Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Ni ova, ni prethodna vlada, nisu reformske

Objavljeno prije

na

Sve reakcije nove vlasti nakon izjave ministra Leposavića o Srebrenici su pokušaj da i vuk bude sit i ovce na broju, ali one nikoga ne mogu da zavaraju. Dugoročno, mislim da ćemo vidjeti posledice. Ono što je sigurno je da je upaljena crvena lampica kod „partnera u međunarodnoj zajednici“, da ova Vlada koketira sa radikalnim nacionalističkim krugovima

 

MONITOR: Ocijenili ste da je ministar Vladimir Leposavić, izjavom da genocid u Srebrenici nije nedvosmisleno utvrđen i dovođenjem u pitanje legaliteta i legitimiteta Haškog tribunala, sebe diskvalifikovao kao ministra koji Crnu Goru može da vodi ka EU. Da li bi Leposavić trebalo da podnese ostavku, ili, ako to ne učini, da li to pitanje neko drugi treba da pokrene?

GORJANC-PRELEVIĆ: Trebalo je sam da podnese ostavku ili da mu je premijer zatraži, jer je ostavku, faktički, već podneo, dajući u svojstvu ministra pravde izjave kojima je doveo u pitanje i međunarodne obaveze Crne Gore i opredeljenje Vlade za učlanjenje u Evropsku uniju. Videli smo da su i URA i Savez građana CIVIS kritikovali te izjave, i da je potpredsednik Vlade Dritan Abazović jasno rekao: „Onome ko ne razumije da se u Srebrenici dogodio genocid nije mjesto na državnim funkcijama”, ali koalicija Crno na bijelo nije uslovila svoju podršku Vladi ostavkom ministra Leposavića, kao što se ni ranije nije usprotivila izboru poslanika DF-a Jovana Vučurovića za predsednika skupštinskog odbora za ljudska prava, iako je i on izričito negirao taj genocid. Radi se, nažalost, o opasnom političkom kompromisu, koji radikalizuje podele i kompromituje vrednosti za koje se ta koalicija deklarativno zalaže.

MONITOR: Kako vidite reakciju premijera Zdravka Krivokapića, odnosno izjavu Vlade povodom izjave ministra Leposavića, kao i na javne pozive da predloži Leposavićevu smjenu?

GORJANC-PRELEVIĆ: Izjava Vlade je iznuđena. Ona je elementarno korektna, ali neuverljiva. Ne priznaje se jasno genocid i ne odaje poštovanje njegovim žrtvama, što bi bio red, nego se izokola podržavaju sve „međunarodne obaveze” Crne Gore i odluke međunarodnih institucija i skupštinska deklaracija koja se time bavila, osuđuju se svi zločini i podržavaju sve žrtve. Srebrenički genocid je najveći masovni zločin posle Drugog svetskog rata, jedinstven zločin po svojoj grozoti i razmerama očaja koje je izazvao, gde je sistematski streljano preko 8000 bespomoćnih ljudi u nekoliko dana, zbog čega je u devet predmeta pred Haškim tribunalom 15 osoba do sad pravosnažno osuđeno za genocid. Posle skandala i štete koju je izazvao ministar pravde, Vlada je tom zločinu i njegovim žrtvama trebalo da posveti bar jednu, posebnu rečenicu, i izrazi jasno i iskreno saučešće. Uostalom, to bi sasvim odgovaralo i stavovima građana, koje smo ustanovili u istraživanju javnog mnjenja prošle godine – najveći broj crnogorskih građana i građanki, čak 90% je prepoznalo genocid u Srebrenici kao pojam ratnog zločina.

To sve ne bi smelo bilo koga da ugrožava, jer, naravno, ne znači da neki drugi ljudi, i Srbi i Hrvati i Crnogorci, Bošnjaci, Muslimani, Albanci i Romi, nisu stradali u nekim drugim zločinima. Svaki zločin zaslužuje da bude kažnjen i njegove žrtve zaslužuju posebne rečenice, a ne da se svi guraju u jednu i pod isti, bezimeni spomenik, kao na Pobrežju. Za to se Akcija za ljudska prava godinama zalaže.

MONITOR: Od izjave ministra Leposavića nije se ogradio ni ostatak nove vlasti, izuzev URE. Šta to govori?

GORJANC-PRELEVIĆ: Predsednik Demokrata i Skupštine Crne Gore Aleksa Bečić rekao je da „poštuje presudu međunarodnog suda pravde i usvojenu Deklaraciju o prihvatanju Rezolucije Evropskog parlamenta o Srebrenici, i da to očekuje od svih drugih, posebno od visokih javnih funkcionera“. To je zapravo bila preteča Vladine izjave, kojom nije kritikovan ministar Leposavić. Sve te izjave su pokušaj da i vuk bude sit i ovce na broju, ali one nikoga ne mogu da zavaraju. Dugoročno, mislim da ćemo videti posledice. Ono što je sigurno je da je upaljena crvena lampica kod „partnera u međunarodnoj zajednici“, kako onih iz EU tako i iz NATO da ova Vlada koketira sa radikalnim nacionalističkim krugovima.

MONITOR: Može li se Crna Gora suočiti s prošlošću sa ovakvim elitama, aktuelnim ili prošlim, ovakvim institucijama, i društvom koje je sve dublje podijeljeno?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ni ova vlada, ni ona prethodna, nisu reformske vlade kakve Crnu Goru mogu da uvedu u Evropsku uniju. I da se sad postignu neviđeni uspesi u obračunu s korupcijom i organizovanim kriminalom, iako bi to pomoglo da se nova vlast učvrsti, opet samo po sebi nije dovoljno za ulazak u evropsko društvo. EU nisu potrebni dodatni problemi na balkanski način. Mislim da bi Crnoj Gori mnogo više koristilo da je vlada pragmatična, da ume da reformiše sve što je potrebno i prikupi dokaze o korupciji i drugim zločinima, ali ne po cenu ugrožavanja evropskih vrednosti.

MONITOR: Međunarodne adrese oštro su reagovale zbog Leposavićeve izjave. Prethodno su u njihovom fokusu bili tužilački zakoni. Gdje je Crna Gora sada kada je u pitanju evrointegracijski put?

GORJANC-PRELEVIĆ: Rekla bih da baš i nije na sigurnom putu ka EU. Sve zajedno što ste pomenuli ne samo da ne izgleda profesionalno, nego i ukazuje na to da Evropska unija nije svima u Vladi isključivi cilj, već da kao alternativa stoji i neka druga unija, javna ili tajna, koja ne bi zahtevala nikakve promene, osim da uzjaše Murta, a to je već obezbeđeno. Za evrointegracije uopšte nisu potrebni nacionalisti, nego menadžeri koji umeju da proizvedu rezultate u vladavini prava, finansijama i bezbednosti bar na istom nivou ili boljem od ranije vlasti. Ne bi trebalo da bude teško da se proizvedu bolji rezultati, jer nova vlast nema grehove iz prošlosti kao prethodna, koje mora da krije. Međutim, vidi se da vršiti vlast nije jednostavno, moraš da poštuješ mnoga pravila i interno i u međunarodnim odnosima, ako očekuješ da napreduješ u pregovorima sa EU, a to za sad ide trapavo.

MONITOR: Kako vidite cijelu situaciju sa Tužilaštvom, ali i pravosuđem? Kako do nezavisnih institucija?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ne preko kolena, to je i poruka Venecijanske komisije. Poštovanje procedure je garancija protiv vladavine sile, koja je suprotna vladavini prava. VK nije rekla ništa što nije već rekla drugim državama, pa je njihovo mišljenje o tužilačkim zakonima očekivano u delu u kome se protive da se promenom zakona smene Glavni specijalni tužilac i specijalni tužioci, ali je i kreativno u delu u kome predlažu kako da se promenom zakona odmah promeni sastav Tužilačkog savjeta, tako da se odmah uvedu još jedna ili dvije osobe dok se čeka da istekne mandat sadašnjih članova. Mislim da bi i jedna prava osoba mogla da promeni atmosferu u Savjetu, posebno ako se izmenom zakona omogući da svaki njegov član može da pokrene disciplinski postupak. Inače, pravosuđu sledi ozbiljna smena generacija, velikom broju i sudija i tužilaca je već trebalo da prestanu funkcije, a ove i naredne godine izvesno odlaze u penziju, pa tako i Ivica Stanković, v.d. VDT i Miraš Radović, koga su sudije Vrhovnog suda sad predložile za njihovog predsjednika. Pored toga, efikasno procesuiranje nekoliko korumpiranih sudija i tužilaca bi moglo da podstakne profesionalizam i suzbije korupciju o kojoj se bruji. Promena vlasti je već doprinela da se shvati da ničija ne gori do zore, iako su ljudi koji sad idu u penziju to shvatili tek na samom kraju karijere.

MONITOR: U protekle dvije sedmice napadnuti su novinar Sead Sadiković, pa potom urednik Monitora Esad Kočan. HRA je ocijenila da očekuje od svih političkih lidera da svoje pristalice jasno i javno upozore da nikakvo nasilje nije prihvatljivo. Da li su to oni dovoljno jasno i učinili?

GORJANC-PRELEVIĆ: Povređena je nažalost i novinarka Vijesti Jelena Jovanović, iako napadač nije neposredno nju nameravao da pogodi, kako sam shvatila. Sve je to posledica bujanja nasilja zbog potpirivanja vatre nacionalizma, pitanja etničkih i verskih identiteta, koja ljudi vrlo često vrlo lično doživljavaju, pa i onda kad se ona pokreću iz razloga političkog oportunizma. Mi smo pokušali da tim saopštenjem, koliko toliko, vratimo duh u bocu a, u stvari, duhovi su odavno van boca, ali da kažemo – bar ih razoružajte. Jedino su URA i Socijaldemokrate u tom pravcu reagovali. Ostali su reakcije po pravilu koristili za politička prepucavanja. Svi će reći „osuđujemo napad na novinare” ali neće prihvatiti da su i njihove pristalice učesnici nasilja, da koriste nasilje i da je pitanje kada će neko novi da strada. Svi ljudi koji su na javnoj sceni su posebno izloženi, i morali bi da razumeju da je, kao što mudro reče Esad Kočan pre neki dan, solidarnost sa drugim, zaštita drugog, najbolji način brige o sebi.

MONITOR: Opet se govori da zakon mora normirati napad na novinara kao napad na službeno lice. HRA se još ranije zalagala za to rješenje. Da li bi to riješilo problem?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ne, ali je deo rešenja. Problem može da se reši samo slaganjem više kockica. Jedna je da se uvedu ta nova krivična djela. Druga je da se konačno otkriju počinioci i nalogodavci napada na novinare i da se kazne. Treća je da se        smanje tenzije u društvu, da se podstiče civilizovani dijalog, koji je baština Crne Gore, i da se dosledno osudi svaki gubitak kontrole i ispoljavanje nasilja.

MONITOR: U najnovijem izvještaju Stejt Dipartmenta navodi se da Crna Gora „ima ozbiljne probleme sa pravosuđem”, „ozbiljna ograničavanja slobode izražavanja”, vladin uticaj na policiju…

GORJANC-PRELEVIĆ: Ovogodišnji izveštaj je veoma obiman i svedoči o pažljivom praćenju situacije i kroz izveštaje NVO. On prikazuje listu propusta u uspostavljanju vladavine prava, među kojima su po meni najvažniji nekažnjivost policijske torture i napada na novinare, selektivna primena zakona i korupcija, a sve zajedno je uzrokovano političkim uticajem na pravosuđe. Ovakvi izveštaji bi morali da budu putokaz za novu Vladu šta da se unapredi u odnosu na prethodnu vlast, što ne bi trebalo da je teško, ako ne nastave da se sapliću nacionalizmom.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo