Povežite se sa nama

Izdvojeno

PODIGNUTA OPTUŽNICA PROTIV VESNE MEDENICE: Ćutanje i prljave biografije  

Objavljeno prije

na

Medenica je negirala optužbe koje joj se stavljaju na teret, a posebno interesantan dio odbrane bivše predsjednice Vrhovnog suda je onaj u kom  ističe da je  „svjedok mnogih prljavih biografija“. Ona je navela i da su „mnoge mjere tajnog nadzora bile kod nje, ali da ta njena saznanja po tom osnovu ne može i neće nikada biti osnov njene odbrane“

 

Prvog dana novembra bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica izjasniće se  na optužbe Specijalnog državnog tužilaštva, koje je protiv nje i njenog sina Miloša ove sedmice podiglo optužnicu.

Prvog novembra biće  održano ročište na kojem će se razmatrati validnost nedavno podignute optužnice, a sudskim vijećem koje će i donijeti odluku o tome da li je tužilački akt potkrijepljen dokazima na osnovu  kojih se može zakazati glavni pretes, presjedavaće sudija specijalnog odjeljenja Višeg suda Goran Šćepanović.

Osim Vesne i Miloša Medenice, optužnica je podignuta i protiv Darka Lalovića, Vasilija Petrovića, Bojana i Marka Popovića, Milice Vlahović Milosavljević, Marka Vučinića, Milorada Medenice, Luke Bakoča, Petra Milutinovića, Ivane Kovačević, Radomira Raičevića, Marjana Bevenje, Steva Karanikića i Gorana Jovanovića i „Kopad Company“ DOO Nikšić…

Kako se navodi u optužnici, oni se sumnjiče za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, produženo krivično djelo krijumčarenje, produženo krivično djelo davanje mita, primanje mita, protivzakoniti uticaj i navođenje na protivzakoniti uticaj.

SDT ih tereti i za zloupotrebu službenog položaja, neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, omogućavanje uživanja opojnih droga, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, tešku tjelesnu povredu i sprječavanje dokazivanja.

Samo dan nakon što je Višem sudu dostavljena  obimna  optužnica (160 strana) koju je potpisao specijalni tužilac Jovan Vukotić, u medijima su se pojavili neki njeni djelovi, da bi dan kasnije portal Libertas press objavio cjelokupan sadržaj.

Kao dio optužnice, objavljena je i odbrana nekadašnje šefice crnogorskog pravosuđa kojoj se na teret stavljaju da je, kao dio kriminalne grupe, imala zadatak da se informiše o kretanju predmeta u sudovima, da se upoznaje sa stanjem u spisima, posreduje pri donošenju sudskih odluka i  javlja organizatoru – sinu Milošu ,,druge podatke od interesa za kriminalnu organizaciju”.

Medenica je negirala optužbe koje joj se stavljaju na teret, a posebno interesantan dio odbrane bivše predsjednice Vrhovnog suda je onaj u kom  ističe da je  „svjedok mnogih prljavih biografija“. Bivša predsjednica Vrhovnog suda dalje navodi da su „mnoge mjere tajnog nadzora bile kod nje, ali da ta njena saznanja po tom osnovu ne može i neće nikada biti osnov njene odbrane“.

Negirala je da je vršila uticaj na podređene, uz obrazloženje da ,,ne može vjerovati da ona ne može imati susret sa bilo kim od ranijih kolega i sa njima se vidjeti i popričati, a da se to ne tumači da čini krivično djelo protivzakoniti uticaj”.  Tokom saslušanja Medenica je ispričala i da je imala krajnje profesionalni i kolegijalni odnos, a odnos subordinacije koji je postojao bio je samo u dijelu sistema i organizacije rada, a ne u dijelu odlučivanja i donošenja odluka od strane sudija.

,,Sudije imaju puni profesionalni integritet i cijeni da nikada ne bi sebi dozvolili da im neko taj integritet poljulja ili naruši. Shvatila je da se ove sumnje temelje na njenoj komunikaciji putem telefona sa kolegama, i navela da kada bi se kojim slučajem pregledali telefoni i ostalih predsjednika sudova i sudija, našle bi se brojne komunikacije koje je ona vršila sa svojim kolegama, a cijeni da joj nije zabranjeno da sa njima komunicira ni ranije, a ni sada”, navodi se u optužnici.

Neke od sudija tvrdile su drugačije. Da je Medenica ta koja je uticala na odluke u odbrani datoj pred specijalnim tužiocem tvrdila je sutkinja Privrednog suda Milica Vlahović – Milosavljević od koje je Medenica tražila da donese odluku u korist njenog kuma Rada Arsića i firme DOO „Win“ Kotor . Tokom saslušanja sutkinja Vlahović – Milosavljević je saopštila i da su tuženi – protivtužioci Arsić  i „Win“ DOO Kotor tražili u ovom postupku određivanje privremene mjere kojom bi se zabranio postupak izvršenja iznosa od 400.000,00 eura iz člana 5 Investicionog ugovora, i da je ona taj predlog odbila, a vijeće to potvrdilo. Nekoliko dana nakon odbijanja ove privremene mjere, pozvala ju je bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore i pitala da joj objasni detalje u vezi sa ovom privremenom mjerom.

,,Ove prilike okrivljena Medenica ju je pozvala i rekla joj da se raspitala, da ima predmet u kojem ona postupa, da joj je kum stranka u tom postupku, tj. Arsić Rade koji je, koliko joj se čini, krstio Miloša Medenicu, njenog sina, kako joj je tada rekla, i shodno tome, da baš ima obavezu. Životno joj je predočila činjenično stanje u spisima i povezala sa postupkom koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotoru i u toj komunikaciji je upoznala da postoji pravosnažna presuda Osnovnog suda u Kotoru kojom je utvrđeno potraživanje Arsić Rada prema AD Korporacija Ten u iznosu od oko 1.400.000,00 eura. U tom objašnjenju joj je rekla da je njen kum imao neki poslovni odnos sa ovom ruskom firmom, da su ti Rusi pošli iz zemlje, da je obaveza ovih Rusa bila da izgrade kondo hotel – hotelsko turistički kompleks, a koju obavezu nijesu Rusi ispunili, iako je Arsić ispunio sve obaveze koje se tiču pribavljanja planske dokumentacije. Izgradnja hotelsko-turističkog kompleksa je bila preduslov za izgradnju marine koja je bila predmet ovog postupka koji je ona vodila. Takođe ju je upoznala da je potraživanje ove ruske firme dospijelo i da se hitno mora donijeti privremena mjera kako bi se to spriječilo. Sjetila se da ju je Vesna Medenica  zvala u više navrata i slala poruke, sve dok se ovo nije završilo, odnosno dok nije odredila privremenu mjeru, navodi se  u obrazloženju optužnice . Takođe, navodi se da je sutkinja ,,popustila pod pritiskom”, jer je predsjednica Vrhovnog suda ,,izuzetno nezgodna i jako autoritativna”.

Medenica je tokom saslušanja navela ,,da smatra da joj je u potpunosti narušeno pravo na odbranu, te da istraga nije ni brza, ni efikasna”.

Ni njen sin, Miloš Medenica ne priznaje djela koja mu se stavljaju na teret.

,,Tvrdio je da nije organizator, niti član bilo koje kriminalne organizacije, kao i da nikada nije na bilo koji način uticao na svoju majku u donošenju odluka u predmetima u postupcima pred nadležnim sudovima u Crnoj Gori. Istakao je da se unazad nekoliko mjeseci nalazio na liječenju od zavisnosti od psihoaktivnih supstanci – kokaina i marihuane, kao i alkohola, i to u Beogradu, u Novim Banovcima, u ustanovi Med Tim.

Svetlana ĐOKIĆ  

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORUKA SVIJETU REZOLUCIJE UN O GENOCIDU U SREBRENICI: Pamtiti, ne ponoviti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici će, sasvim izvjesno,  biti izglasana. Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li  Spajićev Pokret Evropa sad i Bečićeve Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim pritiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i kriminogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS

 

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, vjerovatno će se znati  ishod glasanja o Rezoluciji UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Pamtiti, ne ponoviti – tako se može sažeti poruka koju Rezolucija šalje svijetu. Međutim, male su šanse da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti na bolje.  U srijedu je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS), izjavio svojoj Radio Televeviziji (RTRS) da je odlukom o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN „potpisan kraj Bosni i Hercegovini“ i najavio da će sa sjednice Vlade RS u Srebrenici Federaciji BiH biti predložen mirni razlaz. Dodik godinama najavljuje secesiju tog entiteta i razbijanje Bosne i Hercegovine (BH) pa je i najnovija manifestacija već viđeno. Istovremeno,  režimski mediji u RS-u i Srbiji su prepuni raznih komemoracija tokom ratova 90-tih i Drugog svjetskog rata u kojima se preuveličavaju nesporna srpska stradanja a nekad i potpuno izmišljaju. Uz to ide umanjivanje ili negiranja zločina počinjenih u ime velikosprstva. Regionalni mediji bilježe porast broja fizičkih napada i paljevina imovine Bošnjaka povratnika u opštinama istočne RS gdje su prije agresije 1992. godine  činili apsolutnu većinu i odakle su etnički očišćeni, a dio pobijen.

U srijedu  su i desničarske NVO u Podgorici održale slabo posjećeni protest ispred Vlade i državne Skupštine, koji je nastavljen u četvrtak u nadi da će možda vremenom dobiti reprizu litija pred pad režima Demokratske patrije socijalista (DPS) 2020. Iza neprijavljenih okupljanja stoji 11 prosrpskih i proruskih NVO-a. Iza nekih NVO-a stoje funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP), čiji lider Milan Knežević se lično pojavio, Nove srpske demokratije (NSD) i još nekih manjih provučićevskih stranaka. Prva na listi NVO organizatora protesta pod sloganom „zaustavite izdaju“ je Srpski kulturni centar Patrijarh Varnava koji nosi ime po nekadašnjem patrijarhu SPC-a Varnavi Rosiću – otvorenom simpatizeru Adolfa Hitlera i nacističke partije. Varnava je jedini Pljevljak za kojim je lično Adolf Hitler izrazio saučešće po smrti 1937. Aktivista ove NVO je bio i sadašnji nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš. Vraneš, član NSD-a, je osim nacionalističke retorike postao poznat i po izlivima berspogovorne lojalnosti Srbiji i njenoj Prvoj Familiji. I neke druge NVO, manje ili više poznate imaju elemente klerofašizma pod maskom tobožnjeg pravoslavlja i borbe za srpstvo. Milutin Mirjačić, direktor Osnovne škole Bajo Pivljanin u Plužinama se obratio “predsjednicima Vlade i Republike jer državu ne priznaje”. Za njega je Crna Gora i dalje „republika u saveznoj državi“. Mirjačić je naglasio da on ne prihvata „ni individualnu krivicu“ za zločine jer „niko nije odgovarao za ubistva Srba” dodavši da će on i slični „možda biti primorani“ na „rušenja i blokade“. Nadležno ministarstvo prosvjete se ogradilo od njega i pozvalo na ispitivanje odgovornosti.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

U ogledalu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o Srebrenici i reakcije na nju, samo su još jedno upozorenje da je krajnje  vrijeme da se suočimo i sa prošlošću i sa današnjicom. Sve dok naše političke klase budu negirale prošlost ili ćutale o ulozi Crne Gore u ratnim devedesetim,  dok budu selektivno pamtile i pokazivale prstom u tuđa dvorišta umjesto da se zagledaju u svoje,uzalud nam IBAR, evropske strategije i evropski zakoni. Nećemo mi nigdje

Predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić u stvari je, Evropejac. I nije to bilo nešto tipa kafkijanskog preobražaja, ono – „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca.“ Ne, Mandić je Evropejac, kaže, oduvijek bio. Uputio je nevjernike da pogledaju program njegove Nove srpske demokratije, gdje leži navodni dokaz da je ta partija od samog osnivanja “istinski evropski orijentisana stranka”.  Ni tu nije kraj. Mandić i njegovi su, tvrdi predsjednik parlamenta,  u stvari preteča, jer su “Evropsku uniju zagovarali dok su neki govorili o posljednjem ostrvu komunizma na Balkanu”.

Šta reći.  Uzdah je recimo prigodan. Mandić to govori dok nas sa svojim partnerima iz srpskog sveta, gura od Evrope. Dok negira genocid u Srebrenici, potvrđen na Međunarodnom sudu u Hagu i poziva premijera Spajića da ne glasa za Rezoluciju UN o Srebrenici ovog četvrtka, jer je to “opasno” po Crnu Goru. Poštovanje sudskih presuda, suočavanje sa prošlošću i poštovanje žrtava, a Rezolucija je upravo to, ne bi trebalo biti opasno  za “istinski evropski orijentisane partije”. Baš suprotono.  Mandić nas ubjeđuje da je oduvijek evropski orijentisan dok srebreničke žrtve pokušava da prekrije jasenovačkim žrtvama,  dijeleći ne samo žive, nego i  mrtve na naše i njihove.  Dok to čini za partijski  i interes  Aleksandra Vučića, srpskog autokrate, najboljeg učenika Vojislava Šešelja, koji želi i Crnu Goru da usisa u svoj srpski svet,. U svijet krvi i tla.  Mandić je, pri tom, kako i sam primjećuje, malo umjereniji od svog kolege Milana Kneževića. Blago Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo