Povežite se sa nama

FOKUS

BITKA ZA ANB: Predsjednik i premijer razmjenjuju fotografije i optužbe, tužilaštvo ćuti

Objavljeno prije

3 godine

na

foto: www.ascg.me

Sukobljene strane se trude da nametnu utisak kako baš oni imaju podršku zapadnih partnera.  Dok u USA i britanskim medijima, vrlo upadljivo, nije bilo ni slova o smjeni šefa jedne obavještajne službe iz zemlje NATO-partnera. ,,Rječito ćutanje”, kažu bolje verzirani

 

Smijenjeni premijer Dritan Abazović krenuo je u obračun sa „predstavnicima Bemaks koalicije“ infiltriranim u njegovu Vladu. Da, kako kaže, otuda zastupaju i brane interese organizovanog kriminala, čiji su interesi ugroženi zapljenama švercovanih cigareta i kokaina. Prvi potez bilo je razrješenje Raška Konjevića, ministra odbrane, sa mjesta koordinatora službi bezbjednosti. Sječa je  nastavljena u Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB).

Parlamentarne partije okupljene oko Mila Đukanovića, čiji su poslanici dali blizu 2/3 glasovi neophodnih za formiranje aktuelne Vlade (i isto toliko za njenu smjenu) insistiraju da je tekući obračun posljedica „neutralisanja malignog uticaja ruske agenture“. I naglašavaju kako su, „prema hijerarhiji krivičnih djela”, ona protiv ustavnog uređenja najviše rangirana.

,,Pomoć projektu velika Rusija i velika Srbija zato su veća krivična djela od organizovanog kriminala”, ustvrdio je ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić  na ovonedjeljnoj sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu.

Akteri se spore čak i o razlozima međusobnog konflikta. Po jednima (DPS, SDP i njihovi saveznici) to je usvajanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, dok drugi (URA, SNP i CIVIS) tvrde da se motivi kriju u pokušaju sprječavanja borbe sa organizovanim kriminalom i korupcijom. Nedavni događaji natjerali su ih, sve skupa, da skinu rukavice.

Prvo je v.d. direktora UPC Rade Milošević podnio ostavku, pet dana nakon što je u tužilaštvu, svu noć, objašnjavao svoju ulogu i saznanja o ,,nestanku” kamiona sa približno 1.000 paketa cigareta zvanično upućenih na spaljivanje u Nikšić (oko 500.000 paklica koje na crnom tržištu vrijede oko miliona eura). Potom je Vlada smijenila v.d. direktora ANB-a Sava Kenteru, na sjednici koja nije održana pred TV kamerama. U međuvremenu je i ministar odbrane ražalovan. Premijeru se nije dopalo to što je sjednicu Biroa za operativnu koordinaciju zakazao deset dana uoči lokalnih izbora, pa ga je smijenio sa mjesta koordinatora službi bezbjednosti. Mjesto u Birou i Vijeću za nacionalnu bezbjednost Konjeviću pripada ,,po službenoj dužnosti”, pa premijer na to nije mogao uticati.

To je Abazovića podstaklo, da ponovi optužbe na račun kolege iz 43. Vlade. ,,Cilj DPS, SDP i Bemaks koalicije jeste da na onom potezu gdje smo ih devastirali 30. avgusta (šverc, kriminal, korupcija – prim. Monitora), oni pokušaju istu stvar da prebace nama na teret“, obrazložio je Abazović.

Mnogi su njegov potez protumačili kao iznuđen odgovor na prethodna dešavanja. Djelovalo je da je Konjević bolje informisan i mnogo lagodnije pozicioniran o aferama ruski špijuni i izgubljeni kamion od Abazovića i Filipa Adžića, ministra unutrašnjih poslova i funkcionera GP URA. Predsjednik SDP-a nije se libio da javnosti, direktno ili u preko medijskih posrednika u formi nezvanično,  predoči pažljivo probrane/selektovane detalje tih događaja kako bi se stekao utisak da premijer i njegova partija sa njima imaju mnogo više veza nego što to žele i mogu da priznaju.

Konjević je tako, dok je akcija bila u toku, ministru Adžiću na sjednici Vlade dobacio da on još ne zna ko su uhapšeni ruski špijuni i da će biti neprijatno iznenađen kad dobije tu informaciju. Slijedila je priča o navodnoj bliskosti jedinog privedenog u toj aferi sa premijerom i njegovom partijom (riječ je o penzionisanom službeniku Ministarstva vanjskih psolava koji je, nakon višednevnog veličanja spektakularne međunarodne akcije, zvanično osumnjičen samo za nedozvoljeno držanje oružja i municije). A završilo se Konjevićevom tvrdnjom da su ljudi iz URA bili ,,u jasnim kontaktima sa kriminalcima” i da su na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost dobili informacije da, što se novootkrivenog šverca cigareta tiče ,,nije u pitanju kamion nego (postoji) indicija da je u ovim performansima Abazovića i Miloševića 90 odsto kontigenta cigareta završavalo u švercu, a svega 10 odsto je spaljivano”.

Abazović je isprva pokušavao pokazati kako je on jednako, ako ne i bolje, informisan o svemu što se dešava. Ubrzo je digao ruke od rasprave i preduzeo, spram ministra odbrane, sve sankcije koje su mu bile na raspolaganju. ,,Nerelevantno je to što on priča… Čovjek stvara politički narativ da bi oprao politički svoj obraz u odnosu na sav kriminal dok je SDP držao kesu DPS-u… Rječnik koji upotrebljava nedostojan je ministra odbrane i pokušaj je urušavanja integriteta Crne Gore”, zaključio je premijer polemiku. Za sada. I prihvatio se posla, kako bi umanjio DPS-SDP uticaj na službe bezbjednosti, a učinjenu štetu stavio pod kontrolu.

„Sad više nije brat Abaz Škaljarac, sad će se pojaviti neka treća grupa. Možda će se pojaviti velika Srbija ili imperijalna Rusija, ali ne dozvoljavam da se politizuje sektor bezbjednosti“, poručio je Abazović. Radeći upravo ono što kaže da nedozvoljava a što, tradicionalno, rade njegovi aktuelni politički oponenti – politizujući sektor bezbjednosti.

Kentera se, očekivano, prvi našao na meti. Sada već bivši v.d. direktora ANB-a na to je mjesto došao iz Atlantskog saveza Crne Gore, gdje je bio predsjednik od 2008. U upravnom odboru te organizacije su Ranko Krivokapić i Milica Pejanović Đurišić, bivša ministarka odbrane i jedan od osnivača DPS-a. To kazuje da od Kentere nijesmo mogli očekivati političku neutralnost, makar ne u onom značenju o kome sada priča premijer.

Ni Kenterini prethodnici nijesu bili gadljivi na moć i politički uticaj. Duško Marković je iz ANB stigao u Vladu i došao do mjesta premijera. Dejan Vukšić, najavljeno je, sa Zdravkom Krivokapićem, priprema stranku. Njegovom prethodniku Dejanu Peruničiću sudi se zbog nezakonitog prisluškivanja – opozicionih političara, novinara, svještenstva SPC-a… sve do glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, u čijem kabinetu su 2020. pronađeni prislušni uređaji.

Bivši rukovodioci UPC-a i ANB-a su razgovarali sa Abazovićem neposredno prije podnošenja ostavke, odnosno smjene. Milošević kaže da je to bila konstruktivna razmjena informacija, i da premijer nije insistirao na njegovoj ostavci. Kentera, naprotiv, tvrdi da mu premijer, sa kojim se sreo nekoliko sati prije smjene na 2BS (To Be Secure – biti bezbjedan) forumu, nije najavio smjenu. Abazović to demantuje. ,,Direktoru ANB-a sam saopštio da ima dva puta – da podnese ostavku ili da bude smijenjen”.

Potom je premijer preciznije pojasnio motive odluke koju je Vlada donijela krajem prošle nedjelje. ,,Određeni ljudi unutar ANB-a pokušavaju da pripreme ili su već pripremili afere u odnosu na neke članove Vlade i neke pripadnike Uprave policije”, rekao je Abazović inisistirajući da time ne misli (,,ne targetira”) na Kenteru. Potom je najavio: ,,Mislim da imenovanje novog direktora ANB-a mora da povuče druge poteze unutar ANB-a i da ne smijemo dozvoliti da Agencija koja je dio bezbjednosnog sektora na bilo koji način pokušava da naruši odnose u drugom dijelu, odnosno Upravi policije”.

Slijedili su i konkretni potezi. Za novog v.d. direktora ANB-a Vlada je imenovala Borisa Bata Milića, dugogodišnjeg službenika ANB-a sa rukovodećim iskustvom. Ne časeći, on je smijenio Miloša Vujisića, jednog od pomoćnika bivšeg direktora, Draga Spičanovića, rukovodioca kontraobavještajne službe u ANB-u i Radovana Ivanovića, načelnika sektora za kontraobavještajne poslove.

Spičanovića je, prethodno, Rade Milošević označio kao osobu povezanu sa švercerima. Pozivajući se na ,,operativne podatke”. Što mogu biti kafanski tračevi ali i ozbiljne sumnje koje nijesu potkrijepljene valjanim dokazima. ,,Drago Spičanović je čovjek za kojeg postoje operativni podaci da je povezan sa švercom cigareta. Povezan je sa Đ. P., jednom od glavnih švercera cigareta u Luci Bar. Nek se vidi ko je s kim kum, blisku vezu imaju Savo Kentera, Drago Spičanović, Đ. P., Raško Konjević, a ne kažem da Konjević ima vezu sa P.”, kazao je Milošević. Poslije je premijer proširio krug političara, novinara, poslovnih ljudi i pripadnika ANB-a koji su se, ,,prema operativnim podacima”, urotili protiv njega i bliskih mu saradnika kako bi štitili švercerske poslove.

Očigledno, Abazović je ubijeđen (baš kao i mnogi drugi) da određene strukture unutar ANB-a povjerljivim informacijama hrane njegove političke protivnike okupljene oko DPS-a. Da li samo njih?

ANB ima informaciju da je, uz pomoć visokog državnog funkcionera, formirana kriminalna grupa koja je, preko ogranka kriminalnog klana iz Tuzi, švercovala cigarete zaplijenjene u Luci Bar, ustvrdio je neki dan Nebojša Medojević. ,,Taj visoki državni funkcioner je od ove kriminalne grupe tražio 300.000 eura po šleperu, ali su se naknadno nagodili na 150.000 eura. Ova grupa je prošvercovala najmanje 20 šlepera, a ovaj funkcioner je dobio tri miliona eura”.

Medojević je pozvao glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića da od ANB-a zatraži obavještenja o švercu. Priliku za skupljanje političkih poena nije propustio ni Andrija Mandić. ,,Danas, kada slušate Abazovića, mnogim ljudima djeluje kao da je otkriveno nešto novo, ali ovo javnost zna dugi niz godina”, kazao je Mandić tokom kontrolnog saslušanja u parlamentu, pozivajući premijera da iskoristi moć i službe koje mu stoje na raspolaganju kako bi otišao korak dalje. ,,Čitava Crna Gora vidi kamione koji voze cigarete, vidi narkotike koji prelivaju na sve strane. Da li je premijer tužilaštvu dostavio valjane dokaze da se ova priča otvori prvi put na valjan način i da se završi”, upitao je Mandić, uz nadu da će odgovore na to pitanje Skupštini ponuditi Novović i v.d. vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović.

Svoje viđenje smjene Sava Kentera ponudio je i Milo Đukanović. ,,On je (Abazović) smatrao da ima pravo da prisvoji bezbjednosni sistem Crne Gore i da prisvoji tužilaštvo i sudstvo koji bi mu poslužili za obračun sa svojim političkim protivnicima”, ocijenio je predsjednik DPS-a i Crne Gore. ,,Ovo što je juče uradio je potez očajnika. Ovo niko ne bi uradio, a svi bi protumačili da se ovim spašava od dalje aktivnosti i istrage ANB-a. Da je imao dovoljno pameti političke podržao bi aktivnosti državnih organa, makar te istrage dovele do bilo kog pojedinca, on je pokazao ovim da se plaši”.

Ali, oni sa malo dužim sjećanjem pamte kako se Đukanović nakon afere S.Č. politički razračunao sa tadašnjim ministrom policije Andrijom Jovićevićem, zamjerajući mu  da je u tom slučaju postupao mimo njegovog znanja i dozvole (Đukanović je u to vrijeme bio predsjednik države). I rječnik uvreda kojim Abazović danas komunicira sa kritičarima iz politike i medija, a pokušava instrumentalizovati ANB i tužilaštvo, podsjeća na nekadašnji rječnik  predsjednik DPS-a.

Te istupe, danas, ne prate prijetnje i fizički/bombaški napadi ,,crnih trojki”. Zato su tu fotografije iz restorana, kafića i sa političkih promocija kojima DPS, SDP i URA potkrijepljuju tvrdnje kako su oni drugi povezani sa pripadnicima kriminalnih klanova (za sada, uglavnom, samo jednoga kotorskog klana – onog koji je u višegodišnjem krvavom ratu pretrpio teže gubitke). Uz najavu da će, ,,uskoro”, javnosti prezentovati nove dokaze za svoje optužbe.

Uporedo, sukobljene strane se  trude da nametnu utisak kako baš oni imaju podršku zapadnih partnera. Dio  ovdašnjih medija dao je  veliki publicitet izjavama diplomata i analitičara koje od ranije prepoznajemo po podršci Đukanoviću, a koji su kritikovali smjene čelnika ANB-a, stavljajući ih u kontekst zaustavljanja borbe protiv malignog ruskog uticaja.

Stvari nijesu tako jednoznačne. Prema onome što su  registrovali novinari Monitora, u USA i britanskim medijima, vrlo upadljivo, nije bilo ni slova o smjeni šefa jedne obavještajne službe iz zemlje NATO-partnera. Zato su izvještavali o Prajdu u Podgorici koji je održan ,,uprkos protivljenju SPC-a”. To je ,,rječito ćutanje”, kažu bolje verzirani, pa ukazuju da na prošlonedjeljnom 2BS forumu koji organizuje Atlantski savez Crne Gore, prvi put za 12 godina, nije bilo posebnog gosta iz SAD. Već ,,samo” ambasadorka Džudi Rajzing Rajnke.

Prema istoj interpretaciji, znakovito je i to što je britanska ambasadorka u Podgorici Karen Medoks prigovorila načinu na koji je smijenjen doskorašnji v.d. direktor ANB-a, ali ne i njegovoj smjeni. Ukoliko su tačne kuloarske priče da je upravo Britanija zemlja čije službe pomažu i nadgledaju crnogorsku borbu protiv šverca cigareta, onda i taj jezik diplomatije dodatno dobija na težini.

Đukanović je, međutim, u pravu kada ukazuje na drugu dimenziju dvogodišnje vladavime nove/stare većine. One koje se tiče borbe protiv DPS-pokroviteljstva nad visokom korupcijom i organizovanim kriminalom u Crnoj Gori. ,,To je bila teza koja je poslužila kao faktor ujedinjenja opozicije nakon tridesetogodišnjih gubitaka. Dvije godine kasnije, nema optužnica protiv bilo koga iz izvršne i zakonodavne vlasti koje je predstavljala DPS”, likuje on.

Dok čekamo politički rasplet, sve više je očiju uprtih u tužilaštvo. U sjenci aktuelne borbe za ANB, ukinut je pritvor Veselinu Vukotiću, Božu Mihailoviću i Dušku Peroviću, bivšim članovima borda Plantaža osumnjičenim za zloupotrtebu položaja. Bliži se i rok za podizanje optužnice protiv Vesne Medenice, a optužnice još nema. Onda na red dolazi tužilački rasplet slučaja Privredni sud i stečajna mafija u kome je pritvoren i tadašnji predsjednik tog suda Blažo Jovanić. Vremena i strpljenja sve je manje. Dok istina sve teže izlazi na vidjelo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

JOANIKIJEV HEROJ I GROMKO ĆUTANJE VLASTI: Šta je njima Pavle Đurišić

Objavljeno prije

7 dana

na

9 Maja, 2025

Objavio:

Narativ istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, koji već tri decenije razvijaju glavni arhijereji SPC i njima bliska srpska državna bezbjednost je prošle subote doživio zenit. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je za heroja i mučenika proglasio Pavla Đurišića. Godinama se na prostoru i MCP i novoformirane Eparhije budimljansko nikšićke  održavaju javni parastosi uz veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Niko od visokih zvaničnika države nije bio voljan ni komentarisati  a kamoli osuditi provokacije Mićovića

 

 

„Obmana se nikada ne iznosi u svom golom, izvitoperenom obliku, jer bi tada, tako ogoljena, odmah bila prepoznata“ napisao je Irinej Lionski, episkop i svetititelj rane hrišćanske crkve s kraja drugog vijeka. „Umjesto toga, ona se lukavo prikriva privlačnim ruhom, kako bi svojim spoljašnjim izgledom neiskusnima djelovala istinitije od same istine” zaključuje Irinej. Narativ istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, koji već tri decenije razvijaju glavni arhijereji Srpske crkve (SPC) i njima bliska srpska državna bezbjednost (BIA), je prošle subote doživio zenit, prikriven zlatnim episkopskim ruhom i krstom. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je služio liturgiju u novoj crkvi na Lijevča Polju, u selu Razboj na sjeveru Bosne. 

Tamo je, kako ga SPC naziva, „sveti sveštenomučenik Joanikije (Lipovac) služio svoju posljednju lirurgiju prije svoga stradanja i stradanja sveštenika i naroda i pripadnika Jugoslavenske vojske u otadžbini  prije 80 godina“.  Uz Joanikija su sasluživali i pakračko – slavonski episkop Jovan Ćulibrk i episkop marčanski Sava (ujedno i vikarni episkop banjalučki). Episkop Jovan je poznat po tome što mu je Sinod SPC-a zabranio da dovodi u pitanje (i naučno ispita) četničko-komunističku brojku o navodnih 700 hiljada stradalih Srba u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Episkop Sava je ranije bio šef kabineta patrijarha Porfirija Perića koji je na vaskršnji utorak izvršio podaničko poklonjenje u Kremlju  Vladimiru Putinu i njegovom kolegi iz bogoboračkog KGB-a (ujedno i ruskom patrijarhu) Kirilu Gunđajevu.

U besjedi nakon liturgije, Joanikije je poručio da se obilježava 80 godina od stradanja njegovog prethodnika Joanikija Lipovca i hiljada ljudi koji su „bježali ispred komunističkog noža i ispred zločinaca“ koji su „napunili jame po Crnoj Gori“. Po Joanikiju oni su „bili ponajviše krivi zato što su srušili nacističku tvorevinu Nezavisnu državu Crnu Goru pod Musolinijevom Italijom“ koja je „opstala jedan dan“. Tu tvorevinu su srušili „oficiri kraljevske jugoslovenske vojske u otadžbini, a istaknuta ličnost među njima po svome junaštvu i nepobjedivom karakteru bio je Pavle Đurišić koga pominjemo kao prvoga“. Dodao je ime i vojvode Petra Baćovića i njegovu „ujediniteljsku ulogu 1918.,“ kada je Crna Gora u krvi i plamenu nestala. Joanikije je podsjetio na riječi svog prethodnika, prijatelja nacista Joanikija Lipovca koji je 1943. prorekao da „ako komunisti pobijede…ubiće dušu našem narodu, crkve će zatvoriti…“.

Joanikije Mićović namjerno ne pominje je da je u stvaranju „nacističke tvorevine“ Crne Gore učestvovao mitropolit Joanikije Lipovac. Tadašnjem crnogorskom mitropolitu je sa desne strane na Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. organizovanom od strane italijanskih fašista, sjedio „zloglasni Sekula Drljević“ kako ga je sadašnji Joanikije nazvao u subotnjoj besjedi. SPC je dugo negirala da je Lipovac učestvovao u Petrovdanskom saboru tvrdeći da je on to odbio. Nakon što su prije desetak godina objavljene fotografije sa Sabora iz arhive italijanskog Ministarstva inostranih poslova u Rimu, vrh SPC-a je samo utihnuo na tu temu bez riječi kajanja i izvinjenja.   

Mitropolit Joanikije je posebno uzdignuo Đurišića, „čije se junaštvo (na Lijevča Polju) može porediti sa junaštvom Pavla Orovića“. Pomenuo je „težak položaj u kojem se našao veliki junak Pavle Đurišić, koji u tom trenutku ima narod, nejač, bolesnike i ranjenike…čije živote štiti“. „Sva muka narodna je pala na njegova pleća“ pa je morao pregovarati sa Drljevićem  koji ga je „izdao“ reče mitropolit.  Sekula Drljević je „takvog junaka prelastio“ kazao je Joanikije  i  dodao da je Đurišić „mislio da po svaku cijenu spasi narod, nejač, žene, djecu i starce koji su sa njim krenuli“. „Kako je (Pavle) završio ne zna se, niti će se znati“ zaključio je Joanikije.

Da će se doći do ove ana-kajafovske tačke svijesti, moglo se pretpostaviti na vaskršnji utorak, kada  je Porfirije u Kremlju davao izjave lojalnosti ruskom državnom i crkvenom rukovodstvu. Crnogorski mitropolit je tog utorka u crkvi Svetog arhangela Mihaila u Doljanima „osveštao jasenovački krst” koji je Jovan Ćulibrk poklonio. Joanikije je iskoristio jasenovačku tragediju i desetine hiljada nevino postradalih u tom sistemu logora, da u prisustvu Andrije Mandića i srbijanskog ambasadora (bivšeg direktora BIA-a) Nebojše Rodića, veliča Pavla Đurišića. “Mnogi će reći – nema Crna Gora nikakve veze sa Jasenovcem… a ima itekako”,  kazao je. I  nastavio:  “Onaj koga optužuju da je bio saradnik okupatora…. zaštitio je nejač srpsku od saradnika okupatora da ih ne pokolju, Pavle Đurišić, komandant četnički, odnosno komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini“ koji je takođe likvidiran u Jasenovcu.  

O „velikom junaštvu Pavla Đurišića“ najbolje govore njegovi izvještaji svom komandantu Draži Mihailoviću u kojima  se februara 1943. godine hvali da su njegove jedinice pobile 8000 muslimanskih žena, djeca i staraca u Sandžaku u kampanji uništenja muslimanskog življa  bez obzira na pol i uzrast. O tim i drugim zločinima širom Jugoslavije je puno pisano uprkos pokušajima revizionista da dovedu u pitanje četnička dokumenta koja nije ni Draža Mihailović negirao na svom suđenju. Četnički izvještaji iz zime i proljeća 1945. kada se Đurišić povlačio prema Sloveniji kroz sjevernu Bosnu, dovode u pitanje istinitost maltene svake riječi koju je Joanikije izgovorio u Razboju.

Đurišić je rane 1945., otkazao poslušnost i Draži Mihailoviću i  kralju Petru II Karađorđeviću i sklopio  sporazum sa Drljevićem koji je bio u prijateljskim odnosima s ustaškim režimom u Zagrebu. Po sporazumu njegovi četnici su trebali postati Crnogorska narodna vojska i priznati Drljevićevo Crnogorsko državno vijeće  u Zagrebu, dok je Đurišić trebao ostati operativni komandant. Međutim, Đurišić je izigrao dogovor i krenuo u probijanje sjeverozapadnom Bosnom radi spajanja sa četnicima i nacistima u Sloveniji. Pri tome njegovi su poklali oko 500 katolika i muslimana u selima Junuzovci i Donja Dolina prije nego su razbijeni i zarobljeni od strane vojnih snaga NDH na Lijevča Polju. Prije toga ustaški izvori navode da je Đurišića napustilo preko 5000 prisilno mobiliziranih Crnogoraca. Đurišićevu rulju je i Draža Mihailović nazvao „vašarom bez borbene vrednosti“. Za Joanikija su oni bili „prekaljeni borci i vitezovi“. Iz izvještaja drugih četničkih komandanata lojalnih Draži, navodilo se da su Đurišićeve jedinice vršile nasilja i pljačke nad lokalnim bosanskim Srbima i prijetile im pokoljem ako ne slušaju njihove naredbe. Draža Mihailović tada piše:  „Obrazovaću od svih komandanta srbijanskih trupa Ravnogorski sud, koji će sve ovo pretresti i utvrditi, na osnovu čega će Pavla Đurišića lišiti čina i oglasiti za izdajnika”.

Dražu su preduhitrile ustaše i presudile Đurišiću i grupi od oko 150-tak najtvrdokornijih koljača na svoj način u Jasenovcu po iskazu ustaše Ljube Miloša nakon rata. Ostali  narod, pretežno Crnogorci, propušteni su kroz Slavoniju i Zagreb bez problema.

Joanikijeva hagiografija nacističkih kolaboracionista i zločinaca je ciljano pripremana godinama uz pomoć zvanične Srbije koja je abolirala kolaboracionistički pokret. Godinama se na prostoru i crnogorske Mitropolije i novoformirane Eparhije budimljansko nikšićke (otkinute od Mitropolije u maju 2001. – pokriva 52 odsto teritorije Crne Gore) održavaju javni parastosi uz sve slobodnije veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata i podsticanje podjela u društvu. Tome doprinosi i glasno ćutanje i tužilaštva i crnogorskih svjetovnih vlasti.

Nakon subotnje liturgije na Lijevča Polju niko od zvaničnika države nije bio voljan ni komentarisati  a kamoli osuditi provokacije Mićovića koji se krio iza blještave mitropolitske odore i krsta. Predsjednik Jakov Milatović do sada nije izustio ni riječ. Premijer Milojko Spajić se nevoljno glasnuo  kada je direktno upitan o Mićovićevoj besjedi. „Sve izjave koje imaju potencijal da pojačaju već izražene podjele u Crnoj Gori apsolutno ne podržavam i mislim da im nije mjesto u modernoj Crnoj Gori“, rekao je.  Vučićevski blok partija (NSD-DNP-SNP) u vladajućoj koaliciji nije želio odgovoriti medijima. Demokrate CG su Vijestima odgovorile da „ne komentarišu stavove vjerskih zajednica“, i da to nijesu radili ni ranije „duboko poštuju princip odvojenosti vjerskih i državnih struktura“. Kao da vjerska odora štiti od odgovornosti za svako nepočinstvo. Predsjednica Asocijacije žena PES-a Jovana Dragović je izjavila za TV Vijesti da „podjele na partizane i četnike nakon 80 godina mogu odgovarati samo onima koji su 30 godina vladali na tim podjelama“. DPS i URA su osudili izjave Joanikija kao i predstavnici bošnjačkog naroda.

Dan poslije Spajićeve izjave je osvanuo tekst na portalu IN4S sveštenika Eparhije budimljansko nikšićke Ognjena Femića. Femić je od ranije poznat po govoru mržnje prema vlastitoj zemlji i crnogorskom narodu. U tekstu naslovljenom Svi smo mi Pavle Đurišić,  on je nastavio elegiju koljačima i iznio niz neistina. Uz komentar: „Stiče se utisak da ova država postoji samo zato što se i dalje sudi četnicima… Jer inače ne bi imala svoj smisao postojanja“,  Femić zaključuje da će samo u preobraženoj Crnoj Gori „i ovaj Pavle iz Drugog rata biti slavljen kao veliki borac, narodni heroj i mučenik i tada mu se više neće suditi“.

Nema naznaka da će se pravosuđe pozabaviti kampanjom vrha SPC-a i srbijanske UDBA-e na podsticanju razdora i mržnje u Crnoj Gori. Ćutanje crnogorske vlasti  samo će ohrabriti podjele u ionako unakaženom crnogorskom društvu i državi.  

Jovo MARTINOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVI MAJ U ZEMLJI UHLJEBA: Sve živo počiva

Objavljeno prije

2 sedmice

na

1 Maja, 2025

Objavio:

Između dva praznika rada, upozoravaju sindiklaci, posebno je ugroženo pravo na štrajk. Srećom po vlast, štrajkova nešto i nema. Dok se broj zaposlenih smanjuje, a u sezoni uvozimo radnu snagu, jedino raste – državna uprava

 

 

Prošli Prvi maj  proslavili smo  uz nadu da će vlast ispuniti svoja predizborna obećanja o povećanju plata i sedmočasovnom radnom vremenu. Skor je – pola. Plate su povećane a sedam sati rada još ćemo sačekati.

Od oktobra prošle godine poslodavci su u obavezi da obračunaju zarade u skladu sa izmjenama zakona iz programa Evropa sad 2 i Opštim kolektivnim ugovorom.

,,Prvi maj crnogorski radnici i radnice dočekuju sa značajno većom minimalnom zaradom i većom prosječnom zaradom u odnosu na prošlogodišnji praznik rada. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je do povećanja minimalne, pa samim tim i prosječne zarade, došlo usljed političke volje, odnosno ispunjenjem predizbornih političkih obećanja, a ne kroz socijalni dijalog’’, kaže za Monitor Ivana Mihajlović iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore(USSCG).

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 319 000  aktivnog stanovništva, od kojih je 282 000  ili 88,6 odsto zaposlenih. I pored povećanja, platu  ispod 700 eura u Crnoj Gori prima skoro jedna trećina zaposlenih –  oko 90.000. Čak dvije trećine prima manju zaradu od prosječne. A za potrošačku korpu, sindikalnu koja je bliža realnosti od Monstatove, potrebne su dvije prosječne plate.

Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal 2025. godine, za četvoročlanu porodicu, iznosi 2.000 eura.

,,Činjenica je da je standard zaposlenih i građana/iki ugrožen jer troškovi života rastu brže nego zarade’’, naglašava Ivana Mihajlović. To potvrđuje i podatak  da je potrošačka korpa u odnosu na kraj prošle godine povećana za 30 eura, a čak za 100 eura u odnosu na prvi kvartal 2024. godine.

Vlada je najavila produžetak akcije Limitirane cijene od 15. maja. Da se preživi.

,,Prosječna plata u Crnoj Gori dva mjeseca uzastopno pada (bila je 1.012, pa 1.004, a u februaru 1.002 eura), broj zaposlenih se smanjuje umjesto da raste, dok je deficit Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO) iznad 120 miliona eura”, oslikao je nedavno stanje direktor Fideliti konsaltinga Miloš Vuković.

I dok se broj zaposlenih smanjuje, u sezoni uvozimo radnu snagu. I pored višegodišnjih obećanja tek sada, pred početak turističke sezone, pri kraju je donošenje Zakona o stalnom sezoncu. ,,Donošenje zakona o stalnom sezoncu uslovljeno je potrebom pravnog regulisanja statusa zaposlenih na sezonskim poslovima u sektorima kao što su turizam, ugostiteljstvo, trgovina, građevinarstvo i poljoprivreda”, saopšteno je iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga.

Od sezonskog, svakako je primamljivljiji stalni posao u državnoj upravi. Prema dostupnim podacima broj zaposlenih u javnoj upravi i državnim preduzećima povećao se za više od pet hiljada od 2020. do kraja 2023. godine, dok se lokalna samouprava od  2017. do 2023. uvećala za više od tri i po hiljade.

Svaki peti zaposleni radi u državnoj upravi, odnosno platu prima iz državnog ili lokalnog budžeta. Prema podacima Ministarstvo javne uprave, u decembru 2024. godine u državnoj upravi bilo je zaposleno 47.284 ljudi, dok je na lokalnom nivou taj broj iznosio 7.092. To znači da u javnoj upravi radi gotovo 55.000 ljudi.

Premijer Milojko Spajić je još prije par mjeseci najavio da Vlada planirada otpusti 20 odsto radnika u javnoj upravi. Predlog rješenja su već dva puta slali Evropskoj komisiji (EK) – što je odbijeno. On je naglasio da je laž da je nastavljeno partijsko zapošljavanje, te da se ukupan broj zaposlenih u državnoj upravi smanjio za 150 od novembra 2023. do istog mjeseca prošle godine!

Za zaposlene u javnoj upravi budžet raste iz godine u godinu. Prema analizi Instituta Alternativa, kada je vlada DPS premijera Duška Markovića počela mandat 2016. godine, bruto zarade zapošljenih na državnom nivou godišnje su iznosile 422 miliona, a u posljednjoj godini mandata – 2020. skoro pola milijarde.Nova vlast je 2021. povećala ove izdatke na 535 miliona eura, da bi u prošloj godini ta cifra dostigla rekordnih 643 miliona eura.

,,Nepostojanje jednakih šansi i mogućnosti, posebno u pogledu zapošljavanja, ostaje jedan od najevidentnijih problema sa kojima se tržište rada suočava. Isto je posebno izraženo u javnom sektoru, gdje politička i partijska pripadnost diktiraju trend zapošljavanja, a u drugi plan se stavlja profesionalizacija i optimizacija javne uprave’’, ističe Mihajlović.

Konstanta je i diskriminacija.

,,Armija naših građana/ki koji su decenijama angažovani po prekarnim ugovorima (ugovorima o djelu; privremenim i povremenim poslovima i dr.) na sistematizovanim radnim mijestima dočekuju i ovogodišnji praznik rada, bez nade da će donosioci odluka preduzeti bilo kakav korak ka rješavanju njihovog radnog statusa, uprkos inicijativi USSCG koja datira od 2015. godine i koja je aktuelna i danas. Značajan broj ovih lica angažovan je u organima državne uprave gdje se država pojavljuje u ulozi poslodavca. Takava je slika koju Država kao najveći poslodavac šalje privatnom sektoru“, kaže Mihajlović. Ona dodaje da ništa manji problem predstavlja  klasična i sveprisutna zloupotreba instituta rada na određeno vrijeme. „Koji bi trebalo da bude izuzetak, a ne pravilo’’.

Podaci Zavoda za zapošljavanje (ZZZCG)  pokazuju da je od ukupno 6.742 oglašenih slobodnih radnih mjesta u periodu od početka ove godine do 31. marta 2025. godine, njih 5.994 oglašeno je na određeno, a svega 748 na neodređeno vrijeme.

Mihajlović upozorava da je nedostatak ravnoteže između privatnog i poslovnog života i dalje  ključni izazov zaposlenih u Crnoj Gori, budući da prekovremeni rad i dalje ostaje pravilo, a ne izuzetak. „Primoranost značajnog broja zaposlenih da rade dopunske poslove radi obezbjeđivanja pristojne egzistencije dodatno osujećuje mogućnost postizanja naprijed pomenute ravnoteže“,  ističe ona.

Nije mnogo boljhe ni sa opštim pravima radnika. Pa tako i ovaj 1. maj zaposleni u bankarskom, trgovinskom, medijskom, drvoprerađivačkom i brojnim drugim sektorima dočekuju bez granskih kolektivnih ugovora, a zanemarljiv je i dalje broj onih kolektiva u ovim sektorima koji posjeduju pojedinačne kolektivne ugovore.

Podaci ZZZCG govore o zapostavljanju sjevera. Tako je na kraju prošle godine najviše nezaposlenih, u odnosu na ukupan broj stanovnika, zabilježeno u Andrijevici, Rožajama i Plavu, gdje oko 20 odsto stanovnika nema posao. Na jugu je drugačije. U Kotoru krajem prošle godine na Birou rada je bilo svega 218 ljudi, oko jedan odsto ukupne populacije. U Tivtu od 16,34 hiljade stanovnika 240 nema posao.U Herceg Novom je 411 nezaposlenih od 31,47 hiljada stanovnika.

U Podgorici, u kojoj se grade stanovi i doseljava se, bez posla je 5,62 hiljade stanovnika od ukupno 180,19 hiljada.

U procesu izmjena i dopuna trenutno je nekoliko ključnih zakona:  Zakon o radu, Zakon o štrajku, Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova, Zakon o Fondu rada, Zakon o stalnom sezoncu, a očekuje se početak pregovora o produženju važenja Opšteg kolektivnog ugovora ili zaključivanje novog.

,,Možda kao nikada ranije, u periodu između dva međunarodna praznika rada, napadnuto je pravo na štrajk kao ključnog, legitimnog, oblika sindikalne i radničke borbe posebno u situacijama kada socijalni dijalog izostaje“, kaže Mihajlović.

Srećom, po vlast, štrajkova nešto i nema. Sporna radnička pitanja iz prethodnog perioda rješavaju se sporo ali temeljno. Tako je, između dva praznika rada, za preko 700 radnika bivše Košute država isplatila zaostale zarade. Nakon trideset godina od uvođenja stečaja u ovoj cetinjskoj fabrici.

 

I dalje neophodno braniti tri osmice

Ivana Mihajlović iz Unije sslobodnih sindikata upozorava da  vještačka inteligencija i digitalizacija neviđenom brzinom mijenjaju svijet rada, te da rad u tzv. digitalnom dobu doprinosi brisanju granice između privatnog i profesionalnog života dok se isto pokušava predstaviti kao fleksibilizacija u interesu zaposlenih.

,,Dakle, danas je i dalje neophodno braniti tzv „tri osmice“ za koje su, plativši to velikim žrtvama, izborili radnici i radnice davne 1886. godine”.

Da podsjetimo: davne 1886. godine u Čikagu je tadašnja radnička klasa prvog i drugog maja izašla na ulice demonstrirajući i tražeći osmočasovno radno vrijeme. Čuvena je i krilatica koja je najbolje oslikavala borbu za radnička prava – „Osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja”. Krajem 19. vijeka radnici su imali jako male nadnice, radili su između 12 i 18 sati, a većina njih je bila na ivici siromaštva i bijede

 

U medijima zarade ispod državnog nivoa

,,Zarade se sporadično i povećavaju, češće odlukama na državnom nivou, pa se moraju i u medijima usklađivati, nego što je to odluka na nivou neke redakcije, ali generalno boljitka nema jer inflacija ‘pojede’ ta povećanja i i dalje je prosjek zarade u novinarstvu ispod onoga na državnom nivou”, kaže za Monitor Marijana Camović Veličković.

Ona navodi da su lokalni javni emiteri uskladili zarade sa programom Evropa sad 2 i da sada gotovo svi zaposleni koji imaju srednji stepen obrazovanja primaju 600 eura, a visokobrazovani 800 eura.

,,U javnom servisu postoji određeno gradiranje u skladu sa njihovim Kolektivnim ugovorom ali slična je situacija i tu je preosjek na novou medija blizu državnog ali problem je što se do tog prosjeka dolazi zahvaljujući ogromnim zaradama i dodacima na zaradu onih koji su na rukovodećim pozicijama, dok ‘obični’ zaposeni ne primaju ni blizu tog prosjeka. U privatnim medijima ima najviše oscilacija u zaradama ali većina zaposlenih ipak prima zarade manje od državnog prosjeka. Sve to naravno da nije ni dovoljno ni motivišuće”, zaključuje Camović Veličković.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

Objavljeno prije

3 sedmice

na

25 Aprila, 2025

Objavio:

Sve ovo oko Sporazuma i budućih investitora iz UAE moglo je biti  drugačije, bolje i lakše, samo kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ

 

 

Skupština Crne Gore usvojila je Zakone kojima su potvrđeni sporazumi Vlada Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) o ekonomskoj saradnji,  u oblasti turizma i razvoja nekretnina.

Sporazum su podržali poslanici partija koje predvode Milojko Spajić (PES), Aleksa Bečić (Demokrate), Andrija Mandić (NSD) i Ervin Ibrahimović (BS). Milan Knežević i njegov poslanički kub (NDP) bili su uzdržani, poslanici nacionalnih partija Albanaca i Hrvata bili su protiv, baš kao URA i Boris Mugoša (SD). Poslanici DPS nijesu bili u sali kada se glasalo. Da se bolje vidi ko je bio za, objašnjavaju.

Dobro upućeni zli jezici danima su najavljivali uzdržanost najjače opozicione partije. Razlog je, tvrde, lična zainteresovanost počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića za budući angažman investitora iz UAE. I njihove projekte koji, prema usvojenim Sporazumima, mogu biti finansirani sopstvenim sredstvima investitora, „bankarskim kreditima, ili kreditima od povezanih strana ili akcionara, prodajom, prethodnom prodajom, prihodima od ulaganja treće strane…“.

To znači da će biti teško ući u trag stvarnim izvorima novca za finasiranje dva projekta predviđena Sporazumom o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Jedan na jugu a drugi na sjeveru Crne Gore. Ali, da taj dio priče ostavimo za vrijeme kada pred nas dođu konkretni ugovori o  poslovima koji se, za sada, samo najavljuju. Pošto bi, opet prema najavama dobro obaviještenih, prvi posao („južni“) mogao krenuti ka realizaciji već narednog mjeseca.

Vratimo se, za sada, Sporazumima koji su u utorak potvrđeni u Skupštini u formi Zakona. Postajući, tako, „sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka“ koji „imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva“ (Ustav Crne Gore, član 9).

Samo će Ustav biti „stariji“ od Sporazuma koji su usaglašeni za pola sata, na tzv. telefonskoj sjednici Vlade, a onda usvojeni u formi zakona, bez javne rasprave, i uz zamjerke poslanika vladajuće koalicije (PES) na kvalitet prevoda na crnogorski jezik („odrađen nestručno“). Moguće je, znači, da između verzije koju je usvojena u parlamentu i zvanične verzije Sporazuma na engleskom jeziku, postoje i neke vrlo bitne razlike koje bi nas, u nekom neželjenom scenariju, mogle skupo koštati.

Ostalo je i nejasno kako se rješavaju eventualni nesporazumi između Crne Gore i investitora (entiteta, po slovu Sporazuma) koje će nam poslati Vlada UAE. „Bilo koji nesporazum između Strana ugovornica koji proističe iz tumačenja i primjene ovog Sporazuma ili dodatnih sporazuma i protokola biće prijateljski rješavan konsultacijama ili pregovorima između zvaničnika Mješovite komisije/Komiteta za ekonomsku saradnju (nije preciziran kada i kako će ona biti formirana – prim. Monitora). Ukoliko pregovori ne uspiju, predmet spora ili tumačenja biće riješen kroz konsultacije diplomatskim kanalima…“, navodi se u Sporazumu o ekonomskoj saradnji Vlada Crne Gore i UAE. Šta biva ako diplomatija ne uspije – ne zna se.

Konfuziju pojačava sadržaj drugog Sporazuma (o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina). U prvom dijelu teksta piše kako Vlada Emirata garantuje za investitore (entitete) koje predloži za realizaciju projekata u Crnoj Gori. Onda, nekoliko pasusa niže, stoji da „UAE neće biti predmet bilo kakvih mehanizama za rješavanje sporova predviđenih ugovorima, programima i sporazumima zaključenim između Emirata i Vlade Crne Gore“. Šta onda, tačno, partneri iz Abu Dabija garantuju Crnoj Gori?

Ili su garancije tražene, i dobijene, samo od strane vlasti u Podgorici. Poput one da se u poslovima zaključenim po osnovu ovih Sporazuma, a ta lista će se prema Spajićevim najavama poprilično produžiti, neće primjenjivati (antikoruptivne) odredbe Zakona o javnim nabavkama, procedure o javnim tenderima ili bilo koji drugi postupci javnog nadmetanja.

Pride, država je dužna da investitoru obezbijedi zemljište za realizaciju projekta, a to mora uraditi odričući se, unaprijed, „procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine“.

Sporazum predviđa i da će svi  poslovi sa entitetima iz UAE imati status „strateških projekata od javnog interesa“.

Nije pojašnjeno zašto bi privatna gradnja stanova za prodaju, na zemljištu koje je obezbijedila Vlada, (uz pripadajuću infrastrukturu – vodu, struju, kanalizaciju, telekomunikacije, puteve…) imala status projekta od javnog interesa. To pitanje su,  pored mnogih drugih, problematizovali iz Agencije za sprječavanje korupcije (ASK). Podsjetili su na definiciju iz Zakona, prema kojoj je javni interes „materijalni i nematerijalni interes za dobro i prosperitet svih građana pod jednakim uslovima“. Zamjerili su Vladi  to što se nije preciznije odredila prema investicijama koje bi mogle dobiti takav status. Uz pripadajuće benefite.

ASK problematizuje i tvrdnje ovdašnjih zvaničnika da država neće prodavati zemljište za projekte, već će ga dati u dugoročni zakup (99 godina). Zato Vladi sugerišu da obrati pažnju na član 171 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, kojim je propisano da „na urbanističkoj parceli na kojoj je stambena zgrada izgrađena, vlasnici posebnih djelova imaju zajedničku nedjeljivu cjelinu“.

Dakle,  Crna Gora nakon 99 godina izdavanja u zakup neće moći da u svoj posjed povrati zemljište na kome će se graditi stanovi, hoteli, restorani…. Samo što će njegovu vrijednost, kroz cijenu nekretnina, naplatiti neko drugi. Uostalom, kako je primijetio neko od  kritičara tog dijela Sporazuma, „zemljište nije tepih“, pa da sa njega otresete mrve i tako ga vratite u pređašnje stanje.

Usvojeni Sporazumi mogu imati elemente državne pomoći, zbog čega je Vlada, prije njihovog potpisivanja, morala konsultovati Agenciju za zaštitu konkurencije, smatra Dragan Damjanović, predsjednik Savjeta Agencije.

„S obzirom da nije ispoštovan ovaj korak, Savjet Agencije će dati precizne instrukcije stručnim službama i kroz postupak predispitnih radnji prikupiti svu neophodnu dokumentaciju za eventualno pokretanje postupka naknadne kontrole“, navodi Damjanović podsjećajući nadležne iz izvršne i zakonodavne vlasti „da bi pokretanje postupka naknadne kontrole dovelo do zaustavljanja svih procedura na planu sprovođenja Sporazuma sa UAE, sve do konačnog mišljenja Agencije“.

Umjesto zvaničnika vlasti na to je odgovorio Predrag Zečević, novinar i ekonomski analitičar blizak premijeru Spajiću. Po njegovom sudu, primjedbe AZK su neutemeljene. „Vlada je uradila ono što joj je Ustavom i zakonom dozvoljeno: potpisala je sporazum koji obavezuje obje strane, uz naknadnu kontrolu zakonitosti svake pojedinačne mjere koja iz njega proistekne. U krajnjem, o validnosti sporazuma odlučuje Skupština, a ne Agencija.“

Sličan optimizam provijava i iz izjava državnih zvaničnika koji su slijedili premijerovo ubrzanje u trci za investcijima. Kojih, usput pomenimo, skoro da nema od smjene vlasti 2020.

„Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa UAE u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU“, tvrdi ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.

„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, u skladu su sa principima transparentnosti i konkurencije i zakonom propisanim procedurama javnih nabavki“.

Da je neko, van Vlade, vidio te analize – bilo bi svima lakše. Ovako, sumnja da oni ne postoje nije odagnana.

Koalicija organizacija  civilnog društva iz Crne Gore obratila se  Evropskoj komisiji, izražavajući zabrinutost zbog potpisanih sporazuma.

„Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina omogućava sprovođenje velikih investicionih projekata putem direktnih pregovora s investitorima bez primjene transparentnih i nediskriminatornih procedura javnih nabavki. To je u direktnoj suprotnosti sa principima jednakog tretmana svih tržišnih učesnika, kako je propisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Crne Gore i EU“, navodi se u njihovom pismu EK. „Ovaj sporazum otvara vrata preferencijalnom tretmanu investitora iz UAE, narušavanju fer konkurencije i potencijalno nezakonito državnoj pomoći, što je zabranjeno zakonima EU o konkurenciji. Još alarmantnije, sporazum uključuje odredbe o prilagođavanju nacionalnog zakonodavstva potrebama specifičnih investicionih projekata i investitora — pristup koji ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom“.

Odgovor čekamo. U međuvremenu, parlament je ignorisao preporuku predsjednika države Jakova Milatovića da se o sporazumima sa UAE ne izjašnjava prije mišljenja zvaničnog Brisela. Milatović sada ima opciju da ne potpiše zakone usvojene u utorak. Iz iskustva znamo da će se, tako, konačna odluka samo prolongirati za 30-tak dana.

Sudeći po najavama, slijedi i nastavak građanskih protesta protiv takvog načina privlačenja investitora i investicija.

Sve bi to, možda, bilo drugačije, bolje i lakše kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. Tamo je sud partije važniji od prava i pravde. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo