Povežite se sa nama

FOKUS

DRŽAVNI DUGOVI – POLITIČARI, POPOVI, BIZNISMENI: Razduži bližnjega svog

Objavljeno prije

na

Poreska uprava godinama toleriše dugove probranim tajkunima koji imaju zaštitu vrha DPS.  Svoj nerad kriju iza institute poreske tajne. Kad vlastima zatrebe pravila se promijene. Bilo da ste Duško Knežević ili MCP

 

Još jedan je postupio po naređenju Mila Đukanovića i stao na branik vladajuće partije i njenog predsjednika. Na mejl adrese više crnogorskih medija u subotu je, ničim izazvan, stigao video uredak u kome jedinu ulogu ima Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave (PU).

On je,  saznali smo, ovlašćen da aopšti kako je kod Mitropolije crnogorsko-primorske, “najveće vjerske organizacije u Crnoj Gori zabilježen nizak stepen poštovanja poreskih propisa, kako sa aspekta prijavljivanja, tako i sa aspekta plaćanja poreskih obaveza”.

Da potkrijepi svojke  tvrdnje, Mugoša je –  neki kažu: nije on nego njegovi scenirasti – predočio podatak da je poreski dug za 38 sveštenika MPC, po onovu neplaćenih dažbina za njihove plate, premašio 300 hiljada eura. Zaključno sa 2010. godinom. “Nakon toga, punih devet godina, nije predata ni jedna prijava za poresko zaduženje”, požalio se direktor PU, navodeći kako im zbog toga državni organ kojim rukovodi od decembra 2015. nije mogao ni obračunati poresku obavezu. Nijesu se, može biti, sjetili da pođu u kontrolu. Ili im je  nedostajao blagoslov iz vrha vladajuće partije.

To Miomiru M. Mugoši nije smetalo da obznani kako MCP ima više privrednih društava čiji je osnivač, više otvorenih žiro računa u poslovnim bankama “preko kojih je u proteklih nekoliko godina prometovano više desetina miliona eura”. Ostala je tajna da li je PU u pomenuta društva ubrojala, recimo,Čovjekoljublje  – dobrotvorni fond MPC preko kojeg se finansira i organizuje rad narodnih kuhinja u Podgorici, Cetinju, Beranama i Bijelom Polju, a preko kojih su osiromašenim i gladnim građanima Crne Gore podijeljene na stotine hiljada besplatnih obroka. Ili tim podacima, sada, nema mjesta?

Kao što nema objašnjenja zašto se MPC, ako  državi duguje višemilionske iznose na ime neplaćenog poreza, ne nalazi ni na jednoj od crnih lista poreskih dužnika koje PU objavljuje tri puta godišnje, kao svoju zakonom propisanu obavezu. Čak i pod uslovom da ne duguje milione, već samo 300 hiljada eura iz prošle decenije, MCP bi bila visoko plasirana na tim listama.

Na listi 200 najvećih poreskih dužnika koju, godinama,  vode kompanije iz Vektra Grupe Dragana Brkovića (njihov ukupan dug prema državi, po osnovu neplaćenih poreza, doprinosa, carina i koncesija kreće se oko 20 miliona) Mitropolija bi se našla u prvih 50. Možda odmah iza državnih Plantaža 13. jul koje su, pod komandom Veselina Vukotića i Verice Maraš (predsjednik borda i izvršna direktorica kompanije) reprogramirale poreski dug veći od 350 hiljada eura.

Na kraćoj ali dugovima bogatijoj listi 100 najvećih dužnika po osnovu neplaćenih poreza i doprinosa na lična primanja Mitropolija bi sa registrovanim dugom od 300 hiljada takođe bila u prvoj polovini, preciznije, negdje oko 25 mjesta. Da bi izbila na čelo ove dužničke kolone Amfilohije Radović i njegovi uposlenici morali bi državi dugovati više od 21 miliona, koliko se lani u novembru potraživalo od prvoplasiranog Montenegroerlajnsa. Višemilionski dug čije nam je eventualno postojanje najavio direktor PU bio bi dovoljan za, recimo, četvrto mjesto gdje se, sa reprogramiranim dugom od 2,2 nalaze Plantaže. Za dužnički podijum državi valja dugovati makar  4,3 miliona. Toliko su, krajem prošle godine, iznosile preostale poreske obaveze pljevaljskog Rudnika uglja. Tom su kompanijom, naizmjenično ili udruženim snagama, donedavno gazdovali italijanska A2A i Aco Đukanović. Dok je poreski dug bio oko 15 miliona. Onda je država, novcem EPCG,  kavaljerski otkupila praktično bankrotiralu kompaniju. Preuzimajući njene dugove.

Još jedan million duga i Mitropolija bi se našla na drugom mjestu, ispred Željezničkog prevoza, još jednog državnog preduzeća koje državi, odnosno svojim radnicima, duguje oko 5,5 miliona na ime neuplaćenih doprinosa i poreza na zarade.  Doduše, ukoliko su tačni podaci da pod okriljem MCP platu zarađuje oko 600 osoba, u svešteničkim odorama ili civilkama, onda bi se moglo pokazati da je ukupan dug Mitropolije bliži onome što se, prema crnoj listi, potraživalo od Montenegroerlajnsa. Ne računajući u taj iznos porez koji bi se mogao naplatiti po osnovu građevinskih, turističkih, ugostiteljskih i drugih svakojakih usluga i djelatnosti koje se klijentima nude pod okriljem jednog od najvećih poslovnih sistema u Crnoj Gori. Mitropolije crnogorsko primorske.

Nije, lako ni računati dok oko vas lete kletve. Pokazalo se kako je mnogo sigurnije zaprijetiti, u kameru, da će neizmirene poreske obaveze MPC, zatreba li,  biti prinudno naplaćene  “sredstvima sa računa MPC ili od njene imovine”.  Jednog dana, kada u PU uspiju da ih izračunaju. Ne odoka, nego onako kako  propisi nalažu. Pa onda dobiju mig (političku saglasnost) Vlade Duška Markovića ili nekog od njegovih nasljednika/ca i prikupe volje i hrabrosti da obave svoj posao do kraja.

Bilo bi to, vaistinu, veliko iznenađenje. U zemlji u kojoj je i predsjednik države višestruki dužnik-povratnik na ime neplaćenog poreza na nekretnine. Prema podacima CBCG, firma Global Montenegro, partnersko čedo Mila Đukanovića i njegovog kuma Vuka Rajkovića u blokadi je duže od osam mjeseci zbog poreskog duga od 111 hiljada eura prema opštini Budva. Priča o neplaćanju poreza na dva hektara zemljišta koje Global Montenegro posjeduje na Košljunu, priča se desetak godina. Niko se ne stidi zbog toga. Ponajmanje poreznici.

Privilegovani poreski dužnici u Crnoj Gori su zaštićeni sve dok su u političkoj milosti. Lani nam je to pokazao primjer Duška Kneževića. Dok je slao kurire i koverte na razne DPS adrese, sada odbijegli tajkun je neometano gomilao dugove za poreze i doprinose svojih radnika. Onda su nakon što je Atlas TV otišla u stečaj, zaposleni ostali bez penzijskog osiguranja za četiri godine radnog staža. Televizija je prepakovana,  promijenila ime i ponovo radi.

Prema prošlogodišnjoj reviziji Završnog računa državnog budžeta za 2018. godinu koji je uradila Državna revizorska institucija (DRI) Poreska uprava u 2018. godini nije pravovoremeno sprovodila mjere prinudne naplate kod 19 dužnika čije su obaveze iznosile malo manje od 16 miliona. DRI je, takođe, konstatovala kako PU “nije izvršila svih predviđenih mjera prinudne naplate” kod šest poreskih obveznika sa dugom od tri miliona. Opet – ništa.

Kada su mediji pokušali saznati o kojim firmama se radi iz PU su uzvratili  –  poreska tajna.   “Imajući u vidu da član 16 Zakona o poreskoj administraciji propisuje institut poreske tajne, Poreska uprava nije u mogućnosti da podatke o pojedinačnim poreskim obveznicima objavljuje javno”, stoji u jednom od tadašnjih obavještenja koja su stizala iz PU. U slučaju Mitropolije i njenog duga  – druga priča. Sada iz Poreske uprave tvrde kako njihov direktor nije prekršio poresku tajnu, pošto nije saopštio tačan broj računa prozvanog klijenta (MCP) “upravo poštujući odredbe člana 16 Zakona o poreskoj administraciji…”.

Nikome u državnom aparatu ne smeta što je direktor PU izrekao niz optužbi bez i jednog dokumenta (odluke, rješenja) kojim bi potvrdio svoje tvrdnje. Znaju oni da su sva sredstva dozvoljena kada je boirba za vlast u pitanju. Šta su zakoni i Ustav spram suda partije. I javno izrečene naredbe Predsjednika.

 

MILA KASALICA, FINANSIJSKI ANALITIČAR I FORENZIČAR
Unižavanje struke

Tiradom zakonski-neodrživih optužbi prema poreskom obvezniku koji se, u uslovnoj cjelini, može sagledati kao Mitropolija crnogorsko-primorska, poreski direktor je dobrovoljno pucao u “zdravu nogu” javnih tokova novca u zemlji. Kako?

Poreznici u Crnoj Gori, u posljednjih par godina, prvi put su počeli da dosežu neke drugačije grane održivosti. Na nivou operativnih unaprjeđenja, institucionalno je postignut izvjestan i izmjeriv iskorak. Ovaj konkretan plus je išao prema boljem u budućnosti, dok su se u međuvremenu i poreski obveznici Crne Gore zadužili 14 miliona da bi se poreski sistem, kao i tim, značajno unaprijedili.

Poreski direktor je subotnjim jutrenjem satro ostvareni iskorak institucije. Koristeći sistemski-osjetljive podatke, koje je bio obavezan da čuva,  unizio je struku i ulogu poreznika. Činjenično, tvrdnja da je kod MCP-a zabilježen “nizak stepen poštovanja poreskih propisa” može se podijeliti sa javnošću Crne Gore, onda kada je utvrđena poreska obaveza, na osnovu legalno pripremljenih rješenja poreske kontrole, dodatno podijeljenih sa poreskim obveznikom. Kako je poreski postupak u toku, tada je stav poreskog direktora suprotan sistemsko-institucionalnim odgovornostima koje mora da ispunjava bez diskriminacije prema bilo kojem poreskom obvezniku pojedinačno. Takođe, prometi na računima poreskih obveznika ne predstavljaju primarne poreske dokumente, pa je poreznicima-političarima vrijeme da nauče šta trebaju da kontrolišu oko obračunavanja poreskih prinadležnosti. Na kraju, prijavljivanje i plaćanje poreskih obaveza su zakonski definisane, “dobrovoljne odgovornosti” poreskih obveznika; tome poreznici Crne Gore moraju da služe.

U posljednjih trideset godina nije cjelovito zaokružen sistem u kojem se crkva trebala legitimno prepoznati kao neprofitna organizacija. To nam se dešava  zahvaljujući radu i činjenjima vladajućih koalicija, ali i posrednom uticaju MCP-a. Naša javna administracija je takvo stanje koristila da ne radi svoj posao. To je razlog da im se tekuće ne može vjerovati da mogu pristupiti prinudnoj naplati nekakve Buljarice, kada član 56 Zakona o poreskoj administraciji propisuje: “…da se prinudna naplata poreza preduzima kada poreski obveznik ne plati poresku obavezu prilikom podnošenja prijave odnosno kada je poresko rješenje postalo izvršno.” Ili važnije, ovlašćenja poreskog organa iz člana 6, pod 18 preciziraju da se poreski organ “odnosi prema poreskim obveznicima i drugim licima sa poštovanjem i uvažavanjem”. To je direktor PU svojim istupom institucionalno slomio.

Vjerujem da u MCP-u, i svim eparhijama SPC-a, ima dovoljno ozbiljnih, mladih profila koji su, iako duboko posvećeni svojim sveštenim aktivnostima, jednako fokusirani na ispunjavanje svojih građanskih obaveza i dužnosti, što im je realno i sistemski interes. Uz saradnju sa odgovornim i posvećenih poreznicima. Sve drugo pričinjava dugoročnu štetu ekonomiji Crne Gore, a to nije ni životni ni ekonomski ni vanvremenski interes poreskih obveznika u Crnoj Gori.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVA VLAST TRAŽI PERSONALNA RJEŠENJA: I politika je nauka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trojna koalicija koju predvode Krivokapić, Bečić i Abazović dobila je priliku da zaustavi sunovrat u koji je DPS tjerao cijelu državu. Valjalo bi da je iskoriste, bez obzira na očigledne razlike, lične razmirice i pretjerane ambicije nekih od njihovih najbližih sljedbenika. Bolju priliku neće imati

 

Izbori su i zvanično završeni, nakon što je Državna izborna komisija u ponedjeljak proglasila konačne rezultate glasanja. Koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo preuzimanje vlasti počinju naredne nedjelje, konstitutivnom sjednicom parlamenta. Tada će, prema najavama, biti izabrani novi predsjednik Skupštine i njegovi zamjenici. Istovremeno, počinje teći rok za formiranje nove vlade.

Nakon objave zvaničnih izbornih rezultata oglasili su se i euroatlantski partneri Crne Gore. ,,Američka vlada se raduje partnerstvu sa budućom vladom, konstituisanom kroz demokratski proces, kao odraz volje naroda“, saopštila je ambasadorka SAD-a Rajzing Rajnke uz najavu da će Sjedinjene Države „i dalje biti prijatelj, partner i saveznik građana Crne Gore”. Čestitkama se priključila i portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez. ,,Radujemo se konstituisanju novog parlamenta i nove vlade koji će nastaviti stalan put Crne Gore prema Evropskoj uniji“.

Tako je stavljena tačka na, pokazalo se, neosnovane spekulacije po kojima će zapadni saveznici ignorisati ili čak spoticati nove vlasti zbog prosrpskih i proruskih stavova nekih partija članica buduće vladajuće koalicije. A sve sa navodnim ciljem da se olakša pozicija i ubrza povratak na vlast njihovom tradicionalnom partneru – Demokratskoj partiji socijalista (DPS).

Pokazalo se da su u Berlinu, Briselu, Londonu i Vašingtonu bili spremni da prihvate promjene i, još važnije, pruže ruku saradnje izbornim pobjednicima. Zapravo ih prigrabe u naručje, na iznenađenje, čuđenje, pa i ljutnju onih koji su očekivali da će nacionalna i vjerska gravitacija uraditi svoje. Tako su na najavu Zdravka Krivokapića, predvodnika koalicije Za budućnost Crne Gore, da bi kao premijer za prvu zvaničnu posjetu izabrao Njemačku primjedbe stigle iz koalicije koju predvodi, ali i od zvaničnog Beograda.

„Ja ću da razgovaram sa Zdravkom Krivokapićem, da ga kao predsjednik najjače opozicione partije pozovem da preispita stav o svojoj prvoj posjeti kao budućeg premijera Crne Gore Njemačkoj“, najavio je predsjednik NOVE Andrija Mandić gostujući na TV Pink. „Neko ko treba da bude predsjednik vlade, posebno imajući u vidu kolike je napore srpski narod uložio da do ove pobjede dođe, prvo treba da posjeti Beograd“. I predsjednik Srbije se, po povratku iz Vašingtona, pozabavio činjenicom da nove vlasti u Crnoj Gori svoj mandat neće početi posjetom Beogradu. „To je njihov izbor. Kada budemo htjeli i jedni i drugi susrešćemo se, vjerujem češće nego ranije. Srbima poručujem da ćemo biti uz njih“, saopštio je Aleksandar Vučić, komnetarišući i prošlonedjeljni Sporazum lidera tri koalicije: „To je njihova stvar i oni vode svoju politiku. Nisam očekivao da povuku priznanje (Kosova-prim. Monitora). Ni da izađu iz NATO-a. Ništa od toga nisam očekivao. Što ih briga, ovako je lakše. Ovako će da ih potapšu u američkoj ambasadi, nemačkoj ambasadi i svakoj ambasadi”.

Nije isključeno kako je predsjednik Srbije, snažno infiltriran u izborna dešavanja u Crnoj Gori, u tom trenutku već znao da se postizborna komunikacija pobjedničke trojke sa zapadnim centrima moći ne završava samo tapšanjem po ramenu. Prvo su mediji bliski DPS-u objavili da Berlin, London i Vašington traže da u novim strukturama vlasti ne bude mjesta za radikalne političare. Pobjeda je, onda, kao takve prepoznala i imenovala Andriju Mandića, Milana Kneževića, Nebojšu Medojevića i Marka Milačića, a ne, recimo, Duška Markovića, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića ili, glavom i bradom, Milivoja Katnića, glavnog specijalnog tužioca.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORACI KA NOVOJ VLADI: Ono što je Dritan izdržao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora,  bez organizovanog kriminala, korupcije i monpola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od Đukanovićeve

 

Ti, ti bitango. Skupština Crne Gore, novembar 2013.

Može se Milu Đukanoviću, s punim pravom i uz obilje dokaza, zamjeriti  mnogo toga, ali  se ne može reći kako nije imao izuzetno razvijene instinkte da prepozna šansu, ali i dolazeću opasnost. Svjedoči o tome i njegovo tadašnje obraćanje najmlađem poslaniku u crnogorskom parlamentu Dritanu Abazoviću, citirano na početku teksta.

Sedam godina kasnije, zahavaljujući i glasovima koalicije Crno na bijelo koju predvodi građanski pokret URA i njen predsjednik Dritan Abazović, Đukanovićev DPS gubi vlast. Prvi put. A Crna Gora ima priliku da iz predpolitičkog društva zakorači među one koji su sposobni da svoje probleme (a oni nijesu mali) rješavaju na demokratski način. Takođe, prvi put.

Taj korak je težak i, za mnoge, neočekivan. Znani i neznani, prijatelji i neprijatelji, intelektualci, kriminalci, političari, stvarni i lažni analitičari tražili su način da Dritana Abazovića obavijeste da se ne slažu  sa njegovim naumom da razvlasti DPS. „Abazović ulazi u vlast sa neprijateljima Crne Gore“, čitamo u novinama i na portalima pod kontrolom odlazećih vlasti. Za tim i sličnim naslovima slijedili bi citati iz Podgorice, Sarajeva, Beograda, Prištine, Zagreba, Beča… Ovdašnji političari i analitičari bliski režimu, ambasadori (Željko Perović i Ferhat Dinoša), intelektualci iz regiona (Azem Vlasi i Nataša Kandić), građani sa tzv. patriotskih mitinga na Cetinju i u Podgorici.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DPS IZGUBIO NA IZBORIMA: Dobre poruke pobjedničke trojke, još da ih teren prepozna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lideri koalicija- pobjednica izbora obećavaju ekspertsku vladu, poštovanje preuzetih međunarodnih obaveza. Odlazeća vlast poziva pristalice da brane državnost zemlje koju su oni tri decenije urnisali, a međunarodnu zajednicu da se ne miješa.  N.N. lica ponovo siju strah

 

Poslije trideset godina i 11 parlamentarnih izbora, stekli su se uslovi da bude prekinut decenijski monopol DPS vlasti u Crnoj Gori. Tri opozicione koalicije koje su tokom  kampanje najavljivale saradnju, ukoliko im se pruži prilika da razvlaste partiju Mila Đukanovića, imaće neophodnih 41 poslanika u parlamentu. Posao koga su se prihvatili neće biti jednostavan.

Koalicije koje predvode Zdravko Krivokapić (Za budućnost Crne Gore – osvojila 27 poslaničkih mandata),  Aleksa Bečić (Mir je naša nacija – 10 mandata) i Dritan Abazović (Crno na bijelo – četiri mandata) još su u  izbornoj noći najavili brzu formalizaciju saradnje.

Dan po izborima pobjednička trojka je usaglasila principe na kojima će počivati buduća vlast. Nova, demokratska vlast će biti ekspertska, konstituisana od stručnih kadrova „bez obzira na njihovu političku, vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu osobenost“; Odgovorno sprovoditi sve međunarodno preuzete obaveze; Realizovati neophodne reforme kako bi Crna Gora „u najkraćem mogućem roku“ pristupila EU;  Poštovati važeći Ustav i zakone „uz izmjene, dopune i reviziju svih diskriminatorskih zakonskih i podzakonskih akata, uključujući i Zakon o slobodi vjeroispovijesti“. Osim toga sa sastanka je ponovljen poziv predstavnicima manjinskih naroda da se priključe ekspertskoj vladi.

To nije bilo dovoljno da umiri one koji su nezadovoljni izbornim rezultatom krenuli da, u zemlji i inostranstvu, šire strah od eventualnih odluka budućih vlasti. Poništiće referendum, izaći će iz NATO-a, povući će priznanje Kosova, protjeraće manjine, posrbiće Crnogorce… Bile su neke od ideja koje su ponudili (mahom prorežimski) političari, analitičari i mediji.

Đavo se krije u detalju, upozoravali si najuporniji, otkrivajući kako je Krivokapić, nakon kratke proslave u izbornom štabu koalicije ZBCG, otišao u hram „da poljubi ruku Amfilohiju“. Tim su se čudom, čini se, ponajviše zgražavali oni koji su se, makar od druge polovine devedesetih pa sve do predsjedničkih izbora 2018, trudili da budu dio svakog postizbornog kafanskog slavlja Mila Đukanovića, njegove partije i interesne bratije. U prostoru i uz muziku po njegovom izboru.

„To je katastrofa“, objašnjava čitaocima hrvatskog portala index.hr izborni rasplet Andrej Nikolaidis, pisac, novinar, nekadašnji savjetnik nekadašnjeg predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića. „Mi smo gotovi, ova zemlja više ne postoji, samo ljudi nisu obaviješteni. Dosad smo imali kleptokratsku meku diktaturu koja je mila majka u odnosu na ovo”, komentariše Nikolaidis.

Legitimno je sumnjati u to da li će nova većina poštovati vlastita četiri principa vladanja kojima se ne diraju  strateška operedjeljejnja Crne Gore. Ali tu je  i matematika. Ona pokazuje da su partije koje se tradicionalno mogu nazvati procrnogorske i izvorno suverenističke  na izborima osvojile između natpolovične i dvotrećinske većine (zavisi kako ko procjenjuje državotvorne osjećaje Demokrata). Uspaničeni režimski suverenisti su, međutim, odbili da čuju kako je Milan Knežević, u prisustvu Andrije Mandića konstatovao da je nemoguće dovesti u pitanje članstvo Crne Gore u NATO-u. „Mi ćemo poštovati to stanje, ukazujući da smo bili za referendum i da smo bili protiv učlanjenja u NATO”, rekao je on. Za njih nema težinu ni to što je Dritan Abazović beogradskim medijima (Kurir) pojasnio da se povlačenje priznanja nezavisnosti Kosova neće naći na dnevnom redu vlade u kojoj učestvuje URA.

Nije to to, ubijeđen je Nikolaidis, ne krijući ono što njega najviše brine: „Đukanovićevo biračko tijelo će se rasipati, moje je predviđanje da će najmanje od tog biračkog tijela uzeti URA, a najviše crkvena koalicija. U trenutku kada shvate da imaju većinu bez URA, a taj trenutak će doći vrlo brzo, jednostavno će je šutnuti, sami osvojiti vlast i nakon toga mogu u ono što crkvenu koaliciju Dake Davidovića zaista zanima, a to je promjena same prirode Crne Gore, koja je po Ustavu građanska država…“.

To je to. Ako, dakle, želimo da sačuvamo „samu prirodu“ postojeće države, onda se moramo, silom na sramotu i suprotno osnovnim demokratskim načelima, vratiti pod skute „kleptokratske meke diktature“.  Jer, ako  DPS-u ne vratimo izgubljenu vlast, njegovo  kupljeno, podmićeno, klijentelistički nastrojeno biračko tijelo „rasuće se“ i otići „u crkvenu koaliciju“. I onda ništa od građanske Crne Gore.

Iz mora sličnih reakcija koje su nas nakon prebrojavanja glasova zapljusnule iz medija i sa društvenih mreža izdvojimo obraćanje Aleksandra Zekovića, državnog sekretara u Ministarstvu za ljudska prava, nekadašnjeg aktiviste civilnog društva koga ćemo pamtiti zbog hrabrog angažmana u Građanskom savjetu za kontrolu rada policije. „Ovo nije pobjeda naroda niti odgovor na ekonomsku i socijalnu politiku ili organizovani kriminal“, ovlašćen je bio da saopšti jedan (po stažu) od najmlađih članova odlazeće vlade Duška Markovića. I, praktično, jedini koji se usudio da se glasne nakon izbora. I ode u uzavrela Pljevlja. Za razliku od, recimo, premijera, ministra policije Mevludina Nuhodžiča ili direktora Uprave policije VeselinaVeljovića. Koji odbijaju da rade svoj posao i spriječe maltretiranje i prepadanje Bošnjaka, građana Pljevalja.

Tek, Zeković poentira: „Ova Vlada je, to ne treba kriti, primarno kažnjena zbog odlučnog opredjeljenja da usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti potvrdi i dovrši sekularnost i suverenost Crne Gore“.

Da kažemo – vaistinu! Ili da se prisjetimo kako je ista ta Vlada, u osvit izbora, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj ponudila sporazum kojim je prihvatila sve njene zahtjeve. A pride htjela da se obaveže i na sljedeće: „I u tom smislu smo predložili potpuno novi član 64 Zakona, i jasno isključili mogućnost da vjerske objekte može da koristi bilo koja vjerska zajednica osim Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhije SPC u Crnoj Gori“ (citat iz saopštenja Vlade). Premijer Marković, ministar pravde Zoran Pažin i ostalo društvo bili su, očito je, spremni da  Crnogorsku pravoslavnu crkvu i njene vjernike istjeraju i iz onih nekoliko crkava u kojima im je, danas, omogućena molitva. Sve radi boljeg izbornog rezultata.

Ali je MCP u tom trenutku već tražila znatno više. Ti detalji promakli su  i neimenovanim organizatorima patriotskih okupljanja zakazanih na Cetinju i Podgorici, koji sada od budućih vlasti traže da ne diraju Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Dok od svojih ništa slično nijesu tražili.

Bez adekvatne analize i odgovora glasnogovornika i simpatizera vlasti ostale su samo dvije rečenice koje su, od zatvaranja izbornih mjesta do danas, izgovorili čelnici nove parlamentarne većine. One u kojima Zdravko Krivokapić najavljuje usvajanje zakona o porijeklu imovine i lustraciji. Sami procijenite da li čelnike DPS-a i njihove saveznike iz svijeta politike i biznisa više brine budućnost crkvene imovine ili sudbina njihovih  nekretnina i štekova  u domaćim i stranim bankama?

Da se razumijemo, pošteno sproveden zakon o lustraciji pogodio bi i mnoge današnje slavljenike, dugogodišnje pobornike Miloševićevih ratova. I  današnje negatore zločina, osobito genocida u Srebrenici.

Predsjednik DPS-a je, zvanično, priznao izborni poraz uz jednu u tom trenutku, malo neobičnu računicu po kojoj njegova partija „sa tradicionalnim saveznicima“ ima 40 poslaničkih mandata. Nije bilo teško izračunati da je Đukanović tu uvrstio  i SDP (2 mandata) iako je partija Draginje Vuksanović Stanković na izbore izašla kao opoziciona.

Čelnici SDP-a su ljetos odbili Đukanovićev poziv da dođu na konsultacije uoči njegove odluke o raspisivanju parlamentarnih izbora. Sada su ostali nijemi na Đukanovićevo svojatanje. Nezvanično, i oni su zabrinuti izbornim raspletom koji bi u pitanje mogao dovesti građansku državu i njena evropska stremljenja.

To ih izgleda brine više od činjenice što su izgubili dva mandata (pola kluba) u odnosu na prošle parlamentarne izbore i podršku gotovo dvije trećine onih koji su 2018. podržali njihovog predsjedničkog kandidata.  Na predsjedništvu će (četvrtak poslije podne)  razgovarati i, možda, prihvatiti poziv „tradicionalnog partnera“ da se priključe savezu za evropsku, građansku , antifašističku Crnu Goru  na čijem formiranju je od sredine nedjelje insistirao DPS. Sa očiglednim ciljem da spriječi partije manjina da ne učestvuju u stvranju ekspertske vlade.  U tom slučaju bi novoformirana vlada imala većinu, možda čak i ubjedljivih 46:35.  (Kao opoziciju u tom slučaju računamo DPS, SD i SDP). Što je još važnije, to bi razbilo famu o DPS-u kao jedinom garantu međunacionalne i međuvjerske saradnje građana Crne Gore.

Iz zgrade Dva kovčega u kojima stoluje DPS stižu glasovi da je Đukanovićeva partija obezbijedila opoziciono jedinstvo. Te su se partije-vlasnici 40 poslaničkih mandata obavezale da neće sarađivati sa drugom stranom. Do nas, opet, stižu glasovi „iz prve ruke“ da u manjinskim partijama: Bošnjačkoj stranci (3 mandata), Albanskoj listi (1 mandat) i Albanskoj koaliciji (1 mandat) postoje i oni koji bi sarađivali sa dojučerašnjom opozicijom. I da nijesu ni malobrojni.  Dritan Abazović očekuje da će do nekih razgovora doći. A možda i do saradnje. „Oni su (misli na lidere manjinskih partija) bili dio korupcionaške mreže koju je uspostavio Đukanović. I vjerovatno sada, po njegovom nalogu, ne mogu tek tako da dođu u vladu. Isto tako mislim da će sjutra, ukoliko bude bilo izvjesno da će se stvoriti nova većina, potrčati da uđu.“

Dok očekujemo rasplet nije zgorega podsjetiti na neke faze „tradicionalnog partnerstva“ DPS-a i SDP-a, koje mogu dosta reći  i o karakteru mogućeg novog saveza. „Ta partija (SDP) je izdala sebe i ta izdaja se danas logično kažnjava činjenicom da su na ivici cenzusa“. Ovako je o svom, skoro dvodecenijskom, koalicionom partneru govorio Đukanović tokom predsjedničke kampanje u proljeće 2018. „Vlasnik DPS-a je izdao svaku državu koju je branio“, uzvratio je tadašnji predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić. I još: „Kada vam čitav politički vijek prođe u progonu neistomišljenika, a pri tome sami izdajete svakog gospodara kojem ste služili, onda vam politika mora ostati zavadi pa vladaj – dok te pravda ne stigne“.

Teško da Zdravko  Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović tome mogu bilo šta dodati ili oduzeti.

Niko nema dilemu. Nijesu svi budući poslanici većinske koalicije „progresivne snage“, zagovornici evropskih vrijednosti i suživota. Dok ovo pišemo oglasio se  Nebojša Medojević, i preko svog tviter naloga zainteresovanima poručio: „Masoni žele da preuzmu pobjedu naroda. PZP neće biti dio toga…“. Drugi čovjek sa liste ZBCG brine „njihova šifra je – nema revanšizma i kompromis. A to je za mene neprihvatljivo“, otkrivajući kako iza URA, njegovog mogućeg koalicionog partnera, stoje vlasnici koncerna Vijesti, „sorošoidi i sluge ambasada“.

Očito je da Zdravku Krivokapiću, Aleksi Bečiću i Dritanu Asbazoviću neće biti nimalo lako čak i da formiraju vladu i, makar na jedan dan, potvrde da je i  Crna Gora postala zemlja u kojoj se vlast može promijeniti na izborima.  Protivnika im neće faliti. Početak je, ipak, bio bolji nego što smo se mogli nadati. Ni reakcije nas nijesu iznenadile.

Mnogi  su, i u Crnoj Gori i u regionu, ovih dana bili u nedoumuci oko toga što se zbilo u Crnoj Gori. To je razumljivo. Ovo jeste vrijeme i nade i sumnje. „Kad se prolomila vest da je pobedila opozicija u Crnoj Gori, kod nas je, mislim na Beograd, krenulo veliko slavlje, šenlučenje i pucnjava. Slavili su misleći da je Mila pobedila velikosrpska družina koja će privesti Crnu Goru u velikosrpski projekat“, piše Vesna Pešič. „Međutim, za njih će i ova nova Crna Gora biti veliko iznenađenje, jer će ona nastaviti svoj put ka EU i neće poništiti nijedan ugovor koji je Milo potpisao. I Crna Gora neće stati…“.

Valjda neće. Stati.

 

O (ne)miješanju

Dok su se na Balkanu političari i analitičari još iščuđavali rezultatu izbora i porazu DPS-a, iz Brisela su poglede uprli u budućnost. Visoki predstavnik EU za zajedničku spoljnu politiku i bezbjednost Žozep Borelj i evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji poručili su, u zajedničkom saopštenju, kako se raduju konstituisanju novog parlamenta i formiranju nove vlade koja će nastaviti put Crne Gore ka EU. Crna Gora mora iskoristiti priliku da ubrzanje reformi, poručili su njih dvojica, „posebno u oblasti vladavine prava, gdje je sljedeća prekretnica ispunjavanje privremenih mjerila za poglavlja 23 i 24”. O čemu se tu radi jasno je Đuknovićevom DPS-u. „Crna Gora neće dozvoliti da joj se ponovi istorija u kojoj je jednom bila moneta za potkusurivanje ključnih zemalja i njihovih interesa na Balkanu“. Pozvali su međunarodnu zajednicu da se ne miješa i da predstojeće odluke „prepusti crnogorskim političkim subjektima“. Te reakcije, bolje od svega drugog što nam je danas poznato, ukazauju na mogućnost da međunarodni centri moći dižu ruke od Đukanovića i njegove partije. Procjenjujući da im je istekao rok trajanja. Pobjednička trojka je veoma brzo usvojla dokumnet u kojem prihvataju sve međunarodne obaveze Crne Gore. To ne može biti slučajno. Očito žele da pokažu kako im nije do kavge sa Briseleom i Vašingtonom.

Zoran RADULOVIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo