Povežite se sa nama

INTERVJU

BERTO ŠALAJ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U ZAGREBU: Kako izbjeći titulu najgore države u EU

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kava je aktuelna situacija u Hrvatskoj?
ŠALAJ: Hrvatska zasigurno nije najgore mjesto za život na ovom našem planetu. Niz međunarodnih istraživanja sugerira da je Hrvatska po brojnim ekonomskim i socijalnim pokazateljima u gornjih, boljih 50 posto država u svijetu, a po nekim dimenzijama i u gornjih 25 posto država. Članica smo Europske unije, koja je sama po sebi prostor na kojemu je životni standard puno bolji nego u brojnim drugim regijama u svijetu. S druge strane, Hrvatska je, po mom sudu, zemlja propuštenih prilika. U proteklih 28 godina samostalnosti iskazali smo razočaravajuću nesposobnost upravljanja socijalnim, ekonomskim i političkim procesima. Kada pogledate hrvatsku povijest, uvijek smo za naše neuspjehe okrivljavali druge, bilo da su to bili Austrijanci, Mađari, Turci ili Srbi. Od 1990. godine, ili ako hoćete od 1998. godine kada je država u potpunosti integrirana, pokazali smo da nismo sposobni kvalitetno upravljati sobom. Početkom 1990-ih očekivali smo ekonomski prosperitetnu, socijalno pravednu i demokratski stabilnu državu, a sada svjedočimo masovnom odlasku građana iz Hrvatske, a istovremeno se s Rumunjskom i Bugarskom borimo da izbjegnemo titulu „najgore” države Europske unije.

MONITOR: Hrvatski mediji javljaju da vlada haos u gotovo svim jačim strankama…
ŠALAJ: Ocjena je možda malo pretjerana, jer mi stariji se sjećamo velikih turbulencija u HDZ-u u doba sukoba Sanaderove i Pašalićeve struje ili pak političkih potresa u SDP-u u vrijeme kada je isključivan Milan Bandić. No, istina je da su obje glavne hrvatske stranke, HDZ i SDP, u previranjima i svojevrsnoj krizi. Ta kriza je puno vidljivija u SDP-u, koji se doslovce raspada pred našim očima, pa je vrlo upitno hoće li ta stranka ostati politički relevantna i u budućnosti. Situacija u HDZ-u je na izgled nešto bolja, no i tamo se ispod površine događaju sukobi između aktualnog premijera Plenkovića i njegovih unutarstranačkih oponenata. Mislim da će se prava bitka u HDZ-u, kao i uvijek do sada, dogoditi kada ne budu na vlasti. Stoga bih rekao da danas u HDZ-u vlada ravnoteža nemoći.

MONITOR: Koliko su za loše stanje u Hrvatskoj i njenim susjednim državama krivi korumpirani političari, a koliko apatični glasači?
ŠALAJ: Moj se odgovor primarno odnosi na Hrvatsku, no čini mi se da je situacija slična i u susjednim državama. Odgovornost za naše aktualno stanje je, naravno, podijeljena između političara i građana, to jest birača, jer to je tako u svim predstavničkim demokracijama. Pritom je, međutim, odgovornost političkih elita puno veća. U Hrvatskoj glavna „zasluga” za aktualnu situaciju pripada HDZ-u i SDP-u. Među tim strankama postoje, naravno, određene svjetonazorske razlike, no te razlike ne smiju nam zamagliti brojne sličnosti koje među njima postoje, a koje su zapreka razvoju Hrvatske. Najporaznije obilježje tih dvaju stranaka je odsutnost vizije kvalitetnog javnog upravljanja. Taj nedostatak do punog izražaja dolazi u situacijama kada se jedna od stranaka nalazi u opoziciji. Osvajanje vlasti za HDZ i SDP predstavlja krajnji, konačni cilj političkog djelovanja, a ne pretpostavku da se putem primjene određenih programa i javnih politika unaprijedi i poboljša društvo.

MONITOR: Koja politička snaga može izvesti Hrvatsku iz krize i povesti je u prosperitet?
ŠALAJ: Vjerojatno će zvučati pesimistično, no trenutno takvu političku snagu u Hrvatskoj ne vidim. Ako izuzmemo HDZ i SDP o kojima sam rekao što mislim, najsnažnija politička opcija je trenutno Živi zid. Riječ je o protestnoj, populističkoj stranci, koja opravdano ukazuje na niz socijalnih i ekonomskih problema koje vlast ne želi ili ne zna rješavati, no istodobno svojom neozbiljnošću ne ostavlja dojam da bi oni na te izazove mogli iole kvalitetnije odgovoriti. Ipak, treba uzeti u obzir da je na posljednjim parlamentarnim izborima odaziv birača bio tek nešto malo iznad 50 posto, što znači da postoji veliki, neiskorišteni birački potencijal. To samo po sebi nije dovoljno za političku promjenu, jer su nam potrebni i akteri, to jest politička opcija koja će artikulirati uvjerljiv politički program i na temelju njega politički mobilizirati građane.

MONITOR: Jedan ste od autora knjige ,,Dobar, loš ili zao”, posvećene populizmu. Šta je od toga populizam ili je sve to?
ŠALAJ: Populizam je politička ideologija koja suprotstavlja dobar i pošten narod lošim i korumpiranim političkim elitama. U tom smislu on je svojevrsna „slaba” ideologija koja uz sebe može vezati različite vrijednosti, te je stoga vrlo nezahvalno generalizirati o tome je li populizam dobar ili loš. Meni se, recimo, čini da nam je za prevladavanje postojeće političke i ekonomske krize potrebno više a ne manje populizma, ali populizma posebnog tipa, progresivnog populizma. No, većina recentnih iskustava s populizmom u Europi i SAD sugeriraju kako je on prije svega, gledano iz perspektive razvoja liberalna demokracije, loš, a ponekad može postati i zao. Glavni razlog je u tome što populizam divinizira volju naroda te smatra da se toj volji ne smiju postavljati nikakva ograničenja. To za posljedicu ima kršenje nekih temeljnih prava i sloboda, što može biti prvi korak u regresiju u neki autoritarni, nedemokratski poredak.

MONITOR: Da li predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović igra na kartu populizma i ,,narodne princeze”?
ŠALAJ: Zanimljivo je pratiti promjene u političkoj retorici i političkom stilu aktualne hrvatske predsjednice u proteklih nekoliko godina. Na predsjedničkim izborima održanim krajem 2014. i početkom 2015. nije se koristila populističkim govorom i stilom, nego je, kako naša istraživanja pokazuju, vodila klasičnu HDZ-ovsku kampanju koja se sastoji od kombinacije narodnjačke, demokršćanske i nacionalističke retorike. Međutim, kako se približavaju novi predsjednički izbori, ona se sve više nastoji prikazati kao jedina prava zastupnica naroda te sve češće i sve žešće kritizira i premijera Plenkovića i aktualnu vlast, smatrajući da će joj to distanciranje od nepopularne aktualne vlasti osigurati novi mandat.

MONITOR: Politički analitičari upozoravaju da su građani u Hrvatskoj, i ne samo u Hrvatskoj, izgubili povjerenje da vlastitim političkim angažmanom mogu uticati na političke procese?
ŠALAJ: Istina, brojna istraživanja, ali i odaziv na parlamentarne izbore pokazuju da je značajan dio građana izgubio nadu da se političkim djelovanjem stvari mogu mijenjati. Što se tiče Hrvatske, ta apatija i osjećaj bespomoćnosti se manifestira kroz sve veće iseljavanje mladih ljudi, pri čemu istraživanja pokazuju da se odlasci događaju zbog ekonomskih razloga, to jest potrage za poslom, ali i zbog toga što mladi ljudi ne vjeruju da će se društvena i politička klima u Hrvatskoj uskoro promijeniti u smislu da će uspjeh početi ovisiti o trudu i znanjima, a ne, kao sada, o klijentelističko-koruptivnim mrežama. I značajan dio onih koji ostaju u Hrvatskoj izgubio je povjerenje, i to ne samo u aktualne političare i političke stranke, nego i u politiku općenito. Takvi su ljudi frustirani, a neki i očajni, politika ih ne zanima, nego su fokusirani na svoje privatne probleme. Sve je to, naravno, razlog za zabrinutost, jer u demokratskim političkim sustavima stvari se mogu mijenjati samo kroz političko sudjelovanje građana.

MONITOR: Da li treba strahovati od uspostavljanja novih državnih granica na ovim našim prostorima?
ŠALAJ: Teško mi je prognozirati budući razvoj situacije na nekim kriznim područjima kao što su Srbija, Kosovo, Makedonija, Bosna i Hercegovina itd., jer mi se čini da ni sami akteri koji su uključeni u rješavanje tih kriza i koji bi trebali ponuditi neke scenarije, nemaju jasne vizije što bi se moglo napraviti. Svi se još sjećamo tragičnih događanja s početka 1990-ih i ostaje nam nadati se da će se za sva ta žarišna područja iznaći rješenja koja neće uključivati nove sukobe.

Sramotno relativizaranje zločina

MONITOR: Hrvatska radikalna desnica pokušava da dokaže da je Jasenovac bio radni logor i da NDH nije bila zločinačka država. Kako komentarišete te pokušaje prevrednovanja istorijskih činjenica?
ŠALAJ: Pokušaji određenih desničarskih grupa da negiraju ili relativiziraju strašne zločine počinjene tijekom vladavine ustaškog režima su, naravno, sramotni. Takvi pokušaji nisu, međutim, nešto potpuno novo, nego se takve neoustaške interpretacije hrvatske povijesti, i posebice reinterpetacije prirode ustaškog režima, pojavljuju povremeno u Hrvatskoj još od početka 1990-ih. Ono što jest novo je da su takve interpretacije dobile pravo pristupa onome što obično zovemo mainstream mediji, pa tako danas nije neobično da o tome kako se u Jasenovcu nije ubijalo zatvorenike zbog etniciteta, religije ili političkog opredjeljenja slušamo na javnoj televiziji ili čitamo u mainstream dnevnim novinama. Donedavno su se takve „mudrosti” mogle pročitati samo u opskurnim desničarskim časopisima i na sličnim internetskim portalima. Sada je, dakle, u tijeku proces normalizacije takvog diskursa u javnosti, što zasigurno jest razlog za zabrinutost, no ipak mi se čini da su takvi stavovi primarno vezani uz neke marginalne desničarske grupe. To nipošto ne znači da kao društvo ne trebamo na to reagirati, pri čemu reakcija mora uključivati razvoj obrazovnog i medijskog sustava koji će biti u stanju poticati razvoj demokratske političke kulture koja će biti brana od ekstremističkih nastojanja da se prevrednuju povijesne činjenice.

Zabrinjavajuća politička kultura mladih

MONITOR: Na kojem su nivou politička i demokratska kultura u našem regionu?
ŠALAJ: Opet, moj odgovor se primarno referira na Hrvatsku. Nažalost, značajan broj politikoloških i socioloških istraživanja provedenih u proteklih nekoliko godina u Hrvatskoj sugeriraju da kod značajnog dijela naših građana postoje ozbiljna odstupanja od ideala demokratske političke kulture, čije je postojanje jedan od nužnih uvjeta stabilnog i učinkovitog razvoja demokracije. Osobno me najviše brine politička kultura mladih, generacija koje dolaze, jer istraživanja pokazuju, između ostalog, zabrinjavajuće niske razine političkog znanja, političke tolerancije i spremnosti na političko sudjelovanje. Pritom je nužno istaknuti da za takvo stanje odgovorni ne mogu biti mladi, nego mi stariji, društvo kao cjelina, jer tijekom proteklih dva desetljeća nismo napravili gotovo ništa da osiguramo tim mladim ljudima da kroz adekvatne socijalizacijsko-edukacijske procese razviju demokratsku političku kulturu. Tragično je, primjerice, da je Hrvatska jedna od vrlo rijetkih europskih država koja nema na sustavan i kvalitetan način institucionaliziran građanski odgoj i obrazovanje u svom školskom sustavu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo