Povežite se sa nama

OKO NAS

PROBLEMI SELA I POLJOPRIVREDE U CRNOJ GORI: Čeprkanje po periferiji

Objavljeno prije

na

Agrarna politika u Crnoj Gori je centralizovana, konzervirala u državnu agrarnu politiku bez naznaka koje bi upućivale na ekonomsku i razvojnu poziciju, okrenutu prema obzorju savremene evropske poljoprivredne i seoske agrarne politike

 

Dani kestenja, šipka, drenjine, smokava i drugih darova prirode predstavljaju važan događaj koji ima za cilj podsticanje inicijative građana za što bolje iskorišćavanje tih prirodnih dobara i izoštravanje duha prema tržištu i konkurentnosti. Međutim, ti svečarski i pijačni dani u suštini predstavljaju čeprkanje po periferiji u odnosu na suštinske probleme sela i poljoprivrede u Crnoj Gori.

Činjenica da se Crna Gora nalazi na pretposljednjem ili posljednjem mjestu na rang listi agrarno razvijenih zemalja Evrope, sama po sebi dovoljno govori da su tekući i razvojni problemi u ovoj privrednoj grani kod nas na nivou teze iz početka ovog teksta. Agrarna politika u Crnoj Gori posljednjih decenija je centralizovana, povukla se u sebe, zatvorila se, konzervirala u državnu agrarnu politiku bez naznaka koje bi upućivale na ekonomsku i razvojnu poziciju, okrenutu prema obzorju savremene evropske poljoprivredne i seoske agrarne politike!

Sa ovakve pozicijje nije realno očekivati da Crna Gora za duži period može nešto bitnije predstavljati na tržištu regiona u oblasti o kojoj je riječ, a kamoli na tržištu razvijenih zemalja Evrope. Surova stvrnost u ovojprivrednoj grani i savjest nalažu mi da pitam zašto su krucijalni problemi u ovoj oblasti na periferiji djelovanja pune tri decenije onih koji su zaduženi da ovu višedecenijsku zagonetku konačno odgonetnu?

Problemi su: -Zabrinjavajuće nizak stepen iskorišćenosti poljoprivrednih površina u proizvodne svrhe (5 odsto, u Srbiji 67, a u razvijenim zemljama zapada 95 do 100 odsto;

-Prepolovljenost obima proizvodnje hrane u odnosu na period prije devedesetih godina prošlog vijeka i visoki stepen zavisnosti od uvoza hrane (oko 500 miliona eura na godišnjem nivou) i sljedstveno istaknutom nizak stepen izvoznih mogućnosti (11 do 15 odsto;

-Bježanje mladih ljudi sa sela (gubitak kapitalnog resursa) i nastavak devastacije i ono malo privredne strukture koja je pretekla pred pošastima neoliberalne ekonomije ili tranzicije. Osamdeset odsto seoskog prostora je bez života i ekonomije.

-Nedostatak zemljišne politike (da li je moguće razvijati modenu seosku – evropsku poljoprivredu na usitnjenom zemljišnom posjedu prosječne veličine od oko 3,50 hektara?

-Zabrinjavajuće nizak nivo produktivnosti rada u stočarstvu (pokazatelj stepena uspješnosti razvoja poljoprivredne proizvodnje u jednoj zemlji) 2 803 litre mlijeka po muznom grlu godišnje, naspram regiona 3 500 – 4000 i 5000 litara mlijeka po muznom grlu godišnje , zatim Evrope 6 500, Rusije 3 500, Kanade 9000 i Izraela 11140 litara mlijeka takođe na godišnjem nivou;

-Zanemarenost koncepta regionalnog razvoja u ovoj oblasti, pri čemu nema ni elementarnih podataka o strukturi poljoprivrednih gazdinstava po reonima (pet agroekoloških reona), a da ne govorimo o drugim razvojnim pokazateljima (prilagođenost agrarne politike specifičnostima regiona;

-Nizak nivo upravavljanja procesima na nivou poljoprivrednih gazdinstava, a o regionima da i ne govorimo. Ništa nije bolja slika ni na nivou poljoprivrednih asocijacija (udruženja i dr.);

-Neodgovorno upravljanje resursima (zemlja, voda, šume) i slaba iskorišćenost vode u proizvodne svrhe;

-Neshvatanje uloge koncepta institucionalnog razvoja poljoprivrede i seoske privrede pored neuvažavanja čestih intervencija inostranih eksperata na ovu problematiku prilikom čestih posjeta Crnoj Gori, pri čemu centralističko upravljanje razvojem poljoprivrede i sela decenijama nanosi zemlji golemu štetu;

-Nedostatak koncepta i mjera za razvoj seoskog turizma;

– Zanemarenost važnosti koncepta udruživanja poljoprivrednih gazdinstava;

-Koncepcijski neriješeno pitanje finansiranja kako tekuće proizvodnje tako i invsticionog razvoja.

Uz sve ovo i mnogi drugi činioci predstavljaju podugačak spisak teških problema koji konceptualno problematizuju ovu privrednu granu. Sa ne malim inostranim kapitalom (domaći kapital, donacije Evropske unije, Abu Dabi fond, krediti Evropske i Svjetske banke za razvoj i dr.) ne stiže tehnologija i znanje (know – how), tako da imamo paradoksalnu situaciju – što su veća ulaganja kapitala, to se na selu stvaraju sve veći gubici, bilo u materijalnoj proizvodnji ili nevraćanjem kreditnih pozajmica. Dokaz takvog stanja je prosti uvid u stndard poljoprivrednika na crnogorskom selu i ekonomski bilansi na sektoru investicionog razvoja.

Konačno, postavlja se pitanje, zašto su u toku trodecenijskog razvoja u ovoj oblasti obesmišljeni manje više svi savremeni parametri po kojima se mjeri napredak u ovoj privrednoj grani? Nevjerovatno da to neko ne osjeća i vidi.

Odgovor na prethodna pitanja valja tražiti na  tri  nivoa  upravljanja agrarnom politikom i procesima u ovoj privrednoj grani:

– Neadekvatan koncept agrarne politike koju iz godine u godinu kreiraju resorno ministarstrvo i Vlada Crne Gore.

– Nemoć resornog ministarstva svih proteklih godina da se na adekvatan način koncepcijski uhvati u koštac sa nimalo lakim tekućim i razvojnim problemima poljoprivrede i sela.

– Decenijska izgubljenost potrebe za širim dijalogom o ovoj temi, pri čemu utemeljenje procesa uspješnog upravljanja neophodnim strukturnim promjenama u ovoj oblasti predstavlja sam vrh piramide problema o kojima je riječ.

Ne može se reći da je u analiziranom periodu nedostajalo predloga i rješenja za istaknuti korpus problema, bez obzira na to što su za analizirano vrijeme struka i nauka ćutale kao zalivene, ne mareći za Vladičine riječi da „Ćutanje čojku obraz kalja“.

Agrarna politika u jednoj zemlji najsloženija je od svih ostalih privrednih politika. To je živ organizam koji se stalno mijenja i dopunjuje koliko god progres bio evidentan. Materija o kojoj je riječ u normalnim uslovima, po dubini i po širini, najmanje jedanput godišnje je predmet razmatranja na svim nivoima organizovanosti ove privredne grane, u interesu permanentnog poboljšanja postojećih rješenja kao preduslova što uspješnijeg ostvarivanja razvojnih ciljeva (resorno ministarstvo, Privredna komora, Komora biotehničkih inženjera i tehničara ili Udruženje (kojih predugo nema) i konačno Vlada i Skupština Crne Gore pred

kojima se svake godine provjerava uspješnost ostvarivanja godišnjih ciljeva, odnosno dobija

ili gubi povjerenje za produžetak mandata odgovornim ljudima (evropska praksa).

U zemljama razvijene ekonomije agrarna politika je jedna od ključnih politika razvoja zemlje na kraći i duži rok i od presudne je važnosti za ostvarivanje socijalno ekonomske stabilnosti u jedne zemlje na dugi rok. Crna Gora je u tranzicionom periodu posjedovala tri strateška dokumenta u analiziranoj oblasti (1992, 2008 i 2015). Međutim, nijedan od njih nije se pokazao plodotvornim. U Skupštini Crne Gore usvojena je Strategiji iz 1992 godine. Iako je najviše obećavala tadašnja agrarna vlast nije dala šansu da pokaže šta predstavlja i šta može doprinijeti. Tako da se poljoprivreda i selo predugo batrgaju u „sopstvenoj koži“ bez mogućnosti izlaska iz permanentne krize i utemeljenja koncepta razvojne politike na progresivnoj osnovi. U prilog ovakvoj konstataciji govore statistički podaci za period 1989 – 2016.

Drugo, investicije jesu jedan od sudbinski važnih faktora uspješnog razvoja svake privrednegrane, pa i poljoprivrede i sela. Međutim, ukoliko dobro osmišljen koncept investiranja ne prati čitav instrumentarij pratećih mjera i rješenja, naučno tehnološke, obrazovne, podsticajne, tržišne i ekonomsko razvojne prirode, ovaj sektor privređivanja obično stagnira ili bolje rečeno izostaju očekivani rezultati. Proteklih decenija doživljavamo na ovom sektoru privređivanja više regresivno nego progresivno stanje, pri čemu niko ne želi da progovori ili koristi zvanične podatke koji bi pomogli da se do kraja rasvijetli ova oblast i preduzmu odgovarajuće mjere!

IPARD program, Abu Dabi fond, Državni podsticajni fond, sredstva Evropske i Svjetske banke za sada obezbjeđuju kakvu takvu podršku razvoju poljoprivrede i sela u Crnoj Gori da domaći – državni podsticaji čine jedan odsto godišbnjeg budžeta države, u odnosu na region 3 – 4 odsto, a o Evropi da nee govorimo. Uz prethodnu konstataciju ,bilo bi dobro kada bi optimizam crnogorskog predstavnika na nedavnom Berlinskom kongresu predstavnika zemalja Zapadnog Balkane, koji se odnosio na pitanje ekonomskog efektuiranja IPARD sredstava za protekle tri godine, bio potkrijepljen podacima o povećanju materijalnih bilansa u proizvodnji hrane, zatim kakvi su efekti u oblasti izvoza, sa posebnim osvrtom na ekonomsku poziciju poljoprivrednih gazdinstava koja nikada nije bila kod nas na zavidnoj visini.

Dugi bitan momenat, kada je riječ o bespovratnim sredstvima iz IPARD programa, jeste da ovaj program ne sadrži ulaganja u seosku inftastrukturu koja je bila i ostala rak ranom razvoja biznis inicijative na selu. Ovogodišnja (uzgredna) srestva za razvoj seoske infrastrukture (4,5 miliona eura) više su nego simbolična, jer kada bi za ovu namjenu bilo usmjereno svih 60,7 miliona (godišnji zeleni budžet)  tek bi mogli govoriti o ozbiljnim namjerama države da mijenja stanje na sektoru poljoprivrede i sela.

Centralizacija upravljanja procesima u analiziranoj oblasti i zapostavljanje uloge i značaja jačanja institucionalne infrastrukture kao bitnog faktora razvoja, potpuno je izostao i pored činjenice što nas inostrani eksperti permanentno upozoravaju na ovaj problem. I konačno, držanje nauke, struke i obrazovanja u ovoj oblasti na periferiji tekućih i razvojnih zbivanja, dovoljno govori o stranputici na kojoj se predugo nalaze poljoprivreda i selo u Crnoj Gori. Istraživanje promjena u organizacijskoj strukturi i načinu rukovođenja nalaže da digitalne tehnologije uslovljavaju novu strategiju planiranja, upravljanja, organizacije i rukovođenja ne samo u agraru već u čitavoj privrednoj strukturi jedne zemlje. One podrazumijevaju potpuno nove obrasce saradničkog odlučivanja. U konceptualnoj matrici neoliberalizma sve vrijednosti o kojima je ovdje riječ su relativizovane ili o njima nema ni slova.

Konačno, oko pet stotina biotehničkih inženjera i tehničara (procjena) u Crnoj Gori čame „zatvoreni“ u svom ataru, bez esnafske organizacije (Komore), kako bi se čula nihova riječ o stanju i rezultatima agrarne politike u proteklom trodecenijskom periodu! Najodgovorniji ljudi koji se bave ovim problematikom morali bi imati u vidu da je „ vrlina pravog političara da se dogovara, pregovara, sarađuje, istrajava u primjeni demokratskih normi odlučivanja i ponašanja”.

                                          Čedo MAROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PROTESTI CETINJANA: Odgovori i odgovornost i dalje izostaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinjani  ukazuju da  institucije i dalje ćute i pozivaju  na temeljnu istragu propusta i odgovornosti za dva masovna ubistva u tom gradu. Naglašavaju da su njihovi protesti  vapaj za pravdom i odgovornošću

 

 

Cetinjani i malobrojni građani drugih gradova već tri mjeseca po kiši i snijegu blokiraju Kruševo ždrijelo na putu Podgorica – Cetinje noseći transparente na kojima su ispisana imena nedužno ubijenih Cetinjana, ali i  poruke – „Ne tražimo osvetu, tražimo odgovore“, „Markov i Mašanov zakon, štit a ne prazna obećanja“,  „Da nam đeca žive bezbjedno“… Traže odgovore zbog masovnog ubistva koje je prvog januarskog dana počinio njihov sugrađanin Aco Martinović ubivši 11 osoba prije nego je presudio sebi, ali i zbog zločina koji je dvije i po godine ranije na Cetinju počinio Vuk Borilović kada je u monstruoznom pohodu ubio desetoro. U oba masovna ubistva  stradala su  i djeca – na Medovini su ubijena dva dječaka Marko i Mašan, a krvavog prvog januarskog dana Janko i Vukan.

Protestanti ukazuju da  institucije i dalje ćute i pozivaju  na temeljnu istragu propusta. Naglašavaju da su njihovi protesti vapaj za pravdom i odgovornošću.

„Nijesmo ođe da ćutimo. Ođe smo jer nas boli. Bole nas ožiljci na srcu od 12. avgusta i 1. januara. Boli jer između ta dva masakra ništa nije urađeno da bismo mi živjeli bezbjednije. Naši protesti su i vapaj. Za pravdu, za istinu, za odgovornost. Naši zahtjevi su odavno svima poznati. Do sada nijesmo dobili nikakav odgovor od onih koji su morali da reaguju. Makar jednim saopštenjem – pojašnjenjem šta se zapravo desilo. Je li zakazalo zdravstvo, tužilaštvo, sudstvo, policija, ili su u pitanju neki propusti u komandnoj odgovornosti? Samo huk tišine – to doživljavamo kao ignorisanje Cetinja i građana Crne Gore. To  vrijeđa žrtve ova dva masakra – poručio je Bajko Stanojević.

Prije tri dana građani Cetinja uputili su otvoreno pismo čelnicima cetinjske opštine, lokalnog parlamenta i odbornicima. Pismom su zatražili istinu i odgovornost za djelovanje svih odgovornih u institucijama čije su odluke, kako navode, dovele do toga da  Martinović i Borilović „slobodno šetaju ulicama naoružani do zuba“.

„ Tri mjeseca svakodnevno, mi koji osjećamo potrebu za time, stojimo na Kruševo ždrijelo – Belveder, pokušavajući da skrenemo pažnju svima Vama koje smo birali, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou, da smo samo zbog nestručnosti i neažurnosti, da ne kažemo nešto teže dok se ne dokaže, doživjeli dvije velike tragedije u našem gradu, navodi se u pismu.

Naglašavaju da tri mjeseca odgovora sa državnog nivoa nema, što, kako navode, manje boli od činjenice da na blokadama nema ni odbornika koje su birali . Pozvali su ih da se u nedjelju kao sugrađani pridruže protestu.

„Ne treba vam članska karta zađenuta za pas, već kao naši sugrađani i naši predstavnici dođite svih vas 33 u neđelju 20. aprila u 17:20 sati na Kruševo ždrijelo – Belveder i bez stranačkog prefiksa, članskih partijskih knjižica, političkih i partijskih mimoilaženja. Dokažite da ste uz narod! Čekamo vas, bez izuzetka, preśednicu lokalnog parlamenta Prijestonice, sve odbornike Prijestonice, preśednika i potpreśednike Prijestolnice“,  poručili su.

Nekoliko dana ranije, prošlog petka, u Prijestonici je odražna vanredna sjednica Skupštine na kojoj joj je gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković saopštio da su svi koraci koje je Prijestonica preduzela nakon dva tragična događaja bili pokušaj da se dobiju odgovori na nezamislive tragedije.

„Međutim, da bi se zaista stvorio sistem otpornosti potrebna je snaga institucija i jasan odgovor države koji će osigurati da se glas Cetinja čuje i poštuje i da zaključci Skupštine Prijestonice ne ostanu mrtvo slovo na papiru – poručio je Đurašković.

On je podsjetio je da je Skupština Prijestonice nakon tragičnog događaja početkom ove godine donijela niz zaključaka sa jasnim ciljem da se slična tragedija nikada više ne ponovi.

„Umjesto institucionalnog odgovora, uslijedila je tišina, a umjesto odgovornosti – ćutanje“,  kazao je Đurašković.

Za skoro tri godine, od prvog masovnog ubistva na Cetinju uslijedio je samo jedan optužni prijedlog.  Sredinom marta, cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo podnijelo je optužni prijedlog protiv nekadašnje načelnice Filijale za upravne i unutrašnje poslove Prijestonice Olivere Krivokapić i to zbog nepokretanja upravnog postupka za oduzimanje vatrenog oružja od Vuka Borilovića, koji je 12. avgusta 2022. počinio višestruko ubistvo u cetinjskom naselju Medovina. Optužni prijedlog je, kako navode u saopštenju, protiv okrivljene, koja je bila i ovlašćeno lice za vođenje upravnog postupka, podnijet pred Osnovnim sudom u Cetinju, a zbog propusta u vršenju službe. Istog dana Krivokapić je podnijela krivičnu prijavu protiv tamošnjeg Osnovnog državnog tužilaštva.

– Optužni predlog je neosnovan – što će se u postupku lako dokazati. Ovim optužnim predlogom tužilaštvo želi zaštititi sebe jer u slučaju nasilničkog ponašanja imenovanog nije, kao i drugim lakšim krivičnim djelima, iniciralo pretresanje stana, niti naložilo da se obavi psihijatrijski pregled – navela je Krivokapić.

Sredinom januara premijer Milojko Spajić putem društvenih mreža objavio je informaciju da se sastao i razgovarao sa Majom Ljiljanić Popović, inicijatorkom “Markovog i Mašanovog zakona”, o važnim izmjenama u regulisanju posjedovanja oružja – strožim uslovima i kontrolama i kraćem trajanju dozvola, rigoroznijim kaznama za nelegalno oružje.

Spajić je rekao i da su kontaktirani američki partneri, kako bi im FBI napravio analizu obje tragedije na Cetinju  i da su dobili pozitivan odgovor sa političkog nivoa. Da li je urađena analiza i šta se u njoj navodi nije poznato.

Uslijedilo je raspisavanje, javni poziv za javne rasprave o Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Crne Gore i Zakona o oružju i municiji Markov i Mašanov zakon, koji je trajao do 24. februara. „Novi zakon stupa na snagu gdje će držanje, a posebno nošenje neobilježenog oružja biti najdrakonskije kažnjeno u Evropi, najavio je Spajić sa konferencije odražne 4. januara i poručio da prema tim ljudima neće biti milosti.

Početkom aprila objelodanjeno je da drakonske kazne za nedozvoljeno držanje i nošenje oružja, koje je Vlada obećala nakon masakra na Cetinju kada je ubijeno 13 ljudi, ipak neće biti toliko oštre.

Umjesto plana da za nedozvoljeno držanje oružja  kazna bude godinu zatvora, to biti pola godine, dok za neovlašćeno nošenje oružja umjesto predloženih od tri do 10 godina, kazna biti od dvije do osam godina.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKIJALIŠTA CRNE GORE IZMEĐU GUBITAKA, SMJENA I NEIZVJESNOSTI: Pred kolapsom bez nove državne finansijske injekcije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon višemilionskih gubitaka i loše zimske sezone, državno preduzeće Skijališta Crne Gore suočilo se sa smjenom izvršnog direktora, optužbama za netransparentno poslovanje i sve dubljom finansijskom krizom. Sindikat  traži hitnu reakciju Vlade kako bi se, tvrde, izbjegao potpuni kolaps  firme, koja je zavisnik od državne pomoći

 

 

Pored nedostatka snijega i višemilionskih gubitaka, minulu zimu u državnom preduzeću Skijališta Crne Gore obilježili su brojni, brižljivo skriveni sukobi između Odbora direktora (OD) i sada već bivšeg izvršnog direktora Đura Miloševića.  U iščekivanju da Vlada još jednom obezbijedi novčanu pomoć kako bi zaposleni u Ski centru Kolašin 1600, koji posluje u okviru SCG, primili zarade ovog i narednih mjeseci, OD je odlučio da razriješi Miloševića. I ta odluka je prošla bez saopštenja i zvaničnog obrazloženja, kao i bez objašnjenja razloga za imenovanje Bojana Medenice za novog izvršnog direktora SCG. On je  do sada bio rukovodilac Ski centra Kolašin 1600.

Iako to nijesu javno saopštili, doskorašnjem direktoru, kojem je mandat trebalo da traje do kraja godine, članovi OD zamjerili su više stvari, što je dokumentovano u zapisniku u koji je Monitor imao uvid. Između ostalog, navodi se da Milošević “duže vrijeme kontinuirano nije poštovao odluke OD, prvenstveno pravilnike o načinu korišćenja službenih automobila i o službenim putovanjima u inostranstvo”. Ti akti su, kako je objašnjeno u zapisniku, doneseni radi kontrole i smanjenja finansijskih troškova u društvu. Podsjećaju i da je za deset mjeseci prošle godine potrošeno čak 6.325 litara goriva.

“OD nije imao nikakav uvid u potrošnju goriva za zaposlene u upravi društva, tj. nije imao uvid u putne naloge, pri čemu se nije vodila nikakva evidencija utroška goriva. Takođe, iz bilansa stanja i uspjeha iz 2022. godine, primijećena je velika potrošnja po pitanju isplate dnevnica za službena putovanja, u iznosu od 18.659 eura. Takođe, u 2023. godini, potrošnja na dnevnice za službena putovanja iznosila je 8.448,30 eura. Nijesmo dobili obrazloženja gdje se putovalo, odnosno na koju vrstu službenih putovanja su trošena ova sredstva”, konstatovao je OD.

Milošević, navodno, nije redovno obavještavao OD o finansijskom stanju u državnom preduzeću na čijem je čelu bio. Bivšem direktoru zamjereno je i što nije blagovremeno djelovao po pitanju sanacije žičare K7, koja je još u proljeće minule godine oštećena radovima investitora na Planinskom centru Kolašin 1450, zbog čega taj šestosjed još nije u funkciji. Za razrješenje Miloševića, koji tokom minule sedmice nije odgovarao na pozive i poruke Monitora, jednoglasno su glasala sva tri člana OD-a.

Slična situacija desila se i usred zimske turističke sezone 2023/24, kada je tadašnji OD smijenio Miloševića, a dva dana kasnije, članove OD koji su donijeli tu odluku, razriješila je Vlada. Nakon toga, nastavile su se nesuglasice i sa novim OD-om, ali, takođe, daleko od očiju javnosti.

Prije posljednjeg Miloševićevog razrješenja,  promijenjen je i Statut preduzeća, u dijelu koji se odnosi na kvalifikacije potrebne za poziciju direktora. Na toj poziciji ubuduće može biti lice sa VI nivoom nacionalnih kvalifikacija i najmanje tri godine radnog iskustva na rukovodećim pozicijama. Medenica zadovoljava te uslove. Za Monitor nije želio da komentariše razloge razrješenja prethodnika, ali je najavio nekoliko aktivnosti koje bi, kako tvrdi, trebalo da doprinesu boljoj finansijskoj situaciji u preduzeću.

Prema njegovim riječima, prvi korak će biti revizija u SCG, kako bi se “precizno utvrdili svi finansijski izazovi, ali i našli načini za njihovo rješavanje”. Najavljuje i plan reorganizacije koji će predstaviti Vladi.

“Prije svega, treba da vidimo gdje se tačno nalazimo u finansijskom smislu. Naravno, prioritet je da se zaposlenima obezbijede zarade za ovaj i naredne mjesece. Vladi ćemo predložiti plan reorganizacije, ali i predočiti kako namjeravamo da uštedimo. Ima mnogo prostora za uštedu, ali i za zaradu, posebno kada je riječ o marketingu. Aktivno pripremamo ljetnju turističku sezonu, a vrlo je vjerovatno da će već narednog mjeseca početi akcija prodaje loyalty ski pass-ova po vrlo povoljnim cijenama. Ima još mnogo ideja koje treba analizirati, a zatim i početi realizaciju. Određena zaduženja imam i od OD-a”, kazao je Medenica za Monitor.

Između ostalog, OD je novog direktora zadužio i da “nastavi da aktivno prati tužbene zahtjeve i sudske postupke koji su u toku i da blagovremeno podnosi regresne tužbe u zakonskom predviđenom roku za izgubljene dobiti društva”. Dobit su Skijališta izgubila, tvrde, “ zbog pogrešnog rada razriješenog izvršnog direktora”.

Medenica najavljuje i aktivan rad na projektu koji bi za narednu zimu obezbijedio “bar osnježavanje staza koje pripadaju novim ski liftovima ‘sidro’ i ‘tanjir'”. Medenica se sprema i za sastanak sa Sindikalnom organizacijom Ski centra Kolašin 1600. Kako u sindikatu kažu za Monitor, od Vlade i Ministarstva turizma očekuju “brz i precizan program izlaska iz krize i jasnu dinamiku isplata zarada radnika”. Na taj način, objašnjavaju, preduzeće bi zadržalo stručne i iskusne radnike.

“Smatramo da očuvanje zimskog turizma predstavlja strateški interes Crne Gore, te da je podrška Vlade i Ministarstva turizma u ovom trenutku od ključnog značaja, ne samo za radnike Ski centra, već i za čitavu lokalnu zajednicu i turističku privredu. Glavne zabrinutosti radnika u vezi sa trenutnom situacijom odnose se prvenstveno na njihovu egzistencijalnu sigurnost i stabilnost njihovih radnih mjesta”, objašnjavaju   u Sindikalnoj organizaciji.

Sindikat je u svom nedavnom saopštenju poručio da se “veliki broj zaposlenih u Ski centru nalazi u teškoj finansijskoj situaciji jer su kreditno zaduženi”. U značajnom broju slučajeva, podsjećaju, plata iz skijališta predstavlja jedini izvor prihoda u domaćinstvu, pa je “svaki prekid ili kašnjenje u isplati zarada direktna prijetnja njihovoj osnovnoj egzistenciji”.

Podršku Vlade vide u “nekom vidu pozajmice, kredita ili povećanja osnivačkog uloga”. Vlada je početkom novembra prošle godine donijela odluku o dodjeli nepovratne finansijske pomoći u iznosu od 100.000 eura SCG. Kako je tada saopšteno, riječ je o sredstvima neophodnim za redovno poslovanje preduzeća, s obzirom na gubitke tokom sezone 2023/2024. godine. Vlada je tom društvu u aprilu prošle godine takođe odobrila pomoć od 200.000 eura, kako bi isplatili zarade za taj mjesec.

Agencija za zaštitu konkurencije (AZK) obavila je 2023. godine ispitni postupak u vezi s novcem koji je izvršna vlast dala toj državnoj firmi od 2017. do 2021. godine i donijela zaključak da je taj vid podrške bio usklađen sa Zakonom o kontroli državne pomoći. AZK je ispitivala zakonitost pomoći koju su SCG dobila 2017. godine (blizu 13 miliona eura), zatim 2018. godine (250.800), 2019. godine (oko 650.000), te naredne dvije godine po 1,13 i 1,5 miliona eura.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MATA KANKARAŠA: Gimnazija kažnjava zbog javne riječi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorička Gimnazija disciplinski je sankcionisala profesora matematike Mata Kankaraša zbog televizijskog gostovanja.  Uz obavezu da ubuduće prilikom javnih nastupa i drugih vidova iznošenja stavova o kolegama u javnosti – postupa sa dužnom pažnjom

 

 

,,Ja sam samo govorio javno ono što ostali govore tajno u Gimnaziji”, kaže za Monitor Mato Kankaraš, profesor matematike u podgoričkoj Gimnaziji ,,Slobodan Škerović”. Podgorička Gimnazija disciplinski je sankcionisala  Kankaraša zbog televizijskog gostovanja u vrijeme dok je ta ustanova bila u žiži javnosti.

Gimnazija je krajem prethodne godine imala punu medijsku pažnju, nakon otkrivanja seksualnog uznemiranja učenice od strane profesora Radomira Čečovića.  Slučaj je okončan tako što je profesor  ostao bez posla, a direktorica Gimnazije Biljana Vučurović razriješena zbog nepostupanja u slučaju seksualnog uznemiravanja bivše učenice.

Neposredno prije razrješenja direktorice, Kankaraš je govorio na ETV o stanju u Gimnaziji. Nakon tog gostovanja Vučurović, tada već bivša direktorica, podnosi inicijativu kojom traži da se pokrene disiplinski postupak protiv Kankaraša jer je u TV nastupu povrijedio njen ugled i dostojanstvo.

U obrazloženju se navodi da je Kankaraš govoreći o tome da je direktorica pogriješila jer je svojim postupcima pogoršala svoju sitruaciju, kazao: ,,Možda bi mogla da sačuva malo više obraza nego kako je učinjela”. Problematizuje se i to što je Kankaraš izjavio ,,…kako jedna majka može da bude tako otuđena od te stvari. Ako bih ja imao šćer i da je sad pošaljem u školu, hoće li jedan od pedeset godina da je smara kada završi tu školu, bi li ja bio srećan? To je odvratno… ko bi to mogao da prihvati… čovjek tako ne bi sa prostitutkom”. Vučurović navodi da su ovim pređene sve granice socijalno primjerenog ponašanja, analizirajući njen privatni život, nje kao majke, nanoseći štetu kako njoj, tako i ugledu njenih ćerki i njene porodice.

Kankaraš je pred disciplinskom komisijom izjavio da je zbog subjektivnog osjećaja tadašnje direktorice škole  svojim izjavama povrijedio njen ugled i čast to mogao biti osnov za pokretanje sudske parnice radi naknade štete zbog povrede časti i ugleda.

Umjesto suda, odlučila je Gimnazija.

Posljednjeg dana marta, vd direktor Gimnazije Zoran Pejović donosi odluku kojom je Kankaraš odgovoran za težu povredu radne obaveze jer je u TV emisiji vrijeđao kolege i tadašnju direktoricu Vučurović. Izrečena mu je novčana kazna u visini od 20 odsto mjesečne zarade za mjesec mart.

U odluci se navodi i da ubuduće prilikom javnih nastupa i drugih vidova iznošenja stavova o kolegama u javnosti – postupa sa dužnom pažnjom.

Kankaraš je u emisiji naveo da su profesori koji su na pres konferenciji aplaudirali tadašnjoj direktorici ,,njeni poltroni”. Kritikovao je elitizam i ranija saopštenja i javne nastupe u kojima se navodi da je podgorička Gimnazija najvažnija javna ustanova u Crnoj Gori: ,,Kao da je to škola koja je nesposobna da iškoluje nesposobnog ili nepismenjakovića! Iako ja iz svojih generacija i generacija koje trenutno školujem znam… koji kada maturiraju ne bi mogli dvije svezati! Ako vi završite ovu školu ne znači da ste vi nešto pretjerano… ja nemam takvo mišljenje, a volim je jer je bila moja škola, ali ne mogu da rečem da je bolja i da će svako iz ‘Slobodan Škerović’ biti bolji nego iz ostalih gimnazija”.

Kankaraš koji je u Gimnaziji zapošljen od februara 2023. kaže da je i ranije zbog svojih javno izrečenih stavova putem društvenih mreža imao problema sa upravom Gimnazije. Kritikovan je i kada je u junu 2023. govorio na protestu ispred Ministarstva prosvjete, u organizaciji Prosvjetne zajednice, koji je održan zbog tadašnjeg skandala aminovanja masovnog prepisivanja maturanata.

Smatra da se takav način sprječavanja iskazivanja mišljenja od strane profesora i dalje baštini u Gimnaziji. U zapisniku sa disciplinskog postupka navodi se pitanje vd direktora – Da li je u redu da istupa u ime ustanove, a da za to nema ovlašćenje?

,,Ne radi se o ANB-u pa da otkrivam tajne podatke, već javnim nastupom iznosim svoj stav. Ničim nema propisano da moram tražiti saglasnost”, kazao je Kankaraš.

„Zbog iznošenja vrednosnog suda u javnosti izrečena mi je gotovo ista kazna kao Čečoviću zbog slanja poruka gnusne sadržine dojučerašnjoj učenici“, ocijenio je Kankaraš.

„Ovakav neslavni i neočekivani rasplet dovodi me  do toga da preispitam izbor svog radnog mjesta. Ne znam kako sebi da ovo objasnim osim da je urađeno kako bi se namirio onaj dio kolektiva koji je gravitirao oko bivše direktorice i koji prema meni već gaji veliki animozitet. To nije pošteno”, napisao je Kankaraš na svoj Fejsbuk profilu.

On najavljuje da će se na ovu odluku žaliti Agenciji za mirno rješavanja sporova, a ukoliko se spor ne riješi mirnim putem cijeli slučaj će završiti pred Osnovnim sudom u Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo