozniku Viktorija ekspres državne institucije nijesu bile od pomoći u „ratu” koji je poveo protiv kompanije Simon vojaž zbog nelojalne konkurencije u đačkom prevozu na sjeveroistoku Crne Gore. Tako obično biva kada se zarati s firmom čiji je vlasnik visoki funkcioner Demokratske partije socijalista.

Šta je bilo sa krivičnim prijavama koje je Viktorija podnosila protiv Simona te direktora i sekretara nekih beranskih srednjih škola, nije poznato. Nije poznata ni sudbina prijave koja je proslijeđena Specijalnom državnom tužilaštvu.

Zbog toga su iz Viktorije ekspres najavili da će prekinuti đački prevoz na sjeveru države, ali je oko stotinu učenika svojim protestom za sada prolongiralo taj nepopularni potez. Učenici beranskih srednjih i osnovnih škola uputili su, naime, apel prevoznom preduzeću Viktorija ekspres da ne prekidaju prevoz i da ih, kako kažu, ne ostavljaju ,,na milost i nemilost drugom prevozniku”.

Ovlašćeni predstavnik kompanije Slobodan Đuričanin priča da su se na ovaj korak odlučili zbog toga što je, kako tvrdi, od države forsirani prevoznik Simon vojaž toliko dampingovao cijene da se njima više ne isplatiti da rade.

„To je više nego očigledno. Sjećate se kada smo mi ušli u ovaj posao ta firma je imala astronomske cijene. Devedeset i osam eura od Murine do Berana za mjesečnu pretplatu. Mi smo išli s realnim cijenama od četrdeset pet eura, a oni sada spuštaju cijene toliko da ubijaju svaku konkurenciju”, kazao je Đuričanin.

Učenici sada traže da Viktorija ekspres nastavi da ih vozi, u strahu da će Simon vojaž, kada ostane jedini na tržištu opet povećati cijene.

Oni i od resornog Ministarstva zahtijevaju da se pozabavi ovim slučajem, kao i od tužilaštva da ispita navode zbog kojih Vikotorija ekspres prekida prevoz učenika.

Učenici srednjih i osnovnih škola iz drugih gradova iz okruženja koji pohađaju nastavu u Beranama upozorili su da će, ako se po ovom pitanju ništa ne uradi, biti prinuđeni i da bojkotuju nastavu.

Ovlašćeni predstavnik Viktorije ekspresa tvrdi da je Simon vojažu omogućeno da dampinguje cijene na taj način što razliku u novcu nadoknađuju prikazivanjem većeg broja učenika nego što ih ima. Na ovaj način, kako kaže, broj učenika koji koriste prevoz Simon vojažom povećan je sa šesto na hiljadu i dvjesta.

„Njima onda Ministarstvo prosvjete refundira dio troškova. Ministar se pravi kao da mu to nije poznato. On je iz Plava, nije iz Čikaga”, kaže Đuričanin.

Prema njegovim riječima, koje potkrepljuje kopijama ugovora, Ministarstvo je Simonu omogućilo i da obavlja đački prevoz na relacijama ispod pet kilometara, što zakonom nije dozvoljeno, „a onda i za to dobijaju refundacije” .

„Evo, iz ovih se papira vidi da je Simon vojažu omogućeno da prevozi učenike s Rudeša, koji je udaljen dva, ili iz Budimlje i Dapsića, koji su udaljeni tri kilometra. Nije problem u tome što on prevozi učenike, već što mu resorno Ministarstvo kasnije to sve lijepo refundira, odnosno plaća veći dio troškova. Zakon je potpuno jasan da se učenički prevoz ne vrši s udaljenosti manje od pet kilometara”, kaže Đuričanin

On podsjeća da je Viktorija ekspres prošle godine podnijela krivične

prijave protiv vlasnika Simon vojaža i direktora nekih srednjih škola iz Berana.

„Od toga nije bilo ništa. Sada smo poslali i urgenciju Specijalnom državnom tužiocu. Nemamo iluzija, i ne očekujemo ništa, ali smo sve uradili da do pravde dođemo kroz institucije sitema”, kaže Đuričanin.

Ovaj čovjek je izvjesno vrijeme radio u Simon vojažu i zato mu je, kako objašnjava, dobro poznato kavim se metodama služi vlasnik ove autoprevozne kompanije.

„On već punih jedanaest godina na ovaj način eliminiše svaku konkurenciju kada se radi o đačkom prevozu u ovom dijelu Crne Gore. Mi smo tu od prošle godine, a prije nas je bilo drugih kompanija koje su pokušavale da se uključe u ovaj posao. Simon vojaž jednostavno to ne dozvoljava”, kaže Đuričanin.

On podsjeća da je Viktorija ekspres uspjela da se nametne svojim cijenama i kvalitetom usluga i da, na osnovu potpisa učenika i njihovih roditelja ovjerenih kod notara, od Direkcije za saobraćaj dobije saglasnost za obavljanje posebnog linijskog prevoza učenika.

„Simon vojaž izuzetno visokim cijenama zavlačilo je ruke u džepove roditelja učenika, a samim tim i u kasu Ministarstva prosvjete koje mu je refundiralo troškova đačkog prevoza. Mi smo cijelo vrijeme u vezi prevoza učenika postupali onako kako je to naložilo Ministarstvo prosvjete, ostavljajući đacima i njihovim roditeljima da sami odluče čije usluge će koristiti”, kaže Đuričanin.

Preduzeće Simon vojaž, za koje iz Vikotorije ekspres tvrde da je povlašćeno, u vlasništvu je funkcionera Demokratske partije socijalista i predsjednika Opštinskog odbora te partije u Petnjici Mehmeda Meše Adrovića.

Adrović je ranijme odbacio optužbe iz Viktorije ekspres, navodeći da je njegova firma velika, da zapošljava stotinu radnika i da sve rade po zakonu, dok se u slučaju Viktorija ekspres radi o „maloj i neozboljnoj firmi koja nema ni licencu”.

Iz Viktorije kažu da su to neistine i pokazuju licencu za prevoz učenika i bavljanje tom djelatnošću.

„Mi znamo da iza Adrovića stoji DPS i država. Država im pomaže da pljačkaju narod. Mi smo zato prinuđeni da naše autobuse povučemo. Na gubitku će biti učenici i njihovi roditelji”, kaže Đuričanin.

Adrović je javnosti poznat od ranije, a nedavno je kao funkcioner Demokartske partije socijalsita dospio u fokus pažnje kada su objelodanjeni snimci sa sjednica Opštinskog odbora DPS Petnjica i Izvršnog odbora te partije u Petnjici, koji svjedoče o političkoj korpuciji i zloupotrebi državnih resursa neposredno pred lokalne izbore.

Biznis s prevozom započeo je davno dok je držao privatne autobuske linije prema inostranstvu. Iz tog perioda datiraju i neke krivične prijave koje je protiv njega podnosila policija.

Nekako u to vrijeme uskočio je u DPS. Ili je možda DPS uskočio u Simon vojaž s privatizacijom nekadašnjeg beranskog Jugoprevoza, kao nasljednika Ivangradprevoza. To je firma koja je u bivšoj SFRJ važila za jednu od najjačih u oblasti prevoza. Najveći dio imovine beranskog autoprevoznog preduzeća Jugoprevoz prodat je 2005. godine kroz stečaj po cijeni od 850.110 eura Simon vojažu koji je registrovan u Beranama, sa stranim partnerom, samo godinu ranije. Mehmed Adrović se pojavio kao direktor tog preduzeća.

Simon vojaž je tada kupio beransku autobusku stanicu za 500.100 eura i imovinu u poslovnom krugu Jugoprevoza na Rudešu, sa deset kamiona marke mercedes i dvadeset autobusa za 350.010 eura.

Od tada je Simon vojaž preuzeo primat kada se radi o đačkom prevozu i poveo rat sa svim drugim privatnim prevoznicima. Jednog po jednog je polako izbacivao sa tržišta.

Da li će to uspjeti da uradi i sa Viktorijom ekspres, znaće se uskoro. U ovom slučaju, uz podršku države, jer je teško povjerovati da država ne zna da Simon vojaž prikazuje veći broj učenika nego što ih stvarno prevozi. Prije će biti da zajednički zavlače ruku u džepove učenika i njihovih roditelja.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo