Vlasnik građevinske kompanije Tehnoput Saša Aćimić uhapšen je protekle sedmice. Aćimić je i pored zabrane inspekcije nastavio sa nelegalnom izgradnjom asfaltne baze na obali Cijevne, gdje je uzurpirao državnu imovnu. Više kompanija je činilo ista krivična djela zbog kojih je uhapšen  Aćimić. Ali niko još nije procesuiran. Štaviše, i Aćimić je, kao i njegove kolege iz građevinskih firmi ranije, pušten da se brani sa slobode

Više od godinu je prošlo otkad su lisice na ruke stavljene prvacima podgoričkih građevinskih kompanija zbog nelegalne eksploatacije šljunka iz rijeka Morače i Cijevne. Činilo se da je došao kraj nelegalnoj eksploataciji šljunka, koja je decenijama uništavala podgoričke rijeke. Ipak, brzo nakon privođenja pušteni su na slobodu.

Prvi ljudi podgoričkih firmi Cijevna komerc, Montenegro petrol i PeMar saslušani su u policiji i tužilaštvu nakon djelovanja novinara i građanskog aktiviste Vuka Vujisića. Mnogi novinari su decenijama pisali o eksploataciji šljunka. Monitor je kontinuirano pisao o ovoj temi. Međutim, Vujisić je odlučio da testira institucije.

U decembru 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen, jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. Ali i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, kompanije su nastavile da rade. Nakon neprestanog pisanja i urgiranja Vujisića nedavno je uhapšen vlasnik Tehnoputa Saša Aćimić. On je i pored zabrane inspekcije nastavio sa nelegalnom izgradnjom asfaltne baze na obali Cijevne, gdje je uzurpirao državnu imovnu. Više kompanija je činilo ista krivična djela zbog kojih je uhapšen  Aćimić – povreda službenog pečata, odnosno rad uprkos zabrani građevinske inspekcije. Ali niko još nije procesuiran. Štaviše, i Aćimić je, kao i njegove kolege iz građevinskih firmi ranije, pušten da se brani sa slobode.

„Davno bismo riješili problem nelegalne eksploatacije šljunka da su građevinska inspekcija, policija i Osnovno državno tužilaštvo profesionalno radili svoj posao“, kaže Vujisić za Monitor.

Prema informacijama Monitora, sljedeća na redu je kompanija Cijevna komerc. Prema dokumentaciji građevinske inspekcije, u koju je Monitor imao uvid, uklanjanje nelegalnih objekata Cijevne komerc zakazano je za srijedu, 18. januar. Do zaključenja broja ova infromacija nije zvanično potvrđena.

Vujisić smatra da problemu sa eksploatacijom šljunka i uzurpiranju državne imovine na obalama Morače i Cijevne još nije kraj. On navodi da je poznato da i pored sudskih zabrana i zapečaćivanja separacija koje se trenutno nalaze na državnim parcelama, firme kao što su Montenegro Petrol, Cijevna komerc i drugi, i dalje rade. Tvrdi da se određena lica u inspekciji ponašaju kao da ne žele da sprovedu zakon.

„Već, čini se, traže mogućnosti da olakšaju licima koja sprovode ovu kriminalnu aktivnost, a određeni službenici se sastaju sa vlasnicima firmi i dogovaraju olakšice kada je u pitanju uklanjanje nelegalnih objekata i zabrane ove kriminalne radnje“, navodi Vujisić.

Smatra da državne institucije ne smiju da pregovaraju sa kriminalcima koji devastiraju državnu imovinu i pljačkaju državno dobro. Kaže da je od određenih javnih funkcionera saznao da vlasnici građevinskih firmi često traže odlaganje izvršenja odluka inspekcija i alternativna rješenja, iako godinama svjesno vrše krivično djelo koje ima nesagledive posljedice po regionalni vodovod i državnu ekonomiju.

Prema nezvaničnim saznanjima Monitora, eksploatacijom šljunka bavi se i Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Kod njih je formiran predmet na osnovu prijave koja je stigla iz kabineta Zaštitnika imovinsko-pravnih odnosa. Iz kancelarije zaštitnika očekuju da će specijalni tužioci osim nelegalnih eksploatatora procesuirati i sve one koji su sarađivali na štetu države sa istima.

„Dobar dio betona i asfalta koji je ugrađivan, većinski, u državne projekte proizveden je ovim nelegalnim aktivnostima. Ukidanjem ove nelegalne aktivnosti mnoga preduzeća bi doživjela krah, a samo one najmoćnije bi nastavile sa proizvodnjom. Građevinske firme imaju uticaj kako na institucije, tako i na političke lidere, pa do sada nije bilo konsenzusa da se zaista efikasno i brzo stane ovim aktivnostima na kraj“, ocjenjuje Vujisić.

On je pozvan da o ovim problemima govori pred Savjetom za visoku korupciju, kojim predsjedava premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović. Nada se da će ovog puta država ozbiljnije reagovati po ovom pitanju.

Država, međutim, „razmišlja o angažovanju vojske kako bi zaštitila podgoričke rijeke. To je saopštio ministar unutrašnjih poslova i vojske u tehničkom mandatu Filip Adžić.

„Tužilaštvo i Policija su izašli na lice mjesta što je rezultiralo dovođenjem više zatečenih osoba u službene prostoroje CB Podgorica radi prikupljanja obavještenja i preduzimanja daljih mjera i radnji iz nadležnosti policije u vezi ovih nelegalnih aktivnosti. Zaštitićemo obale rijeka i vodoizvorišta, razmišljamo i o angažovanju Vojske CG”, napisao je on na Tviteru.

Država je trebala da sprovede zakone znatno ranije, da procesuira lica koja i danas kradu državno dobro, uništavaju životnu sredinu, uzurpiraju državno zemljište. Država ima sve mehanizme da sruši nelegalne separacije, da konfiskuje mašine kojima se vrši krivično djelo i procesuira odgovorne i naplati štetu.

Direktor Regionalnog vodovoda Zoran Lakušić kaže da se nelegalna eksploatacija šljunka i dalje vrši i da za nju još uvijek nemamo adekvatne sankcije. Navodi da sve zavisi od postupanja nadležnih institucija. Imajući u vidu značaj izvorišta Bolje sestre za ukupan društveno-ekonomski razvoj Crne Gore, neophodno je, smatra, da se, uz Regionalni vodovod i naučnu zajednicu, u navedenu problematiku na sistemski način uključe svi relevantni državni organi.

Korito rijeke Morače produbljeno je znatno ispod 10,5 metara nadmorske visine, što se smatra najnižom dozvoljenom kotom, ispod koje, kako tvrde u Regionalnom vodovodu, uticaj na kretanje vode ostavlja posljedice i na izvorišta. Izdašnost izvorišta Bolje sestre, iz kojeg se snabdijeva vodom šest primorskih opština, za deceniju i po smanjena je više od 80 odsto – sa 2.660 litara u sekundi 2005. na istorijski minimum od svega 334 litra početkom septembra prošle godine. To je, između ostalog, uzrokovano vađenjem pijeska i šljunka iz korita rijeke i obalnog područja, kažu stručnjaci.

Zbog drastičnog trenda pada izdašnosti, direktor Uprave za vode Damir Gutić je obustavio radove na regulaciji rijeke Morače, dok se utvrde uzroci zbog kojih bi slavine na Crnogorskom primorju mogle presahnuti. Odluka je donesena poslije višegodišnjih upozorenja državne kompanije Regionalni vodovod, zasnovanih na analizama stručnjaka o tome da je izvorište ugroženo vađenjem ogromne količine pijeska i šljunka iz korita rijeke Morače i obalnog područja.

Država, ukoliko hoće, može da riješi problem eksploatacije šljunka na Morači. Međutim, posao još nije završen, a nelegalni objekti i dalje se koriste za eksploataciju i prodaju šljunka.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Drvoprerađivači iz Plava upozoravaju da na planinama oko Plava, ako se sadašnji trend sječe šume nastavi, „neće ostati nijednog zdravog stabla, ni čamovine ni bukovine“. Oni su podnijeli krivičnu prijavu Specijalnom tužilaštvu protiv bivšeg rukovodstva Uprave za šume i koncesionara, a nakon što njihove prethodne prijave tužilaštvu u Bijelom Polju nijesu dale rezultate

Udruženje drvoprerađivača iz Plava podnijelo je krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv bivšeg direktora Uprave za šume Nusreta Kalača, vlasnika privatnog preduzeća Pelengić trejd iz Bijelog Polja, kao i drugih povezanih lica iz Uprave za šume u Pljevljima i Područnoj jedinici u Plavu.

Oni tvrde da su ova lica učinila krivična djela zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi, kao i drugih eventualnih krivičnih djela koja bi tužilac tokom istrage utvrdio.

Drvoprerađivači iz Plava, njih 16 okupljenih u nevladino udruženje, obratili su se nedavno SDT zbog toga što njihove ranije prijave Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju nijesu imale nikakve razultate, niti su dobili bilo kakav odgovor.

„Ovim podneskom izvršili smo dopunu krivične prijave koja se odnosi na odjeljenje 9, Gazdinska jedinica Čakor – Visitor,  u kojoj je koncesionar izvodio radove 2020. i 2021. godine“ – kazali su Monitoru iz tog plavskog udruženja.

Kako tvrde, odjeljenje 9, u Gazdinskoj jedinici Čakor – Visitor, nije bilo predviđeno za sječu, odnosno imalo je sasvim drugu namjenu, ali je koncesionar Pelengić trejd ipak ušao i izvršio sječu oko 5.000 kubika drveta.

„Pri tome je, izvlačeći posječenu građu, oštetio još 280 stabala, o čemu posjedujemo sve podatke i foto dokumentaciju. To je najbolje odjeljenje u Crnoj Gori, i da je kojim slučajem otišlo na tender, ostvarila bi se ko zna koja cijena“ – tvrde iz Udruženja drvoprerađivača Plav.

Prijavu u vezi sa ovim odjeljenjem ranije je, kako kažu, podnijela i Uprava za inspekcijske poslove, odsjek za šumarstvo i lovstvo, u kojoj je precizirano za koliko je oštećena država Crna Gora.

„Jedan od ispektora je zatražio, čak, da bude isključen iz kontrole, jer nije želio da učestvuje u tim krivičnim radnjama“ – dodaju iz ovog udruženja.

Njima, ističu, nije jasno kako ni poslije tri godine od prvih krivičnih prijava niko još ne okreće glavu i ne pokreće ništa.

„Specijalnom državnom tužilaštvu smo tek nedavno predali krivičnu pijavu, i čekaćemo da vidimo šta će biti sa tim“ – pričaju drvpoprerađivači iz Plava.

Oni tvrde da ni Odjeljenje Babina gora – Vaganica, na teritoriji opštine Plav, nije bilo na tenderu, a drugi koncesionar, Boj komerc iz Andrijevice, takođe je izvršio sječu.

Boj komerc nije učestvovao na tenederu, a u sezonama 2020. i 2021. godine je posjekao bez ijednog papira odjeljenja  62, 63, 64 i 65. Inspektor je utvrdio da je bila korišćena pločica sa drugog terena i da nema čekića, ali Uprava za šume nikad ništa nije preduzela. Ovo su teška kriminalna djela, a država Crna Gora je oštećena u velikim novčanim iznosima. Da ne govorimo pri tome o ekološkoj šteti koja je napravljena“ – kažu oni.

Droprerađivači iz Plava tvrde da su ranije, dok je ministar poljoprivrede, šumarsta i vodoprivrede bio Aleksandar Stijović, zatražili uvid u dokumentaciju u vezi sa sječom na teritoriji opštine Plav, ali da im to nikada nije bilo omogućeno.

U Plavu je veći broj malih drvoprerađivačkih preduzeća koja zbog nedostatka sirovine ne mogu da rade. Oni naglašavaju da nemaju ništa protiv koncesionara, ali imaju protiv ovakvog načina gazdovanja šumama.

„Tu nema nikakvog pravila u smislu da se sječe ono se što mora radi takozvanog čišćenja šume. Oni sijeku najkavalitetnija stabla. Koncesionari su pohlepni, da žive i hiljadu godina tražili bi samo za sebe. Mi smatramo, naprotiv, da najprije treba da se namire lokalni drvoprerađivači, i to strogo po zakonu, a onda ako ostane, neka se daje kome god hoće“ – kažu iz ovog udruženja.

Smatraju i da, ako se ovakav trend sječe nastavi, na planinama oko Plava neće ostati ni jednog zdravog stabla, ni čamovine ni bukovine.

„Tu ne samo da se sijeku najkvalitetnija stoljetna stabla, već se pribjegava i raznim vrstama prevara, lažnim doznakama i tome slično. Sve smo to fotodokumentovali, napravili video zapise. Imamo i dokaz da je Uprava za šume, u vrijeme Nusreta Kalača, izdala više takozvanih Izvođačkih projekata upravo za sječu u odjeljenju 9, Čakor – Visitor, koji su svi zavedeni pod istim djelovodnim brojem, 1557“ – ističu oni.

Zahtijevaju da se zaustavi ovakav način gazdovanja šumama na sjeveru države. Oni sarađuju da kolegama iz drugih gradova, gdje je situacija identična, apelujući da se spriječi dalja pohara najvećeg resursa sjevera države.

Ne mogu, kako kažu, da shvate da nijedna prijava, koja je ranije upućena, nije imala efekta, a da su ekspresno sprovedene prijave koncesionara koji su njih tužili zbog navodnog ometanja u poslu i odvozu drvne građe.

Za posljednje dvije decenije šumama na sjeveru države gazdovalo je samo nekoliko privilegovanih privatnih preduzetnika. Oni su u te poslove ušli praktično siromašni, da bi u međuvremenu napravili privatne imperije, a novac iz tih poslova preliva se u građevinu i druge djelatnosti, kako u Crnoj Gori, tako i u drugim državama.

U odnosu na trenutne cijene koje plaćaju koncesionari, mnogi tvrde da je posao sa šumom najprofitabilniji, čak unosniji i od šverca narkotika. Monitor je tako u posjedu dokumenata koji govore da je, na primjer, koncesionaru ŠIK Polimlje iz Berana, čiji su vlasnici isti kao i Boj komercu iz Andrijevice, cijene „korigovane“, pa umjesto da bukovinu plaćaju 5,5 eura po kubiku, sada plaćaju 7,7 eura za kubik. Ili, kada se radi o čamovoj građi, kubik je sa 16,5 povećan na 23 eura.

To je učinjeno početkom oktobra tek minule godine, u vrijeme najveće inflacije i krize energenata, a toga dana vlasnici ŠIK Polimlja proslavljali su u jednom restoranu, zajedno sa službenicima Uprave za šume PJ Berane.

Ista stvar je i sa drugim koncesionarima, među kojim su Pelengić trejd iz Bijelog Polja ili Nikola iz Berana.

Koncesionarima je tako omogućeno da naprije za tako niske cijene na panju, od tog drveta prodaju najprije dasku kojoj su, naravno, podigli cijene maksimalno, a zatim od ostataka, ili bolje reći drvnog otpada, da prave pelet i pljačkaju građane Crne Gore prodajući ga po cijeni od 320 eura za tonu, a u izvozu i dva ili tri puta skuplje.

Drvoprerađivači iz sjevernih opština smatraju da ovim problemom treba da se bavi Specijalno državno tužilaštvo, i zbog toga su plavski drvoprerađivači podnijeli krivičnu prijavu tom tužilaštvu. Nadajući se da bi to tužilaštvo moglo da zaustavi poharu, ili ćemo vrlo brzo, dok se vlade smjenjuju, moći da kažemo – sve je isto, samo šuma nema.

                                                                                    Tufik SOFTIĆ

Komentari

Odlaganje  građevinskog otpada u Kolašinu obavlja se bez reda i kontrole. Takvo stanje stvara ozbiljne probleme na privremenoj deponiji u Bakovićima, a tom vrstom otpada zatrpavaju se vodotoci i javne površine

Građevinski otpad sa nekoliko desetina  gradilišta na području kolašinske opštine, u najboljem slučaju, završava na gradskoj privremenoj deponiji komunalnog otpada u Bakovićima, ali nerijetko i u vodotocima i pored puteva. Haotično i potpuno nekontrolisano stanje u toj oblasti,  uz infrastrukturne probleme, jedan  je od najočiglednijih primjera  nespremnosti za talas hipergradnje, koji posljednjih mjeseci dostiže svoj vrhunac u tom gradu. U lokalnom Komunalnom preduzeću nemaju precizne podatke o količini građevinskog otpada koji je završio u Bakovićima. Sve što su mogli da učine je, kako tvrde, da fizički odvoje prostor na toj lokaciji gdje brojni izvođači radova, bez ikave naknade i reda, odlažu sav otpad sa gradilišta. Nema ni novog  zvaničnog  plana sa lokalnog nivoa da se u skorijoj budućnosti promijeni takvo stanje. Do tada investitori, bukvalno, sami  biraju prostor na kojem će se riješiti onog što im ne treba.

Gradska deponija, gdje se već tri decenije odlaže otpad, formalno je i dalje privremeno rješenje. Nalazi se na obali Tare, a u neposrednoj blizini industrijske i biznis zone. Iz Komunalnog preduzeća su više puta objašnjavali kako im je zahtjevno održavanje te lokacije, kao i da se, zbog investicionog buma u Kolašinu, iz mjeseca u mjesec količina otpada povećava. Problem deponije su i česti požari. Lokalnom planu upravljanja komunalnim otpadom bilo je definisano „da će se privremena deponija u Bakovićima koristiti do 2020. godine, uz modernizaciju i adaptaciju prema međunarodnim standardima“.

„Na deponiji nema dežurnog radnika koji bi kontrolisao ili, eventualno, naplaćivao odlaganje otpada. Sa svih gradilišta odlažu u Bakovićima, a tako je bilo i kad je građena dionica auto-puta. Odvojili smo jednu stranu za građevinski, a drugu za komunalni otpad. Toliko smo mogli da učinimo. Veći je problem što značajnija količina otpada završava na lokacijama daleko od grada, pored puteva, u koritima rijeka…“, kažu u Komunalnom preduzeću.

Naročito, bez ažurne kontrole, a za sad i bez javnosti poznatih, sankcija za investitore,  odlaže se zemlja iskopana sa gradilišta. Na primjer,  na više lokacija od kolašinskog sela Mušovića Rijeka prema skijalištima na Bjelasici, na obalama Paljevinske rijeke, u novembru je danima odlagana zemlja iskopana sa gradilišta jednog od hotela u blizini. Na način deponovanja materijala na obali Paljevinske rijeke reagovali su i iz GP URA u Kolašinu. Oni su tada pozvali nadležne inspekcije da hitno reaguju i provjere „sve deponije građevinskog materijala na javnim površinama, a naročito u blizini rijeka”.

„Kontrola načina i mjesta na koje investitori odlažu građevinski otpad mora da bude intenzivna i redovna. Nikako se ne smije desiti da to čine na javnim površinama i u koritima rijeka. Pozivamo nadležne inspekcije i službe da obave detaljnu kontrolu poslova koji su u tom smislu do sada obavljeni. Takođe, skrećemo pažnju da je neophodno ubuduće napraviti plan prema kojem će za građevinski otpad biti određene lokacije”, poručio je Miodrag Vlahović iu GP URA.

Iz komunalne inspekcije su nakon prvog nadzora objasnili da je materijal deponovan 15 metara od rijeke i to na privatnim parcelama. Ipak, kasnije, kada je nadzor ponovljen, utvrđeno da je odlaganje te vrste otpada obavljano i na državnom zemljištu i da je dio dospio do korita rijeke, ali nije saopšteno koje su sankcije određene investitoru. Prema nazvaničnim informacijama, oni koji odlažu građevinski otpada na taj način, najčešće budu samo upozoreni. To samo privremeno rješava problem, pa se obično, poslije  određenog vremna, odlaganje iskopanog materijala nastavlja na drugoj lokaciji.

Izgradnja reciklažnog dvorišta sa sortirnicom deponije čvrstog otpada, kao i deponije za građevinski otpad u Kolašinu, u planu su lokalnog Komunalnog preduzeća godinama. Danas upozoravaju da je neophodno što prije unaprijediti sistem upravljanja otpadom, a za to će im, kažu, biti potrebni ozbiljni investicioni projekti.

Prema Vladinom Pravilniku o postupanju sa građeviskim otpadom iz 2013. godine, građevinski otpad na gradilištu trebalo bi skladištiti odvojeno po vrstama i odvojeno od drugog otpada, na način kojim se ne zagađuje životna sredina.  Prema propisima, odlaganje građevinskog otpada koji se privremeno ne skladišti na gradilištu ili u objektu u kojem se izvode građevinski radovi može se obavljati u kontejnere postavljene na gradilištu, uz gradilište ili uz objekat na kojem se izvode građevinski radovi.

„Kontejneri moraju biti izrađeni na način kojim se omogućava bez pretovara odvoženje otpada u postrojenje za dalju obradu. Investitor mora obezbijediti da se iz objekta izdvoji opasan građevinski materijal, radi sprečavanja miješanja opasnog građevinskog materijala sa neopasnim građevinskim otpadom, ukoliko je to tehnički izvodljivo – piše u Pravilniku.

Građevinski otpad može se privremeno skladištiti na gradilištu do završetka građevinskih radova najduže jednu godinu. Može  se, kažu propisi,  privremeno skladištiti i na drugom gradilištu investitora ili drugom mjestu koje je uređeno za privremeno skladištenje.

Vlada je u novembru zadužila Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma da zajedno sa Agencijom za zaštitu životne sredine uspostavi informacioni sistem i jedinstvenu bazu podataka o upravljanju otpadom. Preporučeno je jedinicima lokalnih uprava da „intenziviraju aktivnosti na odovojenom sakupljanju komunalnog i neopasnog građevinskog otpada“ i urednije izvještavaju. Zakonom o upravljanju otpadom propisano je da su opštine u obavezi da organizuju privremeno skladištenje građevinskog  otpada. Novim Državnim planom upravljanja otpadom trebalo bi, kako je najavljeno, da se sistematičnije riješiti problem upravljanja građevinskim otpadom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari