Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO UČITI PRAZNOG STOMAKA: Gladna djeca, tu pored nas

Objavljeno prije

na

Već četiri godine Udruženje roditelji pokušava da izdejstvuje besplatne užine za osnovce iz socijalno ugroženih porodica. Nedavno su predstavili njihove ispovijesti, u kojima djeca govore da idu i odlaze iz škole gladna. Samo u Podgodici je preko 1.400 takve djece u osnovnim školama.    Institucije ćute

 

,,Ja ujutru pojedem malo hljeba (od obroka iz narodne kuhinje), a juče uveče je Ivan (brat) sve sam pojeo pa jutros ni malo nije bilo i ništa nisam imala da jedem, pa ću jesti posle škole kad nam opet donesu”, iskaz je učenice šestog razreda jedne podgoričke osnovne škole koje je prošle nedjelje putem društvenih mreža podijelilo Udruženje roditelji. Njen vršnjak kaže: ,,Ja mrzim kad je odmor u školi, uvijek sjedim sam u dvorištu, oni svi trče u prodavnicu da kupe užinu”.

Ispovijesti gladne djece izazvale su veliku pažnju na internetu: ,,Ja nikad ne nosim užinu, a kad me pitaju drugarice zašto,  kažem da nisam gladna. Malo ih slažem”, ispovjest je učenice petog razreda. Pored tuge i bijesa koje su izazvale ove ispovijesti, kampanja I ja želim užinu, imala je efekat – do Nove godine zahvaljujući donacijama dijeljeno je oko 50 užina, prije početka kampanje 130, a sada blizu 400. To još uvijek nije dovoljnom obzirom da je samo u Podgorici  preko 1.400 osnovnoškolaca čije familije primaju materijalno obezbjeđenje porodice.

Iako je tek sada dospio u fokus ovo je dugogodišnji problem. Udruženje roditelji već četiri godine pokušava da skrene pažnju na njega: ,,Inicijativu za besplatnu đačku užinu djeci koja dolaze iz socijalno ugroženih porodica pokrenulli smo neposredno nakon što je škola Sergije Stanić uvela đačku užinu kao mogućnost za osnovce iz Pogorice od 2016. godine. Tada nam se ovaj model učinio kao najbolje rješenje da pokrenemo inicijativu u uradimo nešto po ovom pitanju jer smo znali da ima djece koja nemaju užinu u školi i kojoj je obrok iz narodne kuhinje jedini koji imaju tokom dana”, kaže za Monitor Lepa Žunjić, socijalna radnica i programska direktorica u Udruženju.

Monitor je pitao nadležne šta su oni radili: da li imaju namjeru da pomognu ovu inicijativu, da li su ranije pomagali, kako namjeravaju da riješe ovaj problem? Iz Ministarstva prosvjete, Ministarstva rada i socijalnog staranja i Glavnog grada, odgovore nijesmo dobili

Udruženje roditelji obratilo se, još 2016, ministarstvima vjerujući da je to najbolje rješenje koje bi se obezbijedilo kontinuitet i mogućnost da ova praksa postoji u svim opštinama, ali to njima nije bilo prihvatljivo, kaže Žunjić.

,,Onda smo 2017. godine u partnerstvu sa upravom škole za srednje i visokostručno obrazovanje,,Sergije Stanić” inicijativu uputili Glavnom gradu. Oni su budžetom izdvojili određenu sumu novca ali ona nije bila dovoljna da obuhvati svu djecu koja imaju potrebu za ovom vrstom podrške, jer je nedostajalo još dosta novca, a resorna ministarsva nijesu htjela da se uključe jer je bila u pitanju samo jedna opština. I tako smo se vrtjeli u krug”, priča Žunjić.

Onda su se jesenas sa upravom škole Sergije Stanić dogovorili da animiraju kompanije, koje su im ubrzo izašle u suret i uplatile novac za određeni broj užina. U saradnji sa Centrom za socijalni rad prave se spiskovi djece kojima je besplatna užina najpotrebnija.

Za ovu inicijaticu škole Sergije Stanić obezbjedila je popust, pa je cijena užine po djetetu 10 eura mjesečno. Za 1.400 osnovaca iz socijalno najugroženijih porodica u Podgorici mjesečno je potrebno 14.000 eura. Glavni grad za to nema novca, ali ima na primjer 100.000 eura za nabavku novih dekorativnih ukrasa za Novu godinu.

,,Inicijativa je pokazala još jednom da smo kao društvo zaista spremni da se uključimo i pomognemo našim sugrađanima kojima je potrebna pomoć ali se postavlja pitanje održivosti na ovaj način. Ovo su pitanja koja moraju biti sistemski riješena. Ne smijemo da imamo gladnu djecu, i to mora da bude svima jasno. Ni u jednoj opštini. Ne pristajemo na odgovor: Nema novca za te namjene. Ima novca, moramo imati prioritete!”, kaže Žunjić.

A prioriteti na opštinskom, a još više na državnom nivou su jasni, državni budžet kaže: za gorivo 10 miliona eura, za ostale usluge prevoza 1,2 miliona, za administrativni materijal sedam miliona, za službena putovanja 5,4 miliona, za konsultantske usluge, projekte i studije 51,8 miliona eura… Dok djeca svjedoče ovo: ,,Ja bih volio pancerotu da nekad kupim, to uvijek jede moj drug… On mi nekad da malo kad njemu ostane, baš je ukusno”, priča je učenika četvrtog razreda.

Uzajamna pomoć je jedino što ostaje kada sistem ne funkcioniše. Inicijativa I ja želim užinu traje do kraja ove školske godine, a od septembra biće potrebno ponovo angažovati firme i pojedince da pomognu najugroženijoj djeci. Iz Udruženja roditelji kažu da se pokazalo da je neophodno da se uvede besplatna užina za đake i da će se ponovo obratiti Vladi sa inicijativom da to obezbijedi. A Vlada, tako vlada da uvijek ima prečih političkih i finansijskih problema.

 

Učionica družionica

 

Učionicu družionicu u Podgorici pohađa oko 80 djece iz familija koje primaju socijalnu pomoć. Uz saglasnost roditelja, Centar za socijalni rad i škole upućuju djecu da ovdje uče i igraju se u prostoru koje je prije dvije godine ustupilo Ministarstvo odbrane. Uz pomoć donacija prostor je opremljen i prilagođen djeci.

,,Subotom u grupama od 20 i više djece učimo i igramo se ovdje par sati. Tokom nedjelje držimo individualne časove. Nastojimo i da im obezbijedimo hranu, jer ne mogu da uče praznih stomaka”, kaže Tanja Ćirović, koordinatorka Učionice družionice.

Objašnjava da u radu s djecom učestvuje 30 volontera – srednjoškolci, studenti, zaposleni, oni koji žele da pomognu djeci. ,,Pomažemo im da uče, zajedno radimo domaće zadatke, organizujemo izlete, radionice… Oko 30 djece smo uključili u sportske klubove, besplatno idu u njih i već postižu rezultate. Mnoga djeca su po prvi put bili u bioskopu, odgledali predstavu”, kaže Ćirović.

Biljana Popović, koordinatorka za socijalni program već sedam godina volontira, kaže da je za to nije potrebno iskustvo ali jeste strpljenje, pažnja i želja da im se pomogne: ,,Treba nam podrška tokom cijele godine. Volonteri koji su spremni da rade sa djecom, donacije, hrana, torbe, odjeća, obuća… Ko god se javi nađe se način da pomogne, samo je važna volja”.

Dok pričamo mladić i djevojka donose donaciju – kese pune vrućeg peciva. Kada su dobili hranu, dječak ulazi i nama starijima, koji razgovaramo, daje po kolačić.

,,Učimo ih da dijele”, kaže Popović. ,,To su djeca koja idu u škole gdje i moja i vaša djeca, a nemaju užinu, odjeću, knjige, pribor, obuću… Cilj kampanje je, pored užine, da se podigne svijest da su ta djeca među nama, da ona nisu daleko, to se dešava ovdje i sada. Pored našeg djeteta u svakom odjeljenju imamo bar po jedno dijete koje nema za užinu…”. Ponavlja: ,,Nije sve ni do institucija i države. Naša svijest treba da se mijenja. Ta su djeca pored nas, a ne vidimo ih. Nije u redu da jedno dijete iz odjeljenja ne ide na izlet, eskurziju, a 30 ostalih može. Može se uvijek i za njega uplatiti”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

UOČI ISTEKA KONKURSA ZA DIREKTORA UPRAVE POLICIJE: Još bez kandidata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta su razlozi zbog kojih još nema kandidata, nije do kraja poznato, ali jedno je jasno: pred novim direktorom policije biće težak posao. Jedan od težih zadataka, biće borba protiv organizovanog kriminala i dugo očekivani obračun sa pripadnicima kriminalnih grupa

 

Nekoliko dana je ostalo do zatvaranja dvonedeljnog konkursa za prvog policajca, a tokom prve nedjelje, zvanično niko se nije prijavio  za obavljanje te fukcije.

Šta su razlozi zbog kojih još nema kandidata, nije do kraja poznato, ali jedno je jasno: pred novim direktorom policije biće težak posao. Jedan od težih zadataka, biće borba protiv organizovanog kriminala i dugo očekivani obračun sa pripadnicima kriminalnih grupa.

Nedavno je ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović kazao da nema te mafije koja može biti jača od države, ukoliko joj država to ne dozvoli i konstatovao da u Vladi postoji politička volja za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.

U intervjuu podgoričkim Vijestima rekao je da će uporedo sa tom bitkom čistiti i svoje redove i jačati policijski kadar: ,,Jednostavno, ne može se krenuti u borbu sa kriminalom ako nemamo riješena najbitnija pitanja u svojim redovima”.

Tako je novoizabrani ministar potvrdio ono što godinama javnost ukazuje – postoje kriminalci sa značkama. Zato se od budućeg direktora očekuje i da očisti policiju od ,,prljavih policajaca”.

Ukoliko se usvoji Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima Uprava policije će formalno i pravno ponovo ući u okrilje Ministarstva unutrašnjih poslova i to pod novim nazivom – Generalni direktorat policije. Generalnim direktoratom policije rukovodiće direktor, koji za svoj rad odgovara ministru MUP-a, dok će na čelu sektora Generalnog direktorata policije kao i do sada biti pomoćnici koji će raport podnositi šefu policije.

Svetlana ĐOKIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OBRUŠAVANJE ZIDINA ULCINJA: Tužna epizoda ili prekretnica za stari grad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Obrušavanje dijela zidina u ulcinjskom Starom gradu označava stepen nemarnosti, zapuštenosti i degradacije ove jedinstvene arhitektonske cjeline

 

Za predsjednika Društva prijatelja Starog grada Kaljaja Ismeta Karamanagu dileme nema: krivac za obrušavanje dijela zidina je ljudski faktor. ,,Na tom prostoru, uz same drevne zidine, već godinama je lagerovan šut sa gradilišta jednog neidentifikovanog objekta u južnom dijelu Starog grada“, ističe on.

Istog je mišljenja i predsjednik Opštine Ulcinj Ljoro Nrekić koji kaže da je od odlaganog šuta i obilnih padavina nastupilo naduvavanje, a da je potom došlo do obrušavanja zidina u more.

Moćne zidine Starog grada odolijevale su i strašnom bugarskom caru Samuilu 998. i Mongolima koji su na svojim konjima 1242. godine dojezdili iz stepa Azije, ali su vazda bile nemoćne od sila razdora i devastatora unutar zidina.

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara navode da graditelji hotela nijesu u svemu ispoštovali odobreni projekat, odnosno dio koji se tiče pozicioniranja objekta na parceli i horizontalnih gabarita.

Prije 2,5 godine ta institucija je donijela rješenje kojim je Stari grad Ulcinj dobio status nepokretnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja. U tom dokumentu se isticalo da evidentni proces degradacije Starog grada nije izazvala prirodna nepogoda, već ljudski faktor. ,,Ljudski faktor direktno i kontinuirano utiče na postepeno narušavanje njegovih kulturnih vrijednosti i izgradnju objekata povećanih gabarita, na mjestu starih ili slobodnih površina. Globalno, naglašene degradacije vezuju se za proteklih desetak godina i intenzivnu rekonstrukciju stambenih objekata, čija se prizemlja koriste kao poslovni, mahom ugostiteljski objekti“, navodilo se u rješenju uz zaključak da se mora izraditi konzervatorski projekat sanacije sa ciljem uspostavljanja kontinuirane zaštite i održive namjene ovog kulturnog dobra.

Na terenu je praktično sve bilo prepušteno stihiji. Gubila se dobro poznata silueta Grada, zauzimale javne površine, infrastruktura propadala. Turista je, naravno sa izuzetkom koronarne 2020, bilo sve više.

Svi su se oni čudili neprikladnom objektu, pravom mastodontu koji je štrčao na južnoj strani Starog grada, dok su žitelji od državnih i opštinskih vlasti stalno zahtijevali da se on ukloni. Nedovršen i nezaštićen, predstavljao je opasnost za djecu i posjetioce, te prepreku valorizaciji kulturnog blaga.

Stari grad nije 2017. godine uvršten na svjetsku listu spomeničke baštine pod zaštitom UNESCO-a, kao dio sistema venecijanskih odbrambenih utvrđenja između 15. i 17. vijeka.

Ulcinj je nominovala Vlada Crne Gore, ali ovaj grad nije, kako je izjavio glavni koordinator tog zajedničkog projekta Italije, Crne Gore i Hrvatske Miljenko Domijan, prošao ocjene evaluatora. ,,Dovoljno je reći da su u Ulcinju na mletačkoj utvrdi podigli hotel!?”, rekao je Domijan.

„Taj monstrum ni na jedan mogući način ne može biti uklopljen u ambijent ulcinjskog Starog grada. Ako se on ne ukloni, biće jasno da je posrijedi velika korupcija, koja se i do sada vezivala za investiciju nepoznatog investitora”, saopštavali su iz lokalnog odbora URA-e.

Mustafa CANKA

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MUKE PO SJEVERU: KAD IMA SNIJEGA – NEMA STRUJE: Osuđeni na mrak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Višesatni i višednevni prekidi u napajanju električnom energijom za domaćinstva na sjeveru postali su uobičajeni, pri prvim sniježnim padavinama. Nevrijeme krajem prošle i početkom ove godine otkrilo je brojne falinke distributivne mreže, koje nijesu mogli umanjiti ni danonoćni napori elektromontera na terenu

 

Nevrijeme je napravilo haos na elektrodistributivnoj mreži na sjeveru države. Struje nije bilo od 26. decembra, na cijeloj teritoriji  Kolašina, više od 40 sati. Kvarovi  na dalekovodima,  koji napajaju Berane, Andrijevicu, Plav i Gusinje sanirani su poslije više sati. U Plavu i Gusinju struje ponovo nije bilo 7. januara, te  od 11. januara do narednog dana.

Državni  Ski centar Kolašin 1600 bio je bez struje, sem od 26. do 28. decembra, i 8. januara. Privatano skijalište Kolašin 1450 nije imalo struje na Božić i narednog dana do podne. Takvo stanje izazvalo je bijes gostiju skijališta, ali iz uprave tih preduzeća nije bilo oštrijih rekacija.

Desetak sela u kolašinskoj opštini ostalo je u mraku pet-šest dana. Baš kao i  andrijevačka  sela Cecuni,  Košutići,  Kralje, Gnjili Potok… Nakon nekoliko dana uzaludnog čekanja, mještani tih sela odlučili su da o svom trošku angažuju električare i poprave niskonaponsku mrežu.

„Selo ima oko 120 domaćinstava. Ima i pedesetak učenika. Prve kuće su praktično odmah do grada a, eto, bez struje smo bili šest dana. Da se nijesmo sami angažovali i platili električare, vjerovatno bismo još bili u mraku”, ispričali su novinarima u selu Božići.

U kolašinskom selu Rečine uredno napajanje strujom uspostavljeno je tek u četvrtak veče (7. januar). Mještani tvrde da su i Novu godinu dočekali u mraku. Slično je bilo u Rovcima ali i u još nekoliko sela bližih gradu. „Teško je pobrojati dane bez struje i prošle, ali i minulih godina. Kada je riječ o nekoliko minulih sedmica, nije je bilo od 26. decembra do 1. januara. Zatim, nestala je ponovo na Badnji dan, a  došla 12. januara. Jednostavno rečeno, svako nevrijeme – sniježne padavine, kiša ili vjetar – za nas znači da ćemo ostati u mraku“, kaže Radovan Ivanović.

U toj mjesnoj zajednici već godinama  navikli su i da struja svakodnevno nestaje po nekoliko sati, a zvanično opravdanje glasi „radovi na rekonstrukciji dalekovoda“.  Takva isključenja, najavljena i nenajavljena, već godinama  trpe i u Barama Kraljskim, Vranještici i Skrbuši. Ne broje više, kažu mještani, ni pokvarene električne uređaje i kilograme bačene hrane iz zamrzivača.

U Rijeci Mušovića, prije nekoliko dana zapalio se drveni stub dalekovoda.  Mještanin Milo Grujić tvrdi da ga je pokidana žica tog dalekovoda, koji napaja državno skijalište,  pred Novu godinu, umalo ubila u dvorištu porodične kuće. Sve je prijavio policiji, a sprema i krivičnu prijavu. CEDIS će, objašnjava,  optužiti za „pokušaj ubistva“.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo