Povežite se sa nama

OKO NAS

BIJEG U INOSTRANSTVO N: Ponesi radnu garderobu, trebaće ti

Objavljeno prije

na

Ima skoro dvije godine kako je Saša Kuzmanović iz Tivta odlučio da, na predlog prijatelja iz Geteborga, zaplovi „gastarbajterskim” vodama. Švedska je bila njegova lađa. Prije godinu dana, u Stokholm je doveo i svoju porodicu.

„To je ‘obećana zemlja’, mislio sam. Samo mene čekaju da stignem, inače sve drugo imaju”, kaže Saša kroz smijeh.

Nedostatak posla bio je njegov glavni motiv odlaska: „Preumoran od sezonskih poslova i razmišljanja o tome kako prezimiti zimu, odlučio sam da se okušam u inostranstvu”. Nije mu bilo važno koji će posao naći, važno je da radi.

Njegovi prvi koraci pri selidbi bili su stupanje u kontakt sa ljudima koji su već u inostranstvu i prikupljanje važnih informacija za započinjanje života u Švedskoj.

„Zatim sam spakovao kofere, ali ne sa baš puno stvari. Rečeno mi je ‘Ponesi radne garderobe, trebaće ti'”, prisjeća se on.

Uz kofere, Saša je u Stokholm ponio i misao „Nema nazad”.

Prvi utisak o glavnom gradu Švedske bio je najbolji: „Nigdje gradski prevoz ne funkcioniše kao u Stokholmu, sve je organizovano, sve je sređeno, ma nema zemlje u svijetu kao što je Švedska… Ali, to je bio samo prvi utisak”.

Razgledanje Stokholma trajalo je od šestog aprila, kada je stigao, do desetog, kada je počeo da radi. Posao u firmi koja se bavi transportom stvari koje ljudi kupe u Ikei suočio ga je sa činjenicom da, u stvari, uopšte ne poznaje grad. Uz kolege, kroz posao je polako upoznavao okruženje.

„Jednom prilikom smo nosili frižider od 150 kilograma na šesti sprat, bez lifta, uz molbu da se ne ošteti. Kada smo ga donijeli i raspakovali, bio je pokvaren. Lijepo smo i ljubazno zamoljeni da ga vratimo”, priča Saša jednu od anegdota sa posla.

Nakon godinu dana provedenih u firmi za transport, tri mjeseca je radio na građevini, a trenutno radi kao varioc.

Posao u Švedskoj nije teško naći, štaviše ima ga na pretek. Pogotovo kada su u pitanju zanatski poslovi poput građevine, bravarije… Dosta je radnih mjesta i za medicinske radnike. Uslov za legalno zaposlenje je, međutim, posjedovanje pasoša neke od zemalja Evropske unije. Sašin adut bio je hrvatski pasoš.

Teško je, sudeći po njegovom iskustvu, pronalaženje stana. U Stokholmu nedostaje stambenog prostora, a stanarine se u prosjeku kreću od 800 do 1.200 eura. Sobe se mogu iznajmiti za 300 do 500 eura. Ipak, pristojno se može živjeti, jer je u Švedskoj za krpljenje kraja sa krajem konac malo deblji nego u Crnoj Gori.

Kada je riječ o dobijanju švedskih dokumenata, Saša kaže da nema pravila. „Sve je sticaj okolnosti, sreće, lične ambicije i upornosti. Sve mora da se poklopi”.

Napominje da ljudi sa naših prostora u Švedskoj važe za sposobne i organizovane, ali da ponekad ni kao takvi ne uspijevaju da se prilagode, odnosno da se snađu sa pribavljanjem dokumenata, prije svega, boravišne dozvole.

Njihov jezik Saša još nije savladao u potpunosti. Nije mu baš ni nužan zbog toga što za svoje potrebe komunicira uglavnom na engleskom. Nije rijetkost ni da se progovori onim jezikom koji ovdje ima četiri imena. U dijaspori se, jednostavno, zove „naš”.

Način života u dalekoj Švedskoj prilično je dobro opisan Gastarbajterskom od Riblje čorbe – radi se od ponedjeljka do petka. „Onda dolazi dan za alkohol!”, kaže naš sagovornik. „Subotom su mnogi pijani, nedjeljom se trijezne, onda kreću radni dani i tako u krug. Kod Šveđana je ustaljena rutina u odnosu na nas najistaknutija razlika”.

Dvije godine kasnije, Saša zaključuje da je u zemlji koju je napustio sve ljepše – samo nema posla.

Razmišljao je on da se vrati. Ali, samo razmišljao. Sebe u realnom svijetu u Crnoj Gori vidi samo na godišnjem odmoru, zbog dragih ljudi koji su ovdje ostali. Vladine odluke o razvoju pozdravlja iz Stokholma.

Ima li nazad?

Mi mali, a svijet veliki

Vlada Crne Gore pohvalila se nedavno na Twitteru fotografijom slučajnog susreta premijera Duška Markovića sa dva konobara u jednom njujorškom restoranu. „Naši iseljenici, iako daleko od Crne Gore, prate vijesti iz rodnog kraja”, napisali su iz naše Vlade i istakli da konobari za Markovićeve odluke o razvoju „sjevernog regiona” imaju samo riječi hvale.

Da li ih je premijer pitao zbog čega su napustili zemlju čiji razvoj iz Njujorka pozdravljaju, Vlada na Twitteru nije navela.

No, nisu otišla samo dva konobara. Odlaze ljekari, umjetnici, inžinjeri.Svježijih informacija o broju naših građana koji su otišli u inostranstvo nema, ali se prema zvaničnim podacima Monstata o prirodnom priraštaju i doseljavanju može zaključiti da Crnoj Gori nedostaje oko 140 hiljada stanovnika. Dijaspora se obično pomene oko izbora i kada se broji novac koji pristiže članovima porodice koji su ostali u našoj zemlji. Rijetko se pominje kako žive oni koji su otišli trbuhom za kruhom i zašto se ne vrate.

Države u koje ljudi sa Balkana bježe uglavnom su Njemačka, Norveška, Austrija, Švedska… Veliki je svijet, a mi mali.

Miljana DAŠIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo