Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POTVRĐENA PRESUDA NOVINARU JOVU MARTINOVIĆU: Kazna novinaru, podstrek kriminalu

Objavljeno prije

na

Na slučaj suđenja i robijanja istraživačkog novinara Jova Martinovića godinama reaguju sve relevantne međunarodne organizacije. Nakon osuđujuće presude Višeg suda, koju je ove nedjelje potvrdio Apelacioni, čak i iz Evropske komisije,upozorili su da očekuju pošteno suđenje. Nije ga bilo

 

Apelacioni sud Crne Gore potvrdio je sudsku odluku kojom je Viši sud u Podgorici novinara Jova Martinovića osudio na godinu dana zatvora. Prema presudi Marinović je  posredovao u švercu narkotika, tako što je navodno iskoristio svoja poznanstva iz novinarske profesije kako bi spojio krijumčare.

Martinović je osuđen iako je tvrdio da je kontaktirao sa krijumčarima samo u cilju snimanja dokumentarnog filma.

,,Ovakva odluka je dokaz da je crnogorsko pravosuđe zarobljeno da njime upravljaju strukture koje su van njega. Zato je u takvom pravosuđu nemoguće očekivati pravdu. Dovoljno je reći da mi je  pet godina sudila žena (sutkinja Vesna Pean, pr aut.) koja na to nije imala pravo,  jer je odlučivala o mom pritvoru što je protiv zakona”, pojašnjava Martinović.

Martinović smatra da je u pitanju obračun sa istraživačkim novinartsvom i kritičkim novinarima, te da je pravosuđe protiv njega iskoristilo lažno svjedočenje svjedoka saradnika.

,,Ovakva presuda je podrška narko-trafikingu i organizovanom kriminalu jer je čovjeku koji je uhvaćen sa 20 kilograma marihuane to jednostavno oprošteno u zamjenu za lažno svjedočenje protiv mene. Sud ovim šalje poruku da se isplati, ako radite za državu i švercujete drogu, a ako ste politički nepodobni mogu vam svašta staviti na teret”, poručuje Martinović, koji je u Istražnom zatvoru proveo 14 i po mjeseci, tako da  je potvrđenu kaznu izdržao.

Sud tvrdi da  Martinovićev susret sa drugim optuženim u ovom slučaju – Duškom Martinovićem, svjedokom saradnikom Namikom Selmanovićem i Jonuzom Hadžibetijem – nije bio u cilju snimanja dokumentararnog filma, niti objave bilo čega u vezi sa krijumčarenjem narkotika.  U obrazloženju tvrde da novinar nije planirao da snima dokumentarac o švercu narkotika već o trgovini oružjem.  Ignorišući da je svakako radio svoj posao.

Martinović je u izjavi za Monitor, u oktobru prošle godine, nakon odluke Višeg suda, ovako pojasnio slučaj: „Svjedok saradnik je narkodiler koji je uhvaćen sa 20 kilograma marihuane koju je on prodao Dušku Martinoviću. Njemu je Specijalno tužilastvo oprostilo krivično djelo u zamjenu za svjedočenje protiv mene, po nalogu specijalne tužiteljke Mire Samardžić. Ista tužiteljka je pritiskala Duška Martinovića da da lažni iskaz protiv mene kako bi mu dala sporazum o priznanju krivice, što je on odbio“.

Crni dan za slobodu medija u Crnoj Gori – ocijenili su Reporteri bez granica (RSF) u oktobru prošle godine komentarišiću presudu Višeg suda. „Istraživački novinar Jovo Martinović proglašen je krivim za posredovanje u švercu droge u Višem sudu Crne Gore. Ponovo. Uprkos nedostatku dokaza koje je ustanovio Apelacioni sud 2019. Kazna: godina u zatvoru“, naveli su iz RSF

Martinović je tada objasnio da je u pitanju truli kompromis: ,,Oslobodili su me za članstvo u kriminalnoj organizaciji, ali su me osudili za posredovanje u narkoticima. Dali su mi godinu dana zatvora. To je klasični kompromis da sebi sačuvaju obraz“, kazao je Martinović.

Da podsjetimo da je slučaj otvoren u oktobru 2015. godine kada je zajedničkom akcijom crnogorske i hrvatske policije uhapšeno 17 osoba, među kojima je bio i Martinović, pod sumnjom da su bili trgovci drogom i članovi kriminalne organizacije, na čijem je čelu bio crnogorski državljanin Duško Martinović, bivši član međunarodne grupe kradljivaca nakita, poznate kao Pink Panter, koji je priznao da je učestvovao u švercu, zbog čega je osuđen na šest godina i tri mjeseca zatvora.

On je, međutim, odbacio optužbe da je formirao kriminalnu organizaciju i da ostali optuženi imaju bilo kakve veze sa švercom droge i kriminalnim udruživanjem.

Novinar Martinović sve vrijeme tvrdi da je u kontaktu sa Duškom Martinovićem, i ostalim osumnjičenima, bio isključivo zbog istraživanja u vezi sa Pink Panterima. Martinović je u više navrata istraživao Pink Pantere – kao producent saradnik na dokumentarcu iz 2013. godine Smash and Grab (Razbij i zgrabi), a godinu kasnije sa medijskom grupom Vice radio je na produkciji dokumentarnog serijala o Pink Panterima i sarađivao je sa Duškom Martinovićem, koji je jedan od glavnih sagovornika u seriji i koji je odležao više godina u zatvoru zbog pljačke dragulja na Azurnoj obali.

Jovo Martinović je poznat po svom radu na istraživačkim pričama za mnoge međunarodne medije kao što su The Economist, Newsday, Global Post, The Financial Times, Die Siiddeutsche Zeitung, BIRN i VICE medijska grupa.

Martinovićevi međunarodni poslodavci dostavili su Komisiji za napade na novinare, koja je istraživala ovaj slučaj, jasne izjave da se novinar po njihovom nalogu, bavio temom organizovanog kriminala. Međutim sud to nije uvažio.

Sada stižu oštre reakcije iz inostranstva. Međunarodna organizacija Reporteri bez granica ocijenila je da je presuda Apelacionog suda karikiranje pravde i sramota za državu. ,,Ovo je karikiranje pravde i sramota za državu koja želi da se pridruži Evropskoj uniji (EU)”, poručili su iz RSF na Tviteru.

U zajedničkom saopštenju 11 organizacija za slobodu medija i novinara takođe je osudilo osuđujuću presudu Apelacionog suda.

,,Iako on neće biti u zatvoru, zbog vremena koje je već proveo iza rešetaka, Martinović će imati kriminalni dosije, samo zbog svog novinarskog rada. Osuđujemo presudu i žalimo što Apelacioni sud nije ugrabio priliku da  oslobodi međunarodno nagrađivanog novinara i time pošalje poruku podrške istraživačkom novinarstvu u Crnoj Gori, navodi se u zajedničkom saopštenju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Evropskog centra za slobodu medija (ECPMF), Evropske federacije novinara (EFJ), Neograničene slobode medija, Međunarodne razmjene slobode izražavanja (IFEX), Međunarodne federacije novinara (IFJ), Međunarodnog instituta za medije(IPI), OBC Transevropa, Reportera bez granica (RSF), Organizacije medija Jugoistočne Evrope (SEEMO) i Sindikata medija Crne Gore (SMCG).

Ove organizacije su poručile da su solidarne sa Martinovićem i svim istraživačkim novinarima u Crnoj Gori.

,,Pozivamo vlasti Crne Gore i sudove da rade sa posvećenošću prema medijskim slobodama i evropskim standardima, što je dio njihove obaveze u pristupanju Evropskoj uniji (EU), i da osiguraju da Martinović ubuduće neće biti kriminalizovan i progonjen zbog novinarstva”, piše u saopštenju.

I ranije su novinarske organizacije više puta protestovale poručujući da je Martinović osuđen iako je samo radio svoj posao.

Tako je nakon prve osuđujuće presude, u januaru 2019. godine Evropski centar za slobodu štampe i medija istekao da su ta organizacija i njeni partneri „zgroženi presudom“ i da je osuđuju.

U saopštenju su postavili pitanje na koje ni do danas crnogorska javnost nije dobila odgovor – Da li je bilo pritisaka na Viši sud u Podgorici u Martinovićevom slučaju koji su uticali na ovakvu  odluku.

Ujedno su izrazili zabrinutost da dokazi, ili nedostatak dokaza, nisu odlučili o ishodu ovog suđenja već da su zvaničnici tada vladajuće stranke diktirali presudu. Iako je vladajuća stranka sada u opoziciji, njihovi diktati u sudstvu ne prestaju.

Na osuđujuću presudu Višeg suda u oktobru prošle godine ekspresno je reagovano iz Evropske komisije (EK). „Sloboda izražavanja jedna je od temeljnih vrijednosti EU i ključni element procesa pristupanja Crne Gore Uniji. Novinari bi trebalo da mogu da obavljaju svoje dužnosti profesionalno i bez straha od pravnih posljedica. Vjerujem da znate da smo u posljednjem izvještaju EK, konstatovali da nema napretka u slobodi izražavanja”, kazala je Ana Pisonero, portparolka Evropske komsije. Ona je dodala da EK ne komentariše sudske odluke koje su podložne žalbama, kao što je u ovom slučaju, i izrazila očekivanje da će Martinović imati pošteno suđenje u skladu s međunarodnim i EU standardima.

Pisonero i EK su reagovali i ove nedjelje ponavljajući da nastavak procesa treba da bude u skladu sa EU standardima.

Vlast se promijenila, ali ne i u sudstvu. Oni još uvijek šalju poruku  –  ako istražujete moćnike, u institucijama pod njihovom kontrolom može vas stići kazna.

Svetlana ĐOKIĆ
Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo