Povežite se sa nama

MONITORING

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

Navodno je zbog toga i poželjan uslov iz sličnih poslova, prema kome se traži da budući zakupac ne upravlja sličnim ili većim aerodromima u prečniku od 500 kilometara od aerodroma koji se nudi na upravljanje, u crnogorskom tenderu  smanjen na 150 kilometara. Tako su u trci ostali zakupci aerodroma u Zagrebu i Beogradu i sa njima povezane kompanije. “Ono što nijedna država koja svoj aerodrom daje u koncesiju ne bi trebala dopustiti jest da im aerodrom preuzme kompanija koja već upravlja nekim prometno većim aerodromom u krugu od 500 kilometara vazdušne udaljenosti“, pojasnio je nekadašnji konsultant u avio-biznisu Jadran Kapor, u razgovoru za Vijest.  „Time se sprječava kanibalizacija prometa i interesi operatera koji bi mogli biti suprotni od interesa davaoca koncesije. Pogledajte ko upravlja aerodromima od Zagreba, preko Sarajeva, Skoplja i Prištine, pa će vam biti jasno odakle prijeti opasnost.“  Pokazalo se, naime, da su koncesionari spremni da, radi uvećanja profita, zapostave jedan ili nekoliko okolnih aerodroma kako bi njihove putnike preselili na ono mjesto gdje im to donosi najveću zaradu (zbog većih cijena: takse, parking, hrana, piće… ili nižih operativnih troškova).  Nema naznaka da ministar Nurković i njegove kolege iz Vlade vode računa o tom segmentu započetog posla.

Potraga za zakupcem aerodroma u Progodici i Tivtu mogla bi se okončati prije   ljeta. No još nijesmo načisto zbog čega je Vlada zagazila u taj posao. U prvi mah pričalo se kako je koncesionar neophodan da bi obezbijedio novac za modernizaciju aerodroma. Onda se pokazalo kako pare nijesu problem. Makar ne Aerodromima CG.

Na računima kompanije u ovom trenutku leži skoro 30 miliona eura. Vlada se nedavno obavezala da će Aerodromima uplatiti još 32 miliona na ime dijela dugova Montenegroerlajnsa. To je dovoljno da se finansira najveći dio potrebnih ulaganja u modernizaciju aerodroma. Prema tenderskoj dokumentaciji Vlada očekuje da koncesionar, u prve tri godine zakupa, u aerodromsku infrastrukturu uložiti „najmanje 80 miliona eura“. Jasno je da je tu investiciju mogla da odradi i sadašnja uprava, sa postojećim sredstvima.

Aerodromi imaju idejni projekat izgradnje novog putničkog terminala u Tivtu  urađen na osnovu saradnje sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj, tvrdi izvršni direktor Danilo Orlandić. „Do realizacije ovog projekta nije došlo jer nijesmo imali saglasnost našeg osnivača“.

Kada se pokazalo da priča o novcu ne drži vodu, iz Vlade su ustvrdili kako je ovom preduzeću potreban bolji menadžment. “Aerodromi su sada usko grlo za ubrzani rast u turizmu i cijeloj ekonomiji’, kazao  je  premijer Duško Marković obrazlažući potrebu angažovanja zakupca. „Svake godine imamo povećanje putnika, ali kapaciteti su limitirani“. Nadovezao se ministar Nurković ponavlajjući priču da uprava Aerodroma nije umjela da postojeći novac iskoristi za proširenje i poboljšanje kapaciteta. Iz Vladenikada nijesu ponudili ni jedan dokaz da su oni tražili narečenu modernizaciju. Postoje dokazi da je vlada spriječila Aerodrome da se sami zaduže i krenu u sređivanje aerodroma u Tivtu.

Suprotno tvrdnjama Vlade, evropska  iskustva pokazuju da dovođenje renomiranog koncesionara ne garantuje poboljšanja: veći promet, više linija i putnika… U Velikoj Britaniji,  država je, nezadovoljna vlasnicima koncesija, zahtijevala prodaju aerodroma. Aerodrom u Budimpešti je za 10 godina promijenio tri koncesionara, a Mađarskoj je prijetilo da plati stotine miliona eura kompenzacija nakon bankrota nacionalnog avioprevoznika Maleva; Koncesionar (Fraport) je prolongirao ugovorenu izgradnju novih terminala u Varni, Burgasu i Ljubljani.

„Slovenija je u samo par godina uspjela uništiti svoj zračni promet i iz vodeće zrakoplovne zemlje regije pasti na čvrsto zadnje mjesto“, navod jedan od najpoznatijih analitičara avio saobraćaja u regionu Alen Šćurica na portalu tangosix. „Danas je slovensko zrakoplovstvo doživjelo potpuni kolaps, putnici su prisiljeni putovati iz susjednih zemalja, Italije, Hrvatske, Austrije i Mađarske“, navodi on u analizi objavljenoj krajem prošle godine, pod naslovom  Je li Crna Gora naučila na fijasku Slovenije?

„Crna Gora doslovce ovisi o zrakoplovstvu“, stoji u tom tekstu. „U Crnoj Gori aerodromi su krucijalni i strateški objekti. Objekti koji generiraju turizam, glavnu granu društvenog razvoja i prihoda“. Šćurica konstatuje  ono što,  u načelu, svi znaju: „Crna Gora je prometno izolirana. Ceste su vrlo loše, ne postoje autoputovi, brodske veze su skromne, a željeznica je u još lošijem stanju…“. Ali…

Na početku posla Vlada je obznanila kako od koncesionara očekuje jednokratnu uplatu od makar 100 miliona i godišnje koncesione naknade od najmanje 10 odsto godišnjeg prihoda. Pokazalo se da su očekivanja bila zabrinjavajuće mala. Sada, prema ponudama iz pretkvalifikacije, ministar Nurković očekuje da će potencijalni koncesionari  na ime jednokratna naknada ponuditi između 150 i 200 miliona eura, kao i da će godišnje biti spremni da za račun države izdvoje između 15 ili 20 odsto prihoda. Finansijski analitičari su izračunali ono što iz Vlade ne žele da nam kažu: koncesionar će, nakon što izmiri  obaveze prema državi imati profit veličine 500-800 miliona eura. Bez ozbiljnijeg (a mogućeg) povećanja prihoda.

„Znate onu reklamu Kad si gladan nisi sav svoj. Mi smo vjerovatno otvorili frižider i vidjeli da je prazan…“. Tako je Vladine motive jesenas pokušao objasniti Miloš Vuković iz Fideliti konsaltinga „U ovom slučaju sa Aerodromima mi smo čisti profit od 800 miliona u narednih 30 godina ponudili  za, moram da kažem, bijednih 100 miliona eura i imamo neki plan investicija koji je totalno nesiguran“.

Tezu po kojoj je očekivana besparica natjerala Markovićevu Vladu na ovaj nepopularan potez potvrđuje i Alen Šćuric. U debati nakon jednog od njegovih  tekstova na tangosix-u on piše: „Kada sam radio prezentaciju za politički vrh Crne Gore, upravo su to rekli. Autoput ih ubija i nemaju novaca više ni za kakve investicije (čak ni državne garancije ne mogu davati). Ali prodaja aerodroma je nonsens. Oni uz zadržavanje profita dvije-tri godine mogu izgraditi dostatnu infrastrukturu. Nakon toga aerodromi donose novac.“

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat.

 

Kandidati

Iako su sredinom prošle godine iz Vlade  najavljivali da se za zakup crnogorskih aerodroma interesuje  više od 30 kompanija iz cijelog svijeta, na pretkvalifikacioni tender za dodjelu koncesije  prijavilo se sedam kompanija i konzorcijuma. Tenderska komisija je prihvatila četiri ponuđača.

Incheon International Airport Corporation iz Južne Koreje uspiješno upravlja  najvećim aerodromom u Aziji – Incheon u Seulu. Mediji prenose kako je, godinama  Incheon proglašavan najčistijim i najboljim aerodromom na svijetu u oblasti usluga. Drugi je na svijetu po prometu robe, a sedmi po broju putnika. Koreanci godinama pokušavaju da se prošire na aerodrome van Azije. Prvu bazu na tlu Evrope pokušavali su pronaći prvo u Zagrebu a potom i  Beogradu. Bez uspijeha.

GMR Airports limited iz Indije upravlja sa nekoliko velikih aerodroma koji godišnje opsluže više od 100 miliona putnika. Najveći aerodromi pod njihovom kontrolom su Indira Gandi u Delhiju, kao i Cebu na Filipinima i Sabiha Gokcen u Istanbulu. Na Mediteranu, prisutni su i u Grčkoj.

Francusko- turski konzorcijum Groupe ADP čine Aeroports de Paris International (ADP) u većinskom vlasništvu francuske države i turski TAV Havanlimanlari Holding. Francuzi upravljaju aerodromom Šarl de Gol u Parizu, koji sa 60 miliona putnika godišnje zauzima, po veličini, drugo mjesto u Evropi i sedmo na svijetu. Matični aerodrom turske kompanije je Istanbul Ataturk. Pored njega TAV gazduje aerodromima u Turskoj, Grutiji, Letoniji, Tunisu, Makedoniji (Skoplje i Ohrid)… ADP je jedan od akcionara TAV-a.

Turci i Francuzi  su partneri, u konzorcijumu koji upravlja zagrebačkim Aerodromom Franjo Tuđman (uz veliko nezadovoljstvo korisnika i stručne hrvatske javnosti  ). Preko jednog od svojih akcionara (Vinci Airport) ADP je povezan i sa zakupom beogradskog  Aerodroma NikolaTesla.

Corporacion America Airports predstavlja međunarodni konzorcijum registrovan u Luksemburgu. Većina od 52 aerodroma kojima upravljaju (više od 80 miliona putnika godišnje) nalazi se u Južnoj Americi. U Evropi su prisutni preko aerodroma u Jerevanu, Firenci i Pizi.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREDIZBORNO ZAPOŠLJAVANJE U MINISTARSTVIMA: I trostruko više honoraraca u julu nego u januaru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Crne Gore, ministarstva i većina opština nijesu željeli da odgovore na pitanja Monitora u vezi sa znatnim povećanjem zaposlenih po osnovu ugovora o djelu

 

Još od afere Snimak, i pravila „jedan zaposleni, četiri glasa“, jasni su mehanizmi Demokratske partije socijalista – zapošljavanja u zamjenu za podršku na glasačkom listiću. Akcije udomljavanja  birača, najčešće u državnim organima i javnim preduzećima, sudeći po tadašnjem snimku šestočasovne sjednice, praksa su uoči svakih izbora.

Više nezvaničnih izvora Monitora tvrde da se u javnoj upravi masovno zapošljavaju ljudi po osnovu ugovora o djelu, koje popularno nazivaju „honorarcima“. Za razliku od honoraraca koji se zapošljavaju radi obavljanja povremenih i privremenih poslova, ovi ljudi rade regularne poslove u ministarstvima, opštinama i javnim preduzećima, uz puno radno vrijeme i obaveze.  Za razliku od ugovora o radu (na određeno ili neodređeno vrijeme), ugovor o djelu se može raskinuti u bilo kojem trenutku voljom bilo koje ugovorne strane bez pravnih posljedica. To je, tvrde,  idealano  za kontrolu zaposlenih, koji u svakom trenutku mogu da izgube „državni posao“.

Prema saznanjima Monitora, državna uprava je u prvoj polovini godine značajno povećala broj zaposlenih po osnovu ugovora o djelu. U nekim resorima je u julu (mjesec pred parlamentarne izbore) bilo duplo više, a negdje i tri puta više, zaposlenih po osnovu ugovora o djelu, nego u januaru.

Najdrastičnije uvećanje bilo je u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja, na čijem je čelu potpredsjednik Vlade Milutin Simović. U tom resoru je u januru bilo zaposleno njih 18 po osnovu ugovora o djelu, a u julu 58 – više od tri puta.

U Ministarstvu održivog razvoja i turizma u julu je bio 61 zaposleni po osnovu ugovora o djelu, a na početku godine  duplo manje – 29. Ministarstvo kulture u januaru je imalo devet zaposlenih „honoraraca“, a u julu ih je bilo 23. U Ministarstvu saobraćaja i pomorstva broj zaposlenih po istom osnovu porastao je sa šest na 14, dok ih je u Ministarstvu prosvjete u julu bilo 76, a početkom godine 52 zaposlena po osnovu ugovora o djelu. Isto se, prema informacijama Monitora, događa u organima uprave i u opštinama.

U posljednjem presjeku predizbornih zapošljavanja (4. avgust) objavljenom na sajtu Agencije za sprječavanje korupcije, nijesu upisana zapošljavanja po osnovu ugovora o djelu, iako su, prema saznanjima Monitora, mnogi od ovih ugovora zaključeni u julu, nakon raspisivanja izbora (20. juna). Prema Zakonu, ukoliko organi javne uprave zapošljavaju nakon raspisivanja izbora, odluke o zapošljavanju, sa kompletnom pratećom dokumentacijom, moraju dostaviti Agenciji. U to spadaju i zapošljavanja po osnovu ugovora o djelu, odnosno obligacionim odnosima. Državnom organu koji prekrši taj član zakona slijedi novčana kazna u iznosu od 5.000 do 20.000 eura.

Nijedno od 17 ministarstava, niti Vlada Crne Gore, od petka ne odgovaraju na pitanja Monitora u vezi sa zapošljavanjem po osnovu ugovora o djelu.

PR službe gotovo svih ministarstava, kao i Vlade Crne Gore, uputile su novinara Monitora da odgovore na postavljenja pitanja potraži podnošenjem zahtjeva za slobodan pristup informacijama, iako su ranije bez problema odgovarali na novinarska pitanja. Odgovore na ova pitanja je i besmisleno tražiti na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, jer nije riječ o gotovoj informaciji sačinjenoj u formi dokumenta, ili o dokumentaciji, zbog čega je jasno da su PR službe samo izbjegle da odgovore na pitanja.

Da je riječ samo o odugovlačenju i izbjegavanju odgovora pokazala je situacija sa Ministarstvom finansija, koje je u januaru imalo osam,  a u julu 21 potpisan ugovor o djelu. Nakon što su ga uputili na slobodan pristup informaciji, novinar Monitora je podnio zahtjev svim ministarstvima, pa i resoru zaduženom za finansije, kojim upravlja ministar Darko Radunović. Iz službe za slobodan pristup informacijama u Ministarstvu finansija u ponedjeljak su potvrdili da postavljenj pitanja nijesu za njih već za PR službu.

„Pitanja uputite PR službi Ministarstva finansija, jer se po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama ne odgovara na pitanja već se dostavlja gotova informacija odnosno dokumentacija (kopija)“, navodi se u odgovoru službe tog resora.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I IZBORI: Kad politika zarobi struku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Direktor Instituta Boban Mugoša je ubijeđen da će izbori biti bezbjedni. Veli i da je, ukoliko što krene naopako, odgovornost na građanima. Dodatno nepovjerenje u struku utvrđuje i to što je predsjednik NKT-a Milutin Simović treći na izbornoj listi DPS-a, a direktor KCCG Jevto Eraković deveti

 

U srijedu su od korona virusa u Crnoj Gori umrle četiri osobe. ,,Nažalost, danas je najcrnji dan, prijavljena su četiri smtna ishoda”, istakao je epidemiolog Senad Begić na konferenciji za medije Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti (NKT).

Ukupan broj umrlih od početka godine je 57. Prema podacima koje je Monitoru dostavio Institut za javno zdravlje najstarija osoba imala je 98, a najmlađa 49 godina. Prosječna starost preminulih je 70 godina.

Smrtni slučajevi i još uvijek najveći postotak broja oboljelih u regionu od 210 na 100.000 stanovnika više nijesu dovoljno upozorenje. Opuštanje nadležnih i građana dovelo je i do pada povjerenja. Direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša u svakom obraćanju javnosti ističe da oboljeli sve manje prijavljuju kontakte. ,,Pravi se medveđa usluga time što se ne otkrivaju kontakti. Molim da se svi kontakti prijave, kako bismo uspostavili sistem sprječavanje širenja korona virusa”, kazao je on.

Monitoru se nadavno obratila porodica sa informacijom da  se oboljelima nakon isteka dvonedjeljne samoizolacije ne radi ponovno test na korona virus. Iz Instituta su nam odgovorili: ,,Prema trenutno važećim protokolima Svjetske zdravstvene organizacije, Američkog centra za kontrolu bolesti (CDC) i drugih javnozdravstvenih agencija i autoriteta, testiranje osoba koje su u procesu oporavka od infekcije novim korona virusom više se ne preporučuje niti predstavlja strategiju neophodnu za određivanje kada će se prekinuti izolacija, osim u određenim okolnostima koje podrazumjevaju npr. teške slučajeve infekcije, osobe kod kojih su simptomi prisutni u produženom trajanju, imunokompromitovane pacijente i slično’’.

Objašnjavaju da se oporavljenom osobom smatra osoba koja najmanje tri dana nema simptome i nije uzimala nikakvu terapiju, pri čemu je ista ta osoba morala da provede najmanje dvije sedmice u izolaciji. Za ovakve osobe smatra se da nisu zarazne niti „sposobne“ da šire infekciju.  Pojasnili su i da je PCR test kod određenih osoba bio  pozitivan pet do šest nedjelja, ali to ne znači da osoba ima virus, već djelove genoma virusa koje otkriva PCR.

NKT je  u ponedjeljak donio odluku o otvaranju granica i ulazak u Crnu Goru bez dodatnih uslova za državljane Ruske Federacije i Azerbejdžana. Najavljeno je da će prvi avioni iz Moskve na tivatski aerodrom sletjeti 10. avgusta.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

U SUSRET PRESUDI DARKU ŠARIĆU: Okle milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hoće li i proces za pranje novca  protiv Darka Šarića u Srbiji završiti na isti način kao onaj protiv njegovog brata  u Crnoj Gori, znaće se nakon izlaska ovog broja Monitora.  Postupak ovdje se  istopio jer nije dokazano porijeklo Šarićevog novca. U Srbiji će proces za pranje novca biti okončan prije pravosnažne presude za trgovinu kokainom. A tu su i brojne Šarićeve veze sa najmoćnijim ljudima regiona

 

Suđenje Darku Šariću za pranje novca u Beogradu je završeno, a presuda će biti poznata u petak, 31. jula, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima.

Šariću se u Beogradu za pranje novca  sudi  od 2011. godine. U optužnici se navodi da  je ovaj Pljevljak organizovao kriminalnu grupu sa kojom je oprao više od 20 miliona evra stečenih švercom kokaina. Prema tužilaštvu, Šarić je  novac u legalne tokove uglavnom ubacivao kupovinom preduzeća i nekretnina.

To nije jedini proces protiv Šarića u Beogradu. Sudi mu se paralelno i za međunarodni šverc kokaina. I taj postupak traje godinama. Šarić je u decembru 2018. godine osuđen na 15 godina, ali se i dalje čeka odluka Apelacionog suda na žalbe koje su podnijete nakon presude.

Grupa Darka Šarića razotkrivena je zajedničkom akcijom policije, regionalnih i stranih tajnih službi pod nazivom „Balkanski ratnik“. Nakon ove akcije u više zemalja u svijetu pokrenuti su postupci, a osuđujućim presudama okončana su suđenja ograncima klana Darka Šarića u Urugvaju, Italiji i Sloveniji. Suđenja na brdovitom Balkanu protiv Šarićeve grupe, ne idu, međutim, tako lako. I uglavnom se tope.

U Crnoj Gori je proces protiv brata Darka Šarića, Duška, za pranje novca okončan oslobađajućom presudom. Problem je bio to što tužilaštvo nije utvrdilo porijeklo novca. U obrazloženju oslobađajuće presude Vrhovni sud održao je lekciju tužilaštvu o tome da optužnica za pranje novca ne može biti održiva ako se ne utvrdi porijeko novca.

Vidjećemo hoće li i procesi u Srbiji završiti na isti način, imajući u vidu i to da će proces za pranje novca biti okončan prije onog koji se tiče trgovine kokainom.  U završnim riječima procesa koji se protiv Šarića vodi zbog pranja novca, njegovi advokati naveli su da tužilaštvo nije dokazalo da je ,,Šarić švercovao kokain i tako zaradio novac, a kamoli da je organizovao kriminalnu grupu koja je oprala više od 20 miliona eura”.  Njegovi zastupnici tvrde da je Šarić prije nego što su ga u Srbiji optužili za pranje novca imao ,,apsolutno legalno zarađenih više od 50 miliona eura”. Oni navode da je samo od prodaje Štampa sistema, prihodovao 30 miliona eura.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo