Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Ni ova, ni prethodna vlada, nisu reformske

Objavljeno prije

na

Sve reakcije nove vlasti nakon izjave ministra Leposavića o Srebrenici su pokušaj da i vuk bude sit i ovce na broju, ali one nikoga ne mogu da zavaraju. Dugoročno, mislim da ćemo vidjeti posledice. Ono što je sigurno je da je upaljena crvena lampica kod „partnera u međunarodnoj zajednici“, da ova Vlada koketira sa radikalnim nacionalističkim krugovima

 

MONITOR: Ocijenili ste da je ministar Vladimir Leposavić, izjavom da genocid u Srebrenici nije nedvosmisleno utvrđen i dovođenjem u pitanje legaliteta i legitimiteta Haškog tribunala, sebe diskvalifikovao kao ministra koji Crnu Goru može da vodi ka EU. Da li bi Leposavić trebalo da podnese ostavku, ili, ako to ne učini, da li to pitanje neko drugi treba da pokrene?

GORJANC-PRELEVIĆ: Trebalo je sam da podnese ostavku ili da mu je premijer zatraži, jer je ostavku, faktički, već podneo, dajući u svojstvu ministra pravde izjave kojima je doveo u pitanje i međunarodne obaveze Crne Gore i opredeljenje Vlade za učlanjenje u Evropsku uniju. Videli smo da su i URA i Savez građana CIVIS kritikovali te izjave, i da je potpredsednik Vlade Dritan Abazović jasno rekao: „Onome ko ne razumije da se u Srebrenici dogodio genocid nije mjesto na državnim funkcijama”, ali koalicija Crno na bijelo nije uslovila svoju podršku Vladi ostavkom ministra Leposavića, kao što se ni ranije nije usprotivila izboru poslanika DF-a Jovana Vučurovića za predsednika skupštinskog odbora za ljudska prava, iako je i on izričito negirao taj genocid. Radi se, nažalost, o opasnom političkom kompromisu, koji radikalizuje podele i kompromituje vrednosti za koje se ta koalicija deklarativno zalaže.

MONITOR: Kako vidite reakciju premijera Zdravka Krivokapića, odnosno izjavu Vlade povodom izjave ministra Leposavića, kao i na javne pozive da predloži Leposavićevu smjenu?

GORJANC-PRELEVIĆ: Izjava Vlade je iznuđena. Ona je elementarno korektna, ali neuverljiva. Ne priznaje se jasno genocid i ne odaje poštovanje njegovim žrtvama, što bi bio red, nego se izokola podržavaju sve „međunarodne obaveze” Crne Gore i odluke međunarodnih institucija i skupštinska deklaracija koja se time bavila, osuđuju se svi zločini i podržavaju sve žrtve. Srebrenički genocid je najveći masovni zločin posle Drugog svetskog rata, jedinstven zločin po svojoj grozoti i razmerama očaja koje je izazvao, gde je sistematski streljano preko 8000 bespomoćnih ljudi u nekoliko dana, zbog čega je u devet predmeta pred Haškim tribunalom 15 osoba do sad pravosnažno osuđeno za genocid. Posle skandala i štete koju je izazvao ministar pravde, Vlada je tom zločinu i njegovim žrtvama trebalo da posveti bar jednu, posebnu rečenicu, i izrazi jasno i iskreno saučešće. Uostalom, to bi sasvim odgovaralo i stavovima građana, koje smo ustanovili u istraživanju javnog mnjenja prošle godine – najveći broj crnogorskih građana i građanki, čak 90% je prepoznalo genocid u Srebrenici kao pojam ratnog zločina.

To sve ne bi smelo bilo koga da ugrožava, jer, naravno, ne znači da neki drugi ljudi, i Srbi i Hrvati i Crnogorci, Bošnjaci, Muslimani, Albanci i Romi, nisu stradali u nekim drugim zločinima. Svaki zločin zaslužuje da bude kažnjen i njegove žrtve zaslužuju posebne rečenice, a ne da se svi guraju u jednu i pod isti, bezimeni spomenik, kao na Pobrežju. Za to se Akcija za ljudska prava godinama zalaže.

MONITOR: Od izjave ministra Leposavića nije se ogradio ni ostatak nove vlasti, izuzev URE. Šta to govori?

GORJANC-PRELEVIĆ: Predsednik Demokrata i Skupštine Crne Gore Aleksa Bečić rekao je da „poštuje presudu međunarodnog suda pravde i usvojenu Deklaraciju o prihvatanju Rezolucije Evropskog parlamenta o Srebrenici, i da to očekuje od svih drugih, posebno od visokih javnih funkcionera“. To je zapravo bila preteča Vladine izjave, kojom nije kritikovan ministar Leposavić. Sve te izjave su pokušaj da i vuk bude sit i ovce na broju, ali one nikoga ne mogu da zavaraju. Dugoročno, mislim da ćemo videti posledice. Ono što je sigurno je da je upaljena crvena lampica kod „partnera u međunarodnoj zajednici“, kako onih iz EU tako i iz NATO da ova Vlada koketira sa radikalnim nacionalističkim krugovima.

MONITOR: Može li se Crna Gora suočiti s prošlošću sa ovakvim elitama, aktuelnim ili prošlim, ovakvim institucijama, i društvom koje je sve dublje podijeljeno?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ni ova vlada, ni ona prethodna, nisu reformske vlade kakve Crnu Goru mogu da uvedu u Evropsku uniju. I da se sad postignu neviđeni uspesi u obračunu s korupcijom i organizovanim kriminalom, iako bi to pomoglo da se nova vlast učvrsti, opet samo po sebi nije dovoljno za ulazak u evropsko društvo. EU nisu potrebni dodatni problemi na balkanski način. Mislim da bi Crnoj Gori mnogo više koristilo da je vlada pragmatična, da ume da reformiše sve što je potrebno i prikupi dokaze o korupciji i drugim zločinima, ali ne po cenu ugrožavanja evropskih vrednosti.

MONITOR: Međunarodne adrese oštro su reagovale zbog Leposavićeve izjave. Prethodno su u njihovom fokusu bili tužilački zakoni. Gdje je Crna Gora sada kada je u pitanju evrointegracijski put?

GORJANC-PRELEVIĆ: Rekla bih da baš i nije na sigurnom putu ka EU. Sve zajedno što ste pomenuli ne samo da ne izgleda profesionalno, nego i ukazuje na to da Evropska unija nije svima u Vladi isključivi cilj, već da kao alternativa stoji i neka druga unija, javna ili tajna, koja ne bi zahtevala nikakve promene, osim da uzjaše Murta, a to je već obezbeđeno. Za evrointegracije uopšte nisu potrebni nacionalisti, nego menadžeri koji umeju da proizvedu rezultate u vladavini prava, finansijama i bezbednosti bar na istom nivou ili boljem od ranije vlasti. Ne bi trebalo da bude teško da se proizvedu bolji rezultati, jer nova vlast nema grehove iz prošlosti kao prethodna, koje mora da krije. Međutim, vidi se da vršiti vlast nije jednostavno, moraš da poštuješ mnoga pravila i interno i u međunarodnim odnosima, ako očekuješ da napreduješ u pregovorima sa EU, a to za sad ide trapavo.

MONITOR: Kako vidite cijelu situaciju sa Tužilaštvom, ali i pravosuđem? Kako do nezavisnih institucija?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ne preko kolena, to je i poruka Venecijanske komisije. Poštovanje procedure je garancija protiv vladavine sile, koja je suprotna vladavini prava. VK nije rekla ništa što nije već rekla drugim državama, pa je njihovo mišljenje o tužilačkim zakonima očekivano u delu u kome se protive da se promenom zakona smene Glavni specijalni tužilac i specijalni tužioci, ali je i kreativno u delu u kome predlažu kako da se promenom zakona odmah promeni sastav Tužilačkog savjeta, tako da se odmah uvedu još jedna ili dvije osobe dok se čeka da istekne mandat sadašnjih članova. Mislim da bi i jedna prava osoba mogla da promeni atmosferu u Savjetu, posebno ako se izmenom zakona omogući da svaki njegov član može da pokrene disciplinski postupak. Inače, pravosuđu sledi ozbiljna smena generacija, velikom broju i sudija i tužilaca je već trebalo da prestanu funkcije, a ove i naredne godine izvesno odlaze u penziju, pa tako i Ivica Stanković, v.d. VDT i Miraš Radović, koga su sudije Vrhovnog suda sad predložile za njihovog predsjednika. Pored toga, efikasno procesuiranje nekoliko korumpiranih sudija i tužilaca bi moglo da podstakne profesionalizam i suzbije korupciju o kojoj se bruji. Promena vlasti je već doprinela da se shvati da ničija ne gori do zore, iako su ljudi koji sad idu u penziju to shvatili tek na samom kraju karijere.

MONITOR: U protekle dvije sedmice napadnuti su novinar Sead Sadiković, pa potom urednik Monitora Esad Kočan. HRA je ocijenila da očekuje od svih političkih lidera da svoje pristalice jasno i javno upozore da nikakvo nasilje nije prihvatljivo. Da li su to oni dovoljno jasno i učinili?

GORJANC-PRELEVIĆ: Povređena je nažalost i novinarka Vijesti Jelena Jovanović, iako napadač nije neposredno nju nameravao da pogodi, kako sam shvatila. Sve je to posledica bujanja nasilja zbog potpirivanja vatre nacionalizma, pitanja etničkih i verskih identiteta, koja ljudi vrlo često vrlo lično doživljavaju, pa i onda kad se ona pokreću iz razloga političkog oportunizma. Mi smo pokušali da tim saopštenjem, koliko toliko, vratimo duh u bocu a, u stvari, duhovi su odavno van boca, ali da kažemo – bar ih razoružajte. Jedino su URA i Socijaldemokrate u tom pravcu reagovali. Ostali su reakcije po pravilu koristili za politička prepucavanja. Svi će reći „osuđujemo napad na novinare” ali neće prihvatiti da su i njihove pristalice učesnici nasilja, da koriste nasilje i da je pitanje kada će neko novi da strada. Svi ljudi koji su na javnoj sceni su posebno izloženi, i morali bi da razumeju da je, kao što mudro reče Esad Kočan pre neki dan, solidarnost sa drugim, zaštita drugog, najbolji način brige o sebi.

MONITOR: Opet se govori da zakon mora normirati napad na novinara kao napad na službeno lice. HRA se još ranije zalagala za to rješenje. Da li bi to riješilo problem?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ne, ali je deo rešenja. Problem može da se reši samo slaganjem više kockica. Jedna je da se uvedu ta nova krivična djela. Druga je da se konačno otkriju počinioci i nalogodavci napada na novinare i da se kazne. Treća je da se        smanje tenzije u društvu, da se podstiče civilizovani dijalog, koji je baština Crne Gore, i da se dosledno osudi svaki gubitak kontrole i ispoljavanje nasilja.

MONITOR: U najnovijem izvještaju Stejt Dipartmenta navodi se da Crna Gora „ima ozbiljne probleme sa pravosuđem”, „ozbiljna ograničavanja slobode izražavanja”, vladin uticaj na policiju…

GORJANC-PRELEVIĆ: Ovogodišnji izveštaj je veoma obiman i svedoči o pažljivom praćenju situacije i kroz izveštaje NVO. On prikazuje listu propusta u uspostavljanju vladavine prava, među kojima su po meni najvažniji nekažnjivost policijske torture i napada na novinare, selektivna primena zakona i korupcija, a sve zajedno je uzrokovano političkim uticajem na pravosuđe. Ovakvi izveštaji bi morali da budu putokaz za novu Vladu šta da se unapredi u odnosu na prethodnu vlast, što ne bi trebalo da je teško, ako ne nastave da se sapliću nacionalizmom.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo