Povežite se sa nama

FOKUS

BITKA ZA ANB: Predsjednik i premijer razmjenjuju fotografije i optužbe, tužilaštvo ćuti

Objavljeno prije

na

Sukobljene strane se trude da nametnu utisak kako baš oni imaju podršku zapadnih partnera.  Dok u USA i britanskim medijima, vrlo upadljivo, nije bilo ni slova o smjeni šefa jedne obavještajne službe iz zemlje NATO-partnera. ,,Rječito ćutanje”, kažu bolje verzirani

 

Smijenjeni premijer Dritan Abazović krenuo je u obračun sa „predstavnicima Bemaks koalicije“ infiltriranim u njegovu Vladu. Da, kako kaže, otuda zastupaju i brane interese organizovanog kriminala, čiji su interesi ugroženi zapljenama švercovanih cigareta i kokaina. Prvi potez bilo je razrješenje Raška Konjevića, ministra odbrane, sa mjesta koordinatora službi bezbjednosti. Sječa je  nastavljena u Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB).

Parlamentarne partije okupljene oko Mila Đukanovića, čiji su poslanici dali blizu 2/3 glasovi neophodnih za formiranje aktuelne Vlade (i isto toliko za njenu smjenu) insistiraju da je tekući obračun posljedica „neutralisanja malignog uticaja ruske agenture“. I naglašavaju kako su, „prema hijerarhiji krivičnih djela”, ona protiv ustavnog uređenja najviše rangirana.

,,Pomoć projektu velika Rusija i velika Srbija zato su veća krivična djela od organizovanog kriminala”, ustvrdio je ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić  na ovonedjeljnoj sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu.

Akteri se spore čak i o razlozima međusobnog konflikta. Po jednima (DPS, SDP i njihovi saveznici) to je usvajanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, dok drugi (URA, SNP i CIVIS) tvrde da se motivi kriju u pokušaju sprječavanja borbe sa organizovanim kriminalom i korupcijom. Nedavni događaji natjerali su ih, sve skupa, da skinu rukavice.

Prvo je v.d. direktora UPC Rade Milošević podnio ostavku, pet dana nakon što je u tužilaštvu, svu noć, objašnjavao svoju ulogu i saznanja o ,,nestanku” kamiona sa približno 1.000 paketa cigareta zvanično upućenih na spaljivanje u Nikšić (oko 500.000 paklica koje na crnom tržištu vrijede oko miliona eura). Potom je Vlada smijenila v.d. direktora ANB-a Sava Kenteru, na sjednici koja nije održana pred TV kamerama. U međuvremenu je i ministar odbrane ražalovan. Premijeru se nije dopalo to što je sjednicu Biroa za operativnu koordinaciju zakazao deset dana uoči lokalnih izbora, pa ga je smijenio sa mjesta koordinatora službi bezbjednosti. Mjesto u Birou i Vijeću za nacionalnu bezbjednost Konjeviću pripada ,,po službenoj dužnosti”, pa premijer na to nije mogao uticati.

To je Abazovića podstaklo, da ponovi optužbe na račun kolege iz 43. Vlade. ,,Cilj DPS, SDP i Bemaks koalicije jeste da na onom potezu gdje smo ih devastirali 30. avgusta (šverc, kriminal, korupcija – prim. Monitora), oni pokušaju istu stvar da prebace nama na teret“, obrazložio je Abazović.

Mnogi su njegov potez protumačili kao iznuđen odgovor na prethodna dešavanja. Djelovalo je da je Konjević bolje informisan i mnogo lagodnije pozicioniran o aferama ruski špijuni i izgubljeni kamion od Abazovića i Filipa Adžića, ministra unutrašnjih poslova i funkcionera GP URA. Predsjednik SDP-a nije se libio da javnosti, direktno ili u preko medijskih posrednika u formi nezvanično,  predoči pažljivo probrane/selektovane detalje tih događaja kako bi se stekao utisak da premijer i njegova partija sa njima imaju mnogo više veza nego što to žele i mogu da priznaju.

Konjević je tako, dok je akcija bila u toku, ministru Adžiću na sjednici Vlade dobacio da on još ne zna ko su uhapšeni ruski špijuni i da će biti neprijatno iznenađen kad dobije tu informaciju. Slijedila je priča o navodnoj bliskosti jedinog privedenog u toj aferi sa premijerom i njegovom partijom (riječ je o penzionisanom službeniku Ministarstva vanjskih psolava koji je, nakon višednevnog veličanja spektakularne međunarodne akcije, zvanično osumnjičen samo za nedozvoljeno držanje oružja i municije). A završilo se Konjevićevom tvrdnjom da su ljudi iz URA bili ,,u jasnim kontaktima sa kriminalcima” i da su na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost dobili informacije da, što se novootkrivenog šverca cigareta tiče ,,nije u pitanju kamion nego (postoji) indicija da je u ovim performansima Abazovića i Miloševića 90 odsto kontigenta cigareta završavalo u švercu, a svega 10 odsto je spaljivano”.

Abazović je isprva pokušavao pokazati kako je on jednako, ako ne i bolje, informisan o svemu što se dešava. Ubrzo je digao ruke od rasprave i preduzeo, spram ministra odbrane, sve sankcije koje su mu bile na raspolaganju. ,,Nerelevantno je to što on priča… Čovjek stvara politički narativ da bi oprao politički svoj obraz u odnosu na sav kriminal dok je SDP držao kesu DPS-u… Rječnik koji upotrebljava nedostojan je ministra odbrane i pokušaj je urušavanja integriteta Crne Gore”, zaključio je premijer polemiku. Za sada. I prihvatio se posla, kako bi umanjio DPS-SDP uticaj na službe bezbjednosti, a učinjenu štetu stavio pod kontrolu.

„Sad više nije brat Abaz Škaljarac, sad će se pojaviti neka treća grupa. Možda će se pojaviti velika Srbija ili imperijalna Rusija, ali ne dozvoljavam da se politizuje sektor bezbjednosti“, poručio je Abazović. Radeći upravo ono što kaže da nedozvoljava a što, tradicionalno, rade njegovi aktuelni politički oponenti – politizujući sektor bezbjednosti.

Kentera se, očekivano, prvi našao na meti. Sada već bivši v.d. direktora ANB-a na to je mjesto došao iz Atlantskog saveza Crne Gore, gdje je bio predsjednik od 2008. U upravnom odboru te organizacije su Ranko Krivokapić i Milica Pejanović Đurišić, bivša ministarka odbrane i jedan od osnivača DPS-a. To kazuje da od Kentere nijesmo mogli očekivati političku neutralnost, makar ne u onom značenju o kome sada priča premijer.

Ni Kenterini prethodnici nijesu bili gadljivi na moć i politički uticaj. Duško Marković je iz ANB stigao u Vladu i došao do mjesta premijera. Dejan Vukšić, najavljeno je, sa Zdravkom Krivokapićem, priprema stranku. Njegovom prethodniku Dejanu Peruničiću sudi se zbog nezakonitog prisluškivanja – opozicionih političara, novinara, svještenstva SPC-a… sve do glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, u čijem kabinetu su 2020. pronađeni prislušni uređaji.

Bivši rukovodioci UPC-a i ANB-a su razgovarali sa Abazovićem neposredno prije podnošenja ostavke, odnosno smjene. Milošević kaže da je to bila konstruktivna razmjena informacija, i da premijer nije insistirao na njegovoj ostavci. Kentera, naprotiv, tvrdi da mu premijer, sa kojim se sreo nekoliko sati prije smjene na 2BS (To Be Secure – biti bezbjedan) forumu, nije najavio smjenu. Abazović to demantuje. ,,Direktoru ANB-a sam saopštio da ima dva puta – da podnese ostavku ili da bude smijenjen”.

Potom je premijer preciznije pojasnio motive odluke koju je Vlada donijela krajem prošle nedjelje. ,,Određeni ljudi unutar ANB-a pokušavaju da pripreme ili su već pripremili afere u odnosu na neke članove Vlade i neke pripadnike Uprave policije”, rekao je Abazović inisistirajući da time ne misli (,,ne targetira”) na Kenteru. Potom je najavio: ,,Mislim da imenovanje novog direktora ANB-a mora da povuče druge poteze unutar ANB-a i da ne smijemo dozvoliti da Agencija koja je dio bezbjednosnog sektora na bilo koji način pokušava da naruši odnose u drugom dijelu, odnosno Upravi policije”.

Slijedili su i konkretni potezi. Za novog v.d. direktora ANB-a Vlada je imenovala Borisa Bata Milića, dugogodišnjeg službenika ANB-a sa rukovodećim iskustvom. Ne časeći, on je smijenio Miloša Vujisića, jednog od pomoćnika bivšeg direktora, Draga Spičanovića, rukovodioca kontraobavještajne službe u ANB-u i Radovana Ivanovića, načelnika sektora za kontraobavještajne poslove.

Spičanovića je, prethodno, Rade Milošević označio kao osobu povezanu sa švercerima. Pozivajući se na ,,operativne podatke”. Što mogu biti kafanski tračevi ali i ozbiljne sumnje koje nijesu potkrijepljene valjanim dokazima. ,,Drago Spičanović je čovjek za kojeg postoje operativni podaci da je povezan sa švercom cigareta. Povezan je sa Đ. P., jednom od glavnih švercera cigareta u Luci Bar. Nek se vidi ko je s kim kum, blisku vezu imaju Savo Kentera, Drago Spičanović, Đ. P., Raško Konjević, a ne kažem da Konjević ima vezu sa P.”, kazao je Milošević. Poslije je premijer proširio krug političara, novinara, poslovnih ljudi i pripadnika ANB-a koji su se, ,,prema operativnim podacima”, urotili protiv njega i bliskih mu saradnika kako bi štitili švercerske poslove.

Očigledno, Abazović je ubijeđen (baš kao i mnogi drugi) da određene strukture unutar ANB-a povjerljivim informacijama hrane njegove političke protivnike okupljene oko DPS-a. Da li samo njih?

ANB ima informaciju da je, uz pomoć visokog državnog funkcionera, formirana kriminalna grupa koja je, preko ogranka kriminalnog klana iz Tuzi, švercovala cigarete zaplijenjene u Luci Bar, ustvrdio je neki dan Nebojša Medojević. ,,Taj visoki državni funkcioner je od ove kriminalne grupe tražio 300.000 eura po šleperu, ali su se naknadno nagodili na 150.000 eura. Ova grupa je prošvercovala najmanje 20 šlepera, a ovaj funkcioner je dobio tri miliona eura”.

Medojević je pozvao glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića da od ANB-a zatraži obavještenja o švercu. Priliku za skupljanje političkih poena nije propustio ni Andrija Mandić. ,,Danas, kada slušate Abazovića, mnogim ljudima djeluje kao da je otkriveno nešto novo, ali ovo javnost zna dugi niz godina”, kazao je Mandić tokom kontrolnog saslušanja u parlamentu, pozivajući premijera da iskoristi moć i službe koje mu stoje na raspolaganju kako bi otišao korak dalje. ,,Čitava Crna Gora vidi kamione koji voze cigarete, vidi narkotike koji prelivaju na sve strane. Da li je premijer tužilaštvu dostavio valjane dokaze da se ova priča otvori prvi put na valjan način i da se završi”, upitao je Mandić, uz nadu da će odgovore na to pitanje Skupštini ponuditi Novović i v.d. vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović.

Svoje viđenje smjene Sava Kentera ponudio je i Milo Đukanović. ,,On je (Abazović) smatrao da ima pravo da prisvoji bezbjednosni sistem Crne Gore i da prisvoji tužilaštvo i sudstvo koji bi mu poslužili za obračun sa svojim političkim protivnicima”, ocijenio je predsjednik DPS-a i Crne Gore. ,,Ovo što je juče uradio je potez očajnika. Ovo niko ne bi uradio, a svi bi protumačili da se ovim spašava od dalje aktivnosti i istrage ANB-a. Da je imao dovoljno pameti političke podržao bi aktivnosti državnih organa, makar te istrage dovele do bilo kog pojedinca, on je pokazao ovim da se plaši”.

Ali, oni sa malo dužim sjećanjem pamte kako se Đukanović nakon afere S.Č. politički razračunao sa tadašnjim ministrom policije Andrijom Jovićevićem, zamjerajući mu  da je u tom slučaju postupao mimo njegovog znanja i dozvole (Đukanović je u to vrijeme bio predsjednik države). I rječnik uvreda kojim Abazović danas komunicira sa kritičarima iz politike i medija, a pokušava instrumentalizovati ANB i tužilaštvo, podsjeća na nekadašnji rječnik  predsjednik DPS-a.

Te istupe, danas, ne prate prijetnje i fizički/bombaški napadi ,,crnih trojki”. Zato su tu fotografije iz restorana, kafića i sa političkih promocija kojima DPS, SDP i URA potkrijepljuju tvrdnje kako su oni drugi povezani sa pripadnicima kriminalnih klanova (za sada, uglavnom, samo jednoga kotorskog klana – onog koji je u višegodišnjem krvavom ratu pretrpio teže gubitke). Uz najavu da će, ,,uskoro”, javnosti prezentovati nove dokaze za svoje optužbe.

Uporedo, sukobljene strane se  trude da nametnu utisak kako baš oni imaju podršku zapadnih partnera. Dio  ovdašnjih medija dao je  veliki publicitet izjavama diplomata i analitičara koje od ranije prepoznajemo po podršci Đukanoviću, a koji su kritikovali smjene čelnika ANB-a, stavljajući ih u kontekst zaustavljanja borbe protiv malignog ruskog uticaja.

Stvari nijesu tako jednoznačne. Prema onome što su  registrovali novinari Monitora, u USA i britanskim medijima, vrlo upadljivo, nije bilo ni slova o smjeni šefa jedne obavještajne službe iz zemlje NATO-partnera. Zato su izvještavali o Prajdu u Podgorici koji je održan ,,uprkos protivljenju SPC-a”. To je ,,rječito ćutanje”, kažu bolje verzirani, pa ukazuju da na prošlonedjeljnom 2BS forumu koji organizuje Atlantski savez Crne Gore, prvi put za 12 godina, nije bilo posebnog gosta iz SAD. Već ,,samo” ambasadorka Džudi Rajzing Rajnke.

Prema istoj interpretaciji, znakovito je i to što je britanska ambasadorka u Podgorici Karen Medoks prigovorila načinu na koji je smijenjen doskorašnji v.d. direktor ANB-a, ali ne i njegovoj smjeni. Ukoliko su tačne kuloarske priče da je upravo Britanija zemlja čije službe pomažu i nadgledaju crnogorsku borbu protiv šverca cigareta, onda i taj jezik diplomatije dodatno dobija na težini.

Đukanović je, međutim, u pravu kada ukazuje na drugu dimenziju dvogodišnje vladavime nove/stare većine. One koje se tiče borbe protiv DPS-pokroviteljstva nad visokom korupcijom i organizovanim kriminalom u Crnoj Gori. ,,To je bila teza koja je poslužila kao faktor ujedinjenja opozicije nakon tridesetogodišnjih gubitaka. Dvije godine kasnije, nema optužnica protiv bilo koga iz izvršne i zakonodavne vlasti koje je predstavljala DPS”, likuje on.

Dok čekamo politički rasplet, sve više je očiju uprtih u tužilaštvo. U sjenci aktuelne borbe za ANB, ukinut je pritvor Veselinu Vukotiću, Božu Mihailoviću i Dušku Peroviću, bivšim članovima borda Plantaža osumnjičenim za zloupotrtebu položaja. Bliži se i rok za podizanje optužnice protiv Vesne Medenice, a optužnice još nema. Onda na red dolazi tužilački rasplet slučaja Privredni sud i stečajna mafija u kome je pritvoren i tadašnji predsjednik tog suda Blažo Jovanić. Vremena i strpljenja sve je manje. Dok istina sve teže izlazi na vidjelo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

UDRUŽENI PODUHVAT VUČIĆEVIH POLITIČARA, UDBE I EPISKOPA SPC: Nemoć u UN iskaljuju na Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kampanja nakon najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu vidno je orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine

 

 

Od tzv. antibirokratske revolucije 1989. godine teško da je bilo toliko povika i gnjeva na malu Crnu Goru od strane srpskog sv(ij)eta diljem regiona. Razlog je navodna izdaja „bratske Srbije“ i „interesa srpskog naroda“ zbog najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu. Kampanja je vidno orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine. Tada je crnogorska Mitropolija predvođena pokojnim Amfilohijem Radovićem ostala po strani referendumske kampanje pozvavši se na jevanđeosku maksimu „caru carevo, Bogu božje“.

U ovom slučaju se prije pet dana u kampanju uključio i sadašnji mitropolit Joanikije Mićović kome norme Jevanđelja i hrišćanske vjere ne važe kada su politički interesi Beograda i Moskve u pitanju. Mitropolit se prvo na uskršnjoj liturgiji 5.maja u Podgorici, kojoj su prisustvovali premijer, predsjednik i drugi zvaničnici, pojavio sa ruskim carskim grbom na vladičanskoj kapi (mitri). Istina, na štitu grba nije bilo ruskog Sv. Đorđa, (vjerovatno ciljana „korisna nejasnoća“) ali je ornament svakako ruski stiliziran i poruka je jasna. Kasnije je, slijedeći  poruku patrijrha SPC  Porfirija,  Joanikije rekao da „pri­ča o sre­bre­nič­kom ge­no­ci­du ni­je na­uč­no ute­me­lje­na, ali je i te ka­ko po­li­tič­ki mo­ti­vi­sa­na“. Tamo se desio, rekao je  zločin ali „lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče“. Poruka mitropolita je da Crna Gora ne treba glasati predloženu Rezoluciju kako bi „uvijek bila otvorena za istinu,…sačuvala svoje dostojanstvo…(i) svoju unutrašnju stabilnost“.

Da je unutrašnja stabilnost i koaliciona Vlada narušena vidi se i iz izjave lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića koji je „saopštio premijeru da teško možemo nastaviti da podržavamo njegovu Vladu ukoliko CG podrži Rezoluciju“ u UN-u. Pojedini vučićevski mediji u zemlji i van su pozvali na organizaciju protesta i litije koje bi predvoditi episkopi. Andrija Mandić, predsjednik državne Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) nije prijetio izlaskom iz vlasti, na koju je toliko vremena čekao, ali je rekao da „mi srpski lideri u Crnoj Gori tu Rezoluciju i pokušaj da se Srbi proglase genocidnim narodom doživljavamo kao problem“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Biznisi posrnulog tajkuna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad govori o odbrani svoje imovine Knežević ne pominje ulogu koju su u njenom sticanju imali nekadašnji DPS prvaci Milo Đukanović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović… I zajedničkim kombinacijama. O tome svjedoče uništene Atlas banka, Jadranski sajam, bolnica u Meljinama

 

 

„Vrši se pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dođem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”, poručio je uoči ekstradicije iz Londona  Duško Knežević, donedavno odbjegli a sada pritvoreni, kontroverzni biznismen. Jedan od šampiona tajkunske akumulacije i privatizacije u Crnoj Gori.

Šta će sve i kako braniti Knežević tek treba da vidimo. Zato se možemo prisjetiti makar dijela svega onoga što mu je prošlo kroz ruke preko više desetina kompanija koje je registrovao u Crnoj Gori, Srbiji, na Kipru… Uglavnom pod okriljem Atlas grupe.

Najveću pozornost javnosti Kneževićevi poslovni poduhvati privukli su tokom stečaja u njegovoj Atlas banci, nakon što je po nalogu CBCG likvidirana njena mlađa sestra Investiciona banka Montenegro (IBM). Pošto su banke ostale bez novca svojih deponenata, iz Fonda za zaštitu državnih depozita isplaćen je 101 milion vlasnicima uloga do 50.000 eura. Privatni vlasnici računa na kojima je bilo više od 50.000, te državna i lokalna preduzeća morali su da približno još toliko novca pokušaju naplatiti iz stečajne mase. Vlada i državna preduzeća imali su u Kneževićevim bankama 10, 5 miliona, a opštine još pet.

Na teret države palo je i više od osam miliona koje je Atlas banka dugovala Ivesticiono razvojnom fondu, ali i garancije za kredit koje je ta banka uzela od Evropske investicione banke. Tek tada je objelodanjeno da su Kneževićeve firme u njegovim bankama držale manje od 1,5 miliona eura, odnosno, tek nešto više od 0,5 odsto ukupnih depozita. Zapravo, njima je banka služila za uzimanje (tuđeg) novca, u sumnjivim kreditnim aranžmanima. Naknadne dubinske analize pokazale su da je približno trećina visokorizičnih kredita data firmama u Kneževićevom vlasništvu. Ili njemu.

Karakterističan je slučaj Kaspija. Knežević je, 2014. godine sa kompanijom Kaspija properti iz Ujedinjenih Arapskih Emirata ugovorio prodaju barskog hotela Princes, koji je već bio opterećen hipotekom za prethodno uzet kredit. Zato je dogovoreno da mu dio novca (12,5 miliona) bude isplaćen unaprijed, kako bi sa nepokretnosti skinuo opterećenja i predao ih novim vlasnicima. Kao garanciju da će to uraditi, Knežević je ponudio garanciju Atlas banke, koju je mu je tadašnji izvršni direktor Đorđe Đurić ovjerio mimo propisane procedure. Epilog: Arapi su ostali bez hotela, Atlas banka im je isplatila 15,2 miliona (osnovni dug plus zatezne kamate) a Knežević je nastavio da rasipa novac deponenata svojih banaka. Možda i nakon podizanja optužnice u ovom slučaju.

A država?

Danas znamo kako je kontrola CBCG još 2015. ustanovila ozbiljne probleme u poslovanju  Atlas banke. Tim koji je predvodio viceguverner CB Velibor Milošević (kasnije je uhapšen kao akter jedne od Kneževićevih afera) predložio je da, kao ključne mjere, da se banci zabrani dalje kreditiranje kompanija  iz Atlas grupe, a da se tim firmama i licima povezanim sa Kneževićem ograniči isplata depozita iz banke. Izgleda, međutim, kako odluka o (ne)prihvatanju tog izvještaja nikada nije donijeta.  Knežević je još bio dobar sa tadašnjim centrima moći. Tri godine kasnije, nova kontrola zatekla je neuporedivo lošije stanje.

Saznali smo, pored ostalog, da Atlas banka ne da Aerodromima Crne Gore da sa računa podignu njihova tri miliona. Pošto su se, navodno, Knežević i Ivan Brajović (tadašnji predsjednik SD-a koji je, „po dubini“, upravljao Aerodromima) dogovorili o jednom zanimljivom finansijsko-političkom aranžmanu. O kome ste mogli čitati u Monitoru, kada je tome bilo vrijeme. „Ja sam direktno sa Brajovićem dogovarao držanje depozita Aerodroma u Atlas banci. Zauzvrat, zatvorili smo mu sve kredite koje je imao u Atlas banci, u tu svrhu sam sa njim dogovorio da mu moji prijatelji plate plac u Bjelopavlićima po višestruko većoj cijeni od realne. Takođe, Brajović je dobijao naknadu od mene, navodno za potrebe partije”, tvrdio je tada Knežević. Bivšeg predsjednika SD-a, ipak, nema u optužnici za Aerodrome.

Nije to bio ni prvi ni poslednji put da je država (čitati: DPS Mila Đukanovića) pogurala Kneževićeve biznise. Njegova firma Jupex mix je 1999. godine od državnih fondova kupila većinski paket akcija (više od ¾ vlasništva) Jadranskog sajma u Budvi. O nekin detaljima tog posla za Monitor je 2005. govorio Danilo Popović, tadašnji predsjednik Skupštine Saveza Sindikata Crne Gore i član Savjeta za privatizaciju: “Kupila ga je Atlas banka. Sajam je inače držao svoja sredstva kod ove banke i u momentu kada je prodat, imao je na svom računu oko 2,5 miliona maraka, a prodat je za tri miliona maraka. Onog momenta kada je kupljen, te pare su pripale Atlas banci i ona je njihovim parama kupila Sajam u Budvi.” Nekome može biti interesantno – predsjednik Odbora direktora Jadranskog sajma u vrijeme privatizacije bio je Svetozar Marović.

Uglavnom, Knežević 2009. godine spaja nekretnine (placeve) koje je država sredinom prošlog vijeka dala na korišćenje Jadranskom sajmu sa susjednim zemljštem u vlasništvu opštine Budva. Čime dobijaju jednu od najatraktivnijih građevinskih lokacija u gradu. Tako nastaje Expo Budva u kojoj Opština ima četvrtinu vlasništva.

Neku godinu kasnije, 2016. Savjet za privatizaciju donosi odluku da je Knežević u procesu privatizacije platio i pravičnu tržišnu naknadu i za zemljište koje je koristio Jadranski sajam. Onda se ispostavlja da je Knežević sve to već založio za tri kredita ukupne vrijednosti oko 35 miliona eura (računica iz SDT-a). Sva tri kredita dobijena su od Pireus banke. Iste one kojoj je Knežević prodao svoju Atlas banku u Srbiji 2005. Nakon malih neugodnosti sa srpskim vlastima. „Možda zvuči čudno, ali ponosan sam na to i nikad nijesam osuđivan”, kazao je u jednom intervjuu Knežević, komentarišući ta vremena i “neugodnost da je 2006. odgovarao na pitanja u vezi stečajne mafije u Srbiji”.

Knežević je u filijali iste banke u Londonu garantovao za kredi od 1,5 miliona koji je podigao Milo Đukanović 2007. Prethodno su novac neophodan za kolateral na račun jedne od Kneževićevih kiparskih firmi uplatili Željko Mihailović i Dušan Ban. Đukanovićevi prijatelji, akteri duvanskog tranzita  i suvlasnici Pomorskog saobraćaja, još jedne kompanije privatizovane po modelu Jadranskog sajma.

Slična privatizaciona priča ponovila se i kada je Knežević, sa partnerima, kupio Vojnu bolnicu u Meljinama.  Kompleks od 19 objekata na 50.000 kvadrata zemljišta kupljen je za 25 miliona eura. Zapravo nije. Knežević je od države kupovao obveznice stare devizne štednje plaćajući 35 centi za jedan euro.  Država je, potom, njemu priznala punu cijenu kada je on tim obveznicama plaćao bolnicu. Što znači da ga je posao koštao puno manje.

Iz te perspektive, lakše je razumjeti zašto je Knežević o Đukanoviću, u njihovo vrijeme,  govorio i ovako: “U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od gospodina Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije.”

Sa druge strane, Đukanović je pravdao novac kojim je Knežević pomagao njegovu partiju. Definišući to kao interesnu dobrovoljnost. Novac je ,,završavao u računovodstvu DPS, sve je pažljivo evidentirano“, pojasnio je Đukanović, „a državnim organima dostavljani su onakvi izvještaji kakve su oni tražili”. Do danas ne znamo da li su ti izvještaji bili istiniti. Mada, nije teško imati osnovane sumnje po tom pitanju.

Sve to, ipak, nije pomoglo kada su na red došle obećane i ugovorene investicije. Umjesto nepunih 120 miliona investicija u meljinski kompleks dobili smo – ništa. I međusobne optužbe kupca i prodavca. Država je tražila raskid ugovora, a Knežević i njegovi partneri povrat „uloženih“ 25 miliona i naknadu za izgubljenu dobit. Arbitraža traje. A bolnica je završila u stečaju.

Naredni posao Kneževića i istog ino partnera, kompanije Capital iz UAE, završen je neslavno po domaćeg tajkuna. Praktično je izbačen iz zajedničkog posla izgradnje Capital centra u Podgorici. Arapima i njihovim finansijskim revizorima nije se dopao način na koji je Knežević baratao njihovim novcem. Preuzeli su posao i sami završili započeto. Ustupajući Atlas grupi poslovni prostor (sjedište Atlas banke)  i nekolika parking mjesta.

Tada je već krenula lavina. U stečaj je otišla Kneževićeva Atlas televizija (omogućeno mu je da u istom prostoru sa istom opremom pokrene drugu, ostajući dužan zaposlenima iz prethodne TV skoro milione ura na ime neisplaćenih plata i neuplaćenih doprinosa), fabrika vode (opet dug prema zaposlenima), zdravstveni i penzioni fond Atlas grupe… Dakle, nijesu u zatvoru baš svi oni koji su ga optuživali. A i dalje ga optužuju, nadajući se svom novcu.

Samo su, može biti, pomoćnici drugi.

„Ne zaboravimo nikako da je većinu svog novca Knežević donio iz Srbije u Crnu Goru. On je u Srbiji bio ekonomski bog. Vodio je poslove u Crnoj Gori i nazivao to zavičajnim romantizmom. A sada je doživio da mu se imovina rasprodaje“, objašnjava Milan Knežević, predsjednik DNP. “Ta optužnica ne može opstati. Ima toliko rupa i falinki. Kako iko može vjerovati bilo kojoj optužnici iz doba bivšeg režima…“.

To nas vraća na početak. Ovog teksta i tajkunske tranzicije. I pitanju da li vjerovati njima ili svojim očima, prevarenim radnicima, štedišama, poslovnim partnerima i opljačkanoj državi. Težak izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ VRAĆEN U CRNU GORU: Prvi insajder Prve familije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon svega, jasno je da bi Knežević još ćutao da nije došlo do problema sa vođom. Još važnije, do sada je propustio da odigra ulogu koja mu u stvari jedino i pripada – insajdera koji će reći sve što zna o Đukanovićevom sistemu. Vidjećemo hoće li tako i ostati

 

Samo dan nakon što je na ovdašnjoj televiziji A1iz Londona, predstavljajući se po ko zna koji put kao opozicionar Đukanovićevog režima i žrtva političkog progona, komentarisao hapšenja Zorana Lazovića i Milvoja Katnića „kao udarac na glavne pipke hobotnice Mila Đukanovića“i ukazivao da svi tragovi vode do bivšeg višedecenijskog vođe, usput izražavajući zebnju da ga ne bi “čudilo i da me uhapse ako bih se vratio u Crnu Goru”, odbjegli biznismen Duško Knežević izručen je Podgorici.  Pet godina nakon što su crnogorske DPS  vlasti,  za njim raspisale međunarodnu potjernicu.

Knežević  tvrdi da je dobrovoljno pristao na izručenje. Činjenice ga demantuju. Izručen je po odluci Visokog suda u Londonu, koji je 4. aprila  odbio zahtjev  njegovih advokata da podnesu žalbu na odluku prvostepenog suda kojom se dozvoljava njegova ekstradicija Crnoj Gori.

“Nema dokaza da je Knežević ikada predstavljao bilu kakvu realnu političku snagu, a kamoli bilo kakvu prijetnju po predsjednika Đukanovića”, ostao je Visoki londonski sud pri stavu  prvostepenog sudije.  I taj sud smatra da hronologija ne govori u prilog tvrdnji Kneževića,  te da su krivični postupci proistekli iz kolapsa njegovih banaka, a ne iz njegovog političkog aktivizma, a posebno ne zbog objavljivanja videa u aferi Koverta 2019. godine, na koju su se Kneževićevi branioci pozivali kao dokaz politički motivisanih optužbi.

Londonski sud ispravno cijeni tok  događaja. Duško  Knežević je , nakon decenija privilegija u Đukanovićevom sistemu u kom je postao poznat i kao „Milov tajkun“, progovorio o djelićima prirode tog sistema, tek nakon što je pao u nemilost vođe i njegovih institucija. Od tada, iako najavljuje razotkrivanje većih Đukanovićevih tajni – ništa.

Knežević danas insistira da je mogao koristiti još neke pravne mehanizme kako bi odgodio izručenje: “Pristao sam da se vratim u Crnu Goru posle odluka suda da budem izručen. Proceduralno nismo koristili mogućnosti koje smo imali, jer se vrši pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dodjem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”.  Koji su to mehanizmi, nije objasnio, obzirom da mu je Visoki sud u Lononu odbio pravo žalbe.

Specijalno tužilaštvo je protiv Kneževića podiglo tri optužnice – za organizovanje kriminalne grupe, pranje novca i zloupotrebe u privredi. U vrijeme kada su optužnice podignute, 2019. godine, na čelu SDT bio je danas uhapšeni Katnić

Neposredno pred dolazak u Crnu Goru, gdje mu je određen pritvor, Knežević je preko ovdašnjih medija opet priprijetio čuvenom plavom torbom. On je 2019. optužio  Đukanovića da je od njega primao novac, koji mu je jednom prilikom predao u plavoj torbi. Đukanović je to demantovao. Snimak koji Knežević tvrdi da posjeduje, još nijesmo vidjeli.

”Dolazim s plavom torbom, ide mi sa teget kombinacijom. Dostini nije prijatno što dolazim… Najgore je što ovo sad mnogi hoće da koriste za neke svoje lične benefite i lične obračune i prikažu kao svoj uspjeh. Ali dobro, nije važno izdržaću, izdržao sam i gore. Izdržao sam devedesete i tuču s Milom, tako da idemo dalje…”, rekao je Knežević, nakon što je stigao u Golubovce.

Devedesete, koje je Knežević, kako kaže „izdržao“, bile su početak njegovog poslovnog uspjeha. Rođen je 1959. u Titogradu, gdje je završio gimnaziju Slobodan Škerović i pošao na studije ekonomije u Beograd.  Potom se zaposlio u tamošnjoj državnoj eksport kompaniji bliskoj tajnim službama. Od kraja 1980-ih bio je  direktor Jupeksa.  Kako je Monitor pisao skoro prije deceniju, nikad nije dokazana pretpostavka da je  Knežević u 1990-im odigrao ulogu knjigovođe of-šor pranja para. Zbog pisanja Monitora Knežević je na sudu tada tražio  40.000 eura za povredu časti, ugleda i prava ličnosti. I izgubio spor.

Prvi milion”, objašnjavao je, ,,zaradio sam na uvozu robe široke potrošnje. U Beograd sam iz Singapura i Bangkoka uvozio odjeću, a iz Italije obuću”.

Sredinom devedesetih ulazi u bankarski posao. Atlas banka je osnovana 1995. u Beogradu a on je imenovan  za njenog predsjednika. Banka je 2005. prodata Grcima, Pireus banci, čija je filijala 2007. iz Londona odobrila kredit od 1,5 miliona eura Đukanovićevom Kapital investu.  Vijesti i Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) su u januaru 2019. godine  objavili da je Knežević preko svoje firme na Kipru garantovao za Đukanovićev kredit dobijen od londonske Pireus banke. Tako je Đukanović zaradio prvi milion.

Nije to jedina njegova veza sa Đukanovićem. Kneževićevo ime se vezuje se i za aferu  Telekom. Preko of šor kompanija koje se povezuju sa njegovim bankarskim carstvom, stiglo je mito za prodaju nekadašnje državne telekomunikacione kompanije.  Jedna od kompanija na koju je uplaćen novac, preko lažnog konsultanskog ugovora,  kako su sumnjali američki istražitelji, je kompanija Fiesta investment limited, koja se povezuje sa Kneževićem. On je vezu sa tom firmom demantovao. Prema evidenciji privrednog registra, o čemu je Monitor prvi pisao, Fiesta je osnovala Attiku lend, jednu od kompanija povezanih sa Kneževićem. I tada je najavio tužbu protiv Monitora, pa odustao.

“U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od g. Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije”, govorio je svojevremeno Knežević.

Njegovo se carstvo  širilo. Atlasmont banku i Atlas grupu, koju čini preko 30 kompanija iz oblasti finansija, nekretnina, turizma, zdravstva i medija, Knežević je pokrenuo 2002. Ta grupa većinski je vlasnik prostora Jadranskog sajma u Budvi a upravljala je i bolnicom Meljine kod Herceg Novog. U Podgorici su 2006. osnovali prvi  univerzitet Mediteran. Atlas grupa imala je predstavništva u Srbiji, Rusiji i na Kipru.

Knežević je u Crnu Goru doveo arapske investitore radi izgradnje pompezno najavljivanog Atlas capital centra. Bilo je još glamura. Organizovao je dolazak nekadašnjeg američkog predsjednika Bila Klintona 2011. na konferenciju u Budvi.

Idilu Kneževćevog poslovanja, prekinula  je 2014.  godine  Centralna banka Rusije, oduzimajući licencu Kneževićevoj tamošnjoj banci zbog sumnji na pranje novca i navodno nezakonito iznošenje 180 miliona eura iz te zemlje. Sud je  poništio tu odluku.

Problemi nijesu prestali. Iste godine arapski investitori su istisnuli Kneževića iz Atlas capital centra,  zbog navodnog nepoštovanja dogovora, kašnjenja u gradnji ali i neadekvatnog trošenja više miliona eura bez njihovog znanja. Potom je ime tog kompleksa promijenjeno u Capital plaza.

Iste godine Đukanovićeva vlada odbila je  da prihvati izmjene ugovora o privatizaciji nekadašnje vojne bolnice u Meljinama. Bio je to početak Kneževićevih nevolja u Crnoj Gori.  Gdje je tačno nastao kuršlus u idili Đukanović Knežević, nije jasno. Osim da se to, sasvim  izvjesno,  dogodilo zbog sukoba interesa.

U oktobru 2017. uhapšeno je više službenika njegove banke, koje je Specijalno tužilaštvo, pod vođstvom Đukanovićevog specijalnog tužioca,  osumnjičilo za pranje novca. Navodno je preko Kneževićeve banke oprano više od pola milijarde eura prljavog novca. Centralna banka je krajem 2018. uvela prinudnu upravu u Kneževićeve Atlasmont i Invest banku Montenegro (IBM), da bi potom IBM oduzela dozvolu i naložila stečaj, a u Atlas banci sprovela dokapitalizaciju.

Knežević je konačno “progovorio” u januaru 2019. godine, optužujući između ostalog Đukanovića za pokušaj preuzimanja njegovih poslova i imovine. Optužio je specijalnog tužioca Milivoja Katnića i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića da u tome pomažu Đukanoviću. Jovanić je takođe uhapšen nakon pada DPS-a, odnosno dolaska Vladimira Novovića na mjesto specijalnog tužioca.

Knežević je objavio i snimak koji je pokazao da je Nenad Vujošević, sekretar tadašnjeg vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića  od Kneževića navodno uzimao novac i davao ga tužiocu kako bi se zaustavile istrage protiv Kneževića, odnosno njegovih ljudi.

U jednom trenutku, kad je vidio da je đavo odnio šalu, Knežević je pokušao javnosti da se predstavi kao opozicionar i vođa otpora Đukanovićevom režimu. Osnovao je pokret “slobodnih građana” pod nazivom Zajedno do slobode, i na proteste pozivao sindikate, nezavisne intelektualce, opozicione partije…Nije baš prošlo kako je očekivao.  Sklonio se u London.

Kako god, jasno je da bi Knežević još ćutao da nije došlo do problema sa vođom. Još važnije, do sada je propustio da odigra ulogu koja mu u stvari jedino i pripada – insajdera koji će reći sve što zna o Đukanovićevom sistemu.

Početkom 2020. godine, podgorički Viši sud potvrdio je optužnicu u predmetu Karbon u kojem je Knežević navodno sa još četiri člana kriminalne grupe pričinio štetu kompaniji Global Karbon i pribavio protivpravnu korist od 1.942.000 eura. Osim u čuvenom slučaju Koverta, koji vodi sve do vrha nekadašnje vlasti,  Knežević je optužen i da je sa direktorima Atlas banke navodno oštetio Aerodrome Crne Gore za tri miliona eura. Njegovi branioci kažu da Knežević negira sve optužbe.

Ministar pravde Andrej Milović kazao je da je na tužilaštvu da procijeni da li će Duško Knežević postati svjedok saradnik. “Ukoliko sud procijeni da on ima određene dokaze vjerujem da može postati”, kazao je Milović za TVCG.

Knežević je ranije preko medija poručio da ne želi da bude zaštićeni svjedok. „ A sve dokaze koje imam protiv Mila Đukanovića i koje sam iznio do sada i prijavio spreman sam da dam“,  tvrdi Knežević.

Ima onih koji vjeruju da će i Knežević svoje tajne,  pa i tajnu plave torbe,  kako je svojevremeno govorio Svetozar Marović na Kneževićevoj televiziji, dok su preko medija skupa glumili opozicionare,  “odnijeti u grob”. Vidjećemo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo