FOKUS
LOKALNI IZBORI U ZEMLJI V.D. STANJA: Stari znanci ili otvaranje puteva za nove snage

Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Novitet ovih izbora je da, uz tradicionalne partije i koalicije, glasači mogu podržati i novoformirane alternative koje će glasove tražiti na obje strane aktuelne linije razdvajanja uspostavljene nakon parlamentarnih izbora 2020. godine
U 14 opština u nedjelju će biti održani lokalni izbori. Od Glavnog grada, gdje će pravo glasa imati 143,5 hiljada birača, preko Bara, Bijelog Polja, Budve, Danilovgrada, Kolašina, Plava, Plužina, Pljevalja, Rožaja, Tivta, Žabljaka i Zete, do najmanjeg Šavnika u kome na izbore može izaći 1.968 glasača, pravo da bira odbornike u opštinskim parlamentima imaće skoro 2/3 punoljetnih građana Crne Gore (oko 345 hiljada). Pred njima će se naći tačno 100 izbornih lista – najviše u Danilovgradu i Bijelom Polju, po 11, najmanje u Šavniku – tri.
Statistički gledano, ima ko i ima koga da bira.
U gotovo svim opštinama u kojima se u nedjelju glasa liste je, samostalno ili u koaliciji, predala većina parlamentarnih partija sa više od dva poslanika. Ipak, vrijedi registrovati, Pokret za promjene Nebojše Medojevića nigdje se ne pojavljuje kao samostalan politički subjekat, pa samo možemo predpostavljati da(li) su njihovu kandidati zastupljeni na listama koje je, u osam opština, predao DF.
Aktuelna parlamentarna većina – partije iz koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo – i na lokalnim izborima nastupa, uglavnom, u više kolona. Da li je riječ o pokušaju da se reprizom pobjedničke taktike sa poslednjih parlamenetarnih izbora ponovi dobar rezultat ili je u pitanju još jedna demonstracija programskih različitosti i personalnih animoziteta znaćemo poslije nedjelje. U slučaju njihovog izbornog neuspijeha. Dok bi se tamo gdje ponovnim okupljanjem budu u prilici da formiraju većinu, moglo pokazati da prilika za ulazak u vlast povezuje jače od bilo svih postojećih razlika.
Na drugoj strani, DPS sa tradicionalnim saveznicima (nakon otklona 2016, SDP se vratio u staro jato) pokušava da dobar izborni rezultat postigne objedinjavanjem snaga u većini opština u kojima se glasa. Tako se, računaju, biračima može zamagliti breme trodecenijske vladavine DPS-a (nepotizam, kriminal, korupcija, nebriga o potrebama „običnih“ građana nakon zatvaranja biračkih mjesta) i naglasiti suverenistička, građanska i proevropska crta saveza formiranog na inicijativu Mila Đukanovića. Ko i dalje vjeruje u te priče.
U Podgorici se, evidentno, DPS dodatno zaklonio i sakrio iza gradonačelnika Ivana Vukovića (pravnici se spore po pitanju legalnosti njegovog aktuelnog mandata, pošto je Upravni sud u srijedu poništio njegovo ljetošnje produženje, da bi ga lokalni parlament već u četvrtak ponovo izabrao – do ponedjeljka!?). Zato su partijska obilježja i prepoznatljivi kadrovi DPS-a, od Đukanovića naniže, bili prilično nevidljivi tokom kampanje u Glavnom gradu.
Jasno je koliko su izbori u Podgorici važni DPS-u, nakon serije slabijih i slabih rezultata na lokalnim izborima prošle godine.
Počelo je regionalno propraćenom „bitkom za Nikšić“, nakon koje je DPS izgubio većinu u lokalnom parlamentu i pored solidnog izbornog rezultata. Potvrđujući, tako, odsustvo koalicionog potencijala van kruga partija tradicionalnih saveznika. A kulminiralo odlaskom u opoziciju u Prijestonici, nakon faktičke pobjede na izborima. Čime je potvrđeno da u DPS još nijesu shvatili svoju sadašnju poziciju, nego i dalje pokušavaju Crnom Gorom upravljati iz partijskih kabineta u Podgorici.
Nije zgorega podsjetiti da je neuspiješne pregovore oko formiranja vlasti na Cetinju, u ime DPS-a, vodio Ivan Vuković. A sličan rasplet u Podgorici, nakon duže od dvije decenije vlasti koju su personifikovali Miomir Mugoša, Slavoljub Stijepović pa Ivan Vuković, mogao bi biti najava i još ozbiljnijeg poraza na narednim parlamanetarnim i predsjedničkim izborima. Što bi zakomplikovalo političku budućnost ne samo DPS-a, već i većine partija koje im i danas daju podršku, trošeći svoju političku zaostavštinu.
Novitet ovih izbora je da, uz tradicionalne partije i koalicije, glasači mogu podržati i novoformirane alternative koje će glasove tražiti na obje strane aktuelne linije razdvajanja uspostavljene nakon parlamentarnih izbora 2020.
Uz lokalne grupe građana koji će se za glasove boriti u osam opština, tu su i dvije partija/pokreta sa ambicijom da postanu relevantni i na državnom nivou. Evropa sad, predvođena bivšim ministrima Milojkom Spajićem i Jakovom Milatovićem računa da im glasove može donijeti prošlogodišnja poreska reforma kojom je dio novca od bruto plata, namijenjen prevashodno finansiranju zdravstvenog sistema, ostao u džepovima zaposlenih.
Analize ukazuju da Evropa sad podršku, mahom, traži među glasačima tri koalicije koje su svojevremeno inicirale izbor premijera Zdravka Krivokapića, dok liste za lokalne izbore svjedoče o njihovoj naglašenijoj bliskosti sa Demokratama Alekse Bečića (zajednički nastupaju u nekoliko opština). Upućeni ukazuju da, mimo TV kamera, SNP svojim postupcima u Vladi ostavlja otvorena vrata za buduću saradnju sa Evropa sad. Naime, i pored verbalnog rata bivšeg i sadašnjeg ministra finansija Milojka Spajića i Aleksandra Damjanovića, članovi Vlade iz redova SNP-a spriječili su da dokumentacija o potencijalno nezakonitim postupcima njihovih prethodnika bude upućene ka tužilaštvu. Za sada. Za razliku od DF-a koji, vođen pretpostavkom da im se dio glasača odliva ka Evropa sad, nemilice proziva lidere tog pokreta. Spočitavajući im grijehe iz vremena Krivokapićeve Vlade. U čemu prednjače Medojević i Milan Knežević.
Nekadašnji poslanik Srđan Perić predvodi pokret Preokret. Oni podršku traže među glasačima koji preferiraju građansku, solidarnu, ka zapadnim vrijednostima okrenutu Crnu Goru, a ne prepoznaju DPS i njegove satelite kao stvarne zagovornike te politike. Prilično je izvjesno da, danas, taj bazen potencijalnih glasača nije predubok, ali nervoza sa kojom čuvari crnogorskog suverenteta u finišu kampanje udaraju po Preokretu pokazuje da oni mogu uticati na ishod izbora u Podgorici i Danilovgadu. Otud ovih dana svjedočimo kampanji „bačeni glas“, namijenjenoj potencijalnim glasačima Perićevog pokreta. Prema toj interpretaciji, glas za Preokret je „bačen“ pošto oni (možda?) neće preći izborni cenzus. Ali, tu medalju možemo pogledati i sa druge strane – da li je glas DPS-u, zaista, glas za pristojnu Crnu Goru? Nada ili trodecenijsko iskustvo, odlučite sami.
Nepodijeljeno je mišljenje kako je aktuelna kampanja za lokalne izbore protekla u neočekivano pristojnom tonu, sa fokusom na lokalne probleme i obećanja. Identitetskih pitanja dotakao se tek Đukanović, ponovo pokušavajući da budućnost Crne Gore izjednači sa političkom sudbinom njegovog DPS-a.
I pored odsustva zapaljive retorike, nijesu izostali (pred)izborni problemi i neregularnosti. Na svakoj strani. Prema nalazima Centra za demokratsku tranziciju (CDT), od 100 predatih izbornih listi njih skoro pa svaka četvrta (precizno – 23) nije u skladu sa Zakonom o izboru odbornika (ZOIP). Problem je, uglavnom, to što na listi nema dovoljno kandidatkinja (prema slovu Zakona najmanje 30 odsto), odnosno, da su one srazmjerno raspoređene duž cijele liste, a ne na njenom kraju, tek da bi se zadovoljila forma.
Još čudnije je da Opštinske izborne komisije u Kolašinu, Plavu, Rožaju, Baru, Bijelom Polju, Plužinama, Danilovgradu, Pljevljima i Žabljaku nijesu reagovale na tu nezakonitost u predviđenom roku nakon predaje lista (48 sati). Nijesu primijetili ili im nije smetalo. Uočenu nepravilnost zatim je prećutala i Državna izborna komisija. Tako su se izbori u devet od 14 opština u kojima se glasa već našli sa one strane Zakona. A to je samo početak.
Oko tri hiljade crnogorskih birača promijenilo je, tokom godine, mjesto prebivališta tako što se, prijavljenom promjenom prebivališta, preselilo u neku od opština u kojima će se u nedjelju glasati. Migranti, uglavnom, stižu iz opština u kojima izbora nema. Pošto važeći propisi predviđaju da se, nakon službenog preseljenja, automatski stiče biračko pravo (Ustavni sud je ukinuo odredbu kojom se to pravo sticalo nakon šest mjeseci boravka na novoj adresi), svi oni mogu glasati 23. oktobra.
Da je u pitanju ozbiljan uticaj na ishod izbora pokazuje slučaj opštine Šavnik. Tamo je, tokom godine, pristiglo 337 novih mještana pa je broj upisanih birača povećan za blizu 20 odsto. Došljaci bi mogli odlučiti izbornog pobjednika. I onda se vratiti kući, prepuštajući domaćem stanovništvu da uživa u blagodetima njihovog izbora. Ili se, što je takođe moguće, preseliti na sljedeću lokaciju za glasanje.
Primjer izbornih migracija na Cetinju pokazuje da je riječ o razrađenoj strategiji. Samo što još ne znamo ko su sve organizatori te političke zloupotrebe. Optužbe za izborni inženjering se međusobno razmjenjuju ali niko baš ne insisitira da MUP iskoristi postojeće propise i alate koji su mu na raspolaganju, i utvrdi da li je riječ o fiktivnoj ili stvarnoj promjeni adrese. I onda, u skladu sa Zakonom, sankcioniše renta glasače. Neće da rizikuju?
Uglavnom, u Prijestonicu se uoči prologodišnjih lokalnih izbora „doselilo“ 178 punoljetnih stanovnika, pa je birački spisak uvećan za nekih 1,5 odsto. Kako je glasanje završeno, tako se broj stanovnika Cetinja počeo smanjivati. Već do kraja prošle godine odjavilo se 50 osoba. U prva tri mjeseca ove godine, sa Cetinja se, u prosjeku, odjavljivalo po 30 stanovnika. Onda su se migracije normalizovale do septembra, kada su se ispod Lovćena, na mah, „odselila“ 82 stanovnika. Uglavnom u opštine u kojima su raspisani izbori. Cetinjani se nadaju njihovom povratku već do Nove godine.
Priča o predstojećim lokalnim izborima mora se završiti upozorenjem: ukoliko Skupština Crne Gore u petak 21. oktobra ne izabere makar jednog sudiju Ustavnog suda, na konačan rezultat predstojećih izbora čekaćemo barem mjesec. A možda i mnogo duže. Ukoliko makar jedan od izbornih takmaca uloži žalbu. Tako bi se v.d. stanje u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti prelilo i na nivo lokalnih samouprava. Sa jasnim posljedicama.
Dan pred glasanje u Skupštini, izgleda kako ne postoji dogovor najvećih parlamentarnih partija po pitanju podrške nekom od prijavljenih kandidata za sudije Ustavnog suda u kome su upražnjena četiri mjesta (od sedam). Možda se nešto, ipak, promijeni u naredna 24 sata. Ili će to biti još jedan signal da su političke alternative ne samo potrebne, nego i neophodne.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
PODIGNUTA OPTUŽNICA PROTIV VESNE MEDENICE: Ćutanje i prljave biografije
-
PARTIJE SVE DALJE OD DOGOVORA OKO UTEMELJENJA INSTITUCIJA: Izbori bez Ustavnog suda?
-
FEĐA PAVLOVIĆ, POLITIČKI TEORETIČAR: Ako dovoljno dugo gledaš u DPS, i DPS će početi da gleda u tebe
-
INVESTICIONI UGOVORI MORSKOG DOBRA: Nema saglasnosti za projekte novih kupališta
-
TRANSFORMACIJA CENTRA SAVREMENE UMJETNOSTI: Igre sa nasljeđem
-
RUSKA VOJNA NEMOĆ I TEROR NAD CIVILIMA: Da li iranski dronovi šire sukob van Ukrajine?
FOKUS
OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

Objavljeno prije
2 satana
7 Februara, 2025
Dok se u polupraznom državnom parlamentu bez opozicije usvaja budžet, u Budvi su otvorena vrata za aranžman DPS-a sa dijelom tamošnjeg bivšeg DF, koji su za novog predsjednika budvanskog parlamenta iz redova Evropskog saveza glasali sa tri prsta
Desilo se gotovo sinhronizovano. Odblokirani su procesi u državnom i budvanskom parlamentu, iako opozicija i vlast nijesu zvanično sjeli za sto i postigli dogovor o prevazilaženju političke krize.
Šef parlamenta Andrija Mandić u ponedjeljak je izrekao mjeru od 15 dana udaljavanja većini opozicionih poslanika, čime je otvoren put za usvajanje budžeta i deblokiran parlament, koji opozicija od penzionisanja Ustavnog suda Dragane Đuranović krajem prethodne godine drži kao taoca. Neki opozicioni poslanici znak protesta zatvorili su put poslaniku PES-a Vasiliju Čarapiću do svoje kancelarije iz koje je htio da pokupi stvari, ali na tome se završilo. Sjednica državnog paralemnta naknadno je zakazana, a usvajanje budžeta je u toku.
Istovremeno, u Budvi je u ponedeljak izabran Petar Odžić iz Evropskog saveza za predsjednika tamošnjeg parlamenta. Tako je otvoren put da se u tom gradu formira vlast Budva naš grad Nikole Jovanovića, Evropskog saveza i Građanskog pokreta URA, uz podršku Demokratske partije socijalista. Budvanska sjednica je prošla u međusobnim uvredama Jovanovićevog krila bivšeg DF, koje se vezuje za gradonačelnika Budve iz Spuža Mila Božovića, i onog koje predvodi Mladen Mikijelj, čija je centrala i dalje blok Andrije Mandića. Ipak, na tome se stalo.
Rezultat: dok se u polupraznom državnom parlamentu pripremao teren za usvajanje budžeta, u Budvi su funkcioneri Jovanovićeve stranke za Odžića glasali sa tri prsta. Navodno, svi su i dalje ljuti protivnici jedni drugima. Iako su gdje treba svi sa svima. Ljepota poroka.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
POBUNA PROTIV VISOKIH CIJENA: Jugoslovenski bojkot skupoće

Objavljeno prije
7 danana
31 Januara, 2025
Podstaknuti primjerom građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Sa zajedničkom željom – niže cijene
Kao u staroj pjesmi, Od Vardara pa do Triglava, građani jugslovenskih država naći će se ujedinjeni u (djelimičnom) bojkotu trgovina, u znak protesta zbog velikog a po mnogim ocjenama – neopravdanog, rasta cijena. U nadi da će neodlaskom u supermarkete, tržne centre, benzinske pumpe, restorane i kafiće, natjerati trgovce i ugostitelje na korekciju cijena. Preciznije, na smanjenje marži.
Inicijativa o bojkotu krenula je iz Hrvatske. Na poziv Facebook grupe Halo, inspektore, koju vodi Evropski centar izvrsnosti potrošača (ECIP), kome su se pridružila društva za zaštitu potrošača, sindikati, političke stranke, pa i ministar privrede (gospodarstva), u Hrvatskoj je prošlog petka (24. januara) organizovan bojkot trgovačkih lanaca, benzinskih pumpi, restorana… Uspješan, opšti je zaključak.
Organizatori su pozvali potrošače u Hrvatskoj da nastave sa akcijom bojkota u modifikovanom obliku. Od četvrtka je na snazi sedmični bojkot tri trgovačka lanca (Lidl, Eurospin i dm) i tri grupe proizvoda – Coca Cole i drugih gazirana pića, vode u bocama i deterdženta za posuđe. Petak je u Hrvatskoj opet dan za opšti bojkot, dok od sledećeg četvrtka na red dolaze drugi trgovački lanci i proizvodi.
Podaci Poreske uprave Hrvatske pokazuju da je prošlog petka, tokom bojkota trgvine, u u trgovačkim lancima poput Tomija, Konzuma, Spara, Lidla, Kauflanda i Plodina izdato malo više od tri miliona računa, što je gotovo za dva miliona računa manje nego sedmicu ranije. I vrijednost ukupne trgovine bila je znatno manja: 52 miliona eura prošlog petka, naspram skoro 86 miliona eura prethodnog dana. Bojkotovani su ostali bez pazara vrijednog 34 miliona. Višemilionski gubitak, zbog nenaplaćenog PDV-a, pretrpio je i državni budžet Hrvatske.
Nakon Hrvastke, akcija bojkota trgovačkih lanaca proširila se na Sloveniju. U toku je bojkot kupovine u određenim tržnim centrima i supermarketima koji će trajati do 2. februara. Dan kasnije, akcije će biti nastavljena bojkotom drugih trgovačkih lanaca. Za razliku od Hrvatske, rezultati višednevnog bojkota potrošača u Sloveniji nijesu došli do nas. I pitanje je, kada budu objavljeni, da li će na njihovu tačnost uticati činjenica da se sve više građana Hrvatske hvali time da nedjeljne nabavke obavljaju u Sloveniji. Uz primjetne uštede.
Ima i jedna ozbiljnija razlika između Hrvatske i Slovenije. Dok su zvaničnici u Zagrebu bojkot trgovina podržali ili prećutali, u Ljubljani su se čuli i glasovi protivljenja. Slovenački Ombudsman za lanac snabdevanja hranom, Branko Ravnik je upozorio da bi, s obzirom na to da su primarni proizvođači i prehrambeno-prerađivačka industrija u ozbiljnim problemima, aktuelni bojkot mogao predstavljati uvod u „crni scenario“.
Istovremeno su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i prehrane saopštili da nijesu za bojkot slovenačkih trgovaca, smatraju da je to ekstremna mjera i da potrošači u takvim situacijama mogu osećati kako su prisiljeni da učestvuju a akcijama koje, možda, ni ne podržavaju. Iz istog Ministarstva su pokušali objasniti zašto su neke cijene u Italiji niže nego u Sloveniji (dok Hrvati dolaze kod njih, Slovenci, zbog jeftinije trgovine, idu u Italiju). Po njima, stvar je u tome da je slovenačko tržište malo, a proizvodnja manja i skuplja. “Italija ima puno veću masovnu proizvodnju i ponudu na tržištu, pa u skladu sa tim cene mogu da budu niže”.
Insirisani primjerom građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.
Društvenim mrežama u Bosni i Hercegovini širi se poziv na bojkot trgovina, benzinskih pumpi, kafića i restorana 31.januara, „kao izraz nezadovoljstva zbog visokih cijena i niskog životnog standarda“. Inicijatori akcije pozivaju građane da „tog dana ne kupuju ništa, da unaprijed osiguraju potrebne namirnice, kuhaju kod kuće i izbjegavaju potrošnju u ugostiteljskim objektima“. Cilj akcije je, objašnjavaju organizatori, pritisnuti vlasti i poslodavce da preduzmu konkretne mjere za smanjenje inflacije, povećanje minimalne plate i poboljšanje ukupnog životnog standarda građana.
U Srbiji je Udruženje za zaštitu potrošača Efektiva pozvalo građane na bojkot velikih trgovinskih lanaca u petak. Na njihovom popisu su četiri trgovinska lanca koja su, zbog dogovaranja cijena, obuhvaćena postupkom Komisije za zaštitu konkurencije (Delez, Merkator S, DIS i Univereksport). Listi zrelih za bojkot pridodat je Lidl, za koji iz Efektive tvrde da se, takođe, priklonio politici visokih cijena. „Poenta nije da se u četvrtak kupe namirnice za dva dana ili da se u subotu kupi ono što nedostaje. Ako postoji prijeka potreba (za kupovinom – prim. Monitora), bolje je nabaviti kod malog trgovca ili na pijaci, samo ne u ovim velikim trgovinskim lancima“, objašnjavaju organizatori bojkota. „Kako objasniti situaciju da je proizvod koji se pravi u Srbiji jeftiniji u SAD, Nemačkoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori nego u Srbiji? Nije inflacija krivac, krivi su i trgovinski lanci koj imaju visoke marže. Delez ima maržu preko 40, svi ostali imaju 32, 35, 37 odsto marže.“
I u Sjevernoj Makedoniji je potrošačima upućen poziv da ovog petka bojkotuju velike supermarkete ali i manje tržnice/pijace, „kao reakciju na drastično povećanje cijena“. Uz sindikate i udruženja potrošača, poziv na bojkot podržao je i premijer Hristijan Mickoski, ocjenivši da se pojedini trgovci i trgovinski lanci ponašaju neodgovorno neopravdano podižući cijene. “Imam jasna saznanja da određeni subjekti špekulativno pokušavaju da ostvare ogroman profit na račun građana. Ovo je nedopustivo i neće se tolerisati”, napisao je Mickoski.
Slično je i na ovdašnji poziv na bojkot trgovačkih lanaca, koji je stigao od organizacije Alternativa Crna Gora, reagovao premijer Milojko Spajić. On je, uz odgovor da, na svom profilu na mreži X podijelio anketu sa pitanjem: „Smatrate li da i mi u Crnoj Gori treba da se organizujemo i, recimo, sljedeći petak bojkotujemo sve supermarkete, kao i ostale prodavnice prehrambenih proizvoda?” Naknadno je, za RTCG, pojasnio da „u svojstvu građanina u potpunosti podržavam takvu akciju”. Ponavljajući očekivanja da će, sve izvjesniji, dolazak trgovinskog lanca Lidl riješiti problem visokih cijena i trgovačkih marži. “Lidl intenzivno radi na tome (na dolasku u Crnu Goru – prim. Monitora). Ukoliko domaći trgovci ne budu radili na fer odnosu prema lokalnim potrošačima, naravno da će ih potrošači napustiti”, saopštio je Spajić.
Nijesu svi ministri u Spajićevoj Vladi u potpunosti saglasni sa izrečenom podrškom bojkotu trgovina. Počev od potpredsjednika vlade za ekonomsku politiku i ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja. “Ohrabrujem građane da svoj novac troše u Crnoj Gori, u našim trgovinama i kupuju samo domaće proizvode“, saopštio je Đeljošaj. „Koristim priliku da predložim da fokus nevladinih organizacija i svih društvenih aktera bude bojkot uvoznih proizvoda u trgovinama i da se kao društvo organizujemo da odredimo jedan dan u nedjelji (npr. 31. januar) ili više dana u mjesecu, kako bismo ujedinjeni i složni kupili samo domaće proizvode u našim trgovinama.”
Na sličnom fonu bili su i zvaničnici Crnogorskog udruženja poslodavaca (CUP) i Privredna komora CG. „Bojkotom sopstvene trgovine ne pomažemo nego odmažemo sebi. Neće biti prvi put da se iz plemenitih motiva, a u ime opšteg dobra nanosi šteta i postiže upravo suprotno od željenog“, ocijenili su iz CUP-a.
Iz Privredne komore su, pozivajući se na prošlogodišnju Analizu koju su naručili od Ekonomskog fakulteta, saopštili da se rast cijena u prethodnom periodu nije desio kao posljedica neracionalnog ponašanja trgovaca, već faktora na koje privreda ne utiče. Upirući, indirektno, prst odgovornosti i u aktuelnu Vlade, a dijelom i na njene prethodnike. „Analiza je pokazala i da sektor trgovine nije generator inflacije, te da je rast cijena neminovan kada zarade rastu brže od produktivnosti. Zato je generatore inflacije potrebno dodatno analizirati uključujući i uticaj pojedinih mjera ekonomske politike“, navodi se u saopštenju PKCG.
“Trgovačke marže u regionu 2023. godine bile su najniže u Bosni i Hercegovini, 15 odsto, dok su u Srbiji 24-26 odsto, Hrvatskoj iznad 30 odsto, a u Njemačkoj čak 37 odsto“, predočili su iz PKCG rezultate pomenute Analize poslovanja trgovinskih preduzeća (veliki trgovački lanci, veleprodaje, mikro i mala preduzeća). „Prosječna neponderisana stopa bruto marže za trgovinska preduzeća u Crnoj Gori (uzorak analiziran u ovoj studiji) u 2023. godini iznosila je 17,9 odsto, što je čini nižom u odnosu na sve zemlje iz regiona izuzev BiH”.
Ti podaci nijesu utješili građane koji idu u trgovinu i iz nje, za sve više novca, u cegerima donose sve manje. Rast cijena i smanjenje kupovne moći, bez obzira na nominalni rast plata i penzija, podstakao je i predsjednicu Centra za zaštitu potrošača (CEZAP) Olgu Nikčević da podrži bojkot trgovina. “Na ovaj način potrošači šalju poruku da trenutna situacija nije održiva i da je neophodno hitno reagovati na sistemske probleme. Bojkot marketa može poslužiti kao privremena mjera za vršenje pritiska, ali za dugoročne rezultate potrebno je sprovesti strukturne promjene u ekonomiji, uključujući jačanje domaće proizvodnje, bolje uređenje tržišta i podsticanje veće konkurencije”, kazala je ona.
Bojkot su podržali i sindikati. Izvršni odbor Unije slobodnih sindikata Crne Gore pozvao je članstvo da se pridruži bojkotu koji je, kažu, „izraz građanskog revolta zbog enormno visokih cijena proizvoda“ i ugrađivanja trgovaca kroz neutemeljeno visoke marže, koje nijesu formirane na realnim osnovama, već su rezultat povećanja zarada i penzija kroz efekte programa Evropa sad 1 i 2.
„Ukoliko se građani/ke odazovu pozivu na bojkot i ukoliko bojkot uspije, biće to snažna poruka trgovcima da građani/ke imaju mehanizam kako da se zaštite od daljeg „divljanja“ cijena“, navodi se u saopštenju USSCG.
I iz Saveza sindikata Crne Gore su pozvali članstvo da daju pun doprinos bojkotu. „Jer sve što smo postigli u dogovoru sa Vladom vezano za povećanje plata, trgovinski lanci nam to uzmu cijenama. Savez sindikata će osmisliti i dalje korake kako bismo postigli cilj, a to je smanjenje cijena“, poručio je generalni sekretar SSCG Duško Zarubica.
No, čuju se glasovi ekonomskih analitičara koji pozivaju na oprez. Rast cijena, nesporno, jede (nesrazmjerno) uvećane zarade i penzije, pa je kupovna moć građana Crne Gore, prema podacima Eurostata, približno ista danas kao i 2019. godine (51:50 odsto prosjeka EU). A taj rast, pored ostalog, plaćamo manjim ulaganjima u penzione fondove. Odnosno, pozajmljujemo od samih sebe u budućnosti. .
Mišljenja se razlikuju oko toga šta je uzrok a šta posljedica takvog stanja. I ko je odgovoran. Neki analitičari upozoravaju da, zemlje bivše SFR Jugoslavije danas imaju različite ekonomije, zbog čega ni poslovanje maloprodajnih lanaca u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji nije uporedivo. Zajednički problem skupoće ne može se rješavati na isti način, jer nema iste uzroke. Drugi upozoravaju da maloprodavci ne mogu biti jedini odgovorni za dešavanja u lancu u kome su i proizvođači, uvoznici, veleprodavci i, možda najvažnije, država/vlada kao kreator pravila i neko ko određuje visinu carinskih, akciznih, poreskih stopa koje i te kako utiču na visinu cijena koju plaćaju potrošači. Svi mi. U konačnom, nije teško shvatiti da bi ozbiljan bojkot, ili njime uzrokovan značajniji pad cijena, donio velike nevolje aktuelnim vlastima u Crnoj Gori. Planirani prihodi od PDV-a i akciza ne bi se realizovali pa bi država trebala dodatna zaduženja.
Potrošači ne žele da glavoboljaju oko takvih dilema. Njih interesuje to što su za tri godine cijene osnovnih životnih namirnica porasle preko 35 odsto, da je ukupna inflacija u tom periodu iznosila 26,8 odsto, da je najveći rast cijena zabilježen je u kategoriji hrana i bezalkoholna pića (37,5 odsto) – baš tamo gdje ode većina novca prosječnog stanovnika Crne Gore. Sve navedeno su zvanični podaci Monstata. Uz to su, možda još više, poskupjeli stanovi i stanarine, odjeća i obuća, sve vrste usluga (od frizera do računa telekomunikacionih i kablovskih provajdera), komunalije (uz najavljeno poskupljenje struje)… a konačno, ili prije svega, akcize i poreske stope.
Ne može se , naravno, sve to ispeglati jednodnevnim bojkotom trgovina. Zato petak u kome nekadašnji Jugosloveni bojkotuju kupovinu treba razumjeti kao pokaznu vježbu nekih budućih akcija. Ne moraju biti sinhronizovane, važno je da budu korisne.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?

Objavljeno prije
2 sedmicena
24 Januara, 2025
Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem, kako tvrdi DPS, preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski. Penzionisanjem Dragane Đuranović došlo je do promjene odnosa snaga : DPS-2, URA-1, DF-1, Demokrate – 1. Matematika kaže: opozicija – 3, vlast – 2. No, izgleda da sudija Faruk Resulbegović, koji slovi za kandidata URA, iako je ta partija sada u opoziciji, za DPS predstavlja veliki rizik
Demokratska partija socijalista uz dio opozicije blokirala je opet početkom sedmice sjednicu parlamenta, na kojoj je trebalo glasati o budžetu. Insistiraju da „parlamentarna većina ruši državu“, te da je razlog njihove blokade Skupštine – odbrana Ustava.
„Dok god se ne poništi odluka Ustavnog odbora, neće biti sjednica. To je jedinstven zahtjev opozicije“, poručio je lider DPS Danijel Živković.
Dodatno je proširio spisak zahtjeva: „Za povratak redovnog rada Skupštine Crne Gore neophodno je poništenje neustavne odluke o penzionisanju sutkinje Dragane Ðuranović, kao i potpisivanje sporazuma između opozicije i vlasti u kojem će se jasno precizirati da nema izmjena Ustava u dijelu identitetskih pitanja, kao ni izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu. Finalno, premijera Spajića sam upozorio da ukoliko parlamentarna većina sa državnog nivoa spriječi formiranje vlasti u Budvi i time još jednom sruši ustavni poredak, da će odgovor opozicije biti blokada svih lokalnih skupština i potpuna paraliza društveno-političkog života”.
DPS-a i stranke opozicije tvrde da je penzionisanjem sutkinje Đuranović izvršen “ustavni puč”, te da je parlamentarna većina na čelu sa Andrijom Mandićem preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom kako bi “srušila državu” i između ostalog progurala zakon o dvojnom državljanstvu. Problem sa tim DPS- ovim narativom ima više nivoa. Za početak, neobično je da se protiv političke kontrole Ustavnog suda bori partija koja ga je pretvorila u partijski i uništila njegov integritet. Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem, kako tvrdi DPS, preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.
Zašto DPS onda želi da vrati sud „u pređašnje stanje“, kako je to nakon razgovora opozicije sa Martom Kos definisao Živković? Dio odgovora je u hronologiji promjena snaga unutar partijskog Ustavnog suda.
Nakon višegodišnje blokade Ustavnog suda, početkom 2023. godine, postavgustovska vlast je, kako bi odblokirala evropski proces, konačno uspjela da dobije poene od Brisela i popuni dio praznih mjesta u Ustavnom sudu. Uz neophodnu saradnju opozicije, pošto se sudije Ustavnog suda biraju dvotrećinskom većinom. U to vrijeme premijer je bio Dritan Abazović koji danas stoji uz DPS, a predsjednik države Milo Đukanović. Parlament i predsjednik po zakonu imaju značajnu ulogu u procesu izbora sudija Ustavnog suda. Na žalost, sud je popunjen po odavno uspostavljenom đukanovićevskom principu, po kom su sudije Ustavnog suda bile ishod politčke trgovine, a ne radnih biografija i referenci. U tom smjeru nova vlast nije napravila nikakav pomak. Sud je bio i ostao partijski, ali sa malo drugačijim odnosom snaga.
U februaru 2023. godine, nakon više poništenih konkursa i neprincipijelnog glasanja svih partija, koje su mijenjale odnos prema kandidatima u zavisnosti od trenutnog partijskog interesa, izabrano je troje sudija – Snežana Armenko, koja je bila predlog Demokratskog fronta i koja je u rođačkim odnosima sa Predragom Bulatovićem, savjetnikom Andrije Mandića, Miomirka Tešić, koju su predložile Demokrate i Dragana Đuranović koju je predložio DPS, a čije je penzionisanje krajem godine DPS natjeralo na bacanje dimne bombe na sjednici Ustavnog odbora, a danas na blokadu parlamenta. Đuranović se tokom intervjua pohvalila partijskom knjižicom DPS. Kazala je da je ima od 2017. i da „za sudiju Ustavnog suda nije neophodno da ne bude član partije“.
Tada za sudiju Ustavnog suda nije izabran Faruk Ruselbegović, zbog toga što za njega nijesu glasali DPS i Bošnjačka stranka. DPS je u to vrijeme još manjinski podržavao Abazovićevu vladu, ali nije glasao za Resulbegovića, koji slovi za kandidata URA, uz objašnjenje da želi to mjesto da ostavi dogovoru unutar manjinskih partija. U prevodu, DPS je bio radiji kandidatu kog bi predložile manjinske partije iz korpusa tada DPS – u vjernih partnera. Prije svega Bošnjačka stranka. Ruselbegović je ipak izabran u novembru 2023. godine. Ni tada DPS nije glasao za njega, ali su njegov izbor omogućili glasovi URA, koja je u to vrijeme već postala opozicija, i Socijaldemokrata (SD).
Izborom Resulbegovića kompletiran je Ustavni sud. Pored novoizabranih sudija, u Ustavnom sudu tada su bili još Budimir Šćepanović, predsjednik suda, Desanka Lopičić i Milorad Gogić, danas savjetnik Andrije Mandića. Šćepanović i Lopičić izabrani su u vrijeme DPS-a, i važe za njihove odane vojnike pravosuđa. Šćepanović, Lopičić, kao i penzionisana sutkinja Đuranović, nalaze se na spisku sudija koji su od DPS vlada dobili stanove po povoljnim uslovima, što je danas predmet pravosuđa .
Lopičić je od Vlade dobila stan 2009. godine od 75 hiljada eura, koji je otplaćivala u mjesečnim ratama od 79,8 eura. Od 2014. do 2017. bila je predsjednica Ustavnog suda, a svojevremeno je nezakonito izabrana za predsjedavajuću sudiju, što je potvdio i sam Ustavni sud. Sutkinja Dragana Đuranović je dobila stan u Siti kvartu od Vlade 2016. godine, dok je bila zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države za svega 15.445 eura. Sudija Šćepanović je uz pomoć Vlade dobio stan od 90 kvadrata za nešto više od 13 hiljada eura u Univerzitetskom centru u Podgorici.
Dakle, da pritvrdimo- kada je u novembru 2023. kompletiran, Ustavni sud bio je izvan sumnje partijski. Prema podacima Monitorovih dobro upućenih izvora, u njemu je važio ovaj odnos snaga: DPS 3, DF -2, Demokrate – 1, URA – 1. Pošto je URA tada bila u opoziciji, moglo bi se reći da je opozicija i dalje imala kontrolu nad sudom, 4:3. Mđutim, DPS očito nikad Resulbegovića nije računao kao dio opozicione snage, pa je takav sud smatrala sudom u pat poziciji. Tri naspram tri.
Nakon što je penzionisan Gogić, koji je završio u Mandićevom kabinetu, neprincipijelno mijenjajući stavove o penzionisanju sudija Ustavnog suda spram sopstvenog interesa, ustanovljen je ovaj odnos: DF- 1, Demokrate – 1, URA -1, DPS -3. Opozicija je imala tri sugurna i jedan za DPS očio nesiguran glas. To je pređašnje stanje u koje danas DPS sa sve evropskom retorikom, želi da vrati Ustavni sud.
Penzionisanjem Đuranović došlo je do promjene – DPS-2, URA- 1, DF-1, Demokrate – 1. Matematika kaže: vlast – 2, opozicija – 3. DPS međutim, dok blokira parlament s URA, i dalje istrajno ne računa njihove “nesigurne” glasove u sudu. Pritom, nakon penzionisanja Đuranović, u Ustavnom sudu je neparan broj sudija, pa odluke više ne mogu biti zaustavljane pat pozicijom, tri na spram tri. Sada Resulbegović za njih predstavlja još opasniju razliku. Zato DPS želi stvari da vrati u sigurno. Pređašnje stanje, za njih znači pat pozicija. DPS se u stvari bori za – blokadu.
Priča o Ustavnom sudu, o čemu je Monitor već pisao, je priča o borbi vlasti i opozicije oko nadmoći u pravosuđu. Priča o penzionisanju sudija tog suda, je priča i o tome kako su i vlast i opozciija, ali i većina sudija Ustavnog suda, Ustav tumačile spram sopstvenih, partijskih i ličnih interesa. DPS danas traži da se nastavi sa kršenjem Ustava, i sudije penzionišu po starom receptu, za koji eksperti odavno ukazuju da je sporan. Vlast je taj recept koristila kad joj je odgovaralo, a odlučila s njim da raskrsti, opet kad joj odgovara. Sudije, isto. Doprinoseći tako opštoj haotizaciji, u kojoj je očigledno da je Ustav tek pogodan zaklon. Ili ruža na reveru. Što bi rekao Andrija Mandić potpredsjedniku skupštine Borisu Pejoviću, dok se nadgornjavao sa poslanicima opozicije: „Pridrži mi ovaj Ustav“.
Zanimljivo, trenutno je penzionisana samo sutkinja Đuranović, iako je još dvoje sudija ispunilo uslove za penziju, kako je to u obraćanju Parlamentu navela i predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko. Predsjednik Jakov Milatović izbor to dvoje sudija ostavio je otvorenim, i rezervisanim za amin sudija Ustavnog suda. Milatović je tako odigrao i za DPS. Ubrzo je prešao na podešavanja iz avgusta 2020. A o tome kako dvoje sudija ne idu u penziju, a jedan da, iako su svi ispunili uslov, više ne priča niko. Toliko o Ustavu.
Nevinih u priči o Ustavnom sudu nema, ali je očigledano nastojanje DPS-a, da blokira taj sud. Da ga vrati u pređašnje stanje, ali i onemogući dalji razvoj događaja. Šta ako bi se nakon sutkinje Đuranović penzionisalo i dvoje njihovih sudija? Ko bi ih zamijenio?
Dimne bombe na Ustavnom odboru, pojavljivanje Đukanovića nakon tragedije na Cetinju sa zahtjevom da se smijeni policijski vrh, blokada parlamenta kojom se navodno brani Ustav, a koja je, po pravnim stručnjacima neustavna i nelegitimna, za razliku od bojkota, prijetnje da će blokirati i lokalne parlamente… Sve su to detalji koji nameću pitanje: čega se to plaši Đukanović?
Vlast tvrdi da je penzionisanje Đuranović spriječilo izlazak iz pritvora bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog bezbjednosnog funkcionera Zorana Lazovića. Šta bi mogao još Ustavni sud koji nije u „pređašnjem stanju“, a koje specijalnim dodacima podmićuje nova vlast?
Zanimljivo je da DPS ne umiruje ni miješanje Venecijanske komisije, u kojoj između ostalih sjede nekadašnji ministri DPS vlada, profesor Srđan Darmanović i Zoran Pažin. Ili se sjećaju kako je lako ne uvažiti VK s pozicije vlasti. Kako god, nervoza DPS-a je očigledna.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sata
Povratak onoga koji nije ni otišao
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Paralelni univerzumi
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Ovi i oni
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 2 sedmice
Cilj anti-estetske hirurgije jezika
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Voz
Milena Perović

Novi broj


OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

SUMRAK CRNOGORSKIH INTERESA U AMERICI: Šetnja na Molitveni, umjesto ozbiljne diplomatije

DRŽAVNE INSTITUCIJE KAO PODSTANARI: Zakup koštao građane preko 190 milliona za deceniju i po
Izdvajamo
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Popločano neodgovornošću i beznađem
-
DRUŠTVO4 sedmice
GOVOR MRŽNJE I MI: Nekažnjiv, pa raste
-
DRUŠTVO4 sedmice
BEZ DOGOVORA U BUDVI: Vlada zakazala konstitutivnu skupštinu
-
DRUŠTVO4 sedmice
SKUPŠTINA CRNE GORE: Godina počinje blokadom
-
Izdvojeno2 sedmice
PROSTORNI PLAN: Podgorica dobija 18 novih vjerskih objekata
-
INTERVJU4 sedmice
DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke
-
OKO NAS4 sedmice
ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi
-
Izdvojeno2 sedmice
DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje