Povežite se sa nama

Izdvojeno

BIVŠI RADNICI VEKTRE JAKIĆ NA TANKOJ GRANI: Koga je sve Brkovič zabavio o jadu

Objavljeno prije

na

Dok traje razmjena optužbi između Uprave za šume i „Vektre Jakić“ na desetine radnika tog ili preduzeća koje je Dragan Brković privatizovao, uzalud traže da biznismen izmiri brojna dugovanja prema njima. Radnici bivše „Impregnacije“ u Kolašinu 14 godina čekaju na zaslužene otpremnine, dok u Pljevljima treže 18 zarada, koje im nijesu isplaćene

 

Aktuelna  društveno politička dešavanja u Crnoj Gori,  tokom minulog mjeseca, prigušila su glas nekoliko desetina  pljevaljskih i kolašinskih radnika, kojima je zajedička muka to što im biznismen Dragan Brković duguje, davno zarađene,  plate i zaslužene otpremnine.

Uprava kompanije „Vektra Jakić“ je početkom  januara otpustila sve zaposlene u proizvodnji.  Kući je poslato 30 radnika, koji nijesu primili zarade za  18 mjeseci.  Radnici su prije nekoliko dana najavili da će blokirati ulaz u krug fabrike, ukoliko im ne budu izmirena potraživanja.  Poslednja plata koju su primili bila je za jun 2018.

Planiraju  da  od premijera Duška Makovića i resornih ministara traže pomoć.  Dosta im je, kažu, Brkovićevih lažnih obećanja.

„Javili smo se na Biro rada ali ne možemo da ostvarimo pravo na naknadu koja nam po zakonu pripada, jer nam Brković nije uplatio doprinose četiri godine. Potraživanja ne možemo da napalatimo ni  uz pomoć suda,  jer sav novac od prodaje imovine preduzeća ide Poreskoj upravi,  kojoj Brković duguje za porez.“- žalili su se novinarima radnici.

Nakon što je 2006. godine Brković kupio za 1,6 miliona eura cijelu imovinu korporacije “Jakić”, obavezao se na investiciju od  od šest miliona eura kao i zapošljavanje 320 radnika. Ispostavio je  uslov za potpisivaje kupoprodajog ugovora – da mu država 30 godina ustupi koncesije na korišćenje pljevaljskih šuma. Tako je i bilo.  Vektri Jakić su dodjeljene šume na korišćenje u 13 gazdinskih jedinica na teritoriji Pljevalja.

Poreska uprava je lani podnijela zahjev za otavaranje stečaja u toj Brkovićevoj kompaniji  na iznos od 525.000  eura. Ročište na kojem će se raspravljati o zahtjevu za uvođenje stečaja u Vektri Jakić trebalo bi da se održi ovog mjeseca.  Ranije je Poreska uprava sa Vektrom Jakić raskinula ugovor o reprogramu poreskog duga zbog nepoštovanja preuzetih obaveza.

Stečaj u to preduzeće prvi put je uveden prije sedam godina, zbog duga od 77 miliona eura OTP banci. Zahvaljujući reorganizaionom planu Vaktra Jakć je izašla iz stečaja.

Dio nekadašnje  Brkovićve imperije bila je i kolašinska fabrika „Vektra nord“, koja je, od prije dvije godine, takođe u stečaju.  To preduzeće je osnovano prije 14 godina, nakon vrlo problematične privatizacije „Impregnacije“.  Brkovićeva ambiciozna obećaja nijesu donijela ništa dobro ni otpuštenim radnicima, a ni onima koji su ostali u pogonima.

Predstavnici 34 bivša radnika „Impregnacije“, ovih dana ponudli su pomoć  Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije u predmetu formiranom u slučaju tog preduzeća. Nakon što su iz medija saznali da SDT ispituje da li je tokom stečajnog postupka u tom, nekad uspješnom kolašinskom preuzeću, bilo nezakonitosti, bivši zaposleni smatraju da imaju dokumentaciju, koja će doprinijeti efikasnosti istrage.

“Iz medija smo pročitali da je  SDT, nedavno,  došlo do podataka da je zloupotrebljeno  oko 600.000 eura, koliko je ostalo nakon stečaja. Postoji sumnja da su,navodno,  ta sredstva upotrijebljena nenamjenski, iako je trebalo  da budu isplaćena akcionarima tog preduzeća. Pošto se godinama usaludno borimo da ostvarimo prava iz socijalnog programa, prikupili smo dosta dokaza, koja mogu pomoći tužilštvu”- kazali su  bivši radnici nekdašnje Impregnacije.

Oni su u nekoliko navrata tražili od nadležnih da provjere na koji način je privatizovana  firma, tvrdeći da je u tom poslu bilo raznih malverzacija.

Prema zvaničnim podacima, „Impregnacija“ je Brkoviću prodata za oko 2,83 milona eura. U aneksu ugovora između stečajnog dužnika i „Vektre Montenegro“ iz avgusta 2008. godine piše da je kupoprodajna cijena umanjena za 1,07 milona eura, u skladu sa zaključkom Vlade od 28. decembra 2007.  Umanjenje cijene, tvrde radnici, obavezivalo je novog vlasnika na okončanje socijalnog programa za njih, što nikad nije učinjeno. Nakon što su proglašeni tehnološkim viškom, kažu, niko na njih nije okrenuo glavu. Ostali su bez otpremnina,  na evidenciji Zavoda za zapošljavanje (ZZZ).

U nekoliko navrata  razgovarali su sa ministrom Milutinom Simovićem, predstavnicima Ministarstva ekonomije i predsjednikom kolašinske Opštine, a o njihovom problemu je obaviješten i predsjednik Vlade. Bivši radnici podsjećaju i da je vlasnički udio radnika u nekadašnjoj fabrici bio 49 odsto. Objašnjavaju i da  zemljište na kojem je  fabrika i dalje valsništvo „Impregancije“, pa uvođenje stečaja u Vektra nord nazivaju “stečaj preko stečaja”.

Po osnovu koncesione naknade Uprava za šume godišnje je trebala od Brkovićeve komapnije u Pljevljima  da prihoduje 1,6 miliona eura. Zbog nepoštovanja ugovornih obaveza Uprava je prošle godine raskinula ugovor.

Međutim, krajem januara, Privredni sud je naložio da se  omogući “Vektri Jakić” da koristi šume u koncesionom području, do okončanja sudskog postupka. To je urađeno u situaciji kada ta kompanija duguje državi, kako tvrde iz Uprave za šume,  na ime neizmirene koncesione naknade, oko 6,4 miliona eura. Uprava je, kako je nedavno izjavio  direktor Nusret  Kalač, tražila da kompanija izmiri potraživanja da bi mogla da nastavi sa realizacijom ugovora, kao  i da dostavi dvije pravno valjane mjenice kao sredstvo za obezbjeđenje ugovora.

Prema Klačevim tumačenju odluka suda donijeće nesagledivih štetne posledica po pljevaljske šume, opštinu Pljevlja, privredu i budžet države.   Brković je, ocijenio je direktor Uprave za šume, u povlašćenom položaju,  u odnosu na druge koncesionare. „ Tme se stvara pravna nesigurnost i održivost postojećih radnih mjesta u reprokompleksu šumarstva i drvoprade“. Kalač je zaprijetio i da neko mora snositi odgovornost za donošenje tih odluka, te da se “ne možemo kriti iza državnih institucija”.

Direkot Uprave za šume je u ljutni na sudove i Brkovića podsjetio javnost da je „Vektra Jakić“  tokom  2015-e , koja je bila rekordna po izvozu najkvalitenije oblovine iz Crne Gore, suprotno ugovoru,  izvezla  oblovine u iznosu od preko 21.000 metara kubnih. Prema ugovoru, Brković je trebalo da  svu količinu drvne mase sa koncesionog područja preraditi u svojim kapacitetima.

Obaveza kompanije kao kao koncesionara, prema ugovoru, bila je da godišnje iskoristi i preradi u svojim kapacijetima oko 140.000 metara kubnih.

Iz uprave te kompanije  oštro su uzvratili Klaču, pozivajući ga da podnese ostavku. Direktora Optužuju ga da je „ nezakonitim odlukama i zaustavljanjem proizvodnje u toj firmi nanio štetu od više desetina miliona eura i kompaniji i crnogorskoj drvopreradi, državnom i opštinskom budžetu“.

Tvrde da pet godina Uprava za šume nezakonito kod Poreske uprave, finansijski zadužuje „Vektru Jakić“ za neposječene, nedoznačene i neeksploatisane količine drvne mase.  „Da je Uprava za šume nakon jednostranog i nezakonitog raskida ugovora izvršila količinska i finansijska razduženja „Vektre Jakić“, što je bila u obavezi, utvrdilo bi se da Kompanija ne duguje ni cent za koncesije i da po tom osnovu nije mogao biti pokrenut postupak raskida ugovora…Jasno nam je da je cilj donošenja nezakonitih odluka Uprave za šume uvođenje stečaja i gašenje Jakića, kako bi, vjerovatno, Uprava za šume, Jakićevu koncesiju mogla ustupiti malim ‘zaštićenim’ koncesionarima.“- odgvorili su iz Brkovićeve kompanije.

Dok su Kalač i Brković razmjenjivali  optužbe iz Opštine Pljevlja su saopštili da im ta  kompanija duguje oko 6, 5 milona eura. Sve to ne računajući ustupljene prihoda od porez na lična primanja, koji država treba da ustupi lokalnoj upravi, a koji se procjenjuje a oko dva miliona.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bol i tugu usljed tragedije u Makedoniji, u kojoj je život izgubilo 59 osoba, a povrijeđeno 190,  zamijenio je bijes kada su otkrivene činjenice o radu diskoteke sa falsifikovanim licencama i bez osnovnih bezbjednosnih standarda. Urušene institucije i neodgovornost  stoje iza još jedne tragedije u regionu. Nova krvava opomena koju nema ko da čuje, nakon Novog Sada, Donje Jablanice, Cetinja…

 

Dugogodišnji vozač Hitne pomoći u Kočanima Ile Gočevski, u noći između subote i nedjelje, prevozio je povrijeđene iz diskoteke Puls. U požaru koji je izbio u diskoteci oko tri sata ujutru poginulo je 59 osoba, a povrijeđeno je preko 190. Mladih od 15 do 24 godine. Kolege Gočevskog iz Opšte bolnice Kočani kazali su da je radio cijelu noć i dan i prevozio povrijeđene, a da je kući otišao samo da se odmori. Nije se probudio.

,,Cijelu noć je pomagao mladima iz diskoteke smrti, a juče je iznenada preminuo. Otkazalo mu je srce, nije izdržao te krvave slike. Ne postoje riječi koje mogu opisati tebe, gromadu od čovjeka. Planino naša, čovječe velikog srca i duše. Dao si sve od sebe da spasiš mlade, nevine duše, na kraju si i ti otišao”, jedno je od oproštajnih poruka za Gočevskog.

Na snimcima iz diskoteke, koji su ubrzo nakon tragedije plasirani na društvenim mrežama, vidi se da je pirotehnika, prskalice koje su aktivirane na bini izazvale požar na niskom plafonu. Bend je nastavio da svira, a publika u prvi mah nije bila svjesna šta se dešava. ,,Većina stradalih je umrla od posledica stampeda izazvanog panikom nakon što je izbio požar u diskoteci”, izjavila je direktorka Opšte bolnice Kočani Kristina Serafimova.  

Za ministra unutrašnjh poslova Panča Toševskog nema dileme ko je krivac za nezapamćenu tragediju: požar su izazvala pirotehnička sredstva koja su donijeli članovi popularne grupe „DNK“. Ali, i oni su nastradali, tako da je taj dio istrage zatvoren.

Snimci diskoteke – oronule zgrade, sa uskim ulaznim vratima, rešetkama na prozorima izazvala su brojna pitanja javnosti o diskoteci koja je radila 12 godina, a nalazila se u objektu koji je ranije bio magacin za tepihe. Pitanja za nadležne su se ređala – kako je u gradu od 25.000 stanovnika toliko dugo radila diskoteka u koju su dolazili maloljetnici, a koja nije imala valjanu dozvolu, u objektu u kom nije ispoštovan nijedan standard, gdje su se održavali koncerti s puno pirotehnike i vatrenih efekata, a u kojem su gosti bili policajci i inspektori…

,,Svako koga vidite ovdje ima nekog bliskog ko je stradao”, izjavio je jedan od mještana malog grada nakon tragedije. ,,Imam unuku koja je trenutno u Sofiji i ima problema sa opekotinama po licu, tijelu i respiratornom traktu. Ali me ne boli samo zbog nje, izgubio sam dijete komšinice, dijete od sestrične moje žene, izgubio sam djecu mnogih prijatelja, jako mi je teško”, izjavio je Kočana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SRBIJA, REPUBLIKA SRPSKA I MI: (Krimo)integracije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik  Vučić i ministar unutrašnjih poslova  Dačić su rekli da  “zvučni top” ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Potom se  pokazalo da se “istina” može štelovati. U izjavi za  Danas on je priznao da “ti sistemi stoje u našim magacinima (MUP-a)… ali nisu ubačeni u upotrebu”. Vučić je, onda, iz Brisela poručio  da su kupovane razne stvari, ali da “nikada nisu upotrebljene”

 

 

Tokom najvećih antirežimskih protesta u istoriji Srbije 15. marta u Beogradu mnogi su se pribojavali da će se obistiniti najave srbijanskih zvaničnika o nasilju. Vlast je tvrdila da će to učiniti studenti kao instrumenti zapadnih sila i neprijatelja države. Studenti i građani su se najviše pribojavali kamenica i bejzbol palica maskiranih fudbalskih huligana, pripadnika narko kartela i policijskih specijalaca u civilu. Tvrdili su da im je dosadašnja dobro dokumentirana praksa autokratske vlasti to davala za pravo. Ipak, niko nije očekivao da će biti isprobano novo oružje na hiljadama građana u trenutku dok mirno odaju počast poginulima u padu nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu. Jaki zvuk koji para kao mlaznjak u niskom naletu je momentalno rasčistio nekoliko ulica punih građana koji su se u panici povukli prema zidovima zgrada. Malo prije toga, kamere su snimile policiju kako se hitno povlači sa glavne ulice u sporednu, očigledno po naređenju, da se ne bi izložili udaru zvuka. Nakon toga su na desetine i stotine građana potražile pomoć u Urgentnom centru zbog tegoba koje su osjetili nakon korištenja tzv. zvučnog topa.

Proslavljeni odbojkaški reprezentativac Srbije Vladimir Grbić je objavio na Instagramu da je njegov saigrač i prijatelj Marko Samardžić, “tokom sinoćnog protesta usled udara zvučnog topa, obzirom da ima pejsmejker, pretrpeo nekoliko (7) srčanih udara. “Samardžić je prebačen u Urgentni centar. “Doktori su se izborili za život oživljavajući ga više puta” rekao je Grbić.

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik Aleksandar Vučić i ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić su rekli da to oružje ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Predsjednik je u prvoj reakciji, nakon obznane da “Srbija nije pristala na obojenu revoluciju” (kremaljski termin), putinistički upozorio da će svako krivično odgovarati za “brutalne laži” i “širenje lažnih vesti”. Ubrzo je proslijeđena naredba naniže.

Urgentni centar je zvanično osudio “proizvoljne informacije koje su se pojavile u javnosti i koje neodgovorni pojedinci tendenciozno šire putem društvenih mreža da je tokom jučerašnjeg dana u ovoj zdravstvenoj ustanovi zbrinuto na desetine građana sa tegobama koje bi mogle da izazove upotreba nekakvog ‘zvučnog topa’”. Odmah nakon ovog saopštenja uslijedila je vijest da je Više javno tužilaštvo u Beogradu naložilo  Prvom osnovnom javnom tužilaštvu da formira predmet i naloži identificiranje lica koja su takve “neistinite informacije širila u javnosti”.

Onda je supruga Marka Samardžića objavila „selfi“ iz bolničke sobe Urgentnog centra jer su se „u javnosti pojavile određene dezinformacije” pa obavještava sve da je Marko “dobro i da se nadamo da će brzo kući“.  Potom je Vladimir Grbić uklonio raniju objavu o zvučnom topu “zbog zdravstvenog stanja i mira Marka Samardžića…na sugestiju njegove porodice” uz izvinjenje “ako je nekom napravio problem”. Izgleda da jeste napravio problem. U ovakvim situacijama niko ne želi noćne posjete državne bezbjednosti i/ili kriminalaca u službi režima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…

 

 

 

MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?

BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.

Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.

I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.

Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.

Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…

To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.

Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo