Povežite se sa nama

Izdvojeno

SLUŽBENI AUTOMOBILI I DALJE JEZDE: Drumovanja nove i stare vlasti

Objavljeno prije

na

Nova vlada ovonedjeljnim predlogom budžeta nije baš napravila odlučan raskid sa dosadašnjom praksom bahaćenja s našim novcem. Budžetom je za troškove goriva predviđeno 7,8 miliona eura, za službena putovanja 3,5 miliona, a usluge prevoza blizu 927.000 eura. Skromnije, ali i dalje luksuzno

 

Taksijem je, prvi dan na posao, došao premijer Zdravko Krivokapić početkom decembra prošle godine. To je bilo u skladu s obećanjima nove vlasti da više neće biti bahaćenja. Vijest je odjeknula u Crnoj Gori ali i u regionu – Krivokapić za primjer političarima, pisali su regionalni mediji. Uz objašnjenje: „U Podgorici je zabeležena scena kakva se retko viđa na ovim prostorima. Umesto u skupom službenom automobilu, premijer na posao došao taksijem”. Skoro za rubriku – Vjerovali ili ne.

Nije dugo potrajalo. Premijer je prošle nedjelje uslikan na Cetinju kako na premijerski sat dolazi mercedesom. Zlonamjerni su tumačili da je to skupocjeni majbah, koji je premijer toliko puta spominjao kao simbol rasipništva bivše vlasti. Ipak, nije. Ispostavilo se da se radi o običnom mercedesu kojeg je pored majbaha koristio bivši premijer Duško Marković. Znatno jeftinijem, majbah nas je koštao od 647.000 eura, a mercedes koji je uslikan na Cetinju 10 puta manje, „samo” 60.000 eura. Radi se o jednom od tri merecedesa koji je MUP kupio 2018. godine, direktnom pogodbom sa firmom Ljetopis automotive. Cijena za tri limuzine prava sitnica – jedan euro manje od 200.000 eura.

Taksi skromnost, s početka mandata, premijeru se ovih dana obija o popularnost, pa su društvene mreže pune kolaža sa decembarskim taksijem i današnjim mercedesom. Krivokapić je još dok je bio mandatar najavio da će jedan od prvih poteza Vlade biti da se prodaju dva skupocjena majbaha. Kao premijer, u februaru je najavio da će biti objavljen međunarodni javni poziv za učešće na javnom nadmetanju za majbahe. Precizirao je da će trajati osam dana, a nakon toga će biti organizovana javna aukcija u PR centru Vlade. I pored obećanja, od toga još uvijek nema ništa.

U isto vrijeme je i ministar finansija Milojko Spajić javno pozvao predsjednika države Mila Đukanovića da umjesto majbaha preuzme drugo službeno vozilo. Predsjednik se nije oglašavao, niti vraćao vozilo. Premda to nije čudno – u imovinskim kartonima Đukanovića nema podataka o vozilima u njegovom vlasništvu, već 30 godina se vozi u službenim.

Ni na sajtu Vlade nema podataka o preraspodjeli bogatog voznog parka. Posljednjo ažuriranje datirano je na mart 2019. godine. Na čelu spiska tadašnji potpredsjednik Vlade Milutin Simović, koji je zadužio mercedesa E 200.

Skupština je ažurnija pa je objavila raspodjelu vozila. Na sajtu Skupštine je,  ispostaviće se greškom, objavljeno da šef poslaničkog kluba Pokreta za promjene (PzP) Branko Radulović koristi službeno vozilo renault fluence iz 2014. godine. Radulović je to odmah demantovao, uz opasku da se vozi u svojim kolima starim 19 godina. Dosta noviji reno je u stvari zadužio sekretar Kluba poslanika PzP-a Boban Stanišić.

Nije demantovano da šef kluba Bošnjačke stranke Ervin Ibrahimović koristi opel astru iz 2016, dok je predsjednik kluba Socijaldemokratska partija SDP – Albanska koalicija Jednoglasno Raško Konjević zadužio opel astru iz 2015; automobil golf 6 iz 2010. godine zadužio je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Vukić, a portparol Socijaldemokrata Nikola Zirojević renault fluence, proizveden 2014. godine, i tome slično.

Izuzetak su poslanici koalicije Crno na bijelo, Demokrata i Demokratskog fronta koji, iako su parlamentarna većina, nijesu, za sada, zadužili službeno vozilo. Opet za rubriku vjerovali ili ne je podatak da iz redova opozicije jedini koji nijesu zadužili vozila su poslanici Demokratske partije socijalista (DPS). Za pohvalu, to je za sada jedini vidni otklon od njihove dosadašnje prakse.

Premda je njihovo nasljeđe i što se službenih automobila tiče bremenito. Crna Gora je evropski lider po broju službenih automobila, posljednji podaci govore da ih je nova vlast naslijedila preko četiri i po hiljade. Za razliku od, na primjer, neuporedivo razvijenije i bogatije Danske koja ima skromnih 20 službenih automobila.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, registracije CG ili MN nosi 3.311 vozila, oznaku Policije ima 276, a bez službene oznake, odnosno civilne oznake ima 986 vozila, od kojih su 360 teretna, priključna, traktori i radna vozila. Vozila bez oznaka posjeduju Agencija za nacionalnu bezbjednost, Agencija za sprečavanje korupcije i druge agencije, ministarstva, sudovi, lokalnih preduzeća i uprava.

Zvaničnog jedinstvenog podatka o broju ovih vozila još uvijek nema. Prije nego što su preuzeli vlast iz Socijalističke narodne partije su izračunali učinke Vlade Duška Markovića na ovom polju. Ona je za četiri godine trgovala 852 automobila i uvećala vozni park na preko 4,5 hiljade službenih automobila.

U anegdotu su ušle činjenice da je zamjena guma za majbahe godišnje koštala oko 30.000 eura, a da je u isto vrijeme hitna pomoć u Nikšiću imala samo jedno vozilo. Pacijenti su navikli da se voze u kombijima starim dvije decenije, dok je bivši ministar zdravlja Kenan Hrapović kupio i privatno koristio džipa od 40.000 eura. Ili primjer direktor Doma zdravlja u Plavu Omera Šahmanovića koji je za 22.000 eura kupio službeni automobil, od čega je polovinu novca, koliko mu je falilo, uzeo iz kase Doma zdravlja.

Svojevremeno je funkcionerka SNP-a Snežana Jonica pitala premijera Duška Markovića da li zna da Vlada ima više službenih automobila nego Šavnik stanovnika. Tada je vozni park imao samo 3.721 auto, a Šavnik 2.077 stanovnika.

Toliku silu na točkovima, pored goriva, treba redovno održavati. O trošenju našeg novca na luksuz odabranih Monitor je više puta pisao. Vlade kontinuiteta su godinama za nabavku novih automobila, otplatu već kupljenih, registracije, održavanje voznog parka, gorivo, trošile tri puta više miliona nego na primjer za dječje dodatke. Prioriteti tzv. države socijalne pravde bili su jasni – službeni automobili trošili su često više za dan nego što su bila mjesečna izdavanja za socijalno ugrožene u iznosu od 60 ili nešto više od 100 eura.

Vlade DPS kontinuiteta su godinama samo za stavku gorivo za službene automobile godišnje izdvajale oko devet miliona eura. Prošlogodišnjim budžetom stara vlada je za gorivo predviđela rekordnu sumu od čak 10 miliona eura, za službena putovanja 5,4 miliona, usluge prevoza 1,2 miliona.

Nova vlada ovonedjeljnim predlogom budžeta nije baš napravila odlučan raskid sa dosadašnjom praksom bahaćenja s našim novcem. Budžetom je za troškove goriva predviđeno 7,8 miliona eura, za službena putovanja 3,5 miliona, a usluge prevoza blizu 927.000 eura. Skromnije, ali i dalje luksuzno.

Možda bi im primjer sa lokalnog nivoa mogao pomoći u uspostavljanju bolje prakse. Naime, vozni park Opštine Tivat funkcionerima i namještenicima je na raspolaganju samo u radno vrijeme. Po završetku radnog vremena, svi automobili kojima raspolaže Opština, moraju biti parkirani na službenim parkinzima. Za korišćenje van radnog vremena potrebna je posebna dozvola. Iz ovog pravila su izuzeta vozila Službe zaštite i spašavanja, dobrovoljnih vatrogasnih društava. Možda ima veze i to što u Tivtu na vlasti nijesu političke partije, već grupa građana. Nešto kao ekvivalent ekspertima na državnom nivou.

Za razliku od prethodne vlasti još uvijek nema masovnih prijava građana o  zloupotrebi službenih vozila. Slike CG i MN registracija sa plaža, Žabljaka, Zlatibora, Kopaonika, ispred diskoteka, Delte, stovarišta, tokom i nakon radnog vremena, vikendom, stalno… Kako prekoračuju brzinu, pretiču preko pune linije, parkiraju se na mjesta predviđena za osobe sa invaliditetom…

Upućeni izvori Monitora tvrde da se službena vozila voze isto kao i prije i da se tu ništa nije promjenilo. Jedina „ušteda” je što mnoga nijesu registrovana, jer Vlada do sada nije imala para za to.

 

Neevropska praksa

Crna Gora je apsolutni regionalni i evropski lider što se tiče broja službenih automobila. Prema podacima BIRN-a, BIH sa 3,5 miliona stanovnika sa duplim ministarstvima i institucijama ima samo 3.500 službenih automobila. Po broju automobila po glavi stanovnika jači smo i od Srbije koja ima preko 6.000 službenih vozila.

Skromno izgleda informacija da je svojevremeno za Milorada Dodika kupljen automobil po cijeni od 128.000 eura, naspram našim parama plaćenih majbaha od 1,2 miliona eura.

Hrvatski RTL objavio je kako u Vladi Hrvatske broj službenih automobila prelazi 4.000. Slovenija za štićene osobe na raspolaganju ima pet automobila, za ostale Vladine zvaničnike na raspolaganju je 15 službenih vozila.

Mnoge  evropske zemlje imaju ispod 100 službenih automobila. Danska  s više od pet miliona stanovnika i 20 ministarstava ima – 20 automobila, a danski premijer je prije par godina francuskog predsjednika Emanuela Makrona dočekao na biciklu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Biznisi posrnulog tajkuna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad govori o odbrani svoje imovine Knežević ne pominje ulogu koju su u njenom sticanju imali nekadašnji DPS prvaci Milo Đukanović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović… I zajedničkim kombinacijama. O tome svjedoče uništene Atlas banka, Jadranski sajam, bolnica u Meljinama

 

„Vrši se pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dođem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”, poručio je uoči ekstradicije iz Londona  Duško Knežević, donedavno odbjegli a sada pritvoreni, kontroverzni biznismen. Jedan od šampiona tajkunske akumulacije i privatizacije u Crnoj Gori.

Šta će sve i kako braniti Knežević tek treba da vidimo. Zato se možemo prisjetiti makar dijela svega onoga što mu je prošlo kroz ruke preko više desetina kompanija koje je registrovao u Crnoj Gori, Srbiji, na Kipru… Uglavnom pod okriljem Atlas grupe.

Najveću pozornost javnosti Kneževićevi poslovni poduhvati privukli su tokom stečaja u njegovoj Atlas banci, nakon što je po nalogu CBCG likvidirana njena mlađa sestra Investiciona banka Montenegro (IBM). Pošto su banke ostale bez novca svojih deponenata, iz Fonda za zaštitu državnih depozita isplaćen je 101 milion vlasnicima uloga do 50.000 eura. Privatni vlasnici računa na kojima je bilo više od 50.000, te državna i lokalna preduzeća morali su da približno još toliko novca pokušaju naplatiti iz stečajne mase. Vlada i državna preduzeća imali su u Kneževićevim bankama 10, 5 miliona, a opštine još pet.

Na teret države palo je i više od osam miliona koje je Atlas banka dugovala Ivesticiono razvojnom fondu, ali i garancije za kredit koje je ta banka uzela od Evropske investicione banke. Tek tada je objelodanjeno da su Kneževićeve firme u njegovim bankama držale manje od 1,5 miliona eura, odnosno, tek nešto više od 0,5 odsto ukupnih depozita. Zapravo, njima je banka služila za uzimanje (tuđeg) novca, u sumnjivim kreditnim aranžmanima. Naknadne dubinske analize pokazale su da je približno trećina visokorizičnih kredita data firmama u Kneževićevom vlasništvu. Ili njemu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ESKOBAR I MI: Specijalan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mandat Gabrijela Eskobara bez sumnje je, kada je u pitanju Crna Gora, bio – specijalan. Po dolasku na tu poziciju, mnogi su ga analitičari najavljivali kao neuobičajenog, direktnijeg diplomatu koji „nameće rješenja“. Povremeno je bio toliko direktan, da se činilo da je predsjednik crnogorskog parlamenta, ili šef ovašnje vlade, a ne diplomata strane države

 

Crna Gora će biti naredna članica EU, poručio je optimistično Gabriel Eskobar, specijalni izaslanik  SAD za Zapadni Balkan, pred sam kraj svoga mandata.  Da odlazi sa te pozicije potvrdio je i sam,   istovremeno demantujući pisanje portala Frontliner, koji je prije nekoliko dana ustvrdio da je Eskobar u stvari razriješen.

Frontliner tvrdi da je  Eskobar razriješen dužnosti izaslanika SAD za Zapadni Balkan nakon njihovog istraživanja u kom su  „otkriveni potencijalni sukobi interesa i doveden u sumnju Eskobarov diplomatski integritet“.

Medij navodi da je  kontroverza oko Eskobara počela njihovim istraživanjem, objavljenim 22. marta, u kom su „iznijete tvrdnje o finansijskim vezama između Eskobarove porodice i srpskih državnih organa“. To se,  kako se u tekstu ocjenjuje, „dovodi u sumnju neutralnost američkog izaslanika u osjetljivom dijalogu Kosova i Srbije.“

Eskobar je oštro demantovao te navode: “Želim direktno da kažem da je sve u tom izvještaju laž koja se može provjeriti. Prije svega, nisam otpušten i svi u Stejt dipartmentu su to potvrdili. Drugo, moja supruga ne prima novac ni od jedne strane vlade. Moja supruga u svakoj ambasadi u kojoj smo služili, u Boliviji, Portugalu, Italiji, pa čak i Srbiji, bila je ponosna zagovornica međuljudskih kontakata. Ali ona to radi bez ikakvog plaćanja, bez ikakvog ugovora. Ona će to nastaviti da radi. Treće, nemam veze sa navodnim advokatom u advokatskoj firmi u Teksasu. A ta advokatska kancelarija ima veb-sajt i odgovorni novinar može doći do njih i potvrditi da nema veza. I četvrto, tvrdnja da su informacije potekle iz kongresnih izvora je lažna jer Kongres nije obaviješten o bilo kakvim kadrovskim promjenama”, prokomentarisao je Eskobar pisanje Frontlinera.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo