Povežite se sa nama

OKO NAS

PROMOCIJA ULCINJA U FILMOVIMA: Ljepši na platnu nego u realnosti

Objavljeno prije

na

„Za manje od dva mjeseca od kada se prikazuje u bioskopima širom regiona, film Biser Bojane vidjelo je oko 150 hiljada ljudi”, kaže producent filma i glumac Milutin-Mima Karadžić.

On tvrdi da su ljudi fascinirani ljepotama Ulcinja. „Gotovo da nema nikog od onih koji su gledali film, a da mi nijesu rekli: ‘Ovoga ljeta dolazim na Adu’. Zaista su ljudi uživali u kadrovima Ulcinja koje smo prikazali”, rekao je Karadžić navodeći da je tokom snimanja filma cilj bio da se ovaj dio Crne Gore što bolje predstavi.

Prema njegovim riječima, ukoliko se ostvari i trećina tih obećanja, onda je plan snimanja filma uspio.

Za sada je film preveden na engleski, njemački i italijanski, a Karadžić ističe da će posjetiti još zemalja. ,,Upravo se radi titl na albanskom jeziku, jer ćemo imati premijere u Tirani i Prištini”, kaže Karadžić. ,,Već sredinom ovog mjeseca putujemo preko okeana, gdje nas očekuje druženje sa publikom u Torontu, Čikagu i Sijetlu”.

Zaista, taj akcioni film, protkan ljubavlju i porodičnim sukobima, na naljepši način prikazuje ljepote ulcinjskih lokaliteta Ade, Velike plaže, Solane, Maslinade i Starog grada. Snimljeni su prekrasni kadrovi iz drona, koje će, kako se očekuje, na promocijama po svijetu, koristiti Turistička organizacija Ulcinja.

Kako je rekao direktor te institucije Fuad Hadžibeti, ovaj film je odlična reklama za Ulcinj, njegova svojevrsna turistička razglednica. „Jedan grad se danas u svijetu prepoznaje po tome koliko je u njemu snimljeno filmova, napisano knjiga, boravilo poznatih ličnosti iz svijeta kulture, umjetnosti, sporta”, navodi on.

Inače, rezervacije za ovo ljeto su za Adu bolje nego lane, a posebno je interesantno da je sezona kajtsurfinga ranije krenula. „To može da ima veze sa ovim filmom, jer divno snimljeni kadrovi naprosto mame i pozivaju da se tu bude”, kaže jedan od najstarijih turističkih vodiča u Ulcinju Ismet Karamanaga.

Prema riječima glumice Dubravke Drakić, film zapravo služi tome da se zavole i Ulcinj i svaki dio Crne Gore, koja jeste svojevrstan filmski studio.

„Naravno, sve to zavisi od reditelja, senzibiliteta, priče koju priča, filma koji nosi tu priču, ali i sam reditelj i producentska ekipa su prilikom rada na Biseru Bojane u stvari to zamislili kao početak nekog serijala koji bi trebalo da se snima. Da li će uspjeti u tome, da li će, bez obzira na sjajan prijem na premijeri i na prepoznavanje ogromnog napora da se za tako malo dana i malo novca snimi film, ljudi iz Ulcinja to prepoznati kao nešto što dugoročno može biti interes za njihov kraj, ili će to biti samo jedan pokušaj da se nešto uradi – to više nije u našim rukama. Mi smo kao umjetnici angažovani da damo doprinos projektu, a mislim da nikome ko se bavi produciranjem filma, TV programa i pozorišnih prestava na našim prostorima nimalo nije lako i uopšte nijesu u zavidnoj situaciji”, kazala je Drakić.

Nakon što je propala mogućnost da se nastavi snimanje serije Budva na pjenu od mora, sada je sasvim izvjesno da će Mima Karadžić u avgusta u Ulcinju ponovo okupiti istu ekipu i snimati seriju Biser Bojane.

On ističe da su sve kockice već posložene: zahvaljujući Javnom preduzeću za upravljanje morskim dobrom dobili smo 800 metara plaže na korišćenje na tri godine, imaćemo podršku lokalne zajednice i biznismena. “Imamo tamo objekat koji već postaje turistička atrakcija, ljudi dolaze da se slikaju. Imamo i kajterski klub i moramo da nastavimo priču. Uostalom, Dragan Đurković i ja svake godine izbacimo po jedan projekat. Zato nam je lakše da dobijemo sredstva na konkursima i pomoć od privrednika, jer ljudi znaju da ćemo stvarno i snimiti to što smo započeli”, dodaje Karadžić.

A uz Biser Bojane još jedan film snimljen u Ulcinju, dobija značajna priznanja u regionu i Evropi.

Riječ je o filmu Vetar, koji je u Ulcinju snimljen u ljeto 2015. godine, u režiji Tamare Drakulić.

Ona je prošlog mjeseca za ovaj film na beogradskom FESTU dobila nagradu žirija, koji je odluku, pored ostalog, obrazložio na sljedeći način: ,,Film u kojem ima više prirode nego društva, a društva ima taman toliko da ga osjećamo u bolnoj nijansi, kao prijetnju onom stvarnom u nama. Odrastanje djevojke, rast trske, vazda isto, a drugačije nebo i more, opažano mirom koji se širi u gledateljski užitak. Film koji se ne bori već prihvata, koji ne pravi već posmatra”.

A podstaknuti boravkom filmskih umjetnika u svom gradu, mladi Ulcinjani sve više pokušavaju da i sami nešto učine. Tako je poznati fotograf Gezim Mavrić snimio kratkometražni film Innocent Souls, koji govori o trafikingu ženama.

Istovremeno su muzički stvaraoci snimili spot i pjesmu o Solani šaljući snažnu poruku za spas tog jedinstvenog ekosistema. ,,Željeli smo da poručimo kakva je Solana nekada bila, kakva je danas i kakvu je mi u budućnosti želimo”, kazala je tekstopisac Flutur Mustafa, dok je producent Enkela Biša izjavila: “Ideja je bila da i mi uradimo nešto za trenutni haos na Solani, da probudimo osjećaj, da probudimo svijest ljudi, jer ovaj projekat ne pripada nikom pojedinačno, niti organizaciji, već kompletnom društvu”.

Inače, u Ulcinju je nedavno formirana teatarska grupa Teuta, koja se sa emotivno-poučnom dramom Nana (Majka) predstavila ulcinjskoj publici.

,,Grad bez pozorišta se ne može nazvati gradom. Želimo da naš Ulcinj stvarno izgleda kao na ovim filmovima, da bude privlačno mjesto za umjetnike, da budemo dostojni ove ljepote koja nas okružuje, tradicije koju imamo i izazova koji su pred nama”, kaže direktor Teute Munib Abazović.

U Ulcinju snimali filmove oskarovac Vukotić, Nikolić…

Zaneseni ljepotama ovoga grada mnogi umjetnici su ulcinjsku egzotiku prirode prenijeli na filmska platna kao što su, pored ostalih, poznati režiseri Živko Nikolić (Ljepota poroka) i jedini oskarovac sa ovih prostora Dušan Vukotić (Sedmi kontinent) ili pak ostvarenje Dugi brodovi Džeka Kardifa, jednog od najvećih snimatelja svih vremena. Prije 53 godine je u Ulcinju, u kanjonu u Vladimirskim Krutama, snimljen dio veoma popularnog filma Old Shatterhand, koji je izmišljeni lik iz vestern romana njemačkog pisca Karla Maja. Film je odlično prošao u evropskim bioskopima, a dobio je i nagradu Zlatni ekran.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo