Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINSKI LJEKARI GODINAMA NE MOGU DA UKNJIŽE STANOVE KOJE SU DOBILI: Stimulisani da napuste grad

Objavljeno prije

na

za-draganin-tekst

Kada je, prije osam godina, tadašnji ministar zdravlja, rada i socijalnog staranja Miodrag Radunović boravio u Kolašinu i sa čelnicima lokalne vlasti obilazio gradilišta dvije stambene zgrade, optimizma i krupnih riječi nije falilo. Jedan od tih objekata, na kojem su se, u vrijeme posjete ministra, radovi privodili kraju, bio je namijenjen ljekarima, u Kolašinu uvijek deficitarnom kadru. Zdravstveni radnici u toj varoši, po običaju, zadržavali su se kratko, a u druge gradove odlazili su, uglavnom, zbog nedovoljno stimulativnih uslova koji su im nuđeni. Radunović je tada bio siguran da će zgrada sa stanovima za ljekare napokon riješiti i problem nedostatka zdravstvenog kadra u Kolašinu.

U zgradi, preko puta Odjeljenja bezbjednosti, tik ispod Hrama svetog Dimitrija, planirano je 10 stanova za ljekare i tri za zaposlene u pravosuđu. Te 2009. godine, kako je kazao tadašnji predsjednik Opštine Mileta Bulatović, da bi ljekari uselili bilo je potrebno obezbijediti samo priključke za vodu i struju.

Uskoro su obezbijeđeni i priključci, a ljekari su se uselili. Osam godina potom, ljekari su, istina, u svojim stanovima, ali niko nije uspio da ih uknjiži na svoje ime. Ne znaju, kažu, čije je ono što je trebalo da bude njihovo. Neki od kolašinskih zdravstvenih radnika, čak su blizu odluke da zbog toga napuste Kolašin.

,,U Opštini ne mogu da pomognu niti nam mogu izdati bilo kakav papir, koji bi bio validan za uknjižbu. Kao da nikome nije jasno šta se oko te zgrade dešava i gdje je problem. Dobro bi bilo da nam neko bar obeća da će za dvije, tri, pet… godina ti stanovi biti upisani, zaista na naše ime, kad smo ih već dobili”, kazao je za Monitor jedan od stanara.

A novinarska potraga za odgovorom na pitanje ,,đe je zapelo”, pokazala se kao prilično naporan i bezuspješan posao. Jasno je: zgrada nije opštinsko vlasništvo, nema građevinsku, pa samim tim ni upotrebnu dozvolu. Izvjesno je, prema riječima predstavnika aktuelne lokalne vlasti, da nema ni dokumentacije koja se odnosi na taj objekat, a nije uklopljen ni u plansku dokumentaciju. Moglo bi se reći i da za sada nema ideja koji su i jesu li mogući dalji potezi kako bi se taj objekat legalizovao.

,,Ja zaista ništa ne znam o toj zgradi niti ima ‘papira’ za nju. Opštinsko vlasništvo, sigurno nije. Takođe, nije mi poznato šta su ranijoj vlasti bile smetnje da se sva procedura oko tog objekata privede kraju”, kaže sekretar za finansije Goran Rakočević.

Nekadašnji sekretar za urbanizam Vladan Bulatović, ni dok je bio na toj funkciji, novinarima nije mogao ni da potvrdi ni da demantuje da zgrada nema građevisku dozvolu, iako ima i stanare, i struju i vodu.

,,Ne znam da li ta zgrada ima građevinsku dozvolu. U svakom slučaju, od kada sam na ovoj funkciji, nijesam bio u prilici da vidim taj dokument”, kazao je tada Bulatović.

Kako kaže njegova nasljednica, aktuelna sekretarka za urbanizam Ivana Grujić u službenoj evidenciji nalazi se ,,glavni projekat poslovno-stambenog objekta, u kojem su sadržani urbanističko-tehnički uslovi br.05-216/up od aprila 2007. godine.” Sve to, kaže ona, za lokaciju koja zahvata katastarsku parcelu br. 475/1 KO Kolašin.

Prema riječima Grujićeve ,,objekat je izgrađen na drugoj lokaciji i kao takav ne odgovara uslovima važećeg planskog dokumenta”.

Ono što je javnosti poznato, to je da su teškoće oko uknjižbe nastale i zbog imovinskih odnosa Opštine i Mitropolije crnogorsko-primorske, na čijem zemljištu je većim dijelom taj objekat i podignut.

Bivši predsjednik Opštine prije početka gradnje potpisao je sporazum sa Mitropolijom, prema kojem je zemljište iznajmljeno na 100 godina. Zauzvrat, Opština je obnovila crkvu u mjestu Blatina u Lipovu i finasirala pokrivanje Hrama svetog Dimitrija. Takođe, kao svoju obavezu lokalna uprava je tada prihvatila da jedan stan u zgradi namijenjenoj zdravstvenim radnicima dodijeli kolašinskom sveštenstvu. Prema nezvaničnim informacijama, nesporazumi su nastali jer su u Opštini odlučili da stan svešteniku dodijele u još neuseljenoj zgradi u Mojkovačkoj ulici, takozvanoj Holandskoj kući.

Navodno, kada su u Mitropoliji postali svjesni da je i ta zgrada opterećena brojnim problemima i neregularnostima, nijesu bili spremni da ispune svoj dio dogovora. Na incijativu predsjednice Opštine Željke Vuksanović Ustavni sud ukinuo je odluku kolašinske Skupštine opštine o raspodjeli stanova u toj zgradi. Tako je sada neizvjesno hoće li i kada i svještenik i ostali, koji su tom odlukom dobili stanove, uskoro moći da ih legalizuju.

,,Ljekarska zgrada” nije jedina u Kolašinu za koju ,,fali” dokumentacije i čije su okolnosti gradnje, trošenja novca i raspodjela stanova sumnjivi. Posao preispitivanja i ispravljanja namjernih i nenamjernih propusta svojih prethodnika, kolašinskoj izvršnoj vlasti tek predstoji. Sada su, kako kažu, u procesu prikupljanja ,,papira” koji nedostaju, a koji će pomoći u legalizaciji tih objekata. Tek poslije toga znaće se i ko su vlasnici stanova u njima.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo