Povežite se sa nama

INTERVJU

BODO VEBER, POLITIČKI ANALITIČAR, VIŠI SARADNIK SAVJETA ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE, BERLIN: Zapad pati od nedostatka strateške politike prema Zapadnom Balkanu

Objavljeno prije

2 godine

na

Iako se opozicija u RS u nacionalnim temama suštinski ne razlikuje od Milorada Dodika, njegov odlazak sa vlasti značio bi prekretnicu za BiH, RS i regiju, jer je on glavni akter podrivanja države BiH i političke stabilnosti i proizvod osnovne greške Zapada

 

MONITOR: Nedavno su održani opšti izbori u BiH, gdje se  ispostavio veliki broj neregularnosti. Visoki predstavnik Kristijan Šmit, u julu je preduzeo niz mjera – više tehničke prirode da bi, u postojećim ustavno-pravnim okvirima, podigao nivo demokratičnosti izbornog i postizbornog procesa. Kako ocjenjujete te poteze Visokog predstavnika?

VEBER: Mjere iz tzv. paketa integriteta koji je nametnuo Visoki predstavnik u julu jesu djelomično poboljšale tehničku stranu izbornog procesa. Ali one nisu riješile najveći problem zbog kojeg u BiH, kao i širom regije, tradicionalno imamo široke izborne manipulacije – to što članovi biračkih odbora dolaze iz političkih, uglavnom vladajućih stranaka.

MONITOR: Za sada je najvažnija promjena to što će novi član Predsjedništva BiH biti Denis Bećirović iz SDP-a, koji je dobio više glasova i od Bakira Izetbegovića. Da li je to posljedica povezanosti opozicije, okretanja bošnjačkog stanovništva Federacije životnim pitanjima ili „rampa“ jednoj političkoj dinastiji u nastajanju?

VEBER: Teško je razdvojiti koliko je izborni poraz Izetbegovića vezan za politiku opozicije, koliko za djelovanje SDA-a i samog Izetbegovića. Uz to, ne može se isključiti ni to da dok je većina pristalica opozicije glasala za Bećirovića, jedan dio glasača SDA-a je glasao za hrvatskog člana Predsjedništva, tj. za Željka Komšića. Pobjeda Bećirovića podvlači začarani krug dejtonskog političkog sistema: djelomična „pobjeda“ opozicije, na osnovu oštre kampanje protiv SDA-a može se jedino implementirati u koaliciji sa HDZ-om i SNSD-om, što znači bez efekta na političku dinamiku u BiH. Mada izgleda da će opozicija ipak završiti u opoziciji.

MONITOR: Jelena Trivić iz PDP, koja se politikom bavi tek od 2016, pokazala se kao ozbiljna suparnica Miloradu Dodiku. I ona i Dodik su, međutim, glasali na biračkim mjestima u Beogradu, a Trivić je nekoliko dana poslije izjave da su njeni glasovi pokradeni, tim povodom održala i konferenciju za štampu u beogradskom Medija centru. Očigledno se podrška traži i u Beogradu a ne samo u RS. Da li bi odlzak Dodika sa visoke javne funkcije bio simbolička prekretnica za RS, BiH i Srbiju?

VEBER: Održavanje pres konferencija u Beogradu umjesto u Banjaluci pokazuje da se opozicija u nacionalnim temama suštinski ne razlikuje od režima Milorada Dodika, te da se predsjednik Vučić već nekoliko godina od proevropske regionalne politike i odlazaka u Sarajevo umjesto Banjaluke – vraća na stari, nacionalisticki kolosijek. Ipak, odlazak Dodika sa vlasti bi značio prekretnicu za BiH, RS i regiju, jer je on glavni akter podrivanja države BiH i političke stabilnosti, i proizvod osnovne greške Zapada, koja se unatoč neprekidne političke slabosti EU-a i SAD-a prema BiH, nikad se više neće ponoviti.

MONITOR: BiH je u junu ostala uskraćena za status kandidata za EU. Ukrajina i Moldavija su ga dobile. I u izvještaju EK pominje 14 zahtjeva Bosni i Hercegovini, ali se sada insistira na ispunjavanju nekoliko od njih, do kraja godine. Sistem upravljanja BiH je veoma komplikovan a glavne nacionalne stranke stalno koriste procedure da bi blokirale donošenje odluka. Može li takva BiH u EU i može li uopšte opstati bez podrške sa strane?

VEBER: Preporuku za dobivanje kandidatskog statusa za BiH gurnuli su oni prestavnici Brisela koji su vodili opasne pregovore o reformi izbornog zakona, te akteri kao Orbanov komesar za proširenje, Varhelyi, koji bi putem politike proširenja povećali broj iliberalnih, ultradesničarskih država članica unutar EU-e. Dokaz toga jeste da je EK dala preporuku unatoč toga što praktično nema napretka u ispunjavanju 14 reformskih prioriteta iz Mišljenja komisije iz 2019, te da izvučenih osam uslova zapravo nisu koncipirani kao uslovi za pozitivnu odluku Vijeća EU u decembru ove godine, jer do tada neće čak ni biti formirane nove vlasti u BiH. Te da EK ne traži ukidanje secesioništičkih odluka od režima u RS-u kao preduslov. Nadam se da do pozitivne odluke u decembru neće doći, jer kandidatskim statusom EU bi nagradila destruktivne politike etnonacionalističkih elita u BiH.

MONITOR: Njemački kancelar Olaf Šolc krajem avgusta je, u govoru u Pragu, prikazao svoju viziju EU, insistirajući na reformama njenih glavnih institucija, čak i na ukidanju konsenzusa. Pomenuo je i potrebu za proširenjem koje bi bilo, prema Šolcu, takvo da bi EU obuhvatila 36 zemalja. Poslije dominacije Angele Merkel u politici Brisela, da li Šolc  stiče neophodni uticaj i podršku u EU?

VEBER: Bojim se da ne. Merkel je bila vođa, ali je njeno vođstvo počivalo na ulozi kriznog manadžera, dok nije nudila niti političke vizije ni strategije. Šholz je u Pragu ponudio nešto nalik viziji EU i politike proširenja, ali njegovo liderstvo je izuzetno slabo. A uz to, potpuno je nejasno kako misli realizirati svoju viziju – da bi se prešlo unutar EU na preko potrebne većinske odluke mora se odlučiti – jednoglasno. Znači, na primjer, da bi premijer Orban morao pristati na slabljenje pozicije Mađarske time što bi napustio moć veta. U međuvremenu, Šholz svojom vizijom ostavlja utisak da se približava poziciji predsjednika Makrona o politici proširenja, tj. da su prvo potrebne unutrašnje reforme EU-a prije daljeg proširenja. To je problematično, jer se Makronova pozicija bazira na sasvim drugacijoj motivaciji – dok Berlin ostaje istinski posvećen proširenju, Makron iza istog prijedloga krije svoje principijelno odbijanje proširenja.

MONITOR: Zajednički plan Njemačke i Francuske za rješavanje pitanja Kosova, dostavljen je i Aleksandru Vučiću i Albinu Kurtiju. Ima li šanse da taj prijedlog bude prihvaćen i da li je on mogući kompromis za kojim navodno traga srpska strana?

VEBER: One što se predstavlja u javnosti kao plan, uključujući i od strane predsjednika Vučića, više su dezinformacije i politički spin. Ono što se dešava u Briselu, Berlinu i Parizu, čini mi se, vraćanje je osnovnom pitanju – statusu Kosova, odnosno priznavanju realnosti od strane Beograda umjesto pregovora o niže rangiranim bilateralnim potpitanjima. Ne vidim da tu već postoji neki dugoročan, sveobuhvatan plan. Krajnje rješenje za odnose Kosovo–Srbija, inače i dalje ne leži u nekom lažnom kompromisu što ih Vučić gura od pregovora o razmjeni teritorija, nego u praktičnoj političkoj implementaciji realnosti, koje su i Vučić i cjelokupna srbijanska elita već više od decenije su potpuno svjesni – da su, najviše sopstvenim činjenjem, izgubili Kosovo i da se ono neće vraćati.

MONITOR: Kancelar Šolc insistira na budućnosti Unije kao pragmatične ali i solidarne zajednice koja bi igrala dominantnu ulogu u svijetu i vodila samostalnu politiku. Emanuel Makron, gura ideju o Evropskoj političkoj zajednici koja bi obuhvatala sve evropske zemlje, uključujući i Ujedinjeno kraljevstvo. Da li je to početak „autohtone“ evropske politike – ekonomske i bezbjednosne, i distanciranje od SAD?

VEBER: Sumnjam da će EU ikad biti potpuno samostalna od SAD-a, posebno ne vojno, jer bi to bio višedecenijski projekat. Sem ako se ipak Donald Trump 2024. vrati u Bijelu kuću te američka demokratija implodira. EU će se zahvaljujući najviše Putinu i njegovoj agresiji nad Ukrajinom razviti ka više samostalnom geopolitičkom akeru, i to unatoč neslavnog djelovanja kancelara Šholza i predsjednika Makrona u toj krizi. Mada sumnjam da će Unija ikad postati supersila.

 

  1. Politika Srbije iskorišćavanja i Zapada i Istoka više nije održiva

 

MONITOR: Kao poznavalac prilika u zemljama Zapadnog Balkana, kako ocjenjujete političke, ekonomske i bezbjednosne izazove sa kojima se te zemlje suočavaju otkako je počeo rat u Ukrajini?

 

VEBER: Većina zemalja regije vodi spoljnu politiku shodno strateškom cilju evro-atlantskih integracija. Jedino Srbija vodi „samostalnu“ politiku, tj. sjedenja između dvije stolice, Istoka i Zapada. Dok BiH nema jedinstvenu spoljnu politiku nego četiri politike (srpska, hrvatska, bosnjačka te državna koja simulira dio patriotski orijentisanih diplomata na svoju, sopstvenu ruku). Rat u Ukrajini, ruska agresija je pokazala da ta „samostalna“ spoljna politika Srbije, što je zapravo politika pokušaja iskorišćavanja i Zapada i Istoka, više nije održiva. Uz to, pošto nacionalistička i koruptivna politika vladajućih elita u regiji na ekonomskom planu tradicionalno najmanje je orijentisana razvojno, u dramatičnoj geopolitičkoj situaciji u kojoj se svijet, i posebno Evropa, nalazi poslije 24. februara, zemlje regije su sad posebno ovisne od zapadne pomoći – od diverzifikacije izvora energije do obnovljivih energija.

 

Šmitova intervencija u izborni sistem BiH zacimentirala pogrešnu politiku EU

MONITOR: Intervencija Visokog predstavnika u izborni proces u samom danu održavanja opštih izbora u BiH izazvala je dosta kontroverzi unutar i van zemlje. Vi ste je oštro kritikovali – zašto?

VEBER: Schmidtova intervencija u izborni sustav BiH i ustav Federacije BiH zacementirala je pogrešnu politiku institucija EU i američke administracije od prije dvije godine, u vidu pregovora o tzv. reformi izbornog zakona. Vođeni su pregovori po sistemu djelomičnog udovoljavanja nacionalističkoj agendi HDZ BiH koja cilja na indirektnu promjenu ustavnog poretka preko promjene izbornog sustava, s ciljem de facto uspostavljanja trećeg, hrvatskog entiteta te trajne dominacije HDZ nad hrvatskom biračkim korpusom. Kao direktan rezultat propasti tih pregovora prije oktobarskih izbora, HDZ je prijetila postizbornom ustavno-političkom krizom putem blokade implementacije izbornih rezultata/formiranja vlasti. Visoki predstavnik, pod pritiskom američke administracije pokleknuo je pred tim prijetnjama, retroaktivno intervenisao u izborni sustav, tj. sat vremena poslije zatvaranja birališta, što je očigledan udar na principe demokratije i vladavine prava. Oduzeo je HDZ-u dio institucionalnih alata za blokadu, ali je stranci i njenom lideru Draganu Čoviću zauzvrat ispunio dio političke agende, čime je doprineo daljoj etničkoj i etnoteritorijalnoj podjeli BiH. Taj razvoj je novi dokaz, poslije ranijih pregovora Kosovo – Srbija o tzv. razmjeni teritoriji, da Zapad ne samo da pati od nedostatka strateške politike prema Zapadnom Balkanu, nego i da su u tom strateškom vakuumu birokrati iz Brisela i Vašingtona u međuvremenu počeli izdavati zapadne liberalno-demokratske principe i vrijednosti.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti

Objavljeno prije

2 dana

na

17 Januara, 2025

Objavio:

Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita

 

 

„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.

MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?

KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.

Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ASIM MUJKIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću

Objavljeno prije

2 dana

na

17 Januara, 2025

Objavio:

Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima

 

 

MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade  Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?

MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže  cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.

MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?

MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena  Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke

Objavljeno prije

1 sedmica

na

10 Januara, 2025

Objavio:

Pojavljuje se pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vrijeme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD

 

 

MONITOR: Kako ocjenjujete spoljnu politiku laburističke vlade Kira Starmera? Šta bi danas-posebno poslije pada sirijskog režima Bašara al Asada, trebalo da znači stav premijera Starmera u razgovoru sa Mahmudom Abasom iz jula 2024-3, da priznanje države Palestine vidi u sklopu mirovnog procesa na Bliskom istoku?

GORDI: Bilo je razloga da se mnogo očekuje od Starmera na početku, s obzirom da se on afirmisao kao pravnik specijaliziran za ljudska prava, i njegov ministar inostranih poslova je sin imigranata iz Guyane. Njih su dvojica bila u stanju da pokažu razumevanje za teška iskustva civila, za neophodnost primene međunarodnog humanitarnog prava i za političke probleme koji dolaze zajedno s okupacijom teritorije. Kad je ova vlada tek bila izabrana izgledalo je kao da će od nje nečega od toga biti. Ali uglavnom su se povukli od tih početnih stavova u strahu da se ne zameraju SAD. Sad je pitanje da li će Starmer imati isto poštovanje prema Trampu kao što je imao prema Bajdenu. I i isto tako se pojavljuje pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vreme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD-u.

MONITOR: Starmera i druge evropske lidere uznemirila je ofanziva „političkih direktiva“ Ilona Maska. Od UK Mask je tražio da iz zatvora pusti Tomija Robinsona, lidera krajnje desnice. Podržao je i njemačku ultra-desničarsku AFD, sve sa pozicije spoljnjeg savjetnika Donalda Trampa. Da li Mask nagovještava Trampovu politiku prema Evropi?

GORDI: Najbolje bi bilo zaboraviti malo na Maska. Radi se o osobi koja priziva sažaljenje, ideje su mu loše i vidi se da u društvu nije ni voljen ni poštovan. Sada izigrava vrhunac hubrisa, a to jedino može završiti u degutantnom poniženju. Neprijatno je gledati tu jeftinu dramu.

Iza njegove aktivnosti stoji stari projekt o ujedinjenju evropske pa onda svetske desnice. Drugi ljudi su to pokušavali, nikada nije išlo dobro. Prvo treba imati na umu da su možda svi desničari nacionalisti, ali za “svoje” nacije, pritom su šovinisti pa se međusobno ne podnose. Drugo, možda jesu desničari rasisti i sve što ljudi poput Trampa vole, ali uglavnom su i antiamerički.

MONITOR: Lideri konzervativaca Liz Trast i Boris Džonson bili su i na Republikanskoj konvenciji u julu… Nazire li se stav vladajućih Laburista prema novoj američkoj administraciji?

GORDI: Očigledno im ne ide lako. S jedne strane Tramp predstavlja čistu negaciju svih socijaldemokratskih vrednosti za koje se Laburistička stranka zalaže, pa čak i negaciju liberalnih vrednosti Starmerovog krila stranke. S druge strane, Britanija gaji istorijski bliske odnose sa SAD-om i ne bi bilo preterano reći da u određenoj meri zavisi od SAD-a u ekonomskoj i političkoj sferi. Britanski političari pokušavaju da nađu odmeren način da čuvaju taj odnos a da pritom ne gube sav integritet i svo samopoštovanje. Više je nego očigledno da će UK morati da popravi svoje odnose s Evropom. U nekom smislu pomaže to što ovih dana Trampov glasnogovornik Mask napada Starmera i druge britanske zvaničnike, i podržava domaće rasiste u Britaniji, jer to Starmeru daje slobodu da pravi veću distancu od američke politike.

MONITOR: Može li se očekivati da Tramp i njegova administracija-odmah na početku mandata, iskoriste krize vlasti u više evropskih zemalja- posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i nametnu već nagoviještene carinske i druge restrikcije?  Šta će biti sa starim evro-atlantskim savezništvom?

GORDI: Ne znam šta će biti s carinskim merama. Razumno bi bilo očekivati nešto nekoherentno u kojemu se ideološko samopokazivanje meša s očiglednim izuzecima od carinske politike za političke podržavaoce i prijatelje.

Alijansa s Evropom svakako ne zauzima visoko mesto na spisku prioriteta dolazeće administracije. Ako gledate onu malu programsku dokumentaciju koju imaju, na primer “Projekat 2025,” videćete da oni gledaju na svet kao na plen koji treba biti podeljen između tri velike sile: SAD, Kine i Rusije. Nema tu mesta za saveznike u Evropi, naročito ne za saveznike koji bi mogli pružati nekakvu alternativu desničarskom fundamentalizmu.

MONITOR: Djeluje da se za Trampov povratak-bar verbalno, najbolje pripremio Mark Rute, generalni sekretar NATO. On je još prije Trampove pobjede rekao da se nje ne treba bojati. Kako se očekuje da SAD krenu da rješavaju pitanja globalnih ratnih žarišta, može li se očekivati da se promijeni stari kritički odnos Trampa prema NATO?

GORDI: Naravno da neće nova vlada SAD-a rešiti globalne sukobe! Neće rešiti ni sukobe unutar sopstvene stranke.

Na pitanje-da li se treba bojati, uglavnom čujem dve priče. Prva priča vam je već poznata, a to je da preti velika opasnost od administracije koju će voditi jedan potpuni ignoramus bez osnovnih vrednosti, koji prezire i demokratiju i fundamentalna načela civilizacije. Druga priča je da su sve te strepnje preterane, da nismo videli do sada nikakve dokaze da taj čovek može da izvede nešto sasvim obično a kamoli nešto ambiciozno-i da će se, uglavnom, nova administracija ponašati kao sve američke administracije do sada, samo u karikaturalnoj formi.

MONITOR: Emanuel Makron je rekao da bi Ukrajina trebalo da smanji svoja očekivanja u vezi sa teritorijalnim aspektom mirovnog rješenja. U vrijeme krize svoje Vlade, Olaf Šolc je telefonom razgovarao sa Vladimirom Putinom. Da li se EU priprema da ne ispusti kakav-takav uticaj na budućnost Ukrajine ali i Evrope?

GORDI: Više je verovatno da će se Evropa potruditi da podržava Ukrajinu i bez američke podrške. I, verovatno, Evropa ima kapacitet za takvu podršku. Ali to neće biti dovoljno da Ukrajina izvojuje pobedu u ratu, ako pod pobedom podrazumeva povratak cele teritorije i eliminaciju opasnosti od nove agresije s ruske strane. Ne može pobediti ni Rusija, ako imamo na umu da je njihov početni cilj bila promena režima u Ukrajini-i to u roku od tri dana. Politički pritisak od SAD-a će, verovatno, učiniti da zaraćene strane moraju da idu na pregovore. Naravno da ne mogu predvideti ishod takvih pregovora, ali najverovatnije će Rusija pristati da vrati neke teritorije u Ukrajini, a Ukrajina će vratiti Kursk.

MONITOR: EU snažno verbalno ali ne tako jasno u svojim aktivnostima, podržavaju integraciju Zapadnog Balkana u njihov prostor. Hoće li Tramp-kako neki polušaljivo komentarišu  –  i u svojoj politici prema ZB, najviše brinuti o svom, i krugu svojih rođaka i prijatelja, političkom  i materijalnom interesu?

GORDI: Rođaka malo ima u regionu, tu bi bila porodica njegove supruge u Sloveniji, pa možda neke sumnjive investicije njegovog zeta po Srbiji i Albaniji. Sve u svemu, nije lako pronaći neki materijalni interes u regionu koji bi mogao značajno uticati na politiku američke administracije. Jedino, kao što je bio slučaj kada je podržao državni udar u kosovskom parlamentu i iskoristio rezultirajuću kratkoročnu vladu da napravi neki spektakl sa šatro dogovorom između Kosova i Srbije, možda će se naći neki trenutak u kojemu neke države u regionu  budu korisne za propagandu. Inače će mu Balkan, srećom, ostati nebitan. Vara se režimska štampa u Srbiji koja misli da je njihova strana nešto dobila izborom Trampa.

MONITOR: Tramp se,-za sada, drži predizbornog obećanja da će carina na kinesku robu biti 60 posto.  Da li Tramp zbog svojih ekonomsko-političkih interesa ali i globalnog uticaja, ovim navodima samo ucjenjuje Si Đinpinga kojeg je, neuobičajeno, pozvao i na svoju inauguraciju?

GORDI: Greška bi bila računati da njegova predizborna obećanja znače bilo šta.

MONITOR: Koliko će pad Al Asada u Siriji i povlačenje Rusije (sem baza), uticati na sudbinu Bliskog istoka i posebno na palestinsko pitanje?

GORDI: Ne mogu predvideti budućnost, naravno, ali jasno je da je uticaj Rusije u regionu u padu, kao i da će Izrael da iskoristi situaciju da ojača svoju poziciju spram Sirije i Libana. Treba napomenuti da novonastala situacija dosta povećava i uticaj Turske u regionu. Teško je ići dalje od toga, pogotovo kada još uvek nisu konsolidirane nove vlasti u Siriji, pa još i ne znamo kakav će im biti politički karakter.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo