Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo