Povežite se sa nama

FOKUS

BLAGODETI OVOZEMALJSKE: Svi poslovi Mila i Amfilohija

Objavljeno prije

na

Amfilohije se našao Đukanoviću kad god mu je trebalo: kad se cijepao DPS,  za referendum, nakon priznanja Kosova, u oktobru 2016. i čuvenog ,,državnog udara”. Zauzvrat je nastavljao  da gradi, postavlja limenke i prepravlja svetinje, kao da država ne postoji. Njegov  biznis ostajao je neoporezovan. Crna Gora čeka hoće li Amfilohije i Milo opet pružiti jedan drugom ruku  Sigurno je:  njihove svađe i pomirenja skupo nas koštaju

 

Premijer Duško Marković još nije ponudio “termine za početak razgovora” sa Mitropolijom -crnogorsko primorskom (MPC) oko spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, iako je nakon sastanka sa evropskim komesarom za proširenje Oliverom Varheljijem kazao da će to učiniti ove sedmice.

Varhelji je u petak, 7. februara, bio u posjeti Crnoj Gori kako bi razgovarao sa premijerom, predsjednikom države Milom Đukanovićem, predstavnicima opozicije i mitropolitom MPC Amfilohijem. Iako je povod posjete bio evropski put Crne Gore, odnosno nova metodologija proširenja, koja podrazumjeva strožu kontrolu reformi od strane EU, i mogučnost obustavljanja pregovora, Varhelji je veliki dio posjete posvetio Zakonu o vjerskim zajednicama i krizi u Crnoj Gori koju je ovaj dokument produbio.

“Pokušao sam da razgovaram sa mitropolitom, pokušao sam da razgovaram sa premijerom, pokušaću da razgovaram sa predsjednikom. Vidio sam da se ovo, uz dobru volju, može riješiti. I ovo se mora riješiti”, rekao je Varhelji.

No,  otkako je Varhelji okrenuo leđa i napustio Crnu Goru, stvari se nijesu pomjerile s mjesta. Niti je otpočeo dijalog o evropskom putu i reformama na koji je sve političke i društvene aktere neposredno prije posjete komesara pozivao premijer, niti su  počeli razgovori između MPC i Vlade o Zakonu o vjerskim zajednicama, zbog kog desetine hiljada ljudi svake sedmice protestuju u organizaciji MPC.  Nije samo Vlada ta koja ne mrda s mjesta. Osim što nema  termina pregovora koje je obećao Marković, ni Mitropolija još nije podnijela  inicijativu za ocjenu ustavnosti spornog Zakona, usvojenog prije mjesec i po dana, iako su iz crkve početkom januara tvrdili da će se ta incijativa uskoro naći pred Ustavnim sudom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

FOKUS

PREGOVORI ILI IZGOVORI: Prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Budući pregovarači još uvijek tvrde pazar. Bude li to trajalo predugo, postoji opasnost da u vlastitim redovima dobiju opoziciju kojoj će glavni adut biti upravo njihove najave i obećanja o beskompromisnoj odbrani nacionalnih i državnih (crkvenih) interesa. Jer ovdje, bez kompromisa, nikome nema pomoći

 

Gore sluge lošeg gospodara

Pet dana pošto su u Zeti obavili spektakularan posao, privodeći penzionisanu učiteljicu kojoj su, prethodno, rasturuli kuću, iz crnogorske policije su  javili  kako od sjutra neće obezbjeđivati litije protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. “Policija je donijela odluku da u narednom periodu neće obezbjeđivati litije, a svu odgovornost za eventualne incidente i narušavanje reda i mira na ulicama u gradovima naše države snosiće organizatori”, navodi se u saopštenju Uprave policije (UP) koje je u srijedu poslijepodne, mnogima, zvučalo kao obavijest o izvršenom puču.

Vrh crnogorske policije predvođen direktorom UP Veselinom Veljovićem izrečenim naumom samo je potvrdio uvjrenje da oni ne služe državi i narodu nego gospodaru. Milu Đukanoviću.  I da su, vjerno služeči, spremni da krše sve važeće propise. Zakon o unutrašnjim poslovima ne ostavlja prostor za samoopredjeljenje: policije je dužna (član 10 Pojam i vrste policijskih poslova) da zaštiti bezbjednost građana i Ustavom utvrđenih sloboda i prava (stav 1), odnosno, (stav 6) da obezbjeđuje javna okupljanja visokog bezbjednosnog rizika. Umjesto toga Veljović i njegovi potčinjeni saopštavaju kako nemaju vremena da obezbjeđuju litije pošto „cijene da kriminogene strukture mogu iskoristiti  zauzetost policije…“. Loš vic? Ne.

Satima smo čekali da se neko iz Vlade oglasi i saopšti kako su hakeri preuzeli sajt Vlade, MUP-a i UP i poslali lažno saopštenje. Ništa. Nadali smo se informaciji da je ministar unutrašnjih poslova Melvudin Nuhodžić zatražio od premijera Duška Markovića da smijeni odmetnutog direktora UP. Ništa. Najveći optimisti su svako malo pretraživali i sajt tužilaštva, očekujući informaciju da su autori pučističkog saoštenja  pozvani na saslušanje zbog mogućeg izvršenja krivičnog djela izazivanje panike i nereda. Niko i ništa.

Država je duže od 12 sati bila neopravdano odsutna iz sopstvenog pravnog sistema, da bi u četvrtak ujutru stiglo novo saopštenje: „Uprava policije će u skladu sa zakonom i precizno definisanim procedurama nastaviti sa obezbjeđivanjem litija uz insistiranje na potpunom poštovanju jasnih obaveza i procedura i pojačanoj odgovornosti organizatora”.

Šta  se dešavalo u međuvremenu, nagađamo.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. februara
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

IGRE MOĆI: Borba za ulicu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da sukobljeni svetovni i duhovni zvaničnici započnu najavljene pregovore o spornim mjestima Zakona o slobodi vjeroispovijesti, počele su da sijevaju ozbiljne varnice sukoba. U stvarnom životu i virtuelnoj stvarnosti

 

Živimo luda vremena, da parafraziramo predsjednika DPS-a. Hvala na tome Vladi, opoziciji, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj (MCP) i svim onim znanim i neznanim junacima i sljedbenicima iz zemlje i inostranstva koji su spremno priskočili da pomognu aktuelnu rabotu. Zahvaljujući njima bili smo prethodnih dana u prilici da,  bez daha, pratimo ulične igre moći nad provalijom nacionalnih i vjerskih sukoba.

Pomenimo neke, bez obaveze da se držimo hronološkog reda. U Prijestonici smo dobili šetnju protiv litije. Za  transparentom  Na Cetinju nema šetnje okupili su se samozvani čuvari države i nacije zahtijevajući da se drugačijima od njih, zato što su u manjini, zabrani pravo na iskazivanje mišljenja. I uspjeli su. Policija je rado izašla sili u susret i zabranila najavljenu litiju. Ograničavajuči prava onima koji danas nijesu u milosti vlasti.

Sa nekim od cetinjskih šetača nekada smo, skupa, pod istim ili sličnim zastavama tražili pravdu za Crnu Goru i sve njene građane. Mir za Dubrovnik, Vukovar i Sarajevo. Oprost od otetih u Štrpcima, prognanih iz Bukovice, deportovanih iz Herceg Novog. Slobodu za Danicu i Vuka Draškovića (kada su ih pretukli i uhapsili kerberi Slobodan Milošević), Aćima Višnjića (poslanik uhapšen i osuđen po nalugu Mila Đukanovića)…

„Puške u soške a pamet u glavu“, pamti se nekadašnja poruka jednog od viđenijih aktera i tadašnjih i prošlonedjeljnih okupljanja na Cetinju. A među stražarima, stižu glasovi sa Cetinja, bilo je i mladića iz porodica koje, pritisnuti nemaštinom, svakodnevno uzimaju hranu iz Narodne kuhinje koja radi pod okriljem Mitropolije. Na Cetinju, uglavnom, nema šetnji. Ali nema ni posla.

Već iste ili naredne večeri u Podgorici smo dobili prvu bitku za zid. Tri policajca su povrijeđena a desetak mladića uhapšeno nakon višesatnih sukoba na periferiji Glavnog grada. Do nereda je došlo pored Zlatičke pasarele,pokraj potpornog betonskog zida na kome je lokalna mladež, nacionalno obilježavajući teritoriju, oslikala srpsku trobojku. Baš kao što je prethodnih desetak dana urađeno na još mnogo napuštenih i zapuštenih zidova uzduž i poprijeko Crne Gore.

,,Policija je izašla na lice mjesta u zajedničkoj akciji sa Komunalnom policijom u cilju saniranja javne površine”, saopštili su iz Uprave policije objašnjavajući da su ih okupljeni sprječavali, oglušujući se o upozorenja i naređenje. Onda su sa jedne strane poletjele kamenice, baklje i rakete iz novogodišnjih vatrometa. A sa druge suzavac. Nema zvaničnih izvještaja o povrijeđenim civilima.

O mladićima – čuvarima trobojke ne treba trošiti suvišne riječi. Izuzev ako neko  nije u stanju da dopre do njih i objasni im kako nije ni pravo ni pravedno da zauzmu nešto što nije njihovo, obilježe ga svojim nacionalnim bojama i onda postave stražu. Pa kada se  pojave moleri sa drugom farbom, eto muke. Mada će na kraju,  ko god da izađe kao pobjednik iz okršaja čuvara svetinja sa jedne, druge ili neke treće strane, zid i dalje ostati samo zid.

„Sve ono sto proizvodi nasilje i sukobe neka stane, a što doprinosi ljubavi neka jača…“, apelovao je Gojko Perović rektor Bogoslovije na Cetinju  jedan od rijetkih ljudi čije poruke, ovih dana, sa pažnjom sluša većina  dobronamjernih. „Crkva ne poziva na bojadisanje zidova, ali i nema nista protiv.  Ali samo do one tačke koja ne sukobljava sa policijom. Ovo je moja lična molba, ali i podsjećanje na nedavno saopštenje Episkopskog savjeta SPC…”, kazao je Perović nakon sukoba na Zlatici.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 31. januara 2020.
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVA NEPOPISANE IMOVINE: Čija je Crna Gora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Deset godina nakon donošenja Zakona o državnoj imovini, Crna Gora još nema uspostavljen jedinstveni sistem evidencije državne imovine, niti zakonom predviđeni registar nepokretnosti. Da imamo,  bilo bi moguće saznati za koliko su, od osamostaljenja do danas, crnogorske vlasti i njihovi jarani umanjili vrijednost državne imovine

 

Iskazana želja izvršnih vlasti da, naprečac i poprilično nakaradno, u vlasništvo države vrate crkve i manastire kojima gazduje SPC daje povoda da se zapitamo kako državna i lokalne vlasti upravljaju imovinom koja se već nalazi u državnom vlasništvu. Sporni Zakon o slobodi vjeroispovijesti daje dobar motiv ali, ipak, nije jedini razlog za ovu istragu.

Podgorički mediji ovih dana pišu o kuporodajnom ugovoru kojim je Uprava za nekretnine, za potrebe Uprave policije, kupila 200 kvadrata poslovnog prostora u šoping centru Siti mol, pokraj podgoričke Delte. Prodavac i jedini ponuđač na tenderu raspisanom krajem prošle godine bila je jedna od kompanija u vlasništvu Tomislava Čelebića, biznismena od ranije privilegovanog u poslovima sa Upravom policije. Ne bi valjalo zaboraviti, Čelebić je duže od deceniju poslovni partner Mila Đukanovića, kontroverznog biznismena,   predsjednika države i vladajuće partije. To partnerstvo košta ali, izgleda, i donosi ne male privilegije.

Šta će policiji poslovni prostor od 200 kvadrata u tržnom centru? Teško je pomisliti da direktor UP Veselin Veljović razmišlja o otvaranju specijalizovane radnje za prodaju nove ili polovne policijske garderobe i opreme (nešto po uzoru na jedan od perifernih biznisa proslavljenog svjedoka saradnika u slučaju državni udar Aleksandra Saše Sinđelića).  A još teže povjerovati da se u moru praznih, i nerijetko zapuštenih, poslovnih prostora u vlasništvu države i Glavnog grada koji postoje, praktično, u svakom dijelu Podgorice nije mogao naći barem jedan po mjeri i volji Uprave policije. Tako bi država uštedjela skoro 350 hiljada eura.

Na sličan način možemo posmatrati i aferu stanovi o kojoj se u Crnoj Gori govori od momenta kada je Vlada Duška Markovića, za razliku od njenih prethodnika, sredinom prošle godine objavila spisak srećnih dobitnika iz izvršne i sudske vlasti koji su, po tajnim kriterijumima i uz ogromne privilegije, čašćeni stanom ili stanbenim kreditom za njenog mandata. Neki od njih i po drugi ili treći put. Ostavimo, za trenutak, po strani imena ministara, direktora direkcija, partijskih i policijskih šefova, sudija i tužilaca koji su uvećali svoju imovinu svojevrsnom naknadom za vlast. Pa se zapitajmo otkud Vladi stanovi koje je, da parafraziramo pravnike: u naše ime a za svoj račun, dijelila komisija pod komandom ministra vojnog Predraga Boškovića.

Zvanično – to je tajna. Mediji i NVO su pokušali da, na osnovu dostupnih podataka, naprave približnu procjenu tih troškova. Tako su Dan i Institut alternativa došli do podatka da je od 2009. do 2018. za te namjene potrošeno makar 13,6 miliona eura. Uglavnom, bez jasne, precizne i dostupne evidencije.

Na drugoj strani, imamo podatak iz dokumenta Nacionalna stambena strategija od 2011. do 2020. da su, nakon privatizacije stambenog fonda započete u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, u vlasništvu crnogorskih opština ostala  744 stana. Da li je taj podatak, iskorišćen u zvaničnim državnim dokumentima, tačan? Uporedimo: nekadašnji gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša podijelio je, toko desetak godina svojih mandata, oko 600 stanova. Da znamo. I svi su oni, makar za jedan tren, bili u državnom/opštinskom vlasništvu.

To je, međutim, samo vrh ledenog brijega u tužnoj priči o gazdovanju državnom imovinom. Deset godina nakon donošenja Zakona o državnoj imovini, Crna Gora još nema uspostavljen jedinstveni sistem evidencije državne imovine, niti zakonom predviđeni registar nepokretnosti, navodi se u prošlogodišnjoj analizi Državne revizorske insitiucije (DRI), uz napomenu da je, po slovu zakona, Uprava za imovinu morala formirati registar državne imovine najkasnije do ljeta 2010. godine. Zašto se to nije desilo?

Umjesto odgovora, Vlada je početkom septembra prošle godine obavijestila DRI da je Ministarstvo finansija zaduženo da formira koordinacioni tim „u cilju efikasnije realizacije Akcionog plana za uspostavljanje jedinstvene evidencije državne imovine“. Taj tim će, navedeno je u Vladinom dokumentu, pored predstavnika Ministarstva finansija činiti predstavnici Uprave za imovinu i Uprave za nekretnine. „Ministarstvo finansija treba da obezbijedi novac za naknade ovom timu“, piše tamo. Bez objašnjenja zašto bi službenici Uprave za imovinu i Uprave za nekretnine bilo dodatno plaćeni za nešto što im je već u opisu posla. I što nijesu uradili prije desetak godina, iako im je to bila zakonska obaveza, precizno vremenski oročena.

Tek da se zna: jedna od prethodnih Đukanovićevih vlada je Akcioni plan za uspostavljanje jedinstvene evidencije državne imovine usvojila u februaru 2014. godine. Tada su u tom planu, opet prema Vladinim dokumentima, „precizno definisane aktivnosti i faze u njihovoj realizaciji kojima bi se stvorili preduslovi za uspostavljanje i vođenje jedinstvene evidencije državne imovine“. Ministarstvo finansija je zaduženo da o preduzetim aktivnostima Vladu informiše svakih šest mjeseci. Posao nije završen. Tadašnji ministar finansija Goran Žugić nagrađen je povratkom na mjesto Guvernera Centralne banke. Na čelu Uprave za nekretnine i dalje je Blažo Šaranović (za direktora izabran 2012. godine).

Vidjećemo može li Ministarstvo finansija u mandatu ministra Darka Radunovića završiti davno povjereni posao. Do tada možemo govoriti samo o posljedicama očigledne nebrige o državnoj imovini. Ili , makar, o nesposobnosti onih kojima je taj posao povjeren da ga obave na valjan način.

Vratimo se na priču o podjeli državnih stanova privilegovanim funkcionerima. Država, pod nepoznatim uslovima, kupi stan od (nama) nepoznatog vlasnika. Onda ga, bez ozvaničenih kriterijuma, nekome dodijeli na korišćenje. Uz mogućnost otkupa za, otprilike, 10-15 odsto tržišne cijene. Na rate. I tu je, mislite, kraj priče. Nije tako.

„Rješenja o izvršenju po osnovu troškova održavanja stambenih zgrada u kojima se Uprava za imovinu (UZI) navodi kao izvršni dužnik naplaćuju se prinudnim putem, i to za nepokretnosti kojih nema u evidenciji koju vodi UZI, odnosno nema podataka ko je stvarni korisnik“, navodi se u prošlogodinjoj Analizi DRI. Uz dodatak: „takođe, po osnovu rješenja o izvršenju na državnoj imovini se upisuju tereti i ograničenja, i to za imovinu koja nije evidentirana kod državnih organa, u konkretnom slučaju UZI koja predmetnu imovinu daje u zakup. Na državnu imovinu je dakle upisan teret iako tuženo pravno lice nije vlasnik imovine već zakupac, a od strane nadležnih organa nije se postavilo pitanje o zabilježbi na pomenutoj nepokretnosti“.

Da pojasnimo: Skupštine stanara angažuju specijalizovane Agencije da brinu o njihovim fasadama i ulazima („zajedničkim prostorijama“) i od vlasnika ili korisnika stanova prikupljaju novac za održavanje. Ko ne plaća bude utužen. Potom neka od izvršnih rješenja stignu i na adresu „izvršnog dužnika“ – Uprave za nekretnine. Pošto svoje račune ne plaća neko od onih kojima je država dala stan. Na korišćenje ili u trajno vlasništvo. Tako se, čitamo dokument DRI, prinudna naplaat sa računa UZI dešava i u slučajevima kada se stanovi neurednih platiša ne nalaze u evidenciji državne imovine. Bilo bi smiješno da nije žalosno.

Druga je priča, možda, još zanimljivija. U svakom slučaju trošak je veći. Ima desetak godina kako smo saznali da su vlasnici ulcinjske Solane AD, privatizovano preduzeće opteretili višemilionskim kreditima koji, nerijetko, nijesu ni dospjevali na račun upropaštene kompanije. Kao garanciju da će krediti biti vraćeni Prvoj i CKB banci, vlasnici Solane – firme i pojedinci povezani sa Veselinom Barovićem – založili su zemljište na kome je poslovalo jedno od najstarijih preduzeća u Crnoj Gori. Pošto menadžeri banke i Solane potpišu ogovor u hipoteci on bi bio potvrđen u ulcinjskom katastru, gdje su se upisivale neretnine stavljene pod hipoteku. I nikome od njih nije smetalo to što je založeno zemljište, oko 15 miliona kavadrata u zaleđu Velike plaže, u vlasništvu države Crne Gore. Pokazalo se, konačno da urađeno ne smeta ni navodnim zaštitnicima državne imovine, pošto je Tužilaštvo ostalo nijemo na nekoliko krivičnih prijava koje su mu podnijete zbog činjenice da su menadžment i stečajna uprava Solane hipotekom opteretili državno zemljište koje je preduzeću dato na korišćenje, uz koncesionu naknadu.

Stoji primjedba da je ovaj posao, u najvećoj mjeri, započet  prije usvajanja Zakona o državnoj imovini. Neki drugi nijesu.

Nikšićki Uniprom, u vlasništvu Veselina Pejovića, obratio se nadležnima sredinom 2018. godine sa zahtjevom da mu se omogući da zemljište koje je država dala na korišćenje nekadašnjem Kombinatu aluminijuma upiše u knjige kao svoje vlasništvo. U izvještaju Savjeta za privatizaciju možemo pročitati kako je i zašto udovoljeno tom zahtjevu. Presudilo je, izgleda, mišljenje  Privrednog suda da je traženo zemljište bilo predmet prodaje u stečaju KAP-a, pa je za to zemljište „plaćena tržišna naknada“. Predsjednik Privrednog suda i stečajni sudija u likvidaciji KAP-a AD ista je osoba – Blažo Jovanić.

Tako je Komisija za imovinska pitanja dala zeleno svijetlo  Unipromu. A Savjet za privatizaciju pritvrdio da je nikšićka kompanija platila „tržišnu naknadu“ za nešto što nije pripadalo prodavcu. Napomenimo, godinama se čeka da, na isti način, Veselin Barović i prijatelji postanu vlasnici  ulcinjskog zemljišta koje je koristila Solana.  Kad ima volje ima i načina.

Da Crna Gora ima propisan registar  državne imovine onda, na kraju kalendarske godine, ne bismo govorili samo o rastućim državnim dugovima.  Tada bi bilo moguće saznati za koliko su, od osamostaljenja do danas, crnogorske vlasti i njihovi jarani umanjili vrijednost državne imovine. U kvadratnim metrima nekretnina i novcu. Plus pokretna imovina – od (pre)skupih automobila, aviona i jahti do muzejskih dragocjenosti. Onda bi dobijene podatke mogli da uporedimo sa, recimo, novcem potrebnim za završetak radova na autoputu Bar-Boljare. Ovako, samo nagađamo.  I s vremena na vrijeme čujemo da je još ponešto promijenilo vlasnika. U postupku koji je proglašen za državnu tajnu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo