Povežite se sa nama

MONITORING

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

Navodno je zbog toga i poželjan uslov iz sličnih poslova, prema kome se traži da budući zakupac ne upravlja sličnim ili većim aerodromima u prečniku od 500 kilometara od aerodroma koji se nudi na upravljanje, u crnogorskom tenderu  smanjen na 150 kilometara. Tako su u trci ostali zakupci aerodroma u Zagrebu i Beogradu i sa njima povezane kompanije. “Ono što nijedna država koja svoj aerodrom daje u koncesiju ne bi trebala dopustiti jest da im aerodrom preuzme kompanija koja već upravlja nekim prometno većim aerodromom u krugu od 500 kilometara vazdušne udaljenosti“, pojasnio je nekadašnji konsultant u avio-biznisu Jadran Kapor, u razgovoru za Vijest.  „Time se sprječava kanibalizacija prometa i interesi operatera koji bi mogli biti suprotni od interesa davaoca koncesije. Pogledajte ko upravlja aerodromima od Zagreba, preko Sarajeva, Skoplja i Prištine, pa će vam biti jasno odakle prijeti opasnost.“  Pokazalo se, naime, da su koncesionari spremni da, radi uvećanja profita, zapostave jedan ili nekoliko okolnih aerodroma kako bi njihove putnike preselili na ono mjesto gdje im to donosi najveću zaradu (zbog većih cijena: takse, parking, hrana, piće… ili nižih operativnih troškova).  Nema naznaka da ministar Nurković i njegove kolege iz Vlade vode računa o tom segmentu započetog posla.

Potraga za zakupcem aerodroma u Progodici i Tivtu mogla bi se okončati prije   ljeta. No još nijesmo načisto zbog čega je Vlada zagazila u taj posao. U prvi mah pričalo se kako je koncesionar neophodan da bi obezbijedio novac za modernizaciju aerodroma. Onda se pokazalo kako pare nijesu problem. Makar ne Aerodromima CG.

Na računima kompanije u ovom trenutku leži skoro 30 miliona eura. Vlada se nedavno obavezala da će Aerodromima uplatiti još 32 miliona na ime dijela dugova Montenegroerlajnsa. To je dovoljno da se finansira najveći dio potrebnih ulaganja u modernizaciju aerodroma. Prema tenderskoj dokumentaciji Vlada očekuje da koncesionar, u prve tri godine zakupa, u aerodromsku infrastrukturu uložiti „najmanje 80 miliona eura“. Jasno je da je tu investiciju mogla da odradi i sadašnja uprava, sa postojećim sredstvima.

Aerodromi imaju idejni projekat izgradnje novog putničkog terminala u Tivtu  urađen na osnovu saradnje sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj, tvrdi izvršni direktor Danilo Orlandić. „Do realizacije ovog projekta nije došlo jer nijesmo imali saglasnost našeg osnivača“.

Kada se pokazalo da priča o novcu ne drži vodu, iz Vlade su ustvrdili kako je ovom preduzeću potreban bolji menadžment. “Aerodromi su sada usko grlo za ubrzani rast u turizmu i cijeloj ekonomiji’, kazao  je  premijer Duško Marković obrazlažući potrebu angažovanja zakupca. „Svake godine imamo povećanje putnika, ali kapaciteti su limitirani“. Nadovezao se ministar Nurković ponavlajjući priču da uprava Aerodroma nije umjela da postojeći novac iskoristi za proširenje i poboljšanje kapaciteta. Iz Vladenikada nijesu ponudili ni jedan dokaz da su oni tražili narečenu modernizaciju. Postoje dokazi da je vlada spriječila Aerodrome da se sami zaduže i krenu u sređivanje aerodroma u Tivtu.

Suprotno tvrdnjama Vlade, evropska  iskustva pokazuju da dovođenje renomiranog koncesionara ne garantuje poboljšanja: veći promet, više linija i putnika… U Velikoj Britaniji,  država je, nezadovoljna vlasnicima koncesija, zahtijevala prodaju aerodroma. Aerodrom u Budimpešti je za 10 godina promijenio tri koncesionara, a Mađarskoj je prijetilo da plati stotine miliona eura kompenzacija nakon bankrota nacionalnog avioprevoznika Maleva; Koncesionar (Fraport) je prolongirao ugovorenu izgradnju novih terminala u Varni, Burgasu i Ljubljani.

„Slovenija je u samo par godina uspjela uništiti svoj zračni promet i iz vodeće zrakoplovne zemlje regije pasti na čvrsto zadnje mjesto“, navod jedan od najpoznatijih analitičara avio saobraćaja u regionu Alen Šćurica na portalu tangosix. „Danas je slovensko zrakoplovstvo doživjelo potpuni kolaps, putnici su prisiljeni putovati iz susjednih zemalja, Italije, Hrvatske, Austrije i Mađarske“, navodi on u analizi objavljenoj krajem prošle godine, pod naslovom  Je li Crna Gora naučila na fijasku Slovenije?

„Crna Gora doslovce ovisi o zrakoplovstvu“, stoji u tom tekstu. „U Crnoj Gori aerodromi su krucijalni i strateški objekti. Objekti koji generiraju turizam, glavnu granu društvenog razvoja i prihoda“. Šćurica konstatuje  ono što,  u načelu, svi znaju: „Crna Gora je prometno izolirana. Ceste su vrlo loše, ne postoje autoputovi, brodske veze su skromne, a željeznica je u još lošijem stanju…“. Ali…

Na početku posla Vlada je obznanila kako od koncesionara očekuje jednokratnu uplatu od makar 100 miliona i godišnje koncesione naknade od najmanje 10 odsto godišnjeg prihoda. Pokazalo se da su očekivanja bila zabrinjavajuće mala. Sada, prema ponudama iz pretkvalifikacije, ministar Nurković očekuje da će potencijalni koncesionari  na ime jednokratna naknada ponuditi između 150 i 200 miliona eura, kao i da će godišnje biti spremni da za račun države izdvoje između 15 ili 20 odsto prihoda. Finansijski analitičari su izračunali ono što iz Vlade ne žele da nam kažu: koncesionar će, nakon što izmiri  obaveze prema državi imati profit veličine 500-800 miliona eura. Bez ozbiljnijeg (a mogućeg) povećanja prihoda.

„Znate onu reklamu Kad si gladan nisi sav svoj. Mi smo vjerovatno otvorili frižider i vidjeli da je prazan…“. Tako je Vladine motive jesenas pokušao objasniti Miloš Vuković iz Fideliti konsaltinga „U ovom slučaju sa Aerodromima mi smo čisti profit od 800 miliona u narednih 30 godina ponudili  za, moram da kažem, bijednih 100 miliona eura i imamo neki plan investicija koji je totalno nesiguran“.

Tezu po kojoj je očekivana besparica natjerala Markovićevu Vladu na ovaj nepopularan potez potvrđuje i Alen Šćuric. U debati nakon jednog od njegovih  tekstova na tangosix-u on piše: „Kada sam radio prezentaciju za politički vrh Crne Gore, upravo su to rekli. Autoput ih ubija i nemaju novaca više ni za kakve investicije (čak ni državne garancije ne mogu davati). Ali prodaja aerodroma je nonsens. Oni uz zadržavanje profita dvije-tri godine mogu izgraditi dostatnu infrastrukturu. Nakon toga aerodromi donose novac.“

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat.

 

Kandidati

Iako su sredinom prošle godine iz Vlade  najavljivali da se za zakup crnogorskih aerodroma interesuje  više od 30 kompanija iz cijelog svijeta, na pretkvalifikacioni tender za dodjelu koncesije  prijavilo se sedam kompanija i konzorcijuma. Tenderska komisija je prihvatila četiri ponuđača.

Incheon International Airport Corporation iz Južne Koreje uspiješno upravlja  najvećim aerodromom u Aziji – Incheon u Seulu. Mediji prenose kako je, godinama  Incheon proglašavan najčistijim i najboljim aerodromom na svijetu u oblasti usluga. Drugi je na svijetu po prometu robe, a sedmi po broju putnika. Koreanci godinama pokušavaju da se prošire na aerodrome van Azije. Prvu bazu na tlu Evrope pokušavali su pronaći prvo u Zagrebu a potom i  Beogradu. Bez uspijeha.

GMR Airports limited iz Indije upravlja sa nekoliko velikih aerodroma koji godišnje opsluže više od 100 miliona putnika. Najveći aerodromi pod njihovom kontrolom su Indira Gandi u Delhiju, kao i Cebu na Filipinima i Sabiha Gokcen u Istanbulu. Na Mediteranu, prisutni su i u Grčkoj.

Francusko- turski konzorcijum Groupe ADP čine Aeroports de Paris International (ADP) u većinskom vlasništvu francuske države i turski TAV Havanlimanlari Holding. Francuzi upravljaju aerodromom Šarl de Gol u Parizu, koji sa 60 miliona putnika godišnje zauzima, po veličini, drugo mjesto u Evropi i sedmo na svijetu. Matični aerodrom turske kompanije je Istanbul Ataturk. Pored njega TAV gazduje aerodromima u Turskoj, Grutiji, Letoniji, Tunisu, Makedoniji (Skoplje i Ohrid)… ADP je jedan od akcionara TAV-a.

Turci i Francuzi  su partneri, u konzorcijumu koji upravlja zagrebačkim Aerodromom Franjo Tuđman (uz veliko nezadovoljstvo korisnika i stručne hrvatske javnosti  ). Preko jednog od svojih akcionara (Vinci Airport) ADP je povezan i sa zakupom beogradskog  Aerodroma NikolaTesla.

Corporacion America Airports predstavlja međunarodni konzorcijum registrovan u Luksemburgu. Većina od 52 aerodroma kojima upravljaju (više od 80 miliona putnika godišnje) nalazi se u Južnoj Americi. U Evropi su prisutni preko aerodroma u Jerevanu, Firenci i Pizi.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su  ono što je  odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je  pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu

 

Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.

Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.

Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna –  državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.

U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je  u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.

Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.

Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020,  pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i  “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin  kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili  borbu za stvaranje  Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef,  tadašnji premijer Milo Đukanović.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama

 

Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.

Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.

Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.

Svoju odluku  iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.

Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.

Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.

Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.

Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.

I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz ormara ponovo ispadaju  kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja  prethodnika

 

Ponovo ispadaju orasi iz šinjela  bivših vlasti.

Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.

Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.

Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo.  Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao   da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.

Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.

Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život.  (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).

Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada  na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.

„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.

Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.

Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve  prećutao.

Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.

Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je  Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.

Onda je  prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.

Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.

Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.

Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.

Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.

Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.

Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.

Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora.   To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.

Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.

Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.

Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.

Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je  data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo