Povežite se sa nama

OKO NAS

NESREĆE NA RADNOM MJESTU: Radnici bez ičije zaštite

Objavljeno prije

na

Svake godine u Crnoj Gori više ljudi pogine na radnom mjestu, a na desetine bude povrijeđeno. Radnici se, osim zdravstvenim rizicima, izlažu i nemilosti institucija koje ostaju nijeme na njihove zahtjeve. Funkcionalni Zavod za medicinu rada još je samo san

 

U Crnoj Gori svake godine više ljudi pogine, a na desetine se povrijedi. Nedavno su iz Uprave za inspekcijske poslove saopštili statistiku za 2019. godinu: ,,U toku prošle godine izvršeno je 27 uviđaja povreda na radu, od čega je sedam osoba preminulo, dok je 20 teško povrijeđeno”.

Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je povodom Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu u aprilu 2019. godine izjavio da je vidljiv napredak u Crnoj Gori kada je u pitanju ova oblast.

Nova 2020. godina ga je ekspresno demantovala. Krajem januara, na primorju ,  žarištu ilegalne gradnje, dvojica radnika iz Mojkovca zadobili su teške tjelesne povrede, višestruke prelome, nakon pada sa skele, na objektu u izgradnji u Ulici cara Lazara u Sutomoru.

U razmaku od samo nekoliko dana, u februaru, poginuo je radnik na gradilištu u Podgorici. Pao je sa trećeg sprata zgrade u izgradnji na Cetinjskom putu, u blizini Kapital plaze.

Epilog uviđaja u većini ovakvih slučajeva ostaje nepoznat.

Posljednjih godina povrede i pogibije u građevini, prema podacima inspekcije, najčešće nastaju zbog toga što radnici ne koriste zaštitnu opremu.

Od početka gradnje auto-puta, u protekle četiri godine, poginula su četiri radnika, dva su teže povrijeđena, a više njih je zadobilo lakše povrede. Prema rezultatima istraga, trojica poginulih su krivi za nesreću, jer nisu koristili zaštitnu opremu, a jedan od njih se nalazio i u zabranjenoj zoni. Na četvrtog se obrušila velika količina zemlje.

U periodu od 2012. do 2017. godine, od ukupnog broja nesreća na radu, 82 odsto se u 2007. godini dogodilo u građevinarstvu, dok je, prema podacima Uprave za inspekcijske poslove, u 2017. godini opao na 39 procenata. Izmjene Zakona o zaštiti na radu iz 2018. godine doprinijele su tome da se trend smanjenja broja žrtava nastavi, jer su njima predviđena stroža pravila kojih se poslodavci sve više pridržavaju. Novi Zakon o radu, usvojen u decembru 2019. godine predviđa novčanu kaznu u iznosu od dvije hiljade do 20 hiljada eura za pravna lica koja ne obezbijede zaštitu zaposlenih.

U oblasti građevinarstva opasnosti ne vrebaju samo od povreda prilikom pada sa velike visine, već i od profesionalnih oboljenja koja nastaju zbog nošenja teških tereta, duge izloženosti prašini, štetnim hemijskim supstancama i zračenju sunca. Osim u građevini, najviše nesreća događa se u radu u teškoj industriji, energetici, rudarstvu i drvnoj industriji.

Kada je riječ o zaštiti na radu u teškoj industriji, rudarstvu i energetici radnici se, osim što se izlažu zdravstvenim rizicima, susrijeću i sa pravnim problemima. Značajan dio tih kompanija nalazi se sada u stečaju, a formalno uvođenje stečaja podrazumijeva i ukidanje dotadašnjih akata poslodavca. To uključuje i dokumenta o procjeni rizika i mjerama zaštite. Ovo znači da oštećeni zaposleni zavise od volje poslodavaca, jer inspekcija odbija da izvrši inspekcijski nadzor jer smatra da nije u njenoj nadležnosti da kontroliše stečajnu upravu ili one koji u njeno ime upravljaju kompanijama.

Od oko 400 preostalih radnika Kombinata aluminijuma (KAP), stotinjak radi u uslovima koji direktno ugrožavaju zdravlje, u proizvodnji u Elektrolizi i u pogonu Livnica gdje se radi sa tečnim metalom koji je izuzetno visoke temperature ili na pećima gdje se metal lije. Oni već dvije godine apeluju na nadležne da im se omogući pravo da i sa 20 godina staža provedenih na radnom mjestu opasnom po zdravlje, odnosno 30 sa osiguranjem (sa benificiranim stažom), kroz predstojeće izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, imaju iste uslove penzionisanja kao rudari. Iako najčešće obolijevaju od bronhijalne astme i hroničnog trovanja fluorom, od ulaska KAP-a u stečaj više im nisu obezbijeđeni godišnji medicinki pregledi, kao ni odmori. Iz Sindikata metalskih radnika su objasnili da se Inspekcija rada, kojoj su se tim povodom žalili, proglasila nenadležnom rekavši da je to domen stečajnog upravnika.

Sudbinu zaposlenih u KAP-u dijeli i radnici Željezare Toščelik u Nikšiću, gdje su postrojenja i oprema nepouzdani i zastareli, a slučajevi povreda česti. To je i jedina kompanija o čijem je radu održano specijalno saslušanje u crnogorskom parlamentu u junu 2015. godine, kada se saznalo da kompanija nema akt o procjeni rizika na radnom mjestu. Iako je istina izašla na vidjelo, da se gotovo ništa nije promijenilo na bolje svedoče i riječi predsjednika Sindikata Željezare Toščelik Željka Rabrenovića koji je nedavno potvrdio da je nezadovoljsto radnika zaštitom na radu u fabrici veliko.

Poznato je i da je u posljednjih pet godina u fabrici Tara u ekspolozijama poginulo troje ljudi, a 15 je povrijeđeno. Inspekcija je uočila propuste i  novčano kaznila poslodavce. Tužilaštvo je u svim slučajevima ocijenilo da oni nisu bili uzrok nesreća. Oni koji su preživjeli označeni su krivim, a neki se još bore da dokažu kako su povrede zadobili na radnom mjestu.

Radnicima u ovakvim djelatnostima nedaće ne olakšava ni činjenica da u Crnoj Gori ne postoji institut medicine rada, niti statistika o tome koliko ljudi boluje od profesionalnih bolesti. Koliko je onih koji rade sa opasnim materijama, od kojih su neke kancerogene ili uzrok drugih teških oboljenja, ne zna se. Valja ukazati na to da u Centru za medicinu rada u Domu zdravlja na Starom aerodromu u Podgorici,  ljekarsko uvjerenje, koje podrazumijeva periodični pregled radnika profesionalno izloženih jonizujućim zračenjima, košta – 185 eura.

Iako je Strategijom unaprijeđenja medicine rada u Crnoj Gori za period od 2015. do 2020. godine i Akcionim planom implementacije za drugi kvartal 2016. godine bilo predviđeno osnivanje Zavoda za medicinu rada, do toga nije došlo. Zbog toga na teritoriji Crne Gore ne postoji ustanova koja verifikuje profesionalne bolesti, kao ni njihov registar, već se to obavlja u Institutu za medicinu rada i radiološku zaštitu u Beogradu. Još jedan ćorsokak.

Od nadležnih, koje ni ovo ne brine, bilo bi preambiciozno očekivati još i da im na um padaju oni kojima je ugroženo mentalno zdravlje zbog uslova u kojima rade. To za sada spada u domen naučne fantastike.

Ovih dana vode se mnoge polemike oko toga koja su prava najugroženija u Crnoj Gori. Mrtva trka.

 

                                                                                                                                                                     Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

SKANDAL OKO PUTA MLADIH FIZIČARA U TOKIO: Nebriga o talentima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je i dalje po starom – političari uživaju u privilegijama i „slavi“, a mladi ako što iznude do prve prilike kada će pobjeći iz ovakvog sistema

 

Da se znanje, talenat i rad isplate samo ako politika tako odluči, opet je pokazala afera oko odlaska mladih fizičara na Međunarodnu olimpijadu iz fizike u Tokiju.

Luka RistanovićJovan JankovićAndreja Popović i Vuk Čurović, uz čestitke za ostvarene rezultate na državnom takmičenju, obaviješteni su 7. aprila da će predstavljati Crnu Goru na 53. Međunarodnoj olimpijadi iz fizike, koja će se održati u Tokiju od 10. do 17. jula.

Iz Ispitnog centra im je saopšteno da će sa njima ići profesor/ica sa UCG i predstavnik/ica Ispitnog centra i da domaćin takmičenja snosi troškove smještaja i ishrane, a crnogorske obrazovne institucije troškove puta, vize, članarina i zdravstvenog osiguranja.

Mladi fizičari, koji se sa svojim mentorima cijelu školsku godinu spremaju i uče, tako su dobili satisfakciju da se trud i obrazovanje isplate. Ali, iz Ispitnog centra potom – muk. Roditelji su se, protekle sedmice, obratili Ispitnom centru da saznaju da li je sve u redu.

Tek na insistiranje roditelja, odgovoreno je da „nema mogućnosti da se organizuje odlazak tima”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STANJE ŽIVOTNE SREDINE NA SJEVERU: Deponija po glavi stanovnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština na sjeveru graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i dalje pribjegava alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća

 

Ogroman broj smetlišta na sjeveru Crne Gore, od kojih neka godinama i decenijama nazivaju „privremenum odlagalištem otpada”, odaju ružnu sliku neuređene države koja sebe naziva ekološkom, upozorili su ekolozi ovih dana.

U preporukama Evropske unije, koje se tiču zaštite životne sredine, izričito je zahtijevano da se u Crnoj Gori mora odustati od dosadašnjeg načina odlaganja otpada, uz naglasak da postojeće deponije u velikoj mjeri remete prirodnu ravnotežu.

U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština sa sjevera države graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i na ovom području godinama pribjegavalo alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća.

Iz beranske lokalne uprave potvrđuju da se zbog nepostojanja regionalne sanitarne deponije, smeće odlaže na nužni način koji ne zadovoljava evropske standarde.

„Da bismo došli do odgovarajuće lokacije za odlaganje otpada i izgradnje regionalne deponije, potrebna je veća posvećenost države, koja do sada nije pokazala potrebnu spremnost za realizaciju ovog krupnog i izuzetno značajnog projekta. Znam da su vođeni određeni razgovori u vezi sa ovim pitanjem, ali konkretnog rješenja nema, iako se radi o problemu koji se mora urgentno rješavati, jer na to ukazuju i preporuke koje stižu od međunarodnih institucija. S druge strane, imamo i nesavjesne građane koji odlažu otpad na mjesta koja za tako nešto nijesu propisana, što dodatno usložnjava problem” – ističe predsjednik opštine Berane Vuko Todorović.

U preporukama Evropske unije je u cilju rješavanja ovog problema nedvosmisleno se naglašava da se mora graditi regionalna deponija i u okviru nje reciklažni centar gdje bi se vršila selekcija otpada i proizvodio određeni energent koji ima višestruko korisnu namjenu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POLICAJCI NA OPTUŽNICI – OPET: Prljavi niz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima su među osumnjičenima pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. A broj optuženih samo raste

 

Imena oficira policije i šefa uniformisane podgoričke policije Darka Kneževića i komandira u OB Podgorica Dalibora Živkovića, posljednja su koja su ispisana na sada već podugom spisku policijskih službenika osumnjičenih da su počinli neko krivično djelo. Za razliku od njihovih kolega koji se mjesecima nalaze iza spuških bedema, Knežević i Živković su nakon saslušanja kod sudije za istragu podgoričkog Višeg suda pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode.

Knežević i Živković se terete „samo“ za zloupotrebu službenog položaja. Navodno je Knežević prije nekoliko godina vratio sada odbjeglom kolegi Ljubu Miloviću pištolj koji mu je prethodno oduzet. Njihove kolege iz Podgorice i Kotora, koji su uhapšeni sredinom marta, u sklopu akcije Specijalnog državnog tužilaštva protiv „prljavih” policajaca, terete se da su radili za kavački klan koji je nadaleko poznat po surovim likvidacima.

Knežević je i tada saslušavan jer su se na spisku onih policajaca koji su sarađivali  sa kriminalnom grupom kojom komanduju odbjegli Radoje Zvicer i Milan Vujotić, našli njegov kum Nebojša Bugarin i prijatelj Ivan Stamatović. Njih dvojica su takođe u bjekstvu, a do danas nije, makar da je javnosti poznato, utvrđeno da li su Stamatović i Bugarin znali da se sprema njihovo hapšenje. I ako jesu, da li im je neko od kolega dojavio da treba da se sklone.

Ako se to dokaže, spisak osumnjičenih policajaca bi bio pozamašan, jer je i u ovom trenutku riječ o dvocifrenom broju. Dok su nekada službenici policije krišom obavljali poslove obezbjeđenja lokala i diskoteka kako bi zaradili dodatni novac, pa se umorni vraćali policijskim obavezama, nova generacija onih koji su obukli policijsku uniformu imala je plan da lakše i brže zarade novac. To pokazuju i podaci Specijalnog tužilaštva, prema kojima je jedan od organizatora kriminalne grupe, čiji su pripadnici postali službenici policije, upravo bivši policajac Ljubo Milović, za kojim se već godinu traga. Članovima policijskog narko kartela SDT je označio i pripadnike policije Petra Lazovića (33), Gorana Stojanovića (40), Miloša Mišurovića (41) Marka Novakovića (36), Ivana Nikolića (37) i Milana Popovića (40).

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima se među osumnjičenima nalaze i pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. Tako se u jednom predmetu pripadnici policije sumnjiče da su za račun kriminalne grupa poznatije kao kavački kriminalni klan, učestvovali u švercu kokaina iz Južne Amerike na teritoriju Evrope i Australije, švercovali cigarete, odavali im povjerljive podatke o istragama koje su vođene protiv njih. Terete se  i da su novac stečen od šverca kokaina koristili i radi uticaja na rezultate parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine, ali i da bi postavljali svoje ljude na čelna mjesta u Upravi policije. Tu se ne završava opis dodatnih poslova koja su odrađivali za kriminalne grupe.

Tako se odbjegli policajac Marko Novaković sumnjiči da je, kao službenik kotorske policije, preko kriptovanog telefona u avgustu 2020. godine, javljao „kavčanima” lokaciju šefa suprostavljenog škaljarakog kriminalnog klana Jovana Vukotića, a sve sa ciljem da bude likvidiran. U spisima predmeta postoji i informacija o tome da je čak u oktobru iste godine kao aktivni službenik kotorske policije naredio službenicima saobraćajne policije da zaustave blindirao vozilo u kojem se nalazio Vukotić, a zatim tražio pisanim putem da odmah pristupi u prostorije policije, navodno radi obavljanja informativnog razgovora. Novaković je, sumnja se, istovremeno obavještavao Milovića o tome gdje se Vukotić nalazi, a ovaj je dalje informacije prenosio Zviceru, da bi Zvicer, Slobodan Kašćelan i Milan Vujotić, pripremili Petra Mujovića da puca u Vukotića i ubije ga nakon što napusti zgradu policije. Za tu kriminalnu aktivnost, Mujoviću su prethodno dali pištolj „češka zbrojevka“ sa 15 metaka. Kriminalni plan nije uspio, jer su pripadnici policije uhapsili Mujovića, nakon čega je osuđen samo zbog nedozvoljenog držanja oružja i to na pet mjeseci zatvora.

Za sada, javnosti i dalje ostaje jedino nepoznato šta je to, po sumnjama istražitelja, uradio doskorašnji pomoćnik direktora policije Dejan Knežević koji je po nalogu specijalnih istražitelja uhapšen u martu ove godine.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo