Povežite se sa nama

FOKUS

OPOZICIONI LIDERI I OSVEŠTANI IZBORI: Blagoslov za pogaženu riječ

Objavljeno prije

na

Blagosloveni izbori u nedemokratskom ambijentu mogu samo da donesu poraz   građanima

 

„Prvi sastanak premijera Duška Markovića sa mitropolitom Amfilohijem ohrabruje, jer iskustvo pokazuje da se bez razgovora ne može doći do rješenja”, prokomentarisao je predsjednik države Milo Đukanović početak pregovora između Vlade i Mitropolije povodom Zakona o vjerskim zajednicama.

,,Vjerujem da je to jedini mogući put da se nesporazumi prevazilaze, da se unese doza međusobnog boljeg razumijevanja, da se doprinese spuštanju tenzija koje su potpuno bezrazložno podignute u crnogorskom društvu”, zaključio je Đukanović. Može biti je  ,,potpuno bezrazložno podignute tenzije”, podigao neki drugi Đukanović i njegova partija usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti, u mrtvo doba   noći.  Prvi zvanični sastanak Mitropolije i Vlade  završio se tako što se niko nije mrdnuo od početnih pozicija.

Litije se nastavljaju, kao i dijalog između Crkve i Vlade.  Termin novog susreta nije preciziran.

,,Crkva ostaje pri svom stavu da se mora govoriti o izmjenama Zakona, a ne o njegovoj primjeni jer po mišljenju crkve Zakon nije u skladu sa Ustavom, ni međunarodnim standardima. Vlada smatra da se kroz dijalog i izgradnju međusobnog povjerenja, kao i kroz davanje dodatnih i odgovarajućih garancija ovaj Zakon može primjenjivati kao moderan i usaglašen sa Ustavom i evropskim standardima”, konstatuje se u zajedničkom saopštenju Vlade i MCP.

Tako su premijer i mitropolit formalno ispunili obećanje koje su dali evropskom komesaru za proširenje Oliveru Vorheljiju, koji je tokom posjete Crnoj Gori saopštio da je dijalog Crkve i Vlade o Zakonu neophodan i da nas ,,cijeli svijet gleda”. I istovremeno su nastavili da odmjeravaju snage.

Dok  zvanični susreti crkvenih funkcionera i političara nijesu urodili plodom, neki drugi, van očiju javnosti, izgleda – jesu. Demokratski front je ove sedmice najavio da će izaći na lokalne izbore u Tivtu. Nebojša Medojević je saopštio da za tu odluku, kojom se  krši Sporazum o budućnosti o neizlaženju opozicije na izbore dok se ne stvore preduslovi za fer i demokratsku utakmicu – imaju blagoslov mitropolita.

,,Mitropolit nam je dao blagoslov da izađemo kao jedna lista u Tivtu, a ako ne možemo kao jedna da izađemo kao dvije liste. DF se zalaže za jedinstvenu listu. Čekamo odgovor Demokrata”, napisao je Medojević na svom fejsbuk profilu. Mitropolit Amfilohije nije demantovao ovu Medojevićevu izjavu.  Iz Mitrpolije je stigla reakcija na izjavu Andrije Mandića, na beogradskoj televiziji O2, ,,da građani koji protestuju protiv usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti treba da saopšte koji je to dan do kada će čekati da se Zakon povuče”.

Rektor Cetinjske bogoslovije, Gojko Perović, poručio je nakon te Mandićeve izjave opozicionarima da ,,ne uređuju litije”.  Mitropolitu je, sudeći po oglašavanju u javnosti, bilo važno da pošalje  poruku da on predvodi nezadovoljne građane, ali ne i da pojasni da li se  u sjenci bavi i političkom utakmicom, i osvještava izbore. Nesumnjivo je da je Mitropolija postala najveća  politička prijetnja  DPS-u, pošto iz sedmice u sedmicu okuplja sve veći broj  građana, koji  su tu ne samo zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, već i nezadovoljstva trodecenijeskom vladavinom Mila Đukanovića. To sigurno ne odmaže mitropolitu u pregovorima  sa vlastima.

Dosadašnji sukobi Amfilohija i Đukanovića, o čemu je Monitor više puta pisao, završavali su se uspješno po obojicu,  zbog činjenice da su jedan drugom prijetnja, ali zato što jedan drugom trebaju kako bi zadržali  zemaljska carstva.  Osveštavanje izbora i blagosiljanje gaženja Sporazuma mogla bi biti usluga mitrpolita Đukanoviću, čijoj partiji odgovara izborna utakmica u nedemokratskim uslovima.

Tokom građanskih protesta 2019. godine svih 39 poslanika opozicije potpisalo je takozvani Sporazum o budućnosti, u kom su se obavezali da neće izlaziti ni na jedne izbore do formiranja tehničke Vlade, kojoj će glavni cilj biti stvaranje uslova za fer i slobodne izbore. Ti protesti i Sporazum bili su opasna prijetnja Đukanovićevoj vlasti. Tenzije koje je DPS podigao nakon usvajanja Zakona o vjerskim zajednicama, Crnu Goru je vratilo u podjele i identitetske tabore, čime je Đukanović pokrio aferu Koverat koja je bila povod za te građanske proteste. Ako uspije da ponovi izbore u dosadašnjim uslovima, eto novih četiri godine vladavine straha, krađe i podjela.

Nakon što je Front najavio da će izaći na izbore u Tivtu, i SNP je saopštio da će im se pridružiti, dok su i iz SDP-a najavili da još razmišljaju o tome, ali da je najvjerovatniji scenario da će na tivatske izbore izaći samostalno.

U čitavoj gužvi, pojedini opozicioni lideri su  javno pokazali brigu da im mitropolija uzima posao. Medojević je na svom fejzbuk profilu, što su potom prenijeli mediji, poručio: ,,Ova borba je složena, opasna i teška. I svako treba da radi svoj posao. Crkva svoj. Mi svoj. Mi njima ne dijelimo lekcije, pa bi bilo lijepo i da otac Gojko malo odmori glas i skoncentriše se prema DPS. To su neprijatelji Crkve i satanisti”. Zašto je onda tražio blagoslov od Mitrpolije da on radi svoj posao, Medojević nije pojašnjavao.

Odmah potom  oglasila se i Iva Bajković, dugogodišnja članica Medojevićevog PzP-a, sada urednica Javnog servisa Budva. Ona je na Fejzbuku razotkrila da je „otac Gojko čovjek Vijesti“.  Nakon što se DF  javno distancirao od tog komentara i stigla direktiva da se napad na Crkvu obustavi, Bajkovićevoj se prikazao milostivi Bog, i ukazao joj da griješi. Progovorila je skrušeno :  „ U  trenutku dok ovo pišem – osećam takav blagodatni mir jer znam da me Gospod prigrlio kao svoga bludnog i pokajnog sina”.

Nijesu to jedine turbulencije u srskom sektoru. Mitropolit Amfilohije je najavio da će Crnu Goru posjetiti srpski patrijarh Irinej i predvoditi litiju 29. februara. Nije ispalo tako.  Informativna služba SPC objavila je da Irinej ne dolazi u Crnu Goru jer ide u SAD. U pojašnjenju se Amfilohijeva prethodna najava, karakteriše kao „netačna informacija koja se pojavila u medijima“. Amfilhije je prećutao ovu nezgodu.

Srpski portal Vidovdan.org, blizak Srpskoj prvoslavnoj crkvi, kritikovao je mitropolita Amfilohija što je pozvao patrijarha Irineja, a navodno je znao da on ne može predvoditi litiju  u Podgorici zbog ranije preuzete obaveze.

,,Da li mitropolit Amfilohije ovim pokriva separatiste u Americi? Jer ako patrijarh sad odbije da ode u Podgoricu, medijska mašinerija, koja je već Amfilohija proglasila pravednikom i nepokolebljivim borcem za pravoslavlje, će kao i ranije što je činila patrijarhu prikačiti etiketu izdaje pravoslavlja u Crnoj Gori”, nastavlja napad na Amfilohija ovaj portal.

Medijski rat u čijem je centru mitropolit MPC  razvio se i kod kuće. Nakon dokumentarca o njegovom liku i djelu koji je objavila RTCG, oglasio se Demokratski front, tražeći ostavke autora direktora i menadžmenta RTCG.  Odbrani mitropolita pridružile su se  druge opozicione prosrpske partije. Naravno da su sumnjivi  motivi za obajvljivanje ovog dokumentarca. Da Javni servis hoće cjelovitu istinu, paralelni dokumentarac bi bio objavljen i o Milu Đukanoviću. A i o Đukanovićevokm i Amfilohijem dugogodišnjem zajedništvu.  No izjave mitropolita, i građa korištena u oslikavanju mitropolita nije izmišljena.

Dok RTCG brani Đukanovića, opozicija pazi da mitropolitu ne padne trun na glavu. A njihov blagosloveni izlazak na izbore u Tivtu po procjeni analitičara  ide na ruku Đukanoviću.

,,Opozicija’ će izaći na izbore u Tivtu iako, kako tvrde, uslovi za njihovo održavanje nisu fer i demokratski. Kao građanin se pitam zašto ‘opozicija’ pristaje da učestvuje na izborima koji nisu fer, koja ih to sila tjera u namještenu utakmicu sa unaprijed poznatim pobjednikom? Je li to Božija, kako tvrdi DF, ili neka druga, manje nebeska, ali svakako moćna, sila?”, reagovao je u autorskom tekstu, građanski aktivista Goran Đurović, nakon najave Fronta da izlazi na lokalne izbore u Tivtu.

Za sada Demokrate i URA stoje po strani kada su u pitanju tivatski izbori.  Portparol Demokrata Nikola Rovčanin rekao je da se odlukom dijela opozicije da učestvuju na izborima, u velikoj mjeri obesmišljava bojkot izbora, ,,jer samo jedinstven bojkot može dati rezultat i biti djelotvoran”.

,,Ukoliko Demokrate i URA opravdanje da izađu na izbore traže u tezi da bojkot ima smisla ako su sve partije spremne na bojkot, onda je Crna Gora u još većem problemu”, prokomentarisao je taj stav Đurović.

,,Iz teze da bojkot ima smisla ako su sve partije spremne na bojkot se vidi nespremnost da se podnese žrtva a bez podnošenja žrtve nema ni promjene sistema vrijednosti, nema ni slobode. Ovakav pristup politici znači da će DPS uvijek moći da računa na neku manju ili trenutno veću partiju (kao što je DF), koja će, zbog lične koristi njenih lidera, izaći na izbore a izborni uslovi će i dalje biti nedemokratski”, zaključuje Đurović.

Izbori po starim pravilima dovode do učvršćivanja dosdašnjih pravila vladanja. U nedirnutom sistemu opet će pobijediti vladajuća politička klasa. I ona koja pripada vlasti i ona koja pripada opoziciji. Jedini  gubitnici su –  građani.  To bi bile nove izgubljene godine obespravljenih, osiromašenih, i podjeljenih u tabore. Takva Crna Gora  bi bila miljama daleko od puta ka normalnosti i evropskim integracijama. Zaglavljena u svoje devedesete.

 

Pljevlja
Litije i provokacije

Litije u glavnom gradu Crne Gore protiču mirno i bez provokacija,   ali nije svuda tako.

Prema više izvora Monitora, u Pljevljima se tokom održavanja litija uz  klicanje Srbiji i Kosovu,  zastajkuje ispred bošnjačkih  kuća, i iscrtavaju oznake četiri S.  Pljevlja su iscrtana trobojkama, a neke od njih nalaze se na bošnjačkim kućama koje su danas prazne upravo zbog ratnih devedesetih.

Uz sve, društvenim mrežama se širi montaža na kojoj glavni imam Husein pašine džamije u Pljevljima nosi kapu na kojoj piše Srbija – ne damo svetinje.

Devedesetih su u  Pljevljima  u vazduh odletjele 24  muslimanske radnje, a uniformisane i naoružane osobe su „paradirale“ gradom u kojem su odjekivale četničke pjesme.

U dva navrata su barikadama blokirani svi prilazi Pljevljima, zauzimani vitalni objekti, širena  nacionalistička propaganda,  sijani strah i mržnja.

Pljevaljska Bukovica je porušena i popaljena, iz nje su protjerani stanovnici,  osam ih je ubijeno.

Takva prošlost organizatore obavezuje organizatore litija da se oglase i stanu na kraj bahaćenju u ovom gradu.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Poslanicima su te informacije dobrodošle da nastave započetu predizbornu kampanju pred lokalne i, prije ili kasnije neizbježne, vanredne parlamentarne izbore. Tako je suština problema javnih finansija ostala zatrpana pričama koje su išle od bankrota države do biciklističkih staza u Podgorici. I međusobnih optužbi za stanje u kome se Crna Gora nalazi.

Neki su zvučali iskreno, bezmalo, nudeći izvinjenje za to što su, podrškom prošlogodišnjem prijedlogu Zakona o budžetu za 2022. doprinijeli aktuelnim, ali očekivanim, problemima.

„Ovo je posljedica i jednog nezrelog projekta Evropa sad”, konstatovao je poslanik PzP Branko Radulović. „Ja sam glasao za njega, a meni kaže Nebojša Medojević ‘kako možeš za njega da glasaš’ a ja mu kažem – kako moram. Moram da glasam jer je ovo opilo gladni dio građana”. Poslije se Radulović dopunio: „Morao sam da glasam jer bi me građani kršima gađali da nisam glasao za to. To je bila naša istina”, pa se, valjda za kaznu, preporučio za budućeg potpredsjednika vlade zaduženog za ekonomiju.

Drugi su o ponuđenom rebalansu sudili kroz prizmu dolazećih lokalnih izbora.

„Imamo jasne naznake da se budžet pokušava pretvoriti u rezervoar za finansiranje izborne kampanje, posebno za dvije najzastupljenije političke partije u 43. Vladi (GP URA i SNP – prim. Monitora) i to je ponavljanje prakse DPS-a”, upozorio je poslanik Demokrata Momo Koprivica, apostrofirajući povećanje budžetske rezerve i jednokratna socijalna davanja koja se iz nje isplaćuju. „Sredstva ne dobijaju svi, procjenjuje se na osnovu bliskosti sa određenim partijama. Sve se radi suprotno zakonu, dešava se zloupotreba u budžetskom sistemu. Mi ćemo zato predložiti amandman kojim će se zabraniti isplata sredstava fizičkim licima u toku izborne kampanje”, najavio je Koprivica. Zaboravljajući da je njegova partija, u dogovoru sa tadašnjim ministrom finansija Milojkom Spajićem, poprilično „kumovala” neplaniranom rastu budžetskih davanja. I to baš u oblasti socijale (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, naknada majkama).

Iz DF-a su minimalizovali vlastitu odgovornost za faličan budžet i veličali ekonomska dostignuća svojih kadrova raspoređenih po dubini u energetskom sektoru. SD-ovci su ponavljali kako su oni odavno najavljivali pristigle ekonomske probleme, SNP potrdio da će, kao odgovorna partija, podržati ponuđeni rebalans (i ministra sa njihove kvote u vladi Dritana Abazovića).

Sve ih je zasjenio DPS. To poglavlje rasprave o rebalansu budžeta zaslužuje posebnu pažnju.

Danas imamo, obavijestio nas je predsjednik poslaničkog kluba DPS Danijel Živković „finansijski, ekonomski, obrazovno, bezbjednosno, politički, institucionalno, vrjednosno uništenu Crnu Goru”. Njegov kolega Jevto Eraković nadovezao se tvrdnjom: „Ukidanje doprinosa za zdravstveno osiguranje – pucanj je u crnogorsko zdravstvo”.

Sve to je, i još ponešto, na jezik ekonomije preveo poslanik i savjetnik predsjednika države Petar Ivanović: „Inflacija u Crnoj Gori je gotovo 15 odsto. Ugašen je KAP, gubitak EPCG grupe je skoro 100 miliona eura, Rudnik uglja je pred kolapsom. Turistička sezona je kratka i loša, neki investitori odlaze. Neki tuže državu. Fali novca za Fond PIO, zdravstveni sistem je pred kolapsom. Nezaposlenost povećana”.

U DPS-u, valjda, računaju da smo zaboravili: rekordnu inflaciju u Crnoj Gori (tada dio tzv. SRJ) imali smo u januaru 1994. godine. Otprilike:  5.578.000.000.000.000.000 odsto (5,578 triliona) ili, približno, oko 113 odsto na dan. KAP je bankrotirao 2013, koji mjesec nakon što je stečaj uveden na zahtjev Ministarstva finansija. Tadašnje DPS vlade predvodio je premijer Milo Đukanović. Prethodno su KAP, EPCG i Vlada CG mjesecima krali struju iz sistema evropske interkonekcije. Rudnik uglja je, dok su njim gazdovale DPS vlade i njihov strateški partneri A2A i Aco Đukanović, bio na čelu crne liste poreskih dužnika (2016). Onda su novcem Elektroprivrede otkupljene njihove akcije. Najveća nezaposlenost u Crnoj Gori bila je u julu 2010 – 32,7 odsto (DPS Vlada Igora Lukšića). Najgoru turističku sezonu u nezavisnoj Crnoj Gori organizovala je vlada Duška Markovića (2020). Škaljarski i kavački klan, i njihov niz smrti koji je odnio preko 60 života, nijesu produkt „većine od 30. avgusta”.

Poslanik Živković je zaboravio DPS Zakon o slobodi vjeroispovijesti i litije koje su, u istom momentu, na ulice crnogorskih gradova izvodile preko 100.000 ljudi. A Jevto Eraković početak pandemije koju su medicinski radnici, njegove tadašnje kolege, dočekale baz zaštitnih maski i rukavica. Dok nijesu stigle prve donacije…

Moglo bi se tako nabrajati u nedogled. O nekadašnjim dostignućima DPS vladavine svjedočiće, izgleda, Vesna Medenica, Blažo Jovanić, Veselin Vukotić, trenutni spuški stanari. … Pa, moguće, i Petar Ivanović (zloupotreba novca Abu Dabi fonda), nađe li se izvršna vlast spremna da pravosudni sistem osposobi, kadrovski i finansijski, da radi svoj posao i završi višegodišnje istrage i suđenja.

Posljedice navedenog vidljive su i u aktuelnom budžetu. Samo, možda, ne na prvi pogled. Biće, zato, da se poslanica DPS Aleksandra Vuković pomalo šali kad najavljuje: „Nakon pobjede građanske politike, krećemo u razvoj i ostvarenje ekonomskog plana na kojem smo mi u DPS-u radili ove dvije godine dok su oni prodavali zjale…”.

Ni taj humor ne smije da zavara. Ekonomski problemi Crne Gore su veliki. I sistemski. Na svaka četiri eura koja će potrošiti ove godine, država pozajmi jedan. Dijelom od same sebe (iz depozita formiranih prethodnim zaduženjem) a dijelom od domaćih i stranih kreditora. Štedi se samo na razvoju i budućnosti. Od 350 projekata iz ovogodišnjeg kapitalnog budžeta stvarno se realizuje njih manje od stotinu (85, kaže da je prebrojao poslanik SD Boris Mugoša). Većina ostalih nema ni osnovnu dokumentaciju. A sljedeće godine, ne dođe li do radikalnih rezova u potrošnji, državni izdaci biće još veći. Isto se ne može garantovati i za državne prihode.

Da ponovimo, za kraj, dobre vijesti. Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Kao u svakom vicu, onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo