Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Ni ova, ni prethodna vlada, nisu reformske

Objavljeno prije

3 godine

na

Sve reakcije nove vlasti nakon izjave ministra Leposavića o Srebrenici su pokušaj da i vuk bude sit i ovce na broju, ali one nikoga ne mogu da zavaraju. Dugoročno, mislim da ćemo vidjeti posledice. Ono što je sigurno je da je upaljena crvena lampica kod „partnera u međunarodnoj zajednici“, da ova Vlada koketira sa radikalnim nacionalističkim krugovima

 

MONITOR: Ocijenili ste da je ministar Vladimir Leposavić, izjavom da genocid u Srebrenici nije nedvosmisleno utvrđen i dovođenjem u pitanje legaliteta i legitimiteta Haškog tribunala, sebe diskvalifikovao kao ministra koji Crnu Goru može da vodi ka EU. Da li bi Leposavić trebalo da podnese ostavku, ili, ako to ne učini, da li to pitanje neko drugi treba da pokrene?

GORJANC-PRELEVIĆ: Trebalo je sam da podnese ostavku ili da mu je premijer zatraži, jer je ostavku, faktički, već podneo, dajući u svojstvu ministra pravde izjave kojima je doveo u pitanje i međunarodne obaveze Crne Gore i opredeljenje Vlade za učlanjenje u Evropsku uniju. Videli smo da su i URA i Savez građana CIVIS kritikovali te izjave, i da je potpredsednik Vlade Dritan Abazović jasno rekao: „Onome ko ne razumije da se u Srebrenici dogodio genocid nije mjesto na državnim funkcijama”, ali koalicija Crno na bijelo nije uslovila svoju podršku Vladi ostavkom ministra Leposavića, kao što se ni ranije nije usprotivila izboru poslanika DF-a Jovana Vučurovića za predsednika skupštinskog odbora za ljudska prava, iako je i on izričito negirao taj genocid. Radi se, nažalost, o opasnom političkom kompromisu, koji radikalizuje podele i kompromituje vrednosti za koje se ta koalicija deklarativno zalaže.

MONITOR: Kako vidite reakciju premijera Zdravka Krivokapića, odnosno izjavu Vlade povodom izjave ministra Leposavića, kao i na javne pozive da predloži Leposavićevu smjenu?

GORJANC-PRELEVIĆ: Izjava Vlade je iznuđena. Ona je elementarno korektna, ali neuverljiva. Ne priznaje se jasno genocid i ne odaje poštovanje njegovim žrtvama, što bi bio red, nego se izokola podržavaju sve „međunarodne obaveze” Crne Gore i odluke međunarodnih institucija i skupštinska deklaracija koja se time bavila, osuđuju se svi zločini i podržavaju sve žrtve. Srebrenički genocid je najveći masovni zločin posle Drugog svetskog rata, jedinstven zločin po svojoj grozoti i razmerama očaja koje je izazvao, gde je sistematski streljano preko 8000 bespomoćnih ljudi u nekoliko dana, zbog čega je u devet predmeta pred Haškim tribunalom 15 osoba do sad pravosnažno osuđeno za genocid. Posle skandala i štete koju je izazvao ministar pravde, Vlada je tom zločinu i njegovim žrtvama trebalo da posveti bar jednu, posebnu rečenicu, i izrazi jasno i iskreno saučešće. Uostalom, to bi sasvim odgovaralo i stavovima građana, koje smo ustanovili u istraživanju javnog mnjenja prošle godine – najveći broj crnogorskih građana i građanki, čak 90% je prepoznalo genocid u Srebrenici kao pojam ratnog zločina.

To sve ne bi smelo bilo koga da ugrožava, jer, naravno, ne znači da neki drugi ljudi, i Srbi i Hrvati i Crnogorci, Bošnjaci, Muslimani, Albanci i Romi, nisu stradali u nekim drugim zločinima. Svaki zločin zaslužuje da bude kažnjen i njegove žrtve zaslužuju posebne rečenice, a ne da se svi guraju u jednu i pod isti, bezimeni spomenik, kao na Pobrežju. Za to se Akcija za ljudska prava godinama zalaže.

MONITOR: Od izjave ministra Leposavića nije se ogradio ni ostatak nove vlasti, izuzev URE. Šta to govori?

GORJANC-PRELEVIĆ: Predsednik Demokrata i Skupštine Crne Gore Aleksa Bečić rekao je da „poštuje presudu međunarodnog suda pravde i usvojenu Deklaraciju o prihvatanju Rezolucije Evropskog parlamenta o Srebrenici, i da to očekuje od svih drugih, posebno od visokih javnih funkcionera“. To je zapravo bila preteča Vladine izjave, kojom nije kritikovan ministar Leposavić. Sve te izjave su pokušaj da i vuk bude sit i ovce na broju, ali one nikoga ne mogu da zavaraju. Dugoročno, mislim da ćemo videti posledice. Ono što je sigurno je da je upaljena crvena lampica kod „partnera u međunarodnoj zajednici“, kako onih iz EU tako i iz NATO da ova Vlada koketira sa radikalnim nacionalističkim krugovima.

MONITOR: Može li se Crna Gora suočiti s prošlošću sa ovakvim elitama, aktuelnim ili prošlim, ovakvim institucijama, i društvom koje je sve dublje podijeljeno?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ni ova vlada, ni ona prethodna, nisu reformske vlade kakve Crnu Goru mogu da uvedu u Evropsku uniju. I da se sad postignu neviđeni uspesi u obračunu s korupcijom i organizovanim kriminalom, iako bi to pomoglo da se nova vlast učvrsti, opet samo po sebi nije dovoljno za ulazak u evropsko društvo. EU nisu potrebni dodatni problemi na balkanski način. Mislim da bi Crnoj Gori mnogo više koristilo da je vlada pragmatična, da ume da reformiše sve što je potrebno i prikupi dokaze o korupciji i drugim zločinima, ali ne po cenu ugrožavanja evropskih vrednosti.

MONITOR: Međunarodne adrese oštro su reagovale zbog Leposavićeve izjave. Prethodno su u njihovom fokusu bili tužilački zakoni. Gdje je Crna Gora sada kada je u pitanju evrointegracijski put?

GORJANC-PRELEVIĆ: Rekla bih da baš i nije na sigurnom putu ka EU. Sve zajedno što ste pomenuli ne samo da ne izgleda profesionalno, nego i ukazuje na to da Evropska unija nije svima u Vladi isključivi cilj, već da kao alternativa stoji i neka druga unija, javna ili tajna, koja ne bi zahtevala nikakve promene, osim da uzjaše Murta, a to je već obezbeđeno. Za evrointegracije uopšte nisu potrebni nacionalisti, nego menadžeri koji umeju da proizvedu rezultate u vladavini prava, finansijama i bezbednosti bar na istom nivou ili boljem od ranije vlasti. Ne bi trebalo da bude teško da se proizvedu bolji rezultati, jer nova vlast nema grehove iz prošlosti kao prethodna, koje mora da krije. Međutim, vidi se da vršiti vlast nije jednostavno, moraš da poštuješ mnoga pravila i interno i u međunarodnim odnosima, ako očekuješ da napreduješ u pregovorima sa EU, a to za sad ide trapavo.

MONITOR: Kako vidite cijelu situaciju sa Tužilaštvom, ali i pravosuđem? Kako do nezavisnih institucija?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ne preko kolena, to je i poruka Venecijanske komisije. Poštovanje procedure je garancija protiv vladavine sile, koja je suprotna vladavini prava. VK nije rekla ništa što nije već rekla drugim državama, pa je njihovo mišljenje o tužilačkim zakonima očekivano u delu u kome se protive da se promenom zakona smene Glavni specijalni tužilac i specijalni tužioci, ali je i kreativno u delu u kome predlažu kako da se promenom zakona odmah promeni sastav Tužilačkog savjeta, tako da se odmah uvedu još jedna ili dvije osobe dok se čeka da istekne mandat sadašnjih članova. Mislim da bi i jedna prava osoba mogla da promeni atmosferu u Savjetu, posebno ako se izmenom zakona omogući da svaki njegov član može da pokrene disciplinski postupak. Inače, pravosuđu sledi ozbiljna smena generacija, velikom broju i sudija i tužilaca je već trebalo da prestanu funkcije, a ove i naredne godine izvesno odlaze u penziju, pa tako i Ivica Stanković, v.d. VDT i Miraš Radović, koga su sudije Vrhovnog suda sad predložile za njihovog predsjednika. Pored toga, efikasno procesuiranje nekoliko korumpiranih sudija i tužilaca bi moglo da podstakne profesionalizam i suzbije korupciju o kojoj se bruji. Promena vlasti je već doprinela da se shvati da ničija ne gori do zore, iako su ljudi koji sad idu u penziju to shvatili tek na samom kraju karijere.

MONITOR: U protekle dvije sedmice napadnuti su novinar Sead Sadiković, pa potom urednik Monitora Esad Kočan. HRA je ocijenila da očekuje od svih političkih lidera da svoje pristalice jasno i javno upozore da nikakvo nasilje nije prihvatljivo. Da li su to oni dovoljno jasno i učinili?

GORJANC-PRELEVIĆ: Povređena je nažalost i novinarka Vijesti Jelena Jovanović, iako napadač nije neposredno nju nameravao da pogodi, kako sam shvatila. Sve je to posledica bujanja nasilja zbog potpirivanja vatre nacionalizma, pitanja etničkih i verskih identiteta, koja ljudi vrlo često vrlo lično doživljavaju, pa i onda kad se ona pokreću iz razloga političkog oportunizma. Mi smo pokušali da tim saopštenjem, koliko toliko, vratimo duh u bocu a, u stvari, duhovi su odavno van boca, ali da kažemo – bar ih razoružajte. Jedino su URA i Socijaldemokrate u tom pravcu reagovali. Ostali su reakcije po pravilu koristili za politička prepucavanja. Svi će reći „osuđujemo napad na novinare” ali neće prihvatiti da su i njihove pristalice učesnici nasilja, da koriste nasilje i da je pitanje kada će neko novi da strada. Svi ljudi koji su na javnoj sceni su posebno izloženi, i morali bi da razumeju da je, kao što mudro reče Esad Kočan pre neki dan, solidarnost sa drugim, zaštita drugog, najbolji način brige o sebi.

MONITOR: Opet se govori da zakon mora normirati napad na novinara kao napad na službeno lice. HRA se još ranije zalagala za to rješenje. Da li bi to riješilo problem?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ne, ali je deo rešenja. Problem može da se reši samo slaganjem više kockica. Jedna je da se uvedu ta nova krivična djela. Druga je da se konačno otkriju počinioci i nalogodavci napada na novinare i da se kazne. Treća je da se        smanje tenzije u društvu, da se podstiče civilizovani dijalog, koji je baština Crne Gore, i da se dosledno osudi svaki gubitak kontrole i ispoljavanje nasilja.

MONITOR: U najnovijem izvještaju Stejt Dipartmenta navodi se da Crna Gora „ima ozbiljne probleme sa pravosuđem”, „ozbiljna ograničavanja slobode izražavanja”, vladin uticaj na policiju…

GORJANC-PRELEVIĆ: Ovogodišnji izveštaj je veoma obiman i svedoči o pažljivom praćenju situacije i kroz izveštaje NVO. On prikazuje listu propusta u uspostavljanju vladavine prava, među kojima su po meni najvažniji nekažnjivost policijske torture i napada na novinare, selektivna primena zakona i korupcija, a sve zajedno je uzrokovano političkim uticajem na pravosuđe. Ovakvi izveštaji bi morali da budu putokaz za novu Vladu šta da se unapredi u odnosu na prethodnu vlast, što ne bi trebalo da je teško, ako ne nastave da se sapliću nacionalizmom.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

11 sati

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

11 sati

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

1 sedmica

na

12 Aprila, 2024

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo