Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO UČITI PRAZNOG STOMAKA: Gladna djeca, tu pored nas

Objavljeno prije

na

Već četiri godine Udruženje roditelji pokušava da izdejstvuje besplatne užine za osnovce iz socijalno ugroženih porodica. Nedavno su predstavili njihove ispovijesti, u kojima djeca govore da idu i odlaze iz škole gladna. Samo u Podgodici je preko 1.400 takve djece u osnovnim školama.    Institucije ćute

 

,,Ja ujutru pojedem malo hljeba (od obroka iz narodne kuhinje), a juče uveče je Ivan (brat) sve sam pojeo pa jutros ni malo nije bilo i ništa nisam imala da jedem, pa ću jesti posle škole kad nam opet donesu”, iskaz je učenice šestog razreda jedne podgoričke osnovne škole koje je prošle nedjelje putem društvenih mreža podijelilo Udruženje roditelji. Njen vršnjak kaže: ,,Ja mrzim kad je odmor u školi, uvijek sjedim sam u dvorištu, oni svi trče u prodavnicu da kupe užinu”.

Ispovijesti gladne djece izazvale su veliku pažnju na internetu: ,,Ja nikad ne nosim užinu, a kad me pitaju drugarice zašto,  kažem da nisam gladna. Malo ih slažem”, ispovjest je učenice petog razreda. Pored tuge i bijesa koje su izazvale ove ispovijesti, kampanja I ja želim užinu, imala je efekat – do Nove godine zahvaljujući donacijama dijeljeno je oko 50 užina, prije početka kampanje 130, a sada blizu 400. To još uvijek nije dovoljnom obzirom da je samo u Podgorici  preko 1.400 osnovnoškolaca čije familije primaju materijalno obezbjeđenje porodice.

Iako je tek sada dospio u fokus ovo je dugogodišnji problem. Udruženje roditelji već četiri godine pokušava da skrene pažnju na njega: ,,Inicijativu za besplatnu đačku užinu djeci koja dolaze iz socijalno ugroženih porodica pokrenulli smo neposredno nakon što je škola Sergije Stanić uvela đačku užinu kao mogućnost za osnovce iz Pogorice od 2016. godine. Tada nam se ovaj model učinio kao najbolje rješenje da pokrenemo inicijativu u uradimo nešto po ovom pitanju jer smo znali da ima djece koja nemaju užinu u školi i kojoj je obrok iz narodne kuhinje jedini koji imaju tokom dana”, kaže za Monitor Lepa Žunjić, socijalna radnica i programska direktorica u Udruženju.

Monitor je pitao nadležne šta su oni radili: da li imaju namjeru da pomognu ovu inicijativu, da li su ranije pomagali, kako namjeravaju da riješe ovaj problem? Iz Ministarstva prosvjete, Ministarstva rada i socijalnog staranja i Glavnog grada, odgovore nijesmo dobili

Udruženje roditelji obratilo se, još 2016, ministarstvima vjerujući da je to najbolje rješenje koje bi se obezbijedilo kontinuitet i mogućnost da ova praksa postoji u svim opštinama, ali to njima nije bilo prihvatljivo, kaže Žunjić.

,,Onda smo 2017. godine u partnerstvu sa upravom škole za srednje i visokostručno obrazovanje,,Sergije Stanić” inicijativu uputili Glavnom gradu. Oni su budžetom izdvojili određenu sumu novca ali ona nije bila dovoljna da obuhvati svu djecu koja imaju potrebu za ovom vrstom podrške, jer je nedostajalo još dosta novca, a resorna ministarsva nijesu htjela da se uključe jer je bila u pitanju samo jedna opština. I tako smo se vrtjeli u krug”, priča Žunjić.

Onda su se jesenas sa upravom škole Sergije Stanić dogovorili da animiraju kompanije, koje su im ubrzo izašle u suret i uplatile novac za određeni broj užina. U saradnji sa Centrom za socijalni rad prave se spiskovi djece kojima je besplatna užina najpotrebnija.

Za ovu inicijaticu škole Sergije Stanić obezbjedila je popust, pa je cijena užine po djetetu 10 eura mjesečno. Za 1.400 osnovaca iz socijalno najugroženijih porodica u Podgorici mjesečno je potrebno 14.000 eura. Glavni grad za to nema novca, ali ima na primjer 100.000 eura za nabavku novih dekorativnih ukrasa za Novu godinu.

,,Inicijativa je pokazala još jednom da smo kao društvo zaista spremni da se uključimo i pomognemo našim sugrađanima kojima je potrebna pomoć ali se postavlja pitanje održivosti na ovaj način. Ovo su pitanja koja moraju biti sistemski riješena. Ne smijemo da imamo gladnu djecu, i to mora da bude svima jasno. Ni u jednoj opštini. Ne pristajemo na odgovor: Nema novca za te namjene. Ima novca, moramo imati prioritete!”, kaže Žunjić.

A prioriteti na opštinskom, a još više na državnom nivou su jasni, državni budžet kaže: za gorivo 10 miliona eura, za ostale usluge prevoza 1,2 miliona, za administrativni materijal sedam miliona, za službena putovanja 5,4 miliona, za konsultantske usluge, projekte i studije 51,8 miliona eura… Dok djeca svjedoče ovo: ,,Ja bih volio pancerotu da nekad kupim, to uvijek jede moj drug… On mi nekad da malo kad njemu ostane, baš je ukusno”, priča je učenika četvrtog razreda.

Uzajamna pomoć je jedino što ostaje kada sistem ne funkcioniše. Inicijativa I ja želim užinu traje do kraja ove školske godine, a od septembra biće potrebno ponovo angažovati firme i pojedince da pomognu najugroženijoj djeci. Iz Udruženja roditelji kažu da se pokazalo da je neophodno da se uvede besplatna užina za đake i da će se ponovo obratiti Vladi sa inicijativom da to obezbijedi. A Vlada, tako vlada da uvijek ima prečih političkih i finansijskih problema.

 

Učionica družionica

 

Učionicu družionicu u Podgorici pohađa oko 80 djece iz familija koje primaju socijalnu pomoć. Uz saglasnost roditelja, Centar za socijalni rad i škole upućuju djecu da ovdje uče i igraju se u prostoru koje je prije dvije godine ustupilo Ministarstvo odbrane. Uz pomoć donacija prostor je opremljen i prilagođen djeci.

,,Subotom u grupama od 20 i više djece učimo i igramo se ovdje par sati. Tokom nedjelje držimo individualne časove. Nastojimo i da im obezbijedimo hranu, jer ne mogu da uče praznih stomaka”, kaže Tanja Ćirović, koordinatorka Učionice družionice.

Objašnjava da u radu s djecom učestvuje 30 volontera – srednjoškolci, studenti, zaposleni, oni koji žele da pomognu djeci. ,,Pomažemo im da uče, zajedno radimo domaće zadatke, organizujemo izlete, radionice… Oko 30 djece smo uključili u sportske klubove, besplatno idu u njih i već postižu rezultate. Mnoga djeca su po prvi put bili u bioskopu, odgledali predstavu”, kaže Ćirović.

Biljana Popović, koordinatorka za socijalni program već sedam godina volontira, kaže da je za to nije potrebno iskustvo ali jeste strpljenje, pažnja i želja da im se pomogne: ,,Treba nam podrška tokom cijele godine. Volonteri koji su spremni da rade sa djecom, donacije, hrana, torbe, odjeća, obuća… Ko god se javi nađe se način da pomogne, samo je važna volja”.

Dok pričamo mladić i djevojka donose donaciju – kese pune vrućeg peciva. Kada su dobili hranu, dječak ulazi i nama starijima, koji razgovaramo, daje po kolačić.

,,Učimo ih da dijele”, kaže Popović. ,,To su djeca koja idu u škole gdje i moja i vaša djeca, a nemaju užinu, odjeću, knjige, pribor, obuću… Cilj kampanje je, pored užine, da se podigne svijest da su ta djeca među nama, da ona nisu daleko, to se dešava ovdje i sada. Pored našeg djeteta u svakom odjeljenju imamo bar po jedno dijete koje nema za užinu…”. Ponavlja: ,,Nije sve ni do institucija i države. Naša svijest treba da se mijenja. Ta su djeca pored nas, a ne vidimo ih. Nije u redu da jedno dijete iz odjeljenja ne ide na izlet, eskurziju, a 30 ostalih može. Može se uvijek i za njega uplatiti”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo