Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE USUSRET IZBORIMA: Biznis zona Černobil

Objavljeno prije

na

Samo dvadeset dana pred vanredne lokalne izbore odbornici Demokratske partije socijalista, na sjednici Skupštine opštine koja nema legitimitet zbog skraćenja mandata i odlaska pet odbornika iz Petnjice, usvojili su odluku o proglašenju takozvane Biznis zone Rudnik mrkog uglja. U prethodnim mandatima podijelili su ko zna koliko nerealizovanih obećanja, da im je preostalo još ovo.

Šta, u stvari, znači Biznis zona Rudnik mrkog uglja i kakva se prevara krije iza toga? Evo kako je odluka obrazložena na sjednici Skupštine opštine.

„Strateškim planom razvoja opštine Berane za period 2012-2017. jedan od prioriteta je i ubrzani ekonomski razvoj kroz unapređenje poslovnog ambijenta, čime će se stvoriti pozitivna klima za privlačenje direktnih investicija. Vlada Crne Gore na sjednici od 29.12.2011.godine usvojila je Program podsticaja razvoja biznisa u Crnoj Gori s planom realizacije biznis zona Berane i Kolašin. Na istoj sjednici donešeni su i zaključci Vlade uz preporuku lokalnim samoupravama da utvrde paket povoljnosti za ulaganja u biznis zone u dijelu korišćenja, iznosa komunalnih naknada i drugih predviđenih dažbina. Ovim aktivnostima želi se podstaći razvoj preduzetništva na infrastrukturno opremljenom zemljištu, povećati zaposlenost kao i aktivirati kapital domaćih i inostranih investitora koji bi prepoznali interes, a istovremeno aktivirati proizvodne kapacitete koji su trenutno van funkcije”. Tačka.

Idila i blagostanje čekaju nas u Beranama, samo da se DPS-u da još četiri godine mandata. Koliko još ima onih koji će povjerovati u tu virtulenu sliku stvarnosti u ovom uništenom i opljačkanom gradu?

Usred Černobila, kako Beranci zovu groblje fabrika na Rudešu, pred parlamentarne izbore prije dvije godine bivši premijer Igor Lukšić zvanično je već otvorio jednu biznis zonu pod nazivom Rudeš. Od tada na tom prostoru otvorena je samo fabrika armaturnih mreža – koja ne radi. Bez zazora, Lukšić je takvu izjavu o „biznis zoni” dao na mjestu s kojeg se odlično vide svi spomenici tranzicije u ovom gradu, čemu je dao i lični doprinos.

Samo dvjesta metara odatle je fabrika papira Beranka, koja se tako još zove samo u registru Centralne depozitarne agencije, jer je iz nje odnešeno sve što je bilo vrijedno. To je ona fabrika koja je Lukšiću, dok je bio ministar finansija, dugovala četiristo hiljada eura. Ona fabrika kojoj je Lukšić kasnije u svojstvu premijera, nakon privatizacije, otpisao pola duga u cilju pokretanja proizvodnje, dok je drugu polovinu, dvjesta hiljada dakle, trebalo vratiti.

Niti je pokrenuta proizvodnja, niti su pare Vladi vraćene. Poklonjene su beogradskom biznismenu pljevaljskog porijekla Radoju Gomilanoviću. Malo li je pola miliona? O kakvom se interesu radilo da neko nekom to oprosti?

Riječ je o onoj fabrici, jedinoj u Crnoj Gori, koja je svojevremeno otišla u otpad po odluci rukovodstva AB revolucije, iako je samo u magacinima tog socijalističkog giganta bilo opreme i rezervnih djelova u vrijednosti koja bi se danas mogla izraziti sa makar deset miliona eura.

Beranska fabrika celuloze i papira, koja je svojevremeno zapošljavala preko dvije hiljade radnika, pravljena je početkom šezdesetih godina prošlog vijeka a zatvorena je 1989. Po preporuci komisije na čijem je čelu bio tadašnji predsjednik Skupštine Crne Gore Risto Vukčević. Neznaveni radnici su s pjesmom otišli na biro rada s kojeg se nikada nijesu vratili u fabričke hale. Poslije je vaskrsla kroz blok za proizvodnju papira, radila nekoliko godina, i udbaški organizovanim mitinzima ponovo otišla u stečaj. Zatim sumnjivo i brže-bolje privatizovana, završila je ovako kako je završila ovih dana. Pljačkom i odnošenjem iz Crne Gore posljednjih i najvrednijih djelova i opreme.

Odatle je vrlo dobar pogled na fabriku opekarskih proizvoda, ciglanu, takođe jedinu u Crnoj Gori, najstariji industrijski objekat u Beranama. Problem je samo što se ta fabrika više ne vidi, jer je srušena do temelja, a nedavno je prodato i zemljište na kojem se nalazila. Gradonačelnik Berana Vuka Golubović tvrdio je svojevremeno da se zemljištu gdje se nekada nalazila ciglana, ne može mijenjati namjena, bez obzira na licitacije i prodaju, ali za to više niko ne haje.

Nedaleko od ciglane, u krugu bivše fabrike za protektiranje guma Gumig, takođe u Biznis zoni Rudeš – pasu goveda. Stvari su jasnije ako se zna da je ovu fabriku, odnosno zgradu i zemljište, kupila rožajska mesarska industrija Gradina. Sva oprema i mašine i iz ove fabrike odnesene su u nepoznatom pravcu. Gumig je 2003. na berzi kupio slovenački berzanski mešetar Damjan Hosta, koji je radnicima obećao brda i doline. Kako je fabrika završila, govore goveda u fabričkom krugu.

Uništen je i najpoznatiji privredni brend ne samo u Beranama, već i na čitavom sjeveru Crne Gore, industrija kože i kožne galanterije Polimka. Ova fabrika izgrađena je pedesetih godina prošlog vijeka. Običan radnik u toj kompaniji imao je u njeno zlatno doba veću platu i od ljekara. Bila je to potpuno rentabilna kompanija, za razliku od mnogih drugih socijalističkih giganata. Gigant jeste i bila sa skoro osamsto zaposlenih.

Poslije zapadanja u krizu i nekoliko bezuspješnih pokušaja i višegodišnjeg traženja odgovarajućeg partnera, Polimka je u drugoj polovini 2008. godine prodata podgoričkom preduzeću KIPS, koje je u njenim halama napravilo stovarište i prodavnicu. Do danas se ne zna ni gdje su završile vrijedne kožarske mašine, koje su prema riječima radnika bile remontovane, konzervirane i spremne da ponovo počnu da rade. Njihova vrijednost se procjenjivala na više miliona eura.

Rudari beranskog rudnika polovinom prošle godine štrajkovali su u jami dok nijesu izdejstvovali zaostale zarade. Tada su bili u centru medijske pažnje, a svi koji su ih tokom štrajka obilazili obećavali su da će pokrenuti pitanje odgovornosti za ovu privatizaciju koja nije dala rezultate. Od svega, međutim, do sada nije bilo ništa, i oni se ponovo nalaze u bezizlaznoj situaciji.

Danas je sasvim jasno da je Rudnik mrkog uglja u Beranama bio veš mašina za pranje para grčkog milijardera Viktora Restisa. Onda se iz nekih razloga pokvario filter na toj mašini, i Grci više nemaju interes da je drže u svom vlasništvu. Nevolja je u tome što privatizacija nije zvanično raskinuta, i što se sva imovina, pa i zemljište još vodi na grčku firmu Balkan enerdži.

Gradom ovih dana kruže leci s fotografijama uništenih privrednih fabrika u Beranama. Na poleđini je izvedena računica, koja i ako ne potpuna, govori da je u gradu na Limu nekada, bez fabrike celuloze i papira i njenih dvije hiljade zaposlenih, u privredi radilo još skoro dvije i po hiljade radnika. Procijenjeni kapital tih firmi 1995. godine bio je 135 miliona eura. Opet bez fabrike celuloze i papira, koja je nešto ranije zatvorena.

Onda su tajkuni sve pojeli kao skakavci. Odbornici Demokratske partije socijalista u beskrupuloznom pokušaju da zadrže lokalnu vlast ipak proglašavaju Biznis zonu Rudnik mrkog uglja. Privlačenje inostranog kapitala. Razvoj preduzetništva. Ubrzani ekonomski razvoj. Povećanje zaposlenosti. Samo da prođu izbori.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

KASARNA U ANDRIJEVICI OSTAJE PREDIZBORNO OBEĆANJE DPS: Na mjestu voljno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno razgovarala o obećanoj kasarni VCG sa rukovodstvom opštine i saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Neophodan novac (17 miliona eura) potrebniji je na nekim drugim mjestima

 

Među brojnim nerealizovanim projektima koji su se proteklih godina nalazili na listi obećanja biviše vlasti, našla i izgradnja kasarne u Andrijevici u kojoj je trebalo da se stacionira blizu dvije stotine vojnika. Mahom mještana tog kraja.

Obećanja je, najšire ruke, dijelio bivši ministar odbrane Predrag Bošković, kada je i u posljednjoj predizbornoj kampanji, kao koordinator DPS za Berane i Anadrijevicu, potencijalnim glasačima nudio posao, primajući građane na razgovor u jednom poznatom ugostiteljskom objektu u Beranama. Tu, za jednim stolom,  naočigled drugih gostiju i ugostiteljskog osoblja, bili su njegov predizborni štab i kancelarija iz koje je regrutovao i buduće vojnike Vojske Crne Gore.

Posao u VCG obično je bila prva ponuda. Pa još začinjena mogućnošću da se službuje u kasarni u Andrijevici koja se gradi i otvara već nekoliko godina, ali nikako da se zaista sagradi i useli. A prema informacijama do kojih je došao Monitor, ništa od obećavanoga se u skorije vrijeme neće ni desiti.

Poslije avgustovske smjene vlasti, nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno, u prolasku kroz Andrijevicu, razgovarala o obećanoj kasarni sa rukovodstvom opštine i jasno saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Zato ostaje za tu namjenu kupljeno, odnosno eksproprisano, zemljište u Andrijevici, ispod varoši, u mjestu Prljanije, i to ne po povoljnim cijenama. Koje sada zarasta u travu i korov.

Ako se pogledaju izjave bivšeg ministra odbrane i nekadašnjeg predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića, date prije nekoliko godina, taj objekat, čija je vrijednost procjenjivana na oko sedamnaest miliona eura, trebalo je davno da bude završen. Međutim, do sada nije postavljen ni kamen temeljac. Od kasarne u Andrijevici, koja je, prema najavama, trebalo da ponese ime Vojvoda Miljan Vukov još uvijek nema ništa, iako je Mašović sa pozicije prvog čovjeka Opštine prije tri godine kazao da se do 2020. godine u Andrijevici  mora stacionirati elitna jedinica od 150 vojnika.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEDINI MORSKI AKVARIJUM U CRNOJ GORI U KOTORU: Spomenik kulture, nauke i prirodnog bogatstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi i jedini morski akvarijum u Crnoj Gori, Akvarijum Boka, otvoren je nedavno u Kotoru. Najbolje promoviše raznovrsnost morskog dobra naše države, a služiće i u naučne svrhe. Ideja o otvaranju jednog takvog akvarijuma postojala je duži niz decenija

Centar za zaštitu biodiverziteta Jadrana Akvarijum Boka, otvoren nedavno u Kotoru, istinski je spomenik kulture i prirodnog bogatstva Crne Gore. Kao naučni park, i sjedište Instituta za biologiju mora, tek će otvoriti nove vidike.

Ideja o otvaranju morskog akvarijuma u Crnoj Gori postojala je duži niz decenija, kaže za Monitor rukovodilac Akvarijuma Boka dr Mirko Đurović i nekadašnji direktor pomenutog Instituta.

Inicijativa je bila i od strane Instituta, i od zainteresovanih pojedinaca. ,,Za turističku i mediteransku zemlju sasvim je prirodno bilo razmišljati u pravcu otvaranja ovakvog sadržaja, naročito u nekom od primorskih gradova. Institut za biologiju mora je davnih 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka imao funkcionalan akvarijum, ali je on služio isključivo u eksperimentalno-naučne svrhe, dok su tadašnji rukovodioci predlagali da se, po uzoru na dubrovački akvarijum, otvori nešto slično unutar zidina Starog grada Kotora. Međutim i pored postojanja stručnih kapaciteta i neophodnih tehnoloških preduslova, kao što su dobar kvalitet morske vode, blizina mora i veliki broj posjetilaca tokom ljetnjih mjeseci, nije postojala inicijativa sa bilo kog nivoa odlučivanja za otvaranje jednog ovakvog atraktivnog prostora“, ističe Đurović.

Akvarijum Boka danas je sastavni dio Centra za zaštitu biodiverziteta Jadrana, podorganizacione jedinice Instituta za biologiju mora. Nastao je kao produkt projekta MONTEAQUA, vrijedan preko milion eura, koji je finansirala Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu, uz podršku partnera iz Akvarijuma Kragujevac sa kragujevačkog Prirodno-matematičkog fakulteta.

Pripreme za ovaj poduhvat trajale su dugo. Preispitivano je da li se upuštati u jednu ovakvu avanturu. Iz Instituta, koji je naučno-istraživačka jedinica Univerziteta Crne Gore, bili su svjesni da će realizacijom ovog projekta proširiti svoju djelatnost u edukativnom i turističkom smjeru. ,,Ipak nas je vodila želja da vratimo nekadašnji sjaj dijelu zgrade Instituta, da renoviramo u potpunosti bivši eksperimentalni akvarijum (napušten i neupotrebljiv posljednjih tridesetak godina) i da budemo ponosni vlasnici prvog morskog akvarijuma u Crnoj Gori“, kaže dr Đurović.

Trideset šest mjeseci intenzivnog rada bilo je potrebno da se osposobi moderan i tehnološki savremeno opremljen akvarijum sa 16 bazena različitih dimenzija. Smjestiti šarenoliki živi svijet Jadrana u ograničeni prostor i u objekat koji je pod zaštitom spomenika kulture, samo je po sebi, izazov.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

„Ono što nijesmo spomenuli na konferenciji za novinare, kada smo čuli za probni rad baznih stanica, je i dilema oko opreme koja je postavljena. Zbog toga sada pitam Crnogorski Telekom da li je riječ o Huawei opremi. Poznato je da je prošle godine EU upozorila članice i zemlje kanditate  da vode računa o opremi  rizičnih dobavljača 5G opreme“, objašnjava Janjušević.

Prema njegovim riječima, čudne su neke konstatacije iz saopštenja  Crnogorskog telekoma. Iz te kompanije, podsjeća izvršni direktor Bjelopoljskog  demokratskog centra, kazali su da ukoliko se poštuju preporučene granične vrijednosti, 5G tehnologija ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

„Ukoliko i ako… Ko nama garantuje da će biti poštovane granične vrijednosti. Ko je to i kada objasnio građanima, ko će to kontrolisati i ko će odgovarati ako tako ne bude. Imamo puno razloga za nezadovoljstvo i sumnju, čak i strah. Pozivam nadležne da riješe ovu situaciju“, poručuje sagovornik Monitora.

Izršni direktor Mreže NVO sjevera Milorad Mitrović, minule sedmice, upozorio je javnost na „štetnost izloženosti zračenju sa baznih stanica mobilne telefonije“. On je upozorio na rezultate istraživanja italijanskog Instituta Ramacini. Ta studija, tvrdi Mitrović, pokazala je „da su životinje koje su dugo bile izložene uobičajenim nivoima zračenja baznih stanica za mobilnu telefoniju oboljele od švanoma (vrsta raka)“.

Bjelopoljac i prosvjetni radnik Željko Madžgalj, za Monitor kaže da je nije čuo za zabrinutost svojih sugrađana NVO aktivista. Nije ni obaviješten o probnom radu baznih stanica za 5G, ali tvrdi i da nema ni predrasuda ni straha vezano za tu tehnologiju.

„Zaista vjerujem struci i nauci i 5G tehnologiju doživljavam kao popravljanje kvaliteta nekih segmenata naših žiovota. Naravno, čuo sam za teorije zavjere i oko te tehnologije, ali  ne obraćam pažnju. Međutim,  jasno je da  prije svake inovacije,  građani treba da su informisani sa odgovornih i stručnih adresa. Treba da imaju prilku da iznesu svoje nedomumice, da pitaju i da dobiju objašnjenje. Tako će se izbjeći problemi. Transparetan i javan rad je način za razbijanje predrasuda, a relevantni izvori informacija način da se neodomuce riješe“, poručuje sagovornik Monitora.

Iz  Crnogorskog Telekoma su, regujući na negodovanje dijela  civilnog sektora sa sjevera, podsjetili da su „sve zemlje u Evropi i svijetu prošle kroz sličan proces kada je riječ o uvođenju 5G mreže“.

„U svakoj od zemalja su odgovorna tijela i operatori zajednički radili na predstavljanju i edukaciji kada je riječ o toj temi. Isto tako, identični razgovori vodili su se u protekloj deceniji kada su predstavljane 3G i 4G mreže, koje sada koriste svi građani Crne Gore i bez kojih ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu“, kažu u toj kompaniji.

Najavili su i da će učestvovati i u organizovanju panel diskusija i predavanja na temu implementacije 5G mreže. Sve sa ciljem, kako objašnjavaju, otklanjanja sumnji i spekulacije kada je riječ o novoj tehnologiji. Tvrde i da su, prije  puštanje u rad baznih stanica,  „urađena sva neophodna mjerenja i provjere u skladu sa crnogorskim zakonima i propisima“.

„Za potrebe testiranja 5G mreže urađen je „Izvještaj o ispitivanju nivoa električnog polja“ na te dvije lokacije. Izvještaj je uradila Laboratorija za mjerenje nivoa elektromagnetnih emisija Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Riječ je o jedinom licenciranom tijelu za ovu vrstu mjerenja u Crnoj Gori“, piše u saopštenju  Crnogorskog Telekoma.

Poručuju i da ne postoje naučni dokazi o bilo kakvim štetnim uticajima na zdravlje uzrokovanim elektromagnetnim poljima električnih uređaja ili frekvencija. Pod uslovom, objašnjavaju, da se poštuju preporučene granične vrijednosti.

Kako je lani najavljeno iz regulatorne agencije i mobilnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, prve 5G mreže u Crnoj Gori mogli bi da očekujemo do kraja 2022. godine.

U mnogim državama aktuelne su brojne dileme  oko eventualnog štetnog uticaja 5G tehnologije na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Njih prate i sumnje oko  sigurnosti komunikacije i rizika od zloupotrebe tehnologije u cilju ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. To su bili razlozi što je, na primjer Slovenija, prošle godine privremeno odložila implementaciju 5G mreža.

Zvaničan stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je da ne postoje kredibilni naučni dokazi o štetnom uticaju na zdravlje ljudi izlaganja elktromagnetnim poljima unutar preporučenih granica. Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućih zračenja (ICNIRP) ne nalazi potrebu za izmjenom važećih normi u ovoj oblasti, koje su uspostavljene 1999. godine. I Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) nedavno je objavila izvještaj o uticajima EM zračenja na zdravlje, kojim je obuhvaćena naučna literatura na ovu temu objavljena između 2008. i 2018. Prema FDA, ne postoje dokazi da se izlaganje EM talasima iz radio spektra na bilo koji način može povezati sa rakom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo