Povežite se sa nama

INTERVJU

Bili smo mladi i naivni

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako su izgledali tvoji počeci, odnosno pred ,,No Name” vrijeme?

PURLIJA: Rastao sam u okruženju ljudi koji se bave muzikom, jer mi je otac bio basista Ružinog trna. Ozbiljnije sam počeo da se bavim muzikom januara 2002. godine, sa barskom grupom Trend. Rasformirali smo se u ljeto 2004. godine, a ubrzo sam dobio poziv od Marka Perića da se priključim grupi No Name. Bend je u tom periodu već iza sebe imao nastup na Sunčanim skalama, gdje su zauzeli drugo mjesto. MONITOR: Međutim, prava priča počela je pojavljivanjem na „Evropjesmi”, kvalifikacijama za „Eurosong”?
PURLIJA: Sve se dešavalo jako brzo. Minjo Perić, koji je sa Slavenom Knezovićem već radio za Bezimene na Radijskom festivalu, došao je na ideju da se prijavimo na takmičenje. Nismo imali ambiciju da pobijedimo, već samo da vidimo da li možemo proći konkurs. Većinu posla u pripremi nastupa odradili smo sami. Sami osmislili koreografiju, sami nosili materijal u Drač da bi nam krojačica sašila kostime… U velikom finalu, pobijedili smo Jelenu Tomašević, koja je bila glavni favorit.

MONITOR: Nakon pobjede život vam se vrtoglavo promijenio…
PURLIJA: Na nas je najprije krenula medijska hajka od strane novinara iz Srbije. Govorili su da smo plagijatori, da smo pjevali na plejbek, te da iza nas stoji mafija, što je bila totalna glupost. Nije nam bilo svejedno.

MONITOR: Kako ste doživjeli činjenicu da je pjesma gotovo u potpunosti promijenjena u odnosu na original, pred odlazak u Kijev?
PURLIJA: U početku se baš i nismo slagali s tim, ali nas nisu puno pitali. Kompletna grupa, u pratnji Slavena i Minja, otišla je u Split da snimi novu verziju. Sve je urađeno za nekih šest sati. Bili smo oduševljeni finalnim proizvodom, jer produkcija nije zaostajala za evropskom.

MONITOR: Uslijedile su žestoke pripreme za „Eurosong”.
PURLIJA: Bili smo u pravom karantinu da bi u potpunosti mogli da se posvetimo muzici. Imali smo isplaniran kompletan radni dan. Radilo se na fizičkoj pripremi, koreografiji i sviranju, svakoga dana puna dva mjeseca. Gotovo da nismo imali slobodnog vremena. U tom periodu smo izbjegavali izlaske, jer nismo mogli normalno proći ulicom.

MONITOR: Htjeli vi to, ili ne, mnogi su vas u tom trenutku proglasili barjaktarima „nove Crne Gore”.
PURLIJA: Mladima i prilično naivnima, sve nam je bilo zanimljivo. Pošli smo daleko odavde i doživjeli nešto što mnogi ne dožive tokom karijere. Mi smo tamo, osim Crne Gore predstavljali i Srbiju, tako da nismo zapostavljali simbole zajednice, kao što su mnogi pisali. Bilo je momenata kada smo se pojavljivali samo sa crnogorskom zastavom, što su mediji obilato koristili da bi imali čime da pune novinske strane. Jednostavno smo sve to prihvatili kao posao, nismo govorili o politici, a uz to, mislim da nismo svi bili nastrojeni independistički.

MONITOR: Uslijedio je dobar nastup u Kijevu – jeste li bili uplašeni?
PURLIJA: Možda malo prvog dana na tonskoj probi, velika hala, nevjerovatno ozvučenje. Već kasnije bilo je mnogo lakše. Mašinerija ljudi koja je stajala iza nas davala nam je dodatnu sigurnost. Bilo je bitno da se ne obrukamo. Na samoj bini, treme uopšte nije bilo ni kod kog od nas. U tom periodu, da su nas probudili u bilo koje doba noći, mogli bi da uradimo koreografiju bez greške. Publika je bila oduševljena našom pjesmom, baš kao i neki izvođači. I danas imam sačuvan video klip na kom pobjednica Helena pjeva dio refrena naše pjesme.

MONITOR: U Crnoj Gori ste dočekani kao da ste osvojili „Eurosong”, ali se nakon toga niste mnogo pitali sa svojom karijerom?
PURLIJA: Poslije Kijeva djelovali smo kao razuzdana banda, koja više nije znala gdje i kako udara. Neko vas vodi do jednog momenta, a nakon toga je opet neko uradio nešto što nije smio, glavni dio tima se povlači, i ostajemo prepušteni sami sebi. Krivo mi je što nismo nastavili da sarađujemo sa ekipom koja nas je vodila do tada. Siguran sam da bi napravili još veći uspjeh i opstali na sceni. Iz dana u dan smo počeli da padamo, gubimo svirke i postajemo publici pomalo dosadni. A što je najgore, i sebi samima.

MONITOR: Kako je došlo do toga da se ponovo pojavite na takmičenju za „Eurosong”?
PURILJA: Marko Perić je htio da se ponovo prijavimo za takmičenje. Ja i još dvoje smo bili protiv, ali su ostali već bili predali pjesmu. Najiskrenije, mi nismo znali što se tu zapravo dešava. Dosta toga što se radilo nama iza leđa. Tamo smo otišli samo da bi pjevali i tek kasnije, kad je sve prošlo, vidjeli smo šta i kako se radilo.

MONITOR: Nakon proglašenja vas kao pobjednika, umalo je došlo do linča u „Sava Centru”… Mnogi i danas misle da je tu bio kraj državne SiCG zajednice.
PURLIJA: To je bila jeziva scena. Već u bekstejdžu Ognjen Amidžić je počeo da nam se obraća najružnijim riječima. Na putu do bine su nam zviždali i novinari. Na sceni nas je publika dočekala katastrofalno. Zviždali su, gađali nas bocama, a organizator nije htio da pusti našu pjesmu. Povukli smo se sa bine i krenuli ka garderobi, dok je Amidžić izigravao junačinu okružen sa još pet momaka, psujući nam majku crnogorsku. Za razliku od njega, Marinko Madžgalj je bio izuzetno korektan i došao da čestita na pobjedi. Na sreću, oko nas se okupila ekipa ljudi iz Crne Gore kako bi nas zaštitila, pošto je čitavo obezbjeđenje, osim jednog čovjeka, iščezlo. Ispred južnog dijela „Sava centra” skupio se veliki broj ljudi koji je čekao da bi nas psovao, gađao i vrijeđao. Crnogorsko rukovodstvo je munjevito reagovalo – iz vile Crnogorka je došlo obezbjeđenje Svetozara Marovića, koje je ispraznilo parking, uvelo nas u autobuse, i u pratnji vozila sa rotacijom bezbjedno odvelo do hotela, a kasnije i do aerodroma.

MONITOR: Dugo očekivani album nikad nije objavljen, šta se desilo s tim materijalom?
PURLIJA: Pjesme za debi album, koliko se ja sjećam, rađene su dva puta. Prvi put smo radili u Makedoniji kod Grigora Koprova šest pjesama. Meni se to nije sviđalo, ali je očigledno da je cijena odgovarala osobama koje su manipulisale našim parama. Dali smo 19.000 eura za šest pjesama, što je pristojna suma za snimanje kompletnog albuma, čak i u nekom jačem studiju. Nakon Makedonije, došlo je do saradnje sa Kristinom Kovač. Pjesme su bile zaista kvalitetne, a sve je urađeno u njenom studiju. U to vrijeme nismo imali novca, ali smo od nekih ljudi imali obećanja da će sve biti plaćeno. To se nikada nije dogodilo, i mi smo pravo na te pjesme izgubili. Taman kad smo imali 12 gotovih pjesama, Marko i njegov otac Minjo Perić su napustili projekat. Minjo je tražio novac za tekstove koje je on pisao ili da budu povučeni. Odustali smo od tih tekstova i naknadno snimali nove pjesme. Pred Novu godinu, na izmaku snaga i bez ponuda za angažman, odlučili smo da se raziđemo. Nismo komentarisali u medijima, zadržali smo to za sebe, bilo nam je dosta silnih obećanja.

MONITOR: Danas sviraš sa grupom „Retro”, a jesi li u kontaktu sa članovima „No Namea”?
PURLIJA: Zbog mnogobrojnih obaveza slabije se gledamo, a i to više nije to. Sa većinom sam u dobrim odnosima. Na mojoj svadbi su bili četvorica članova grupe. Ostalim svatovima je bilo prilično čudno, i privlačili su pažnju u Baru i Bijelom Polju, gdje smo išli za mladu. Mnogi su pomislili da smo došli da pjevamo na svadbi.

Željko MILOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo