Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr sci. med. Igor Mićunović, predsjednik Obrazovnog komiteta Svjetske federacije kineske medicine – WFCMS: Protiv korona virusa organizovano i bez panike

Objavljeno prije

na

Kao i kod drugih respiratornih bolesti, infekcija virusom 2019-nCoV može izazvati blage simptome, uključujući curenje iz nosa, grlobolju, kašalj i groznicu.  Kod nekih osoba mogu biti teži simptomi i može dovesti do upale pluća ili otežanog disanja.  Rjeđe, bolest može biti fatalna

 

Dr Igor Mićunović je kao stipendista vlade NR Kine završio osnovne, doktorske i postdoktorske studije na fakultetu Tradicionalne kineske medicine u Tianjinu, NR Kina. Predsjednik je akupunkturologa Crne Gore i direktor Centra za akupunkturu – Budva,

Za početak razgovoraza Monitor zamolili smo gospodina Mićunovića da prokomentariše stav  više naučnika iz svijeta da za korona virus, koji izaziva tešku akutnu respiratornu infekciju,  ne postoji poseban lijek ili vakcina i da naučnici smatraju da nema razloga za paniku.

Podsjetili smo ga i na izjavu Džunga Nanšana, poznatog kineskog stručnjaka za respiratorne bolesti: „Da bismo se izborili sa epidemijom, moramo iskoristiti dvije ključne tačke – rano otkrivanje i pravovremeni karantin. To su najprimitivnije i najefikasnije metode”.

MIĆUNOVIĆ:Svjetska zdravstvena organizacija ne preporučuje poseban lijek koji bi spriječio ili liječio novi korona virus. Međutim, osobe zaražene 2019-nCoV trebale bi dobiti odgovarajuću medicinsku njegu u cilju ublažavanja i liječenja simptoma. Trenutno se razvija vakcina od strane Ministarstva zdravlja Narodne Republike Kine i smatra se da će biti spremna za upotrebu početkom 2023. godine. U zdravstvenom sistemu NR Kine za liječenje pacijenata od koronovirusa ravnopravno sa savremenom medicinom se koristi i Tradicionalna kineska medicina – TKM. Prema preporuci akademika dr Džang Bolija, dekana Univerziteta Tradicionalne kineske medicine iz Tianjina, kineska medicina je izvrstan način za jačanje imuniteta i liječenje simptoma korona virusa, ali ne samog virusa. Iskustva SARS-a iz 2003.godine su dragocjena za liječenje novonastalog korona virusa, jer je tadašnje liječenje podrazumijevalo liječenje preparatom TKM kada su patentirana četiri lijeka prema dijagnostici sindroma koje poznaje TKM.

Do sada je deset pacijenata zaraženih koronavirusnom (2019-nCoV) pneumonijom izliječeno Tradicionalnom kineskom medicinom (TKM), ili kombinacijom TKM i savremene medicine u bolnici Đinjintan u Vuhanu, epicentru epidemije koronavirusa.

MONITOR: „Zdravstveni radnici treba da budu u pripravnosti. Pravovremeno i tačno informisanje javnosti je ključ. A svi ostali – slobodno dišite”, poručio je epidemolog Brandon Braun sa Univerziteta Kalifornije u SAD, koji je proučavao mnoge smrtonosne epidemije.

MIĆUNOVIĆ: Epidemija koronavirusa mogla bi se  proširiti na oko dvije trećine svjetskog stanovništva ako je ne uspijemo kontrolisati, izjavio je vodeći epidemiolog, dekan Medicinskog fakulteta u Hong Kongu prof. Gabriel Leung na sastanku SZO u Ženevi. Čak i ako je opšta stopa smrtnosti jedan odsto, što Leung smatra mogućim kad se uzmu u obzir blaži slučajevi, broj smrtnih slučajeva bio bi ogroman. Većina stručnjaka smatra da će svaka zaražena osoba prenijeti virus na najmanje dva druga čovjeka. To daje potentnost prenosa zaraze od 60-80 odsto. Epidemija koronovirusa je otkrila određene faktore koji su potpomogli širenje virusa. Prvenstveno mislim na cenzuru kineskog društva o izvještavanju o epidemiji, kao i o neblagovremenom  informisanju građanstva i spremnosti zdravstvenog sistema Kine da pravovremeno reaguje.

Tragični primjer pokojnog  dr Li Venlianga, koji je uočio epidemiju koronavirusa, te gradonačelnika Vuhana Džou Śiangvana, kritičara uspavanog sistema Kine, pokazuje koliko je važno da svaki zdravstveni sistem bude adekvatno spreman na pojavu epidemije.

MONITOR: Naučnici kažu da je korona virus rođak patogena koji izaziva SARS i bliskoistočni respiratorni sindrom (MERS), bolesti koje su izazvale stotine smrti u svijetu?

MIĆUNOVIĆ: Koronavirusi pripadaju porodici virusa koja se nalaze i u životinjama i kod ljudi. Poznato je da uzrokuju bolesti u rasponu od prehlade do težih bolesti poput respiratornog sindroma na Bliskom Istoku (MERS) i teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS). Novi koronavirus (CoV) je soj koronavirusa koji prethodno nije identifikovan kod ljudi.

Kao i kod drugih respiratornih bolesti, infekcija virusom 2019-nCoV može izazvati blage simptome, uključujući curenje iz nosa, grlobolju, kašalj i groznicu.  Kod nekih osoba mogu biti teži simptomi i može dovesti do upale pluća ili otežanog disanja.  Rjeđe, bolest može biti fatalna.  Čini se da su starije osobe i ljudi s već postojećim medicinskim stanjima (poput dijabetesa i srčanih bolesti) podložniji ozbiljnom obolijevanju od virusa.

Detaljnim istraživanjima utvrđeno je da se SARS prenosio s civetmačaka na ljude u Kini 2002, a MERS od  dromedarnih deva na ljude u Saudijskoj Arabiji 2012. Nekoliko poznatih koronavirusa kruži životinjama koje još nisu zarazile ljude.  Kako se nadzor poboljšava u cijelom svijetu, vjerovatno će biti identifikovano više primjera koronavirusa.

MONITOR: Za sada nemamo dokaza da je ovo opasnije od gripa, kazao je Majkl Mina, epidemolog sa Harvarda?

MIĆUNOVIĆ:Gripa ili influenca je zarazna bolest primarno  uzrokovana virusom koji se prenosi kapljicama u vazduhu, nastale kijanjem ili kašljanjem zaražene osobe. Poznate su pandemije virusom gripe kroz istoriju koje su uzrokovale mortalitet miliona ljudi. Prema SZO, godišnje od gripe oboli do 50 miliona ljudi, a ona dovede do smrtnog ishoda za oko 650.000 ljudi. Mortalitet se kreće u rasponu od 0,1 – 0,3 odsto, što je drastično manje od koronovirusa. Koronavirus je zbog simptomatologije slične gripu veoma teško  razlikovati u početnoj fazi od gripe. Na temelju informacija iz drugih koronavirusnih bolesti, kao što su MERS i SARS, razdoblje inkubacije 2019-nCoV moglo bi biti i do 14 dana.  SZO preporučuje da se kontakt sa potvrđenim slučajevima prati 14 dana.

MONITOR: Većinu smrtnih slučajeva čine ljudi stariji od 50 godina, prethodno bolesni, sa već postojećim respiratornim problemima ili oslabljenog imunološkog sistema

MIĆUNOVIĆ:Kao i kod gripe, slabije kategorije stanovništva su podložnije uticaju korona virusa; veoma mlade i starije osobe od 50 godina. Prevalitet mortaliteta se vezuje za osobe koje imaju hronično respiratorno oboljenje, kao i osobe sa oslabljenim imunitetom.

MONITOR: Da li se virusi najviše šire iz Kine zato što u njoj veliki broj ljudi živi relativno blizu životinja?

MIĆUNOVIĆ:Životinjski izvor 2019-nCoV još nije identifikovan.  To ne znači da 2019-nCoV možemo dobiti od bilo koje životinje ili od našeg kućnog ljubimca.  Visoka je vjerovatnoća da je izvor zaraze životinja sa pijace živih životinja u Kini odgovoran za neke od prvih prijavljenih ljudskih infekcija korona virusa, iako do sada de fakto nije potvrđeno koja životinja je glavni uzročnik.

MONITOR: I SARS virus je potekao iz Kine?

MIĆUNOVIĆ: Kina je jedina zemlja u svijetu koja se nalazi u istovjetnim granicama u posljednjh 2000 godina. U toku razvoja Kine, dokumentovane su česte epidemije koje su odnosile milione života. Tradicionalna kineska medicina je jedan od bisera kineske mudrosti koja se milenijumima suočava sa epidemijama i uspješno ih eliminiše. Kao i SARS virus, korona virus je potekao iz Kine. Konkretno radi se o južnom dijelu Kine. Kulturološki ishrana, navike, pa i govor, drastično se razlikuju od centralnog i sjevernog dijela Kine. Iako je u kulturi Kine higijena poznata milenijumima, kulturološki korišćenje, uzgajanje i neadekvatna eksploatacija životinjske ishrane je uveliko zastupljeno, i predmet pažnje današnje Kine je podizanje standarda higijene. U tom svjetlu valjalo bi istaći da su pijace sa životinjama ipak veoma rijetka pojava, kao i nastanak epidemija.

Znači, epidemija u Kini je relativno česta pojava koja rezultira niskom stopom mortaliteta. Medijska pažnja tokom SARS-a 2003.godine, ptičiji grip 2013.godine, te tokom epidemije korona virusa, uticala je i utiče na znatno slabljenje ekonomije NR Kine i usporavanje razvijanja Kine, te je možemo takođe posmatrati iz ekonomske i političke sfere. Naša je dužnost da objektivno sagledavamo epidemiološku situaciju, i bez histerije i optužbi obezbijedimo normalno funkcionisanje svega u zemlji.

 

Bolje spriječiti…

MONITOR: Šta savjetujete kao preventivu?

MIĆUNOVIĆ: Kao i kod savjeta za gripu glavninu naše pažnje bi trebalo usmjeriti na higijenu. Konkretno, često perite ruke sapunom i vodom, iako ruke nisu vidno prljave. Kad kašljete i kijate, prekrijte usta i nos maramicom ili maskom koju svakodnevno treba mijenjati. Održavajte socijalnu distancu. Bolje spriječiti nego liječiti! Osnažite svoj imuni sistem i adaptirajte se na stres. Na taj način svi simptomi koronovirusa ili gripe naš organizam će lakše prihvatiti.

                                                Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo