Povežite se sa nama

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

,,Svi nas ignorišu, jer smo prljavi, jer smo Romi. Hranu tražimo po kontejnerima. Neki nas se i plaše, jer prosimo. Mislite da mi to volimo? Ne želimo, ali nemamo izbora. Sramota je biti prosjak. No, radije bismo i prosili, nego da krademo”, ističe Salim Salihi.

,,Sa svojih 31 godinu nikada nisam izašla na ulicu da prosim, ali, sada me je nužda natjerala da moram. Voljela bih da moja djeca završe školu i da budu sposobna”, želje su Natalije Stanković.

Zbog uslova u kojima trenutno žive, djeca Stankovića i Salihija ne mogu da prate nastavu. Najstarije dijete porodice Stanković, četrnaestogodišnji Simone, ide u četvrti razred osnovne škole – kada može. Inače prosi. ,,U školi mi je onako. Učiteljica je dobra prema meni, a djeca begaju od mene, jer idem prljav i pocijepan”, kaže Simone.

Najstarija ćerka Salima Salihija želi da pomogne ocu. U potrazi je za poslom. Za nju, čak i ta uobičajena odluka na putu sazrijevanja, nije bezazlena. ,,Ima nekih dobrih ljudi kojima odnosim džakove sa smećem. Za to mi ponekad daju pet ili 10 eura. Ali ima i onih loših, koji mi govore – ‘oćeš da spavaš sa mnom, ja ću ti dati 20 eura? Zovu me da čistim kod njih kući, ali zapravo misle da rade sve i svašta sa mnom”, ispričala je Ramiza Salihi.

Kao mala, željela je da postane ljekarka. Nije uspjela da završi školu. Kada bi joj se za to pružila prilika, voljela bi.

Stankovići su, da bi pokrili troškove liječenja i jedne operacije koju je imala njihova osmogodišnja ćerka Tanja, koja je izvedena u Beogradu, prodali jedinu imovinu koju su imali, oronulu kućicu u okolini Šapca.

Do sad su se mnogobrojne organizacije, poput Crvenog krsta Crne Gore, grupe građana i pojedinci uključili da pomognu Stankovićima i Salihijima. NVU Žene Bara im kuvaju, i na njihov račun ljudi dobre volje mogu uplatiti novac za ove dvije porodice.

Raspitivali su se i kod Opštine Bar za mogućnost da im se pronađe bilo kakav privremeni smještaj. Iz Opštine su kazali da trenutno nemaju ništa na raspolaganju. Zato sada Stankovići i Salihiji nastoje da nabave male montažne kućice-kontejnere za koje pokušavaju da sakupe novac. Do sada je sakupljeno nešto preko 400 eura. Nuđeno im je da im se od tog novca plati stanarina, barem za jedan mjesec, da se ne smrzavaju i da napokon imaju vodu, ali oni to ne žele. ,,Nećemo da rasipamo,  teško ćemo skupiti za kontejnere. Pretrpećemo se.  Bolje da sačuvamo taj novac, a ovog čovjeka čija je livada molićemo da na njoj ostanemo još malo”, objašnjava Salim Salihi.

Porodice Stanković i Salihi žive bez mnogih osnovnih ljudskih prava. Moglo bi se nabrojati barem njih desetak. Stepen demokratičnosti i zrelosti crnogorskog društva najbolje se ogleda u tome kako žive ljudi na njegovoj margini. Romi, narod bez države kako kažu Stankovići i Salihiji, nevidljivi su za druge. Bez jake zajednice koja će stati iza njih, bez ijednog predstavnika romske manjine u Skupštini Crne Gore, izvan sistema, prepušteni su sami sebi. Šta rade nadležne institucije?

Andrea JELIĆ

Komentari

HORIZONTI

SDT OTVARA STARE SLUČAJEVE RATNIH ZLOČINA: Dolaze li na red nedodirljivi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početkom ovog mjeseca  SDT je  po naredbi Glavnog specijalnog tužioca  Vladimira Novovića ponovo formirao krivične predmete u slučaju ratnih zločina u logoru Morinj, Bukovici, Kaluđerskom lazu i deportacijama bosanskih izbjeglica. Novović je naredio i analizu postojećih dokumenata i informacija koje se mogu uporediti sa novim dokazima iz Rezidualnog mehanizma u Hagu. Za nove predmete su formirani i specijalni istražni timovi

 

 

Još u oktobru prošle godine Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je najavilo da će u idućih par godina preispitati ranije (neslavno) okončane predmete ratnih zločina na crnogorskoj teritoriji. Prije toga je usvojena Strategija za istraživanje ratnih zločina 2024-2027. sa Akcionim planom od dvije godine koju je inicirao Vrhovni državni tužilac (VDT) Milorad Marković prije ravno godinu dana. SDT je inicirao promjenu Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) kako bi se mogli koristiti dokazi prikupljeni od međunarodnog suda u Hagu u slučajevima ratnih zločina u Crnoj Gori – što je Skupština i usvojila.

Početkom ovog mjeseca je i zvanično objavljeno da je SDT, po naredbi Glavnog specijalnog tužioca (GST) Vladimira Novovića ponovo formirao krivične predmete u slučaju ratnih zločina u logoru Morinj, Bukovici, Kaluđerskom lazu i deportacijama bosanskih izbjeglica. Novović je naredio i analizu postojećih dokumenata i informacija koje se mogu uporediti sa novim dokaza iz Rezidualnog mehanizma u Hagu. Za nove predmete su formirani i specijalni istražni timovi u skladu sa Zakonom, navodi SDT.

Za ratne zločine počinjene tokom ratova 90-tih, Crna Gora je pravosnažno osudila svega 11 osoba, manje od trećine optuženih. To je bilans od 26 godina od kada se počelo sa procesuiranjem ovih teških krivičnih djela. Procesi za tri ključna zločina koji su se desili na našoj teritoriji, Deportacije, Bukovica i Kaluđerski laz doživjeli su fijasko. Svi optuženi pravosnažno su oslobođeni i po zakonu im se ne može ponovo suditi za isti zločin. Niko od tužilačke postave nije snosio posljedice za loš rad. Naprotiv, neki od njih su napredovali u službi.

Od petorice osuđenih u slučaju Klapuh, samo jedan je poslat u zatvor. U predmetu Morinj pravosnažno su osuđene samo četiri osobe najnižeg ranga – stražari i kuvar. Mučenja u vojnoj bazi u Kumboru nisu ni taknuta. Crnogorsko tužilaštvo se nije bavilo komandnom odgovornošću niti ko je otvarao vrata običnom građanstvu da dolazi u logore i po svom nahođenju tuče “ustaše” kako su označavani svi zarobljeni Hrvati, civili i vojnici.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAPITALNI BUDŽET ZA 2025. GODINU: Želje, obećanja i poneki projekat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 64 nova projekta u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, samo njih 11 je prošlo zakonsku proceduru i spada u red „zrelih“ projekata spremnih za realizaciju. Većina ostalih noviteta  (28 projekata) tu su se našli na insistiranje Vlade, kao projekti „od izuzetnog značaja za državu“. Iskustvo uči da mogu proći godine dok oni ne budu konačno spremni. Ali, birači vole te priče

 

 

U nedavno usvojenom budžetu za 2025. godinu za kapitalne investicije namijenjeno je 280 miliona eura. Što bi rekli, prosječno. Tim bi novcem trebalo finansirati ovogodišnje radove na realizaciji 342 projekta ukupne vrijednosti 3,67 milijardi (3.667.000.000 eura).

„Kapitalne investicije su na rekordnom nivou i volio bih da vidim da li građani jedva čekaju da vide sve te projekte”, pohvalio se premijer Milojko Spajić na dan usvajanja budžeta. Podsjetivši, prethodno, kako je program Evropa sad 2 već doveo do obećanog povećanja plata i penzija. Činjenicu da je mnogo onih koji nijesu dobili obećano, pošto su zarade i penzije porasle u iznosu/procentu manjem od onoga koji je najavljivan sa predizbornih bilborda Pokreta Evropa sad, premijer nije komentarisao. Iako bi to iskustvo moglo biti korisno za one koji, slijedeći Spajićeva uputstva, s nestrpljenjem čekaju da vide obećane kapitalne investicije.

Uglavnom, među 342 projekta koja su se našla u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, skoro 280 su ranije započeti – stvarno ili formalno – dok su 64 projekta, procijenjene vrijednosti od 805 miliona, prvi put u budžetu. Taj podatak nas dovodi do prve zanimljivosti  ovogodišnjeg kapitalnog budžeta.

Od pomenuta 64 projekta samo njih 11 u budžet je ušlo sa prošlogodišnje Liste prioritetnih projekata. Tu Listu  zrelih projekata sastavila je Vladina Komisija za ocjenjivanje kapitalnih projekata, u skladu sa zakonskom procedurom a na osnovu priložene dokumentacije. I na njoj su se našli samo projekti potpuno spremni za realizaciju. Kod kojih je urađen glavni projekat i riješeno pitanje eksproprijacije, ukoliko za njom postoji potreba.

Uz njih, u kapitalnom budžetu  našlo se i 28 projekata „od izuzetnog značaja za državu“. Ali, ipak, sa nepotpunom dokumentacijom. Nekoga zato može začuditi što, ako su toliko važni, ti projekti nijesu adekvatno pripremljeni za realizaciju, u skladu sa važećim propisima. Nego im Vlada fata vezu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVAK ĐOKOVIĆ NA SVETOM STEFANU: Novi zakupac ili pregovarač

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako se nezvanično saznaje, osnovni razlog Đokovićevog dolaska jeste namjera da uđe u vlasničku strukturu kompanije Adriatic properties, koja vodi zakup najpoznatijih crnogorskih hotela u ime i za račun kompanije Aidwey Investment Ltd. Đoković je zainteresovan da kupi 20 odsto akcija kompanije Adriatic Properties, koju kao šef Odbora direktora vodi grčki biznismen Petros Statis

 

 

Teniski as Novak Đoković boravio je proteklog vikenda u Crnoj Gori neočekivanim povodom. Došao je u svojstvu globalnog ambasadora poznate singapurske hotelske kompanije Aman Resorts, kako bi posredovao između Vlade i zakupca elitnih hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža i pomogao da se četvorogodišnji spor oko zatvorenih hotela riješi.

Najavljen je optimističkim naslovima u domaćim i regionalnim medijima kako će imenom i uticajem pokušati da riješi spor između zakupca, budvanske kompanije Adriatic Properties i Vlade Crne Gore i da skine katance sa kapija ekskluzivnog grada hotela Sveti Stefan, koji prepušten zubu vremena stoji zaključan četiri turističke sezone.

U kratkom razgovoru za Vijesti, Đoković je pojasnio da je to glavni razlog njegovog dolaska i razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem. Kazao je da su za sada obavljeni „incijalni razgovori“ kako bi dobio potrebne informacije, te da se nada da će neko rješenje vrlo brzo biti na horizontu.

„Dobio sam na neki način zaduženje i molbu od svojih partnera, Amana, čiji sam ambasador na globalnom nivou, da pokušam da na našem jeziku dođemo do rješenja prihvatljivog za obje strane. Nijesam ni na čijoj strani ovdje, zapravo sam samo neko ko pokušava da radi za opšti interes Crne Gore i neko ko želi da ostane Aman, jer bi mi bilo žao da se to ne razriješi i da Aman ne bude više u Crnoj Gori – rekao je Đoković.

Novak Đoković je počasni građanin Budve od 2018. godine, a odluku su jednoglasno donijeli odbornici pozicije i opozicije u lokalnom parlamentu.

Malo je vjerovatno da je u  slučaju Sveti Stefan Đoković samo promoter Amana ili prevodilac njihovih zahtjeva u pregovorima sa Vladom. Kako Monitor nezvanično saznaje, osnovni razlog Đokovićevog dolaska jeste spremnost da uđe u vlasničku strukturu kompanije Adriatic properties, koja vodi zakup najpoznatijih crnogorskih hotela u ime i za račun kompanije Aidwey Investment Ltd.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo