Povežite se sa nama

MONITORING

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

Navodno je zbog toga i poželjan uslov iz sličnih poslova, prema kome se traži da budući zakupac ne upravlja sličnim ili većim aerodromima u prečniku od 500 kilometara od aerodroma koji se nudi na upravljanje, u crnogorskom tenderu  smanjen na 150 kilometara. Tako su u trci ostali zakupci aerodroma u Zagrebu i Beogradu i sa njima povezane kompanije. “Ono što nijedna država koja svoj aerodrom daje u koncesiju ne bi trebala dopustiti jest da im aerodrom preuzme kompanija koja već upravlja nekim prometno većim aerodromom u krugu od 500 kilometara vazdušne udaljenosti“, pojasnio je nekadašnji konsultant u avio-biznisu Jadran Kapor, u razgovoru za Vijest.  „Time se sprječava kanibalizacija prometa i interesi operatera koji bi mogli biti suprotni od interesa davaoca koncesije. Pogledajte ko upravlja aerodromima od Zagreba, preko Sarajeva, Skoplja i Prištine, pa će vam biti jasno odakle prijeti opasnost.“  Pokazalo se, naime, da su koncesionari spremni da, radi uvećanja profita, zapostave jedan ili nekoliko okolnih aerodroma kako bi njihove putnike preselili na ono mjesto gdje im to donosi najveću zaradu (zbog većih cijena: takse, parking, hrana, piće… ili nižih operativnih troškova).  Nema naznaka da ministar Nurković i njegove kolege iz Vlade vode računa o tom segmentu započetog posla.

Potraga za zakupcem aerodroma u Progodici i Tivtu mogla bi se okončati prije   ljeta. No još nijesmo načisto zbog čega je Vlada zagazila u taj posao. U prvi mah pričalo se kako je koncesionar neophodan da bi obezbijedio novac za modernizaciju aerodroma. Onda se pokazalo kako pare nijesu problem. Makar ne Aerodromima CG.

Na računima kompanije u ovom trenutku leži skoro 30 miliona eura. Vlada se nedavno obavezala da će Aerodromima uplatiti još 32 miliona na ime dijela dugova Montenegroerlajnsa. To je dovoljno da se finansira najveći dio potrebnih ulaganja u modernizaciju aerodroma. Prema tenderskoj dokumentaciji Vlada očekuje da koncesionar, u prve tri godine zakupa, u aerodromsku infrastrukturu uložiti „najmanje 80 miliona eura“. Jasno je da je tu investiciju mogla da odradi i sadašnja uprava, sa postojećim sredstvima.

Aerodromi imaju idejni projekat izgradnje novog putničkog terminala u Tivtu  urađen na osnovu saradnje sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj, tvrdi izvršni direktor Danilo Orlandić. „Do realizacije ovog projekta nije došlo jer nijesmo imali saglasnost našeg osnivača“.

Kada se pokazalo da priča o novcu ne drži vodu, iz Vlade su ustvrdili kako je ovom preduzeću potreban bolji menadžment. “Aerodromi su sada usko grlo za ubrzani rast u turizmu i cijeloj ekonomiji’, kazao  je  premijer Duško Marković obrazlažući potrebu angažovanja zakupca. „Svake godine imamo povećanje putnika, ali kapaciteti su limitirani“. Nadovezao se ministar Nurković ponavlajjući priču da uprava Aerodroma nije umjela da postojeći novac iskoristi za proširenje i poboljšanje kapaciteta. Iz Vladenikada nijesu ponudili ni jedan dokaz da su oni tražili narečenu modernizaciju. Postoje dokazi da je vlada spriječila Aerodrome da se sami zaduže i krenu u sređivanje aerodroma u Tivtu.

Suprotno tvrdnjama Vlade, evropska  iskustva pokazuju da dovođenje renomiranog koncesionara ne garantuje poboljšanja: veći promet, više linija i putnika… U Velikoj Britaniji,  država je, nezadovoljna vlasnicima koncesija, zahtijevala prodaju aerodroma. Aerodrom u Budimpešti je za 10 godina promijenio tri koncesionara, a Mađarskoj je prijetilo da plati stotine miliona eura kompenzacija nakon bankrota nacionalnog avioprevoznika Maleva; Koncesionar (Fraport) je prolongirao ugovorenu izgradnju novih terminala u Varni, Burgasu i Ljubljani.

„Slovenija je u samo par godina uspjela uništiti svoj zračni promet i iz vodeće zrakoplovne zemlje regije pasti na čvrsto zadnje mjesto“, navod jedan od najpoznatijih analitičara avio saobraćaja u regionu Alen Šćurica na portalu tangosix. „Danas je slovensko zrakoplovstvo doživjelo potpuni kolaps, putnici su prisiljeni putovati iz susjednih zemalja, Italije, Hrvatske, Austrije i Mađarske“, navodi on u analizi objavljenoj krajem prošle godine, pod naslovom  Je li Crna Gora naučila na fijasku Slovenije?

„Crna Gora doslovce ovisi o zrakoplovstvu“, stoji u tom tekstu. „U Crnoj Gori aerodromi su krucijalni i strateški objekti. Objekti koji generiraju turizam, glavnu granu društvenog razvoja i prihoda“. Šćurica konstatuje  ono što,  u načelu, svi znaju: „Crna Gora je prometno izolirana. Ceste su vrlo loše, ne postoje autoputovi, brodske veze su skromne, a željeznica je u još lošijem stanju…“. Ali…

Na početku posla Vlada je obznanila kako od koncesionara očekuje jednokratnu uplatu od makar 100 miliona i godišnje koncesione naknade od najmanje 10 odsto godišnjeg prihoda. Pokazalo se da su očekivanja bila zabrinjavajuće mala. Sada, prema ponudama iz pretkvalifikacije, ministar Nurković očekuje da će potencijalni koncesionari  na ime jednokratna naknada ponuditi između 150 i 200 miliona eura, kao i da će godišnje biti spremni da za račun države izdvoje između 15 ili 20 odsto prihoda. Finansijski analitičari su izračunali ono što iz Vlade ne žele da nam kažu: koncesionar će, nakon što izmiri  obaveze prema državi imati profit veličine 500-800 miliona eura. Bez ozbiljnijeg (a mogućeg) povećanja prihoda.

„Znate onu reklamu Kad si gladan nisi sav svoj. Mi smo vjerovatno otvorili frižider i vidjeli da je prazan…“. Tako je Vladine motive jesenas pokušao objasniti Miloš Vuković iz Fideliti konsaltinga „U ovom slučaju sa Aerodromima mi smo čisti profit od 800 miliona u narednih 30 godina ponudili  za, moram da kažem, bijednih 100 miliona eura i imamo neki plan investicija koji je totalno nesiguran“.

Tezu po kojoj je očekivana besparica natjerala Markovićevu Vladu na ovaj nepopularan potez potvrđuje i Alen Šćuric. U debati nakon jednog od njegovih  tekstova na tangosix-u on piše: „Kada sam radio prezentaciju za politički vrh Crne Gore, upravo su to rekli. Autoput ih ubija i nemaju novaca više ni za kakve investicije (čak ni državne garancije ne mogu davati). Ali prodaja aerodroma je nonsens. Oni uz zadržavanje profita dvije-tri godine mogu izgraditi dostatnu infrastrukturu. Nakon toga aerodromi donose novac.“

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat.

 

Kandidati

Iako su sredinom prošle godine iz Vlade  najavljivali da se za zakup crnogorskih aerodroma interesuje  više od 30 kompanija iz cijelog svijeta, na pretkvalifikacioni tender za dodjelu koncesije  prijavilo se sedam kompanija i konzorcijuma. Tenderska komisija je prihvatila četiri ponuđača.

Incheon International Airport Corporation iz Južne Koreje uspiješno upravlja  najvećim aerodromom u Aziji – Incheon u Seulu. Mediji prenose kako je, godinama  Incheon proglašavan najčistijim i najboljim aerodromom na svijetu u oblasti usluga. Drugi je na svijetu po prometu robe, a sedmi po broju putnika. Koreanci godinama pokušavaju da se prošire na aerodrome van Azije. Prvu bazu na tlu Evrope pokušavali su pronaći prvo u Zagrebu a potom i  Beogradu. Bez uspijeha.

GMR Airports limited iz Indije upravlja sa nekoliko velikih aerodroma koji godišnje opsluže više od 100 miliona putnika. Najveći aerodromi pod njihovom kontrolom su Indira Gandi u Delhiju, kao i Cebu na Filipinima i Sabiha Gokcen u Istanbulu. Na Mediteranu, prisutni su i u Grčkoj.

Francusko- turski konzorcijum Groupe ADP čine Aeroports de Paris International (ADP) u većinskom vlasništvu francuske države i turski TAV Havanlimanlari Holding. Francuzi upravljaju aerodromom Šarl de Gol u Parizu, koji sa 60 miliona putnika godišnje zauzima, po veličini, drugo mjesto u Evropi i sedmo na svijetu. Matični aerodrom turske kompanije je Istanbul Ataturk. Pored njega TAV gazduje aerodromima u Turskoj, Grutiji, Letoniji, Tunisu, Makedoniji (Skoplje i Ohrid)… ADP je jedan od akcionara TAV-a.

Turci i Francuzi  su partneri, u konzorcijumu koji upravlja zagrebačkim Aerodromom Franjo Tuđman (uz veliko nezadovoljstvo korisnika i stručne hrvatske javnosti  ). Preko jednog od svojih akcionara (Vinci Airport) ADP je povezan i sa zakupom beogradskog  Aerodroma NikolaTesla.

Corporacion America Airports predstavlja međunarodni konzorcijum registrovan u Luksemburgu. Većina od 52 aerodroma kojima upravljaju (više od 80 miliona putnika godišnje) nalazi se u Južnoj Americi. U Evropi su prisutni preko aerodroma u Jerevanu, Firenci i Pizi.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

U novembru 2021. uhapšeni je vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još nekoliko osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević- Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Neposredno nakon hapšenja kamioni Cijevne Comerc snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

Novinar i aktivista Vuk Vujisić držao je ovu temu u fokusu i uz stalne prijetnje i napade snimao i prijavljivao krađu šljunka. Nije imao ko da ga prati.

Borba je nastavljena traljavo i selektivno. Sredinom ovog mjeseca uhapšen je vlasnik Tehnoputa Saša Aćimić. On je i pored zabrane inspekcije nastavio sa nelegalnom izgradnjom asfaltne baze na obali Cijevne, gdje je uzurpirao državnu imovnu. Pušten je da se brani sa slobode. Nejasno je zašto nijesu uhapšeni i čelnici drugih kompanija koje su učinili ista krivična djela zbog kojih je uhapšen  Aćimić – povreda službenog pečata, odnosno rad uprkos zabrani građevinske inspekcije.

Da sve prelazi u farsu pokazalo je prošlonedjeljno uklanjanje nelegalnog postrojenja za proizvodnju betona kompanije Cijevna Comerc. Vujisić je isti dan upozorio da je sve bila predstava za javnost. Bukvalno, uklonjeno je samo par elektromotora i nekoliko kvadrata lima sa obližnje hale.

A onda je javnost imala priliku da se upozna sa vajber prepiskom članova Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka. U prepisci direktor Uprave za imovinu i katastar Koča Đurišić lamentira nad sudbinom radnika zaposlenih u Montenegro petrolu i Cijevni Comerc, te navodi da im treba omogućiti da zakupe parcele van korita rijeka i da se uvedu u sve pravne tokove. „Sinoć smo imali priliku da vidimo prepiske gdje je osoba na čelu Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka (inače državni sekretar iz redova SNP-a) saglasna sa direktorom Uprave za državnu imovinu i katastar (iz redova DF-a) koji otvoreno lobira za one koji su Moraču i Cijevnu nepovratno devastirali, koji su uzurpirali i opljačkali državnu imovinu, umjesto da državnu imovinu zaštite, naplate štetu i vrate je građanima. Sada znamo gdje leže problemi. Ako kod premijera ima političke volje kao što govori, smijeniće ove dvije osobe i stati na čelo operativnog tima i tako preuzeti političku odgovornost”, napisao je ekološki aktivista Aleksandar Dragićević na svom Fejsbuk profilu.

Niko nije smijenjen. Operativni tim je napustila zamjenica zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Marija Božović, koja smatra da ne bi smjeli da se traže kompromisi sa uzurpatorima.

Pojedini uzurpatori državne imovine javno su govorili da imaju obećanja od opštinskih vlasti da dobiju nove parcele za nastavak posla. Da je kompromis moguć potvrdio je i premijer koji je na pitanje za mogućnost da navedenim kompanijama daju kamenolomi, odgovorio: „U skladu sa zakonom i na mjestima koje država propiše kao moguća mjesta za eksploataciju u skladu sa zakonom, nemam ništa protiv“.

Do tada, protiv istih tih kompanija državnu imovinu moraće da brani Vojska. Angažovanje Vojske Crne Gore radi zaštite vodoizvorišta Bolje seste i korita rijeke Morače  predložio je Vladi – Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na ovonedjeljnoj konstitutivnoj sjednici.

Savjet je iskazao očekivanje da sudska grana vlasti, tužilaštvo i policija djeluju. Predsjednik Savjeta Abazović predložio je i da Građevinska inspekcija kao prioritet sprovede rušenje bespravno sagrađenih objekata koje koriste nelegalni eksploatatori šljunka. Zašto do sada to nije uradila, odgovora nema.

Umjesto toga najavljene su smjene osoba koje su novinarima proslijedile prepisku Operativnog tima.

„Nijesam zadovoljan time što se traga za ljudima koji su poslali poruke novinarima iz Operativnog tima. Vjerujem da su ti ljudi istinske patriote jer su ukazale na problematičan stav određenih članova tima. Umjesto da smjenjujemo trule daske u institucijama, pominju se smjene ljudi koji su slali poruke novinarima. Vlada bi trebalo da se pozabavi time ko opstruira ovaj proces a ne onima koji su ukazali na problematične stavove članova Operativnog tima“, kaže Vujisić za Monitor.

On kaže da je na Savjetu iznio sva saznanja i podatke koje ima i viđenje situacije na terenu kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka. „Ohrabrujemo nadležne institucije da počnu da poštuju zakone. Bićemo tu kao podrška užem timu kojim će rukovoditi premijer kada je u pitanju borba protiv nelegalne eksploatacije i daćemo sve dokaze“, kaže Vujisić.

Premijer je kazao da je kompanija Bemaks bila „glavni eksploatator“ u protekloj deceniji, i najavio krivičnu prijavu protiv Glavnog grada za ugrožavanje ekonomskih interesa države. Rekao je da je lokalna samouprava vezala ruke građevinskoj inspekciji da ne može ukloniti objekte Bemaksa.

Blago rečeno, kontradiktorna je Abazovićeva ocjena da je kompanija Bemaks sada zainteresovana da se zaustavi eksploatacija na rijekama. „Vršili su nelegalnu eksploataciju godinama, onda su se prvi povukli, i sada navijaju da se druge firme onemoguće u tome, kako bi te firme dolazile kod njih po materijal, odnosno oni imali monopol“, objasnio je. Ispada da će država opet raditi u korist Bemaksa.

Abazović je kazao da nijesu daleko od odluke da se angažuje Vojska da štiti nacionalni interes. On je poručio ljudima u državnoj upravi – ko nema smjelosti, neka to i saopšti.

Naši sagovornici, zaposleni u institucijama, tvrde da država može ako hoće u kratkom roku da sruši nelegalne objekte, konfiskuje mašine, pa i da naplati štetu. Preduslov za to je jedinstvena volja državnih institucija, koje za sada nema, ali i uklanjanje korumpiranih službenika.

Premijer je opet obećao da neće biti selektivnosti. Tome se nadaju i mnogi u institucijama. Oni sa kojima je Monitor razgovarao ističu da nade polažu u Specijalno državno tužilaštvo kod koga su mnogi dokumenti o dugotrajnoj nelegalnoj eksploataciji šljunka.

„Nadamo se da će se ova stvar brzo završiti, a nadamo se i reakciji SDT-a. Pitanje je zašto se ne ide na rušenje objekata tamo gdje je pravno sve čisto. Pitanje je i zašto se ne procesuiraju sve firme, od namanje do najveće jer se ovako stiče utisak da se neke štede. Imamo priču da će jedan firma postati monopolistička, a i ona je u prekršaju jer je uzurpirala državno zemljište. Zato sam da se sve firme koje su u prekršaju procesuiraju i ne smije biti nikakvog kompromisa niti dogovora sa tim firmama. Pitanje je ko se sastajao sa tim firmama, da li je i do kakvog dogovora došlo i ko opstruira ovaj proces“, navodi Vujisić.

Prema informacijama Monitora ubrzo će uslijediti akcije protiv nelegalnih eksploatatora. Pitanje je samo hoće li one biti farsa kao i do sada ili stvarni  udar na građevinsku mafiju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo