Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Ni ova, ni prethodna vlada, nisu reformske

Objavljeno prije

na

Sve reakcije nove vlasti nakon izjave ministra Leposavića o Srebrenici su pokušaj da i vuk bude sit i ovce na broju, ali one nikoga ne mogu da zavaraju. Dugoročno, mislim da ćemo vidjeti posledice. Ono što je sigurno je da je upaljena crvena lampica kod „partnera u međunarodnoj zajednici“, da ova Vlada koketira sa radikalnim nacionalističkim krugovima

 

MONITOR: Ocijenili ste da je ministar Vladimir Leposavić, izjavom da genocid u Srebrenici nije nedvosmisleno utvrđen i dovođenjem u pitanje legaliteta i legitimiteta Haškog tribunala, sebe diskvalifikovao kao ministra koji Crnu Goru može da vodi ka EU. Da li bi Leposavić trebalo da podnese ostavku, ili, ako to ne učini, da li to pitanje neko drugi treba da pokrene?

GORJANC-PRELEVIĆ: Trebalo je sam da podnese ostavku ili da mu je premijer zatraži, jer je ostavku, faktički, već podneo, dajući u svojstvu ministra pravde izjave kojima je doveo u pitanje i međunarodne obaveze Crne Gore i opredeljenje Vlade za učlanjenje u Evropsku uniju. Videli smo da su i URA i Savez građana CIVIS kritikovali te izjave, i da je potpredsednik Vlade Dritan Abazović jasno rekao: „Onome ko ne razumije da se u Srebrenici dogodio genocid nije mjesto na državnim funkcijama”, ali koalicija Crno na bijelo nije uslovila svoju podršku Vladi ostavkom ministra Leposavića, kao što se ni ranije nije usprotivila izboru poslanika DF-a Jovana Vučurovića za predsednika skupštinskog odbora za ljudska prava, iako je i on izričito negirao taj genocid. Radi se, nažalost, o opasnom političkom kompromisu, koji radikalizuje podele i kompromituje vrednosti za koje se ta koalicija deklarativno zalaže.

MONITOR: Kako vidite reakciju premijera Zdravka Krivokapića, odnosno izjavu Vlade povodom izjave ministra Leposavića, kao i na javne pozive da predloži Leposavićevu smjenu?

GORJANC-PRELEVIĆ: Izjava Vlade je iznuđena. Ona je elementarno korektna, ali neuverljiva. Ne priznaje se jasno genocid i ne odaje poštovanje njegovim žrtvama, što bi bio red, nego se izokola podržavaju sve „međunarodne obaveze” Crne Gore i odluke međunarodnih institucija i skupštinska deklaracija koja se time bavila, osuđuju se svi zločini i podržavaju sve žrtve. Srebrenički genocid je najveći masovni zločin posle Drugog svetskog rata, jedinstven zločin po svojoj grozoti i razmerama očaja koje je izazvao, gde je sistematski streljano preko 8000 bespomoćnih ljudi u nekoliko dana, zbog čega je u devet predmeta pred Haškim tribunalom 15 osoba do sad pravosnažno osuđeno za genocid. Posle skandala i štete koju je izazvao ministar pravde, Vlada je tom zločinu i njegovim žrtvama trebalo da posveti bar jednu, posebnu rečenicu, i izrazi jasno i iskreno saučešće. Uostalom, to bi sasvim odgovaralo i stavovima građana, koje smo ustanovili u istraživanju javnog mnjenja prošle godine – najveći broj crnogorskih građana i građanki, čak 90% je prepoznalo genocid u Srebrenici kao pojam ratnog zločina.

To sve ne bi smelo bilo koga da ugrožava, jer, naravno, ne znači da neki drugi ljudi, i Srbi i Hrvati i Crnogorci, Bošnjaci, Muslimani, Albanci i Romi, nisu stradali u nekim drugim zločinima. Svaki zločin zaslužuje da bude kažnjen i njegove žrtve zaslužuju posebne rečenice, a ne da se svi guraju u jednu i pod isti, bezimeni spomenik, kao na Pobrežju. Za to se Akcija za ljudska prava godinama zalaže.

MONITOR: Od izjave ministra Leposavića nije se ogradio ni ostatak nove vlasti, izuzev URE. Šta to govori?

GORJANC-PRELEVIĆ: Predsednik Demokrata i Skupštine Crne Gore Aleksa Bečić rekao je da „poštuje presudu međunarodnog suda pravde i usvojenu Deklaraciju o prihvatanju Rezolucije Evropskog parlamenta o Srebrenici, i da to očekuje od svih drugih, posebno od visokih javnih funkcionera“. To je zapravo bila preteča Vladine izjave, kojom nije kritikovan ministar Leposavić. Sve te izjave su pokušaj da i vuk bude sit i ovce na broju, ali one nikoga ne mogu da zavaraju. Dugoročno, mislim da ćemo videti posledice. Ono što je sigurno je da je upaljena crvena lampica kod „partnera u međunarodnoj zajednici“, kako onih iz EU tako i iz NATO da ova Vlada koketira sa radikalnim nacionalističkim krugovima.

MONITOR: Može li se Crna Gora suočiti s prošlošću sa ovakvim elitama, aktuelnim ili prošlim, ovakvim institucijama, i društvom koje je sve dublje podijeljeno?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ni ova vlada, ni ona prethodna, nisu reformske vlade kakve Crnu Goru mogu da uvedu u Evropsku uniju. I da se sad postignu neviđeni uspesi u obračunu s korupcijom i organizovanim kriminalom, iako bi to pomoglo da se nova vlast učvrsti, opet samo po sebi nije dovoljno za ulazak u evropsko društvo. EU nisu potrebni dodatni problemi na balkanski način. Mislim da bi Crnoj Gori mnogo više koristilo da je vlada pragmatična, da ume da reformiše sve što je potrebno i prikupi dokaze o korupciji i drugim zločinima, ali ne po cenu ugrožavanja evropskih vrednosti.

MONITOR: Međunarodne adrese oštro su reagovale zbog Leposavićeve izjave. Prethodno su u njihovom fokusu bili tužilački zakoni. Gdje je Crna Gora sada kada je u pitanju evrointegracijski put?

GORJANC-PRELEVIĆ: Rekla bih da baš i nije na sigurnom putu ka EU. Sve zajedno što ste pomenuli ne samo da ne izgleda profesionalno, nego i ukazuje na to da Evropska unija nije svima u Vladi isključivi cilj, već da kao alternativa stoji i neka druga unija, javna ili tajna, koja ne bi zahtevala nikakve promene, osim da uzjaše Murta, a to je već obezbeđeno. Za evrointegracije uopšte nisu potrebni nacionalisti, nego menadžeri koji umeju da proizvedu rezultate u vladavini prava, finansijama i bezbednosti bar na istom nivou ili boljem od ranije vlasti. Ne bi trebalo da bude teško da se proizvedu bolji rezultati, jer nova vlast nema grehove iz prošlosti kao prethodna, koje mora da krije. Međutim, vidi se da vršiti vlast nije jednostavno, moraš da poštuješ mnoga pravila i interno i u međunarodnim odnosima, ako očekuješ da napreduješ u pregovorima sa EU, a to za sad ide trapavo.

MONITOR: Kako vidite cijelu situaciju sa Tužilaštvom, ali i pravosuđem? Kako do nezavisnih institucija?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ne preko kolena, to je i poruka Venecijanske komisije. Poštovanje procedure je garancija protiv vladavine sile, koja je suprotna vladavini prava. VK nije rekla ništa što nije već rekla drugim državama, pa je njihovo mišljenje o tužilačkim zakonima očekivano u delu u kome se protive da se promenom zakona smene Glavni specijalni tužilac i specijalni tužioci, ali je i kreativno u delu u kome predlažu kako da se promenom zakona odmah promeni sastav Tužilačkog savjeta, tako da se odmah uvedu još jedna ili dvije osobe dok se čeka da istekne mandat sadašnjih članova. Mislim da bi i jedna prava osoba mogla da promeni atmosferu u Savjetu, posebno ako se izmenom zakona omogući da svaki njegov član može da pokrene disciplinski postupak. Inače, pravosuđu sledi ozbiljna smena generacija, velikom broju i sudija i tužilaca je već trebalo da prestanu funkcije, a ove i naredne godine izvesno odlaze u penziju, pa tako i Ivica Stanković, v.d. VDT i Miraš Radović, koga su sudije Vrhovnog suda sad predložile za njihovog predsjednika. Pored toga, efikasno procesuiranje nekoliko korumpiranih sudija i tužilaca bi moglo da podstakne profesionalizam i suzbije korupciju o kojoj se bruji. Promena vlasti je već doprinela da se shvati da ničija ne gori do zore, iako su ljudi koji sad idu u penziju to shvatili tek na samom kraju karijere.

MONITOR: U protekle dvije sedmice napadnuti su novinar Sead Sadiković, pa potom urednik Monitora Esad Kočan. HRA je ocijenila da očekuje od svih političkih lidera da svoje pristalice jasno i javno upozore da nikakvo nasilje nije prihvatljivo. Da li su to oni dovoljno jasno i učinili?

GORJANC-PRELEVIĆ: Povređena je nažalost i novinarka Vijesti Jelena Jovanović, iako napadač nije neposredno nju nameravao da pogodi, kako sam shvatila. Sve je to posledica bujanja nasilja zbog potpirivanja vatre nacionalizma, pitanja etničkih i verskih identiteta, koja ljudi vrlo često vrlo lično doživljavaju, pa i onda kad se ona pokreću iz razloga političkog oportunizma. Mi smo pokušali da tim saopštenjem, koliko toliko, vratimo duh u bocu a, u stvari, duhovi su odavno van boca, ali da kažemo – bar ih razoružajte. Jedino su URA i Socijaldemokrate u tom pravcu reagovali. Ostali su reakcije po pravilu koristili za politička prepucavanja. Svi će reći „osuđujemo napad na novinare” ali neće prihvatiti da su i njihove pristalice učesnici nasilja, da koriste nasilje i da je pitanje kada će neko novi da strada. Svi ljudi koji su na javnoj sceni su posebno izloženi, i morali bi da razumeju da je, kao što mudro reče Esad Kočan pre neki dan, solidarnost sa drugim, zaštita drugog, najbolji način brige o sebi.

MONITOR: Opet se govori da zakon mora normirati napad na novinara kao napad na službeno lice. HRA se još ranije zalagala za to rješenje. Da li bi to riješilo problem?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ne, ali je deo rešenja. Problem može da se reši samo slaganjem više kockica. Jedna je da se uvedu ta nova krivična djela. Druga je da se konačno otkriju počinioci i nalogodavci napada na novinare i da se kazne. Treća je da se        smanje tenzije u društvu, da se podstiče civilizovani dijalog, koji je baština Crne Gore, i da se dosledno osudi svaki gubitak kontrole i ispoljavanje nasilja.

MONITOR: U najnovijem izvještaju Stejt Dipartmenta navodi se da Crna Gora „ima ozbiljne probleme sa pravosuđem”, „ozbiljna ograničavanja slobode izražavanja”, vladin uticaj na policiju…

GORJANC-PRELEVIĆ: Ovogodišnji izveštaj je veoma obiman i svedoči o pažljivom praćenju situacije i kroz izveštaje NVO. On prikazuje listu propusta u uspostavljanju vladavine prava, među kojima su po meni najvažniji nekažnjivost policijske torture i napada na novinare, selektivna primena zakona i korupcija, a sve zajedno je uzrokovano političkim uticajem na pravosuđe. Ovakvi izveštaji bi morali da budu putokaz za novu Vladu šta da se unapredi u odnosu na prethodnu vlast, što ne bi trebalo da je teško, ako ne nastave da se sapliću nacionalizmom.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo