Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POTVRĐENA PRESUDA NOVINARU JOVU MARTINOVIĆU: Kazna novinaru, podstrek kriminalu

Objavljeno prije

na

Na slučaj suđenja i robijanja istraživačkog novinara Jova Martinovića godinama reaguju sve relevantne međunarodne organizacije. Nakon osuđujuće presude Višeg suda, koju je ove nedjelje potvrdio Apelacioni, čak i iz Evropske komisije,upozorili su da očekuju pošteno suđenje. Nije ga bilo

 

Apelacioni sud Crne Gore potvrdio je sudsku odluku kojom je Viši sud u Podgorici novinara Jova Martinovića osudio na godinu dana zatvora. Prema presudi Marinović je  posredovao u švercu narkotika, tako što je navodno iskoristio svoja poznanstva iz novinarske profesije kako bi spojio krijumčare.

Martinović je osuđen iako je tvrdio da je kontaktirao sa krijumčarima samo u cilju snimanja dokumentarnog filma.

,,Ovakva odluka je dokaz da je crnogorsko pravosuđe zarobljeno da njime upravljaju strukture koje su van njega. Zato je u takvom pravosuđu nemoguće očekivati pravdu. Dovoljno je reći da mi je  pet godina sudila žena (sutkinja Vesna Pean, pr aut.) koja na to nije imala pravo,  jer je odlučivala o mom pritvoru što je protiv zakona”, pojašnjava Martinović.

Martinović smatra da je u pitanju obračun sa istraživačkim novinartsvom i kritičkim novinarima, te da je pravosuđe protiv njega iskoristilo lažno svjedočenje svjedoka saradnika.

,,Ovakva presuda je podrška narko-trafikingu i organizovanom kriminalu jer je čovjeku koji je uhvaćen sa 20 kilograma marihuane to jednostavno oprošteno u zamjenu za lažno svjedočenje protiv mene. Sud ovim šalje poruku da se isplati, ako radite za državu i švercujete drogu, a ako ste politički nepodobni mogu vam svašta staviti na teret”, poručuje Martinović, koji je u Istražnom zatvoru proveo 14 i po mjeseci, tako da  je potvrđenu kaznu izdržao.

Sud tvrdi da  Martinovićev susret sa drugim optuženim u ovom slučaju – Duškom Martinovićem, svjedokom saradnikom Namikom Selmanovićem i Jonuzom Hadžibetijem – nije bio u cilju snimanja dokumentararnog filma, niti objave bilo čega u vezi sa krijumčarenjem narkotika.  U obrazloženju tvrde da novinar nije planirao da snima dokumentarac o švercu narkotika već o trgovini oružjem.  Ignorišući da je svakako radio svoj posao.

Martinović je u izjavi za Monitor, u oktobru prošle godine, nakon odluke Višeg suda, ovako pojasnio slučaj: „Svjedok saradnik je narkodiler koji je uhvaćen sa 20 kilograma marihuane koju je on prodao Dušku Martinoviću. Njemu je Specijalno tužilastvo oprostilo krivično djelo u zamjenu za svjedočenje protiv mene, po nalogu specijalne tužiteljke Mire Samardžić. Ista tužiteljka je pritiskala Duška Martinovića da da lažni iskaz protiv mene kako bi mu dala sporazum o priznanju krivice, što je on odbio“.

Crni dan za slobodu medija u Crnoj Gori – ocijenili su Reporteri bez granica (RSF) u oktobru prošle godine komentarišiću presudu Višeg suda. „Istraživački novinar Jovo Martinović proglašen je krivim za posredovanje u švercu droge u Višem sudu Crne Gore. Ponovo. Uprkos nedostatku dokaza koje je ustanovio Apelacioni sud 2019. Kazna: godina u zatvoru“, naveli su iz RSF

Martinović je tada objasnio da je u pitanju truli kompromis: ,,Oslobodili su me za članstvo u kriminalnoj organizaciji, ali su me osudili za posredovanje u narkoticima. Dali su mi godinu dana zatvora. To je klasični kompromis da sebi sačuvaju obraz“, kazao je Martinović.

Da podsjetimo da je slučaj otvoren u oktobru 2015. godine kada je zajedničkom akcijom crnogorske i hrvatske policije uhapšeno 17 osoba, među kojima je bio i Martinović, pod sumnjom da su bili trgovci drogom i članovi kriminalne organizacije, na čijem je čelu bio crnogorski državljanin Duško Martinović, bivši član međunarodne grupe kradljivaca nakita, poznate kao Pink Panter, koji je priznao da je učestvovao u švercu, zbog čega je osuđen na šest godina i tri mjeseca zatvora.

On je, međutim, odbacio optužbe da je formirao kriminalnu organizaciju i da ostali optuženi imaju bilo kakve veze sa švercom droge i kriminalnim udruživanjem.

Novinar Martinović sve vrijeme tvrdi da je u kontaktu sa Duškom Martinovićem, i ostalim osumnjičenima, bio isključivo zbog istraživanja u vezi sa Pink Panterima. Martinović je u više navrata istraživao Pink Pantere – kao producent saradnik na dokumentarcu iz 2013. godine Smash and Grab (Razbij i zgrabi), a godinu kasnije sa medijskom grupom Vice radio je na produkciji dokumentarnog serijala o Pink Panterima i sarađivao je sa Duškom Martinovićem, koji je jedan od glavnih sagovornika u seriji i koji je odležao više godina u zatvoru zbog pljačke dragulja na Azurnoj obali.

Jovo Martinović je poznat po svom radu na istraživačkim pričama za mnoge međunarodne medije kao što su The Economist, Newsday, Global Post, The Financial Times, Die Siiddeutsche Zeitung, BIRN i VICE medijska grupa.

Martinovićevi međunarodni poslodavci dostavili su Komisiji za napade na novinare, koja je istraživala ovaj slučaj, jasne izjave da se novinar po njihovom nalogu, bavio temom organizovanog kriminala. Međutim sud to nije uvažio.

Sada stižu oštre reakcije iz inostranstva. Međunarodna organizacija Reporteri bez granica ocijenila je da je presuda Apelacionog suda karikiranje pravde i sramota za državu. ,,Ovo je karikiranje pravde i sramota za državu koja želi da se pridruži Evropskoj uniji (EU)”, poručili su iz RSF na Tviteru.

U zajedničkom saopštenju 11 organizacija za slobodu medija i novinara takođe je osudilo osuđujuću presudu Apelacionog suda.

,,Iako on neće biti u zatvoru, zbog vremena koje je već proveo iza rešetaka, Martinović će imati kriminalni dosije, samo zbog svog novinarskog rada. Osuđujemo presudu i žalimo što Apelacioni sud nije ugrabio priliku da  oslobodi međunarodno nagrađivanog novinara i time pošalje poruku podrške istraživačkom novinarstvu u Crnoj Gori, navodi se u zajedničkom saopštenju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Evropskog centra za slobodu medija (ECPMF), Evropske federacije novinara (EFJ), Neograničene slobode medija, Međunarodne razmjene slobode izražavanja (IFEX), Međunarodne federacije novinara (IFJ), Međunarodnog instituta za medije(IPI), OBC Transevropa, Reportera bez granica (RSF), Organizacije medija Jugoistočne Evrope (SEEMO) i Sindikata medija Crne Gore (SMCG).

Ove organizacije su poručile da su solidarne sa Martinovićem i svim istraživačkim novinarima u Crnoj Gori.

,,Pozivamo vlasti Crne Gore i sudove da rade sa posvećenošću prema medijskim slobodama i evropskim standardima, što je dio njihove obaveze u pristupanju Evropskoj uniji (EU), i da osiguraju da Martinović ubuduće neće biti kriminalizovan i progonjen zbog novinarstva”, piše u saopštenju.

I ranije su novinarske organizacije više puta protestovale poručujući da je Martinović osuđen iako je samo radio svoj posao.

Tako je nakon prve osuđujuće presude, u januaru 2019. godine Evropski centar za slobodu štampe i medija istekao da su ta organizacija i njeni partneri „zgroženi presudom“ i da je osuđuju.

U saopštenju su postavili pitanje na koje ni do danas crnogorska javnost nije dobila odgovor – Da li je bilo pritisaka na Viši sud u Podgorici u Martinovićevom slučaju koji su uticali na ovakvu  odluku.

Ujedno su izrazili zabrinutost da dokazi, ili nedostatak dokaza, nisu odlučili o ishodu ovog suđenja već da su zvaničnici tada vladajuće stranke diktirali presudu. Iako je vladajuća stranka sada u opoziciji, njihovi diktati u sudstvu ne prestaju.

Na osuđujuću presudu Višeg suda u oktobru prošle godine ekspresno je reagovano iz Evropske komisije (EK). „Sloboda izražavanja jedna je od temeljnih vrijednosti EU i ključni element procesa pristupanja Crne Gore Uniji. Novinari bi trebalo da mogu da obavljaju svoje dužnosti profesionalno i bez straha od pravnih posljedica. Vjerujem da znate da smo u posljednjem izvještaju EK, konstatovali da nema napretka u slobodi izražavanja”, kazala je Ana Pisonero, portparolka Evropske komsije. Ona je dodala da EK ne komentariše sudske odluke koje su podložne žalbama, kao što je u ovom slučaju, i izrazila očekivanje da će Martinović imati pošteno suđenje u skladu s međunarodnim i EU standardima.

Pisonero i EK su reagovali i ove nedjelje ponavljajući da nastavak procesa treba da bude u skladu sa EU standardima.

Vlast se promijenila, ali ne i u sudstvu. Oni još uvijek šalju poruku  –  ako istražujete moćnike, u institucijama pod njihovom kontrolom može vas stići kazna.

Svetlana ĐOKIĆ
Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo