Povežite se sa nama

OKO NAS

DRI O TOME KAKO ČUVAMO ŠUME OD POŽARA: Naprtnjačama i mlatilicama protiv stihije

Objavljeno prije

na

Državana revizorska institucija (DRI, u Reviziji  uspješnosti sprovodjenju politike zaštite od šumskih  požara,  konstatovala je da naša država još nema  uspostavljen dovoljno efikasan sistem zaštite u toj oblasti. Zaključak DRI je i da je zaštita šuma na nedovoljnom nivou

 

Požari predstavljaju najveću prijetnju šumskim ekosistemima u Crnoj Gori. U  u periodu 2012-2018. godine, bilo ih je  532. Na 34. 626  hektara opožarene  površine, procijijenjena je  šteta od skoro 6, 5 milona eura.  Oko 95 odsto požara izazvao je posredno ili nposredno ljudskim fraktorom.

„Najviše su ugrožene šume u primorskom i središnjem dijelu…Naročito kritičan period zanastanak požara u našim uslovima su jul i avgust, kada je intenzitet padavina veoma nizak, kao i februar i mart u uslovima suvih i toplijih zima. Poražavajuća činjenica je prisutnost namjernog izazivanja požara zbog povećanja proizvodnje nedrvnihšumskih proizvoda kao što su šipurak, vrijesak, različite vrste pečurki, malina, kupina…- piše u izvještaju Uprave za šume.

Iako, „uspostavljeni strateško-pravni okvir predstavlja dobru osnovu za efikasnu borbu sašumskim požarima“, Državna revizorska institucija (DRI) u  Reviziji  uspješnosti sprovodjenju politike zaštite od šumskih  požara, objavljenoj u oktobru prošle godine,  zaključuje  da primjena u praksi ima mogo falinki.

„U sistemu organizacije za zaštitu šuma od požara, koji nije podržan odgovarajućim informacijskim servisom i bazom podataka, u kojem nije izvršena odgovarajuća procjena rizika, mapiranje opasnosti i zoniranje, u kojem nemaadekvatnog nadzora nad izvršavanjem zadataka, svake se sezone kreće gotovo od početka“-piše u tom dokumentu.

Nedostaci u koordinaciji, neadekvatna i nedovoljna oprema i posebno nedovoljno poznavanje i procjena vjerovatnoće i posljedica potencijalne opasnosti, zaključuju u DRI, ograničavaju kapacitet protivpožarnog sistema.

Iako je Vlada, nakon usvajanja Informacije o Četvrtoj konferenciji Nacionalne platforme za smanjenje rizika od katastrofa, zaključcima obavezala Upravu za šume i JP Nacionalni parkovi CG  da relizuju brojne aktivnosti, to je učinjeno samo djelimičn. Tako, konstatuju revizori, nije završena nabavku potrebne opreme i sredstava za gašenje požara na prostorima kojima upravljaju  te preduzeća. Nije okončana izrada preduzetne planove zaštite i spašavanja od požara, te stručno osposobljavanje i usavršavanje pripadnika preduzetnih jedinica.

„Ministarstvo unutrašjih poslova(MUP), odnosno, Direktorat za vanredne situacije (DVS) izradio je nacrt Pravilnika o mjerama za sprječavanje i suzbijanje šumskih požara. Pravilnik nije  usvojen zbog jasno definisanih obaveza Ministarstva poljoprivrede u dijelu opremanja službi za detekciju i početno gašenje šumskih požara, sa opremom i vozilima za gašenje, za koje bi bila potrebna značajna budžetska sredstva, koja nijesu obezbijeđena“- piše u Reviziji.

Jedina funkcionalna operativna jedinica formirana na državnom nivou, kako je ocijenjeno,  je jedinica za gašenje požara iz vazduha.  Brojni podaci iz revizije pokazuju da, recimo Upravi za šume, nije među prioritetima zaštita od požara.

„Upravi za šume od 2015. do 2018. godinedodijeljeno 111.380 eura  za zaštitu šuma od požara, od čega je samo 33 odsto utrošeno u tu svrhu. Dakle iznos od74.421 eura  preusmjeren je i utrošen je za druge namjene.Šume od požara, uglavnom,  čuvaju lugari i lica zaposlena na određeno vrijeme, koja imaju osmočasovno radno vrijeme “ ocjenjuju revizori.

Prema podacima od prije nekoliko sedmica,  ukupan dug korisnika šuma po osnovu koncesione naknade Upravi za šume iznosi 7,6 miliona eura.  Istovremeno, revizori tvrde da   koncesionari mahom  ne izvršavaju obaveze utvrđene ugovorima  o koncesijama, pa njesu ni tehnički ni kadrovski osposobljeni  za mjere zaštite šume od požara.

„Ugovorom o koncesijama na period od 30 godina koncesionar DOO “Vektra Jakić” iz Pljevalja, kada jeu pitanju zaštita šuma od požara, ima obavezu organizovanja zaštite šuma od požara. Dosadašnjaiskustva pokazuju da koncesionar DOO “Vektra Jakić” nije u potpunosti kadrovski ni tehnički  osposobljen da izvršava navedene poslove, naročito kada je obim požara ogroman kao tokom 2012.Godine…“- piše i u nedavnom  izvještaju Uprave za šume.

Zakon propisuje da će se novčanom kaznom u iznosuod 500 eura do 10.000 eura kazniti za prekršaj pravno lice, ako ne izradi preduzetni plan. Nije poznato da li je iko od koncesionara sankcionisa  na taj način.

Iz tog izvještaja vidi se da su osovna sredstva za borbu sa vatrenom stihijom zaposlenima u Upravi  naprtnjače i mlatilice. Tvrde  da ih imaju dovoljno – svaki lugar po jednu naprtnjaču, a u svakoj područnoj jedinici po 10 mlatilica.

„ Kroz javne nabavkeu prethodnoj godini nabavljeno je i 90 novih naprtnjača i to po potrebi za svaku od područnih jedinica Uprave za šume. Trošak nabavke naprtnjača iznosio je oko 8.869 eura…“- obavijestili su Vladu iz preduzeća koje gazduje crnogorsim šumama.

Prema Reviziji  uspješnosti sprovodjenju politike zaštite od šumskih  požara, i službe zaštite i spasavanja po opštinama, sudeći prema opremljeosti i kadru, prilično su  nemoćne u borbi s vatroma. U  Nikšiću, Plavu, Šavniku, Andrijevici, Petnjici, Kolašinu i Rožajama nedostaje lična i kolektivna oprema zakvalitetan odgovor na nepogode. Revizijom je utvrđeno da pojedine opštine imaju problem prilikomzapošljavanja edukovanih kadrova.

„U Službi zaštite i spašavanja Nikšić evidentan je problem nedostatka idotrajalosti opreme, te je neophodan veći iznos sredstava za opremanjepripadnika službi zaštite i spašavanja ličnom i kolektivnom opremom zagašenje šumskih požara. Iz ove službe ukazuju na neophodnost formiranjadobrovoljnih vatrogasnih društava na terenima koji su udaljeniji odgradskih službi i njihovo istovremeno opremanje vozilima, ličnom ikolektivnom opremom, kao i obučavanje za gašenje šumskih požara-„- navodi se u Reviziji.

Revizori zamjeraju i što nije napravljena analiza potreba  materijalno-tehničke opreme za požare, kao i da nijesu utvrđeniprioriteti nabavke. Zbog toga se, navode primjer „nabavljen je  avion i vatrogasna vozila, a većina vatrogasaca nema maske sa kiseonikom i protivpožarna odijela, terizikuju život samim pristupom vatri“.

Planove za zaštitu i spašavanje nije izradilo petopština, a pojedine opštine neredovno ažuriraju planove, iako jeobaveza da se najmanje jednom godišnje dopunjavaju novim podacima irješenjima koji svojim sadržajem unapređuju nivo efikasnosti sistema zaštitei spašavanja. Takođe, utvrđeno je nijesu izrađene lokalne procjene rizika odkatastrofa.

Naša država nema ne praktikuje sprovođenja detaljnih analiza nakonsvake krizne situacije , a konstatovano je nepostojanje jedinstvene metodologije za procjenu štete odelementarnih nepogoda. Nemamo ni propise  koji regulišuprocjenu štete na šumi,a relizacija planva sanacije šuma  je upitna. Rezultatipošumljavanja opožarenih površina nijesu zadovoljavajući, tvrde u DRI.

                                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo