FOKUS
BITKA ZA ANB: Predsjednik i premijer razmjenjuju fotografije i optužbe, tužilaštvo ćuti

Sukobljene strane se trude da nametnu utisak kako baš oni imaju podršku zapadnih partnera. Dok u USA i britanskim medijima, vrlo upadljivo, nije bilo ni slova o smjeni šefa jedne obavještajne službe iz zemlje NATO-partnera. ,,Rječito ćutanje”, kažu bolje verzirani
Smijenjeni premijer Dritan Abazović krenuo je u obračun sa „predstavnicima Bemaks koalicije“ infiltriranim u njegovu Vladu. Da, kako kaže, otuda zastupaju i brane interese organizovanog kriminala, čiji su interesi ugroženi zapljenama švercovanih cigareta i kokaina. Prvi potez bilo je razrješenje Raška Konjevića, ministra odbrane, sa mjesta koordinatora službi bezbjednosti. Sječa je nastavljena u Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB).
Parlamentarne partije okupljene oko Mila Đukanovića, čiji su poslanici dali blizu 2/3 glasovi neophodnih za formiranje aktuelne Vlade (i isto toliko za njenu smjenu) insistiraju da je tekući obračun posljedica „neutralisanja malignog uticaja ruske agenture“. I naglašavaju kako su, „prema hijerarhiji krivičnih djela”, ona protiv ustavnog uređenja najviše rangirana.
,,Pomoć projektu velika Rusija i velika Srbija zato su veća krivična djela od organizovanog kriminala”, ustvrdio je ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić na ovonedjeljnoj sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu.
Akteri se spore čak i o razlozima međusobnog konflikta. Po jednima (DPS, SDP i njihovi saveznici) to je usvajanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, dok drugi (URA, SNP i CIVIS) tvrde da se motivi kriju u pokušaju sprječavanja borbe sa organizovanim kriminalom i korupcijom. Nedavni događaji natjerali su ih, sve skupa, da skinu rukavice.
Prvo je v.d. direktora UPC Rade Milošević podnio ostavku, pet dana nakon što je u tužilaštvu, svu noć, objašnjavao svoju ulogu i saznanja o ,,nestanku” kamiona sa približno 1.000 paketa cigareta zvanično upućenih na spaljivanje u Nikšić (oko 500.000 paklica koje na crnom tržištu vrijede oko miliona eura). Potom je Vlada smijenila v.d. direktora ANB-a Sava Kenteru, na sjednici koja nije održana pred TV kamerama. U međuvremenu je i ministar odbrane ražalovan. Premijeru se nije dopalo to što je sjednicu Biroa za operativnu koordinaciju zakazao deset dana uoči lokalnih izbora, pa ga je smijenio sa mjesta koordinatora službi bezbjednosti. Mjesto u Birou i Vijeću za nacionalnu bezbjednost Konjeviću pripada ,,po službenoj dužnosti”, pa premijer na to nije mogao uticati.
To je Abazovića podstaklo, da ponovi optužbe na račun kolege iz 43. Vlade. ,,Cilj DPS, SDP i Bemaks koalicije jeste da na onom potezu gdje smo ih devastirali 30. avgusta (šverc, kriminal, korupcija – prim. Monitora), oni pokušaju istu stvar da prebace nama na teret“, obrazložio je Abazović.
Mnogi su njegov potez protumačili kao iznuđen odgovor na prethodna dešavanja. Djelovalo je da je Konjević bolje informisan i mnogo lagodnije pozicioniran o aferama ruski špijuni i izgubljeni kamion od Abazovića i Filipa Adžića, ministra unutrašnjih poslova i funkcionera GP URA. Predsjednik SDP-a nije se libio da javnosti, direktno ili u preko medijskih posrednika u formi nezvanično, predoči pažljivo probrane/selektovane detalje tih događaja kako bi se stekao utisak da premijer i njegova partija sa njima imaju mnogo više veza nego što to žele i mogu da priznaju.
Konjević je tako, dok je akcija bila u toku, ministru Adžiću na sjednici Vlade dobacio da on još ne zna ko su uhapšeni ruski špijuni i da će biti neprijatno iznenađen kad dobije tu informaciju. Slijedila je priča o navodnoj bliskosti jedinog privedenog u toj aferi sa premijerom i njegovom partijom (riječ je o penzionisanom službeniku Ministarstva vanjskih psolava koji je, nakon višednevnog veličanja spektakularne međunarodne akcije, zvanično osumnjičen samo za nedozvoljeno držanje oružja i municije). A završilo se Konjevićevom tvrdnjom da su ljudi iz URA bili ,,u jasnim kontaktima sa kriminalcima” i da su na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost dobili informacije da, što se novootkrivenog šverca cigareta tiče ,,nije u pitanju kamion nego (postoji) indicija da je u ovim performansima Abazovića i Miloševića 90 odsto kontigenta cigareta završavalo u švercu, a svega 10 odsto je spaljivano”.
Abazović je isprva pokušavao pokazati kako je on jednako, ako ne i bolje, informisan o svemu što se dešava. Ubrzo je digao ruke od rasprave i preduzeo, spram ministra odbrane, sve sankcije koje su mu bile na raspolaganju. ,,Nerelevantno je to što on priča… Čovjek stvara politički narativ da bi oprao politički svoj obraz u odnosu na sav kriminal dok je SDP držao kesu DPS-u… Rječnik koji upotrebljava nedostojan je ministra odbrane i pokušaj je urušavanja integriteta Crne Gore”, zaključio je premijer polemiku. Za sada. I prihvatio se posla, kako bi umanjio DPS-SDP uticaj na službe bezbjednosti, a učinjenu štetu stavio pod kontrolu.
„Sad više nije brat Abaz Škaljarac, sad će se pojaviti neka treća grupa. Možda će se pojaviti velika Srbija ili imperijalna Rusija, ali ne dozvoljavam da se politizuje sektor bezbjednosti“, poručio je Abazović. Radeći upravo ono što kaže da nedozvoljava a što, tradicionalno, rade njegovi aktuelni politički oponenti – politizujući sektor bezbjednosti.
Kentera se, očekivano, prvi našao na meti. Sada već bivši v.d. direktora ANB-a na to je mjesto došao iz Atlantskog saveza Crne Gore, gdje je bio predsjednik od 2008. U upravnom odboru te organizacije su Ranko Krivokapić i Milica Pejanović Đurišić, bivša ministarka odbrane i jedan od osnivača DPS-a. To kazuje da od Kentere nijesmo mogli očekivati političku neutralnost, makar ne u onom značenju o kome sada priča premijer.
Ni Kenterini prethodnici nijesu bili gadljivi na moć i politički uticaj. Duško Marković je iz ANB stigao u Vladu i došao do mjesta premijera. Dejan Vukšić, najavljeno je, sa Zdravkom Krivokapićem, priprema stranku. Njegovom prethodniku Dejanu Peruničiću sudi se zbog nezakonitog prisluškivanja – opozicionih političara, novinara, svještenstva SPC-a… sve do glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, u čijem kabinetu su 2020. pronađeni prislušni uređaji.
Bivši rukovodioci UPC-a i ANB-a su razgovarali sa Abazovićem neposredno prije podnošenja ostavke, odnosno smjene. Milošević kaže da je to bila konstruktivna razmjena informacija, i da premijer nije insistirao na njegovoj ostavci. Kentera, naprotiv, tvrdi da mu premijer, sa kojim se sreo nekoliko sati prije smjene na 2BS (To Be Secure – biti bezbjedan) forumu, nije najavio smjenu. Abazović to demantuje. ,,Direktoru ANB-a sam saopštio da ima dva puta – da podnese ostavku ili da bude smijenjen”.
Potom je premijer preciznije pojasnio motive odluke koju je Vlada donijela krajem prošle nedjelje. ,,Određeni ljudi unutar ANB-a pokušavaju da pripreme ili su već pripremili afere u odnosu na neke članove Vlade i neke pripadnike Uprave policije”, rekao je Abazović inisistirajući da time ne misli (,,ne targetira”) na Kenteru. Potom je najavio: ,,Mislim da imenovanje novog direktora ANB-a mora da povuče druge poteze unutar ANB-a i da ne smijemo dozvoliti da Agencija koja je dio bezbjednosnog sektora na bilo koji način pokušava da naruši odnose u drugom dijelu, odnosno Upravi policije”.
Slijedili su i konkretni potezi. Za novog v.d. direktora ANB-a Vlada je imenovala Borisa Bata Milića, dugogodišnjeg službenika ANB-a sa rukovodećim iskustvom. Ne časeći, on je smijenio Miloša Vujisića, jednog od pomoćnika bivšeg direktora, Draga Spičanovića, rukovodioca kontraobavještajne službe u ANB-u i Radovana Ivanovića, načelnika sektora za kontraobavještajne poslove.
Spičanovića je, prethodno, Rade Milošević označio kao osobu povezanu sa švercerima. Pozivajući se na ,,operativne podatke”. Što mogu biti kafanski tračevi ali i ozbiljne sumnje koje nijesu potkrijepljene valjanim dokazima. ,,Drago Spičanović je čovjek za kojeg postoje operativni podaci da je povezan sa švercom cigareta. Povezan je sa Đ. P., jednom od glavnih švercera cigareta u Luci Bar. Nek se vidi ko je s kim kum, blisku vezu imaju Savo Kentera, Drago Spičanović, Đ. P., Raško Konjević, a ne kažem da Konjević ima vezu sa P.”, kazao je Milošević. Poslije je premijer proširio krug političara, novinara, poslovnih ljudi i pripadnika ANB-a koji su se, ,,prema operativnim podacima”, urotili protiv njega i bliskih mu saradnika kako bi štitili švercerske poslove.
Očigledno, Abazović je ubijeđen (baš kao i mnogi drugi) da određene strukture unutar ANB-a povjerljivim informacijama hrane njegove političke protivnike okupljene oko DPS-a. Da li samo njih?
ANB ima informaciju da je, uz pomoć visokog državnog funkcionera, formirana kriminalna grupa koja je, preko ogranka kriminalnog klana iz Tuzi, švercovala cigarete zaplijenjene u Luci Bar, ustvrdio je neki dan Nebojša Medojević. ,,Taj visoki državni funkcioner je od ove kriminalne grupe tražio 300.000 eura po šleperu, ali su se naknadno nagodili na 150.000 eura. Ova grupa je prošvercovala najmanje 20 šlepera, a ovaj funkcioner je dobio tri miliona eura”.
Medojević je pozvao glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića da od ANB-a zatraži obavještenja o švercu. Priliku za skupljanje političkih poena nije propustio ni Andrija Mandić. ,,Danas, kada slušate Abazovića, mnogim ljudima djeluje kao da je otkriveno nešto novo, ali ovo javnost zna dugi niz godina”, kazao je Mandić tokom kontrolnog saslušanja u parlamentu, pozivajući premijera da iskoristi moć i službe koje mu stoje na raspolaganju kako bi otišao korak dalje. ,,Čitava Crna Gora vidi kamione koji voze cigarete, vidi narkotike koji prelivaju na sve strane. Da li je premijer tužilaštvu dostavio valjane dokaze da se ova priča otvori prvi put na valjan način i da se završi”, upitao je Mandić, uz nadu da će odgovore na to pitanje Skupštini ponuditi Novović i v.d. vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović.
Svoje viđenje smjene Sava Kentera ponudio je i Milo Đukanović. ,,On je (Abazović) smatrao da ima pravo da prisvoji bezbjednosni sistem Crne Gore i da prisvoji tužilaštvo i sudstvo koji bi mu poslužili za obračun sa svojim političkim protivnicima”, ocijenio je predsjednik DPS-a i Crne Gore. ,,Ovo što je juče uradio je potez očajnika. Ovo niko ne bi uradio, a svi bi protumačili da se ovim spašava od dalje aktivnosti i istrage ANB-a. Da je imao dovoljno pameti političke podržao bi aktivnosti državnih organa, makar te istrage dovele do bilo kog pojedinca, on je pokazao ovim da se plaši”.
Ali, oni sa malo dužim sjećanjem pamte kako se Đukanović nakon afere S.Č. politički razračunao sa tadašnjim ministrom policije Andrijom Jovićevićem, zamjerajući mu da je u tom slučaju postupao mimo njegovog znanja i dozvole (Đukanović je u to vrijeme bio predsjednik države). I rječnik uvreda kojim Abazović danas komunicira sa kritičarima iz politike i medija, a pokušava instrumentalizovati ANB i tužilaštvo, podsjeća na nekadašnji rječnik predsjednik DPS-a.
Te istupe, danas, ne prate prijetnje i fizički/bombaški napadi ,,crnih trojki”. Zato su tu fotografije iz restorana, kafića i sa političkih promocija kojima DPS, SDP i URA potkrijepljuju tvrdnje kako su oni drugi povezani sa pripadnicima kriminalnih klanova (za sada, uglavnom, samo jednoga kotorskog klana – onog koji je u višegodišnjem krvavom ratu pretrpio teže gubitke). Uz najavu da će, ,,uskoro”, javnosti prezentovati nove dokaze za svoje optužbe.
Uporedo, sukobljene strane se trude da nametnu utisak kako baš oni imaju podršku zapadnih partnera. Dio ovdašnjih medija dao je veliki publicitet izjavama diplomata i analitičara koje od ranije prepoznajemo po podršci Đukanoviću, a koji su kritikovali smjene čelnika ANB-a, stavljajući ih u kontekst zaustavljanja borbe protiv malignog ruskog uticaja.
Stvari nijesu tako jednoznačne. Prema onome što su registrovali novinari Monitora, u USA i britanskim medijima, vrlo upadljivo, nije bilo ni slova o smjeni šefa jedne obavještajne službe iz zemlje NATO-partnera. Zato su izvještavali o Prajdu u Podgorici koji je održan ,,uprkos protivljenju SPC-a”. To je ,,rječito ćutanje”, kažu bolje verzirani, pa ukazuju da na prošlonedjeljnom 2BS forumu koji organizuje Atlantski savez Crne Gore, prvi put za 12 godina, nije bilo posebnog gosta iz SAD. Već ,,samo” ambasadorka Džudi Rajzing Rajnke.
Prema istoj interpretaciji, znakovito je i to što je britanska ambasadorka u Podgorici Karen Medoks prigovorila načinu na koji je smijenjen doskorašnji v.d. direktor ANB-a, ali ne i njegovoj smjeni. Ukoliko su tačne kuloarske priče da je upravo Britanija zemlja čije službe pomažu i nadgledaju crnogorsku borbu protiv šverca cigareta, onda i taj jezik diplomatije dodatno dobija na težini.
Đukanović je, međutim, u pravu kada ukazuje na drugu dimenziju dvogodišnje vladavime nove/stare većine. One koje se tiče borbe protiv DPS-pokroviteljstva nad visokom korupcijom i organizovanim kriminalom u Crnoj Gori. ,,To je bila teza koja je poslužila kao faktor ujedinjenja opozicije nakon tridesetogodišnjih gubitaka. Dvije godine kasnije, nema optužnica protiv bilo koga iz izvršne i zakonodavne vlasti koje je predstavljala DPS”, likuje on.
Dok čekamo politički rasplet, sve više je očiju uprtih u tužilaštvo. U sjenci aktuelne borbe za ANB, ukinut je pritvor Veselinu Vukotiću, Božu Mihailoviću i Dušku Peroviću, bivšim članovima borda Plantaža osumnjičenim za zloupotrtebu položaja. Bliži se i rok za podizanje optužnice protiv Vesne Medenice, a optužnice još nema. Onda na red dolazi tužilački rasplet slučaja Privredni sud i stečajna mafija u kome je pritvoren i tadašnji predsjednik tog suda Blažo Jovanić. Vremena i strpljenja sve je manje. Dok istina sve teže izlazi na vidjelo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35

Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće od njihovih „rezervoara“, kako to naziva aktuelni predsjednik Crne Gore. A posebno od toga da li je podrška jednog dijela avgustovskih pobjednika Milatoviću deklarativna ili stvarna
U drugi krug predsjedničkih izbora, zakazan za 2. april ove godine, idu aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i jedan od lidera Pokreta Evropa sad, Jakov Milatović. Milatović je u prvom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju 19. marta osvojio 28,92 odsto glasova, a Đukanović – 35, 37 odsto.
Đukanović, čiji je ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora očekivan, u prvom krugu osvojio je preko 60 hiljada glasova manje nego 2018. godine, kada je pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora. U glavnom gradu, Milatović je osvojio čak skoro osam hiljada glasova više od Đukanovića.
Iako se očekivao dobar rezultat Jakova Milatovića, koji se od njegove kandidature pominje kao jedan od najozbiljnijih rivala Đukanovića ukoliko uspije da uđe u drugi krug, procenat glasova koji je Milatović osvojio, iznenadio je, čini se, gotovo sve. Možda ponajviše Đukanovića i njegovog predizbornog partnera Andriju Mandića, koji su uporno pokušavali da se predstave kao oni koji će ići u drugi krug predsjedničkih izbora. ,,Samo Đukanovića doživljavam kao konkurenta”, govorio je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora lider DF-a Andrija Mandić. Pristavši da se suoči u javnom nastupu samo sa Mandićem, na privatnoj debati, umjesto sa svima na RTCG-u, Đukanović je poručivao isto. Da smatra da je Mandić njegov jedini rival. U prevodu – jedini željeni. Monitor je već pisao da Mandić u drugom krugu nema onoliko širok spekar glasača poput Milatovića ili Alekse Bečića, te da je otuda bio Đukanovićeva najbolja šansa za konačnu pobjedu.
Dogodio se, međutim, scenario koji Đukanović nikako nije želio.
,,Obećao sam da ćemo uspjeti i uspjeli smo. Ovo je pobjeda svih onih koji su u prethodnih 30 godina bili diskrimisani, čija su djeca napustila Crnu Goru, onih koji nisu imali pravdu. Đukanovića ćemo poslati u političku penziju 2. aprila”, poručio je Milatović, trudeći se da djeluje optimistično.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva

Dok ostali kandidati strepe hoće li ući u drugi krug izbora, Đukanović, kome je taj krug izvjestan, sada vodi presudnu bitku. Njegova najveća šansa je prolazak u drugi krug Andrije Mandića, pošto lider DF-a, prema analizama, ne može u tom krugu računati na onoliko širok opus glasača kao Milatović i Bečić. Partnerstvo je, očito, sklopljeno. Ako uspije, biće to izgubljena šansa za Crnu Goru
Hoće li sad već očigledno partnerstvo lidera DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića i lidera DF-a, deklarisanog ljutog Đukanovićevog neprijatelja, Andrije Mandića, uspjeti ili doživjeti poraz, znaćemo u nedjelju 19. marta, kada se održava prvi krug predsjedničkih izbora. Ovo su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. godine, kada je Đukanović u drugom krugu, pobijedio Momira Bulatovića. Od tada, kandidati DPS-a pobjeđivali su u prvom krugu. Jasno je da će ovi izbori imati i drugi, neizvjestan krug. Mogu donijeti konačni pad Đukanovića, čija je partija na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. izgubila tridesetogodišnju vlast. Njegova eventualna pobjeda značila bi puno i za DPS, i njenu borbu za povratak na vlast.
Đukanovićevo i Mandićevo savezništva postalo je vidljivo još kada je Državna izborna komisija (DIK) odlučivala o kandidaturi Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad. Spajića su mnogi analitičari smatrali favoritom, pogotovu nakon poraza DPS-a na izborima u Podgorici i odličnog rezultata njegove partije. Spajićeva kandidatura je odbijena glasovima DPS-a i njihovih tradicionalnih partnera u DIK-u, ali i uz pomoć uzdržanosti predstavnika Mandićevog DF-a i Socijalističke narodne partije. Iako je Spajićevo dvojno boravište i državljanstvo zbog kojih je odbijena njegova kandidatura ozbiljna tema za MUP, a njegovo dotadašnje varanje da ih nema, tema za javnost, DIK je na ovaj način napravio presedan. Uključio je državne organe Srbije u proces (čitaj: Aleksandra Vučića) i prekršio domaće zakone. Cilj je postignut – Spajić je uklonjen. Đukanović koji do tada nije bio obznanio kandidaturu, odlučuje da se kandiduje.
Potreba za Đukanovićevim i Mandićevim partnerstvom, tu nije prestala. U ime Evrope sad, kandidaturu je podnio Jakov Milatović, koji je predvodio tu partiju na pobjedničkim izborima u Podgorici a koji, takođe, prema istraživanjima, ima ozbiljne šanse da pobijedi Đukanovića ukoliko uđe u drugi krug. To važi i za Aleksu Bečića, kandidata Demokrata. U podjeli glasova između Milatovića i Bečića, u prvom krugu, šansu vide i Đukanović i Mandić. Andrija Mandić u drugom krugu, za Đukanovića je najpoželjnija opcija, imajući u vidu da lider DF-a u drugom krugu izbora, prema analizama, ne može računati na onoliko glasača kao Milatović i Bečić. To se Đukanovićeve šanse da osvoji još jedan mandat znatno uvećava.
Đukanovićevo i Mandićevo savezništvo u susret predsjedničkim izborima potvrđuje i odluka da naprave privatno javno sučeljavanje, i ne učestvuju u tradicionalnoj završnoj debati na Javnom servisu. Prema pisanju medija, Đukanović i Mandić već su snimili svoju privatnu debatu u Hotelu Hilton u Podgorici, koja će kad ovaj broj Monitora bude u štampi, biti prikazana na dvije privatne televizije – TV Prva naklonjenoj Mandiću i TV E, koja promoviše Đukanovića.
Nakon što je objavljeno da je privatno snimanje Mandića i Đukanovića dogovoreno i realizovano, a da nijedan ni drugi nijesu potvrdili gostovanje na završnom sučeljavanju na RTCG-u, i ostali kandidati saopštili su da neće prisustvovati debati na Javnom servisu. Debata, je otkazana.
Gostovanje je prvi otkazao Milatović: ,,Očigledno se plaše još jednog fijaska kakav su doživjeli na prošloj debati. U nedostatku političko-ekonomskih argumenata i loših rejtinga, pribjegli su tajnom dogovoru i organizovanju privatne i fingirane debate. Njihov bijeg pokazuje da su svjesni da će 19. marta politika namještenih sučeljavanja biti poražena, a da će pobijediti transparentnija, bogatija i pravednija Crna Gora novih ljudi i ideja”.
Nakon njega oglasio se i Bečić: ,,S obzirom na informaciju da se odlazeći predsjednik Đukanović i predsjednički kandidat Mandić nijesu odazvali pozivu za drugu debatu na RTCG-u, već da planiraju u istom terminu projektovanu međusobnu debatu na privatnim televizijama, suprotno demokratskim principima i demokratskoj kulturi, jasno je da u tim okolnostima učešće u navedenoj debati na Javnom servisu gubi svaki smisao. Igra neće proći. Građani su je prozreli. Fingiranju je došao kraj”, saopštio je. Sa sličnim razlozima, učešće je otkazao i kandidat Goran Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore.
O partnerstvu Mandića i Đukanovića svjedoče i srpski mediji pod Vučićevom kontrolom, očito zainteresovanim da na mjestu predsjednika Crne Gore vide svoje dugogodišnje partnere. Vučićeva propaganda već je presudila. U drugi krug idu Đukanović i Mandić, najavljuju stranice srpskih tabloida.
Dok savezništvo Đukanovića i Mandića cvjeta, partnerstvo Đukanovićevih najozbiljnijih rivala na ovim izborima, nije postignuto.
Analitičari se slažu u jednom – poraz Đukanovića u drugom krugu bio bi izvjesniji da su udružene snage njegovih najozbiljnijih konkurenata. No, međusobne ponude Bečića i Milatovića, da se objedine oko jednog kandidata, propale su u raznim interpretacijima ko koga treba da podrži i pod kojim uslovima.
Dritan Abazović je prelomio je da će njegova URA na predstojećim izborima podržati Bečića a ne Milatovića. Prethodno je saopštio da vaga između ta dva kandidata. Takođe, najavljen je i zajednički nastup Demokrata i URA-e na predstojećim „izbornim ciklusima“, i saopšteno da je cilj „objedinjavanje političkog centra“, te da će njihova zajednička lista biti otvorena i za druge političke subjekte „uključujući i Evropu sad“.
Iako Pokret URA nema svog predstavnika na predsjedničkim izborima, Abazović se i na druge načine priprema za buduće „izborne cikluse“. Tik pred presudnu bitku u nedjelju, ispunjeno je Abazovićevo obećanje da će očistiti policijske redove od kriminalaca . U akciji Specijalnog policijskog odjeljena i Specijalnog državnog tužilaštva uhapšeni su bivši policajac Vladimir Bajčeta i službenik te institucije Milan Popović. Bajčeta je bivši tjelohranitelj Duška Šarića. Među uhapšenima su i bivši službenici Uprave policije, koji su navodno blisko sarađivali sa kavačkim kriminalnim klanom.
Dok URA podržava Bečića, CIVIS, koji je dio zajedničke koalicije Crno na bijelo iz 2020, dao je podršku Milatoviću. Milatoviću su podršku dali I – Demohrišćanska stranka Dejana Vukšića, Stranka pravde Novska Lista, Durmitorska inicijativa i Jugoslovenska komunistička partija.
Bečić osim URA-e ima podršku Grupe građana Novi pobjeđuje, Grupe građana Ne damo Nikšić, a podrška je stigla i od potpredsjednika Opštine Mojkovac Gorana Palevića, koji dolazi sa izborne liste Grupa građana Ne damo Mojkovac.
Mandić osim podrške partija koje čine DF, ima podršku SNP-a. Njegovu kandidaturu podržala je i bivša ministarka u Vladi Zdravka Krivokapića Vesna Bratić.
Đukanovića podržavaju SD, Bošnjačka stranka, LP, Partija crnogorskih muslimana, DP Fatmira Đeke, Demokratska stranka Roma. Na podršku glasača SDP-a, može računati u drugom krugu, pošto ta partija ima kandidatkinju Draginju Vuksanović Stanković.
Kampanja se bliži kraju. Jasno je: ako Đukanović pobijedi njegov će se režim vratiti na bijelom konju, i šanse da se reformiše DPS biće izgubljene. Crna Gora će izgubiti priliku da krene drugim pravcem. Đukanović je pokazao tokom protekle tri decenije kako se uništava država i društvo. Sada je preuzeo rizik da pokaže i kako se uništava sopstvena partija. Slogan Milo, nego ko suštinski se može pročitati kao poruka da niko iz DPS-a ne zaslužuje da bude predsjednik.
Milo Đukanović igra na sve ili ništa. Ulog je normalnija Crna Gora. Samo, njegov poraz ne znači sam po sebi pobjedu Crne Gore. Na drugoj strani ponora je – Andrija Mandić. Partner.
NASILJE NA CETINJU: Nema optuženih
Kandidat za predsjednika Jakov Milatović, napadnut je prethodne sedmice na Cetinju, gdje se održavala njegova konvencija. Milatovića je napala grupa demonstranata, koji su protestovali ispred cetinjskog Sportskog centra, gdje se održavala njegova konvencija.
Incident se dogodio i pored toga što je u tom trenutku ispred Sportskog centra bio prisutan veliki broj policijskih snaga, uz čiju je pomoć, konačno, uz psovke i povike, Milatović ušao u zgradu u kojoj se održavala kovenncija.
Policija do danas nije otkrila ko su napadači na Milatovića, iako je utvrdila i uhapsila osam napadača na policijske službenike tokom istog incidenta.
Milatović i Evropa sad su za incident na Cetinju optužili Đukanovića.
„Strah koji iz njega progovora, te kukavičluk da koristi druge radi svoga interesa, kako bi sebe predstavio jedinim državnikom koji je dobrodošao na Cetinje, može samo proći kod onih koje je uvukao u svoje prljave kombinacije, te ih napravio zavisnim. Zapravo, Đukanović radi ono što je devedesetih priređivao istom tom Cetinju i rodonačelnicima ideje nezavisne Crne Gore“, kazao je Milatović.
Incident su osudile brojne partije, ali i međunarodne organizacije i diplomate. Iako je i DPS zvanično osudio nasilje na Cetinju, paralelno su Đukanović i njegovi pravdali nasilje na Milatovića. I sam Đukanović je to učinio na predizbornoj konvenciji u Prijestonici.
„Predsjednik Crne Gore htio bi da bude onaj koji ni kao kandidat ne može s mirom doći na Cetinje, a htio bi u njemu da stoluje”, poručio je.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
MARATONCI TRČE POSLJEDNJI KRUG: Lekić, Abazović ili fajront

Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme za taj posao nepovratno curi, to ipak ne znači da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Mnogo kombinacija je i dalje u igri
Može li mandatar Miodrag Lekić sastaviti vladu u propisanom roku, do 16. marta, ili će vratiti mandat, da bi novi mandatar Dritan Abazović u narednih nekoliko dana uradio ono što njemu nije pošlo za rukom skoro tri mjeseca?
Jednako je (ne)realna, kažu upućeni, i opcija da se aktuelnoj Vladi produži mandat, iako je ona u tehničkom mandatu duže od pola godine. Rekonstrukcijom, za koju je teško pronaći pravno utemeljeno obrazloženje, ili prećutnom podrškom kojoj svjedočimo i pored činjenice da se DPS, Demokrate i DF zvanično predstavljaju kao opozicija u odnosu na Abazovićev kabinet. Odnosno ono što je od njega ostalo. Ali ne preduzimaju ništa kako bi se politička kriza razriješila na najprirodniji način – izborima.
Desetak dana pred prvi krug predsjedničkih izbora u fokus pažnje javnosti, (ne)očekivano, dospjela je sudbina izvršne vlasti.
Ugodilo se da rok za formiranje vlade mandatara Miodraga Lekića ističe narednog četvrtka, tri dana pred glasanje za budućeg predsjednika. Pošto su pregovori avgustovske većine o formiranju nove vlade, makar javno, paralisani još od početka januara, u cajtnotu se traže brzopotezna rješenja. Bilo kakva čini se, samo da se izbjegne mogućnost da aktuelni predsjednik Milo Đukanović rapusti parlament nakon što istekne rok od 90 dana za formiranje nove vlade. Predsjednica parlamenta Danijela Đurović potom bi bila dužna da raspiše vanredne parlamentarne izbore.
U ovom trenutku čini se kako je najmanje vjerovatno da Lekić završi povjereni posao i formira vladu. Sve je očiglednije da su, od septembra i početka te priče, GP URA i SNP imale naum da kupe vrijeme za aktuelnu tehničku vladu. Na to je, prije dvadesetak dana, podsjetio Vladimir Joković. “,,SNP neće biti smetnja ako se dogovori svaki detalj, kao što smo već zauzeli stav i dogovorili da ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovorimo”, saopštio je potpredsjednik Vlade, ministar poljoprivrede i predsjednik SNP-a, ne propuštajući priliku da pecne potencijalne koalicione partnere: ,,Oni koji su izlazili da je dogovoreno oko nekih stvari, to su potpuno netačno govorili”.
Kao iskusan političar, Lekić je brzo shvatio svoju poziciju, i formalne pregovore o formiranju 44. vlade okončao praktično na samom početku. Čim mu je postalo jasno da ne postoji zajednički interes potrebne većine da se ono što je dogovoreno u načelu (septembarski sporazum avgustovske većine) izgura do kraja. Nekih razgovora je bilo i nakon toga, ali bez ploda. Makar ne za sada.
Početkom prošle nedjelje mandatar je na pitanje ND Vijesti odgovorio kako će konsultacije o novoj vladi biti zavšršene u zakonom predviđenom roku. ,,Nakon toga ću javno sumirati bilans, konkretan rezultat i mogući institucionalni nastavak. Ili nemogućnost formiranja vlade, što se takođe dešava u demokratskim državama”.
Onda su do javnosti stigle priče o mogućoj rekonstrukciji postojeće tehničke Vlade. Govorilo se čak i o imenima mogućih novih ministara – etabliranih funkcionera DF-a i Demokrata, ali niko nije umio da objasni kako bi u praksi išao proces oživljavanja političkog mrtvaca. Ustav je jasan (član 110): ,,Vladi prestaje mandat… kad izgubi povjerenje (parlamenta). Vlada kojoj je prestao mandat nastavlja rad do izbora Vlade u novom sastavu”. Dakle: izbor nove vlade u novom sastavu.
Istina je, nakon pada Abazovićeve Vlade svjedočili smo kako je obnovljena parlamentarna većina na prijedlog premijera razriješila dvojicu ministara iz nepoželjnog SDP-a (Ranka Krivokapića i Raška Konjevića). Pozivajući se na činjenicu da, prema važećim propisima, za funkcionisanje i postupanje vlade u tehničkom mandatu (nakon što izgubi povjerenje parlamentarne većine) ne postoje ograničenja u odnosu na vladu u punom kapacitetu. Osim što vlada kojoj je izglasano nepovjerenje ne može donijejti odluku o raspuštanju parlamenta.
Abazovićeva ideja o rekonstrukciji njegovog kabineta bila je prevelik zalogaj čak i za dokazano kreativne tumače prava iz tri koalicije vladajuće većine. Zato se pojavio ovaj plan: Miodrag Lekić vratiti mandat neobavljena posla, parlamentarna većina, ponovo po njihovom Zakonu o predsjedniku, za novog mandatara imenuje Dritana Abazovića. Potom, možda i istog dana zbog vremenskog ograničenja u kome se treba završiti, izglasa njegovu drugu, 44. vladu Crne Gore.
Izgleda kako taj plan ima utemeljenje u važećim zakonima, makar dok se Ustavni sud ne odredi o kontraverznim izmjenama Zakona o predsjedniku kojima je parlament sebi dao za pravo da imenuje mandatara ukoliko predsjednik države to ne uradi u propisanom roku od 30 dana. Problem ne bi bili ni prekratki rokovi.
Poslovnik o radu Skupštine predviđa da se sjednice parlamenta zakazuju najmanje 15 dana unaprijed dok je on, kao sada, u redovnom zasijedanju. To se pravilo, ipak, da promijeniti ako se tako dogovori kolegijum Skupštine. A, ,,ako se o pojedinom pitanju ne postigne saglasnost, odlučuje predsjednik Skupštine”. Može, znači.
Pojavio se, međutim, novi problem. Isprva, navodno, Abazović nije želio da Nebojši Medojeviću povjeri mjesto potpredsjednika vlade koji bi koordinirao radom službi bezbjednosti. Dijelom, to je bilo i razumljivo imaju li se u vidu mnogobrojne optužbe koje je predsjednik PzP izrekao i objavio na društvenim mrežama na račun Abazovića i Pokreta URA. Prebacujući im saradnju sa kriminalcima, učešće u švercu cigareta i korupciju.
Onda je Abazović prihvatio da jednom od najglasnijih kritičara prepusti omiljeno mjesto prvog bezbjednjaka u izvršnoj vlasti. Medojević je pristao da se stavi pod direktnu komandu čovjeka za koga javno tvrdi da je kriminalac. Prevladali su viši interesi. Vlast i moć, odnosno, strah od prijevremenih parlamentarnih izbora, i dalje snažnog DPS-a te rastuće popularnosti pokreta Evropa sad.
Tu se javio novi problem. Goran Danilović i njegova Ujedinjena Crna Gora ne pristaju na novu vladu pod Abazovićevom komandom. Vlada Miodraga Lekića ili izbori, insistira Danilović. I u tome ima podršku poslanika svoje partije Vladimira Dobričanina. Bez njega nema neophodnog 41. glasa za izbor nove vlade.
Takav stav je, očekivano, naišao na nezadovoljstvo onih koji su, nakon strpljivog čekanja dužeg od dvije godine, računali da će konačno dobiti pripadajući dio izvršne vlasti zarađene na izborima 2020. Zato su Daniloviću prvo zamjerili da radi u korist DPS-a. Potom je Medojević, ponovo, otišao nekoliko koraka naprijed. ,,Izgleda da sam ja problem! Duvanska mafija ne sjedi skrštenih ruku”, objavio je na društvenim mrežama.
,,Ja prezirem podjednako duvansku i svaku drugu mafiju, od zemunske do škaljarske i izborne”, odgovorio je Danilović na prozivke, javno odbacujući mogućnost da njegova Ujedinjena podrži ,,rekonstruisanu ili novu rekonstruisanu” vladu Dritana Abazovića. ,,A ako imaju 41. poslanika neka je sa srećom”.
Još je aktuelni v.d. direktor Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta (imenovala ga Abazovićeva Vlada u oktobru prošle godine) saopštio da je o tom stavu obavijestio premijera (,,prihvatio je i rekao da razumije i da nije lako”) a potom i ostale predstavnike parlamentarne većine, na sastanku koji je održan početkom nedjelje, nakon 60-dnevnog zatišja. ,,Dajem vam riječ da niko nije rekao nijednu riječ prekora, izuzev konstatacije: Dobro…Nije UCG jedina, idemo da tražimo 41. poslanika“, saopštio je Danilović, insistirajući kako su se njegovi sagovornici tek nakon 24 sata sjetili da je ,,izdajnik”. Pa je, dijelom i odgovorio na prozivke.
,,Meni je bilo čudno da je Medojević glasao da bude u nekoj novoj ‘rekonstruisanoj’ Vladi na čijem je čelu Abazović, za kog je do juče govorio da je ‘uzeo 21 milion’ i da je na čelu mafije, te da bi (glavni specijalni tužilac Vladimir) Novović morao da ga uhapsi”, piše u Danilovićevom saopštenju objavljenom u srijedu. Koje je samo pritvrdilo kako avgustovsku većinu na okupu drži samo matematika vlasti. A da su i te veze sve tanje.
Četrdesetorica nijesu gubila vrijeme, pa su sa liderom Forca i poslanikom Genci Nimanbeguoma razgovarali o njegovoj spremnosti da im se priključi u parlamentu i bude taj presudni 41. glas za novu Abazovićevu vladu. Iako su Forca i URA u Ulcinju zajedno dio vladajuće većine, Nimanbegu, prema našim izvorima, nije pokazao spremnost da sličan aranžman zaključi i na držvnom niovu. Preporučio je što brži izlazak na izbore.
Takav odgovor se mogao naslutiti još prije nekoliko dana, kada je premijer Abazović poručio da nova vlada nije njegov prioritet. ,,Ko hoće da sastavi vladu, neka je sastavi, a dok se to ne desi, vlada radi u punom kapacitetu. Ako se nešto promijeni, tu smo da izvršimo primopredaju”, kazao je.
Zanimljivo ja kako Demokrate sve ovo, javno, prate sa priličnom ravnodušnošću. I bez komentara. Trenutno su zauzeti predsjedničkom kampanjom svog lidera Alekse Bečića. Ali, tvrde upućeni, ne žele ni da skroz zatvore vrata potencijalnoj saradnji sa pokretom Evora sad, kome bi formiranje nove vlade najmanje odgovoralo. Produžilo bi njihov vanparlamentarni status, i pored rejtinga koji upućuju da su oni, možda, trenutno i najjača partija anti DPS bloka.
Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme nepovratno curi, to ipak ne znači kako je izvjesno da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Djeluje da se Đukanović koleba sa tom odlukom. Možda je riječ samo o taktici uspavljivanja političkih protivnika, kako oni u predviđenom roku ne bi pronašli kakvo-takvo rješenje koje bi produžilo njihovu vlast u ovom rasporedu snaga. Ili i u DPS-u žele da sačekaju rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora, kako bi dodatno analizirali svoje izborne šanse.
Dok se iza kulisa grozničavo pregovara, samo u jedno možemo biti sigurni: interes građana Crne Gore ostaje u drugom planu.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom