OKO NAS
KORONA VIRUS SVE BLIŽI: Najteže posljedice u neuređenoim državama i među ranjivim grupama

Epidemija se širi. Iz sata u sat stižu vesti o državama u kojima se pojavila zaraza. I borba protiv korona virusa poprima međunarodne razmere. Više zemalja je odlučilo da izdvoji ogromne sume novca za razvoj vakcine protiv ovog virusa. Generalni sekretar UN Antonio Guterešje je pozvao članice svetske organizacije da što pre stave na raspolaganje 675 miliona dolara za borbu protiv ove zaraze
Ulice puste ili sa tek ponekim prolaznikom. Neke prodavnice i ustanove rade, ali sva mesta na koja se ljudi okupljaju su zatvorena. I škole, pozorišta, teretane.
Opis ne dolazi iz kineskog Vuhana, već iz više od deset “zatvorenih gradova” u severnim provincijama Italije Lombardije I Veneta. Zajedničko im je izbijanje korona virusa.
Strah i nervoza se šire Italijom. Poluprazni rafovi ukazuju da ljudi prave zalihe hrane. Sve je više ljudi sa maskama na licu. No, maske, kao i rukavice i higijenske sprejove je sada veoma teško kupiti u radnjama i na internetu jer su prioritet bolnice.
Epidemija se širi. Iz sata u sat stižu vesti o državama u kojima su se pojavili prvi slučajevi zaraze. Istovremeno, i borba protiv korona virusa poprima međunarodne razmere.
U epicentru zaraze epidemije, kineskoj provinciji Hubej i metropoli Vuhan je, prema proceni Svetske zdravstvene organizacije (SZO) zaraza prešla kulminaciju. Broj novozaraženih počeo je da se smanjuje. U sredu uveče je u Kini bilo 78,190 obolelih i bolesti je podleglo 2,718 osoba. Posebno je pogođeno kinesko zdravstveno osoblje, zaraženo je preko 3.000 lekara i pomoćnog bolničkog osoblja.
U najteže pogođenoj evropskoj državi Italiji je u sredu posle podne bilo 383 zaraženih, među njima četvoro dece i jedna 17-togodišnja devojka, 12 je preminulo, a još 209 osoba je u izolaciji. Kod preminulih je po pravilu reč o osobama koje su već lečene od neke druge bolesti.
Većina inficiranih je u bogatom regionu Lombardija, koncentrisanom u području južno od Milana, No, vlasti su uvele ograničenja na širem području severa Italije gdje živi više od 25 miliona ljudi – oko Milana, Torina i zaleđa Venecije – u tzv. ekonomskom srcu zemlje. Mere za sada nisu zaustavile širenje bolesti.
U Kini se vodi svojevrstan “narodni rat” protiv kovid-19. Pored ogromnih ljudskih napora, na raspolaganje je stavljeno oko 13 milijardi eura za obuzdavanje širenja virusa. Potpuno je zabranjena prodaja, pa čak i konzumiranje mesa divljači, jer se pretpostavlja da se virus širi i u divljini – iako to dosadašnja saznanja ne potvrđuju.
Peking je objavio da blisko sarađuje s Japanom i Južnom Korejom kako bi obuzdali zarazu. U Južnoj Koreji se trenutno virus najbrže širi. Više je od 1.260 slučajeva i 12 umrlih.
Čini se da je najjednostavnije rešenje protiv širenja virusa preko nacionalnih granica – zabrana ulaska državljana pogođenih zemalja. S druge strane, kineske vlasti savetuju svojim građanima da ne putuju u Sjedinjene Američke Države zbog „neprimerene“ sumnje i mera prema njima.
Generalni direktor Svetske zdravstvene organizacija (SZO) Tedros Adanom je poručio: „Da li virus ima potencijal pandemije? Apsolutno da. Da li je stigla? Sa našeg stanovišta još ne…Ključna poruka koja može svim zemljama sveta dati nadu, hrabrost i sigurnost je da virus može da bude zadržan unutar granica i neke države su to uradile”.
No Majk Rajen, šef programa SZO za vanredne situacije kaže da je vreme da uradimo sve što možemo da se pripremimo za pandemiju. Pandemija se proglašava kada infekcija istovremeno predstavlja pretnju u različitim delovima sveta ili se nova bolest već širi po svetu. SZO je proglasila pandemiju 2009. godine kada je svinjski grip H1N1 ubio stotine ljudi.
Gotovo sve države pripremaju se za moguće širenje epidemije, a sve je aktivnija i saradnja u borbi protiv te pretnje na nivou EU. Ovog utorka sastali su se ministri zdravlja Italije i zemalja njenog neposrednog susedstva – Francuske, Slovenije, Švajcarske, Austrije i Hrvatske. Sastanku je prisustvovao i nemački ministar zdravlja Jens Špan. Evropski centar za prevenciju i kontrolu oboljenja (ECDC) procenjuje da je opasnost od širenje virusa u Evropi „niska do umerena“. U ECDC smatrjua da je većina zemalja već uvela potrebne mere kako bi se sprečilo brzo širenje bolesti. Realno, najteže posljedice gripa pogodiće neuređene države i ranjive grupe.
Mnogim Evropljani su razgrabili papirne zaštitne maske za lice. Te maske malo pomažu protiv ovog virusnog oboljenja, ali mnogi se rukovode onim: bolje išta nego ništa.
Više zemalja je odlučilo da izdvoji ogromne sume novca za razvoj vakcine protiv virusa. Generalni sekretar UN Antonio Gutereš je pozvao članice svetske organizacije da što pre stave na raspolaganje 675 miliona dolara kako se korona virus ne bi pretvorio u „noćnu moru čitavog sveta“.
Komesar za krizne situacije EU Janez Lenarčič objavio je da će Unija staviti na raspolaganje više od 230 miliona eura za borbu protiv te epidemije. I američki predsednik Donald Tramp je odlučio da od Kongresa zatraži 2,5 milijardi dolara za borbu protiv virusa i potragu za vakcinom.
No kada je reč o vakcini, ne bi trebalo biti preveliki optimista. Nemački centar za istraživanje infekcija (DZIF) upozorava da mogu da prođu i godine, čak i decenije, dok ne bude pronađeno sredstvo protiv novog virusa. I u najboljem slučaju, biće potrebno još mnogo vremena dok vakcina ne bude na raspolaganju svima kojima je potrebna.
Sa naglim širenjem virusa na severu Italije, evropski lideri su suočeni s možda najvećim izazovom od migrantske krize. Kriza iskušava predanost Evrope otvorenim granicama i slobodi putovanja, temeljnom principu EU. Hrvatski ministar zdravlja Vili Beroš je posle sastanka u Rimu, rekao kako je odlučeno da se “granice sa Italijom neće zatvarati, jer to ne bi bilo efikasno”.
Austrija je u nedelju privremeno zaustavila vozove iz Italije zbog bojazni da bi dvoje putnika u jednom vozu mogli imati virus. Ukoliko se virus proširi, biće, takođe, podvrgnut probi hvaljeni, ali napeti evropski javni zdravstveni sistemi, posebno u zemljama koje su prošle mere štednje od globalne finansijske krize 2008.
Italijanski premijer Đuzepe Konte kazao je da da se ne može isključiti mogućnost povećanja broja zaraženih u drugim zemljama pošto i one provedu strožija testiranja. Ostale zemlje su poručile da će nadzirati sve putnike koji dolaze iz Italije.
Sve veći broj slučajeva zaraze korona virusom u zemlji iznenadio je premijera Kontea, pošto je Italija uvela strožije mere od bilo koje druge evropske zemlje odkako su u Kini prijavljeni prvi slučajevi. Italija je 31. januara zabranila letove za i iz Kine, Tajvana, Hong Konga i Makaoa, počela s pregledom svih putnika koji su stizali na njene aerodrome i proglasila vanredno stanje kako bi oslobodila novčana sredstva za mere izolacije.
Zaključno sa sredom uveče u Hrvatskoj je potvrđen i treći slučaj zaraze korona virusom.
Premijer Andrej Plenković je apelovao na građane: “Treba prestati s panikom, velikim odlascima u šoping, zalihama, nismo uopće u takvoj situaciji niti u toj fazi”.
Milan BOŠKOVIĆ
Ulcinj decenijama karantin
“Umjesto da izgradi davno srušene hotele ‘Galeb’ i ‘Jadran’ i vrati Ulcinju stari sjaj turističke metropole, Vlada ‘čašćava’ ovaj grad karantinom za zarazne bolesti, grad u kome je samo u toku 2019. godine ostvareno oko 750.000 noćenja u privatnom smeštaju”, kaže za Monitor poslanica Demokratskog fronta dr Ljiljana Đurašković.
Vlada Crne Gore je ranije saopštila da se “u slučaju masovnog obolijevanja ili pojave novog koronavirusa karantin možda izgradi u bivšoj vojnoj kasarni Zoganje u Ulcinju”.
Prema njezinim riječima, u sretnim zemljama karantini se prave na usamljenim i strogo izolovanim mjestima, a ne u tranzitnim gradovima sa velikom frekvencijom.
Naselje Zoganje se nalazi na pet kilometara od Ulcinja, na dionici puta prema međunarodnom prijelazu sa lbanijom. Tokom prošle godine na zajedničkom graničnom prijelazu Sukobin-Murićani zabilježen je promet od 2,7 miliona ljudi, što znači da je taj prijelaz najfrekventniji u državi, a kojim na ulcinjsku rivijeru dolazi najveći broj gostiju.
“Ako se ovaj naum Vlade ostvari Ulcinjani se mogu pozdraviti sa sezonom i turizmom od čega živi i opstaje cio grad”, kaže dr Đurašković.
Predsjednik Demokratskog saveza Albanaca Saubih Mehmeti rekao je da bi takva odluka Ministarstva zdravlja bila izuzetno štetna, jer ljudi u Zoganju pretežno žive od poljoprivrede, dok će teško biti narušen turistički imidž Ulcinja.
Ovom idejom nijesu zadovoljne ni ostale političke partije u ovom gradu, kao ni lokalna uprava, ali su mali izgledi da će biti uvaženi njihovi apeli i molbe upućene Vladi da odustane od realizacije ovog svog nauma.
“ Danas je u Crnoj Gori najteže biti građanin Ulcinja, resursima najbogatije opštine, ali zahvaljujući politici vladajućih partija, ekonomski najsiromašnije opštine u Crnoj Gori. Čitav Ulcinj je već decenijama veliki karantin“, ocijenili su iz Građanskog pokreta URA.
Iz državnih institucija nezvanično navode da se pojam „karantin“ koristi u senzacionalističke svrhe navodeći da u karantin idu osobe koje su zdrave, a za koje se procjenjuje da imaju neki epidemiološki rizik. Građani tog ulcinjskog sela navode da kasarna nije izolovana, da u Ulcinju ne postoji bolnica, te da stoga nema ni stručnog osoblja.
U svim zemljama prihvatni centri su smješteni daleko od naselja. Australijska vlada odlučila da karantin bude Božićno ostrvo, udaljeno 2.600 kilometara od Australije.
“Čak i ako zanemarimo činjenicu da karantin bez stručnog osoblja ne znači ništa, ono što smo vidjeli u Zoganjama je porazno. Jedna zgrada je okrečena spolja, ali sve okolo govori da u tom prostoru uz poteškoće mogu raditi i zdravi ljudi, a kamoli liječiti se osobe koje imaju ozbiljne zdravstvene probleme”, tvrdi predsjednik URE Dritan Abazović.
Od ponedjeljka albanski policajci i graničari na Sukobinu nose zaštitne maske i rukavice, i tu su stalno prisutne dvije ekipe ljekara. Veliki broj državljana Albanije radi na sjeveru Italije, koji u svoju domovinu dolaze preko ovog graničnog prijelaza.
Prema riječima dr Dhurate Hysi, dosadašnje kontrole pokazale su da nije bilo nijedne osobe inficirane koronavirusom.
Ulcinjani se zbog turizma od kojeg žive nadaju da će se čitava ova priča okončati u proljeće.
Mustafa CANKA
Sporovi među stručnjacima
Nemački mikrobiolog Aleksander Kekule je upozorio da bi tu bolest trebalo shvatiti veoma ozbiljno. Po njemu, to nije običan grip, jer je kod njega smrtnost negdje oko 0,1 odsto. Kod korona virusa smrtnost je između 0,5 i 1,5 procenata. „To znači da je to deset puta opasnija bolest od gripa“, rekao je Kekule za radio-stanicu Dojčlandfunk. Kazao je da je teže odrediti rizičnu grupu, jer od ovog virusa ne oboljevaju samo stariji, bolesni ili deca, već i ljudi u punoj snazi.
Međutim, hrvatski naučnik Igor Štagljar, specijalista molekularne biohemije je izneo računjicu koja sugeriše da su izuzetno male šanse obolevanja od korona virusa, a još bitno manje podleganja bolesti. Štagljar, profesor na Odseku za biohemiju i medicinsku genetiku na Univerzitetu u Torontu je ukazao da uKini živi 1,386 milijardi stanovnika, od kojih je samo 0,0055 posto obolelo od kovid-19. Po Štagljaru, 0,7 posto stanovnika grada Vuhana, iz koga je krenula zaraza, je inficirano, dok 99,3 posto stanovnika grada sa 11 miliona žitelja nema virus. “Da, opasnost postoji, no potpuno je nepotrebno stvarati ovakvu paniku”, zaključio je.
JE LI CRNA GORA SPREMNA ZA SUOČAVANJE SA KORONA VIRUSOM: Oprez bez panike
Nacionalni savjet za prevenciju zaraznih bolesti ocijenio je da je zdravstveni sistem Crne Gore sposoban da odgovori globalnom izazovu korona virusa. Ministar zdravlja Kenan Hrapović informisao je to nacionalno koordinaciono tijelo da ministarstvo ima redovnu komunikaciju sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, kao i da radi na koordinaciji svih zdravstvenih ustanova u zemlji. Kako je rekao, osoblje Instituta za javno zdravlje i epidemioloških službi pripravno je 24 sata.
Zbog širenja Korona virusa KOVID-19 u Italiji i registrovanja prvih slučajeva u Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji, nivo rizika od novog virusa u Crnoj Gori je od niskog prerastao u umjereni.
Epidemiološkinja Božidarka Rakočević iz Instituta za javno zdravlje je saopštila da su u Crnoj Gori trenutno 184 osobe pod zdravstveno-sanitarnim nadzorom zbog aktuelnog virusa. Prema njenim riječima, zdravstvene ustanove raspolažu testovima za laboratorijsku dijagnostiku KOVID-19.
Direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša je na konferenciji za novinare 24. februara saopštio: ,,Imamo komunikaciju sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (SZO). Pripremamo se i sprovodimo mjere za eventualnu situaciju. Putovanje u pogođene regije nije zabranjeno, ali se savjetuje da se ne putuje ako to nije neophodno. Građani koji putuju u pogođena područja koronavirusom treba da naprave neku vrstu samostalne izolacije. To znači da izbjegavaju javna okupljanja koliko god to mogu.Postoji problem sa nabavkom opreme. Za sad imamo dovoljno, ali pokušavamo da još nabavimo”.
Na osnovu onoga što je poznato do sada, korona virus može uzrokovati gripu slične simptome kao što su groznica, kašalj, otežano disanje, bol u mišićima i umor. Kod težih slučajeva dolazi do razvoja teške upale pluća, akutnog respiratornog distres sindroma, sepse i septičnog šoka koji vode do smrtnog ishoda. Osobe sa postojećim hroničnim oboljenjim i stanjima su u većem riziku od razvoja teških formi bolesti. Iz Instituta za javno zdravlje kažu da se virus dominantno prenosi kapljičnim putem prilikom kijanja, kašljanja ili izdisanja. Period inkubacije, odnosno vremena od izloženosti virusu do početka simptoma, se trenutno procjenjuje na između dva i 14 dana. Iako su oboljele osobe najzaraznije u periodu kada su simptomi najviše izraženi (simptomi slični gripu), postoje indicije da pojedine osobe mogu biti zarazne a da nemaju izraženih simptoma.
Ne postoji specifična terapija protiv korona virusa, a pristup koji se primjenjuje u liječenju podrazumjeva liječenje simptoma bolesti, na primjer groznice ili otežanog disanja. Iz Instituta za javno zdravlje kažu da simptomatska i potporna terapija (terapija kiseonikom, nadoknada tečnosti, antivirusna terapija) može biti vrlo efikasna kod oboljelih od korona virusa.
Pomoćnik ministra zdravlja Miro Knežević, u emisiji Boje jutra emitovanoj 26. februara, govorio je o pojedinim mjerama zaštite od korona virusa. Prema njegovim riječima, zaštitne opreme ne fali, jer postoje rezerve od ranije. Ta oprema podrazumijeva hirurške maske i naočare i vizire kako bi se zaštitile oči, nos i usta. Preporučeno je i čišćenje ruku sapunom i vodom u trajanju od najmanje 20 sekundi ili upotrebom sredstva za dezinfekciju ruku na bazi alkohola koji sadrži 60 -95 posto alkohola.
Pojedini građani su na društvenim mrežama podijelili zabrinutost zbog toga što u apotekama širom države navodno nema dovoljno zaliha zaštitnih maski, lijeka Tamiflu, koji se koristi kao preventivno ili terapijsko sredstvo za liječenje gripa, kao ni gelova, odnosno sredstava na bazi alkohola za dezinfekciju ruku. Iz Montefarma tvrde da prvenstveno snabdijevaju sve javne zdravstvene ustanove hirurškim maskama i da imaju dovoljnu količinu za njihove potrebe. ,,Ministarstvo zdravlja je odradilo posebnu porudžbu specijalnih zaštitnih maski sa filterima, odjela i neophodne prateće opreme od renomiranog proizvođača 3M, koje je Montefarm već isporučio epidemiološkim službama i Infektivnoj klinici”, saopšteno je iz PR službe uprave Montefarma. Iz većine crnogorskih bolnica rečeno je da zaštitne opreme ima u dovoljnim količinama.
Ukoliko dođe do pojave koronavirusa nadležni razmatraju u kojim mjestima bi bilo moguće organizovanje karantina. To su, kako su za sada najavili, Zoganj u Ulcinju, Podgorica i Danilovgrad.
Javnost su u srijedu sablaznule fotografije šatora postavljenih ispred Infektivne klinike, na račun kojih se šire šaljivi komentari na društvenim mrežama. Direktor Kliničkog centra Jevto Eraković kasnije odbacio tvrdnje da su šatori namijenjeni pacijentima koji su eventualno inficirani korona virusom, tvrdeći da su postavljeni na zahtjev Infektivne klinike radi simulacije odlaganja zaštitne opreme. ,,Simulacija isključivo služi da se pokaže kako osoblje da odloži zaštitnu opremu – mantile, maske, naočare. Mi ćemo, naravno, obezbijediti kvalitetne uslove, ali ovo je bila samo simulacija. Šatori nijesu za pacijente, već isključivo za odlaganje medicinskog materijala”, rekao je Eraković. Šatori su uklonjeni.
Brojni evropski gradovi, poput Rima, postavili su trijažne šatore ispred bolnica. Međutim, njihove zdravstvene vlasti su pojasnile da šatori služe kao filter, odnosno prostor, gdje medicinsko osoblje može detektovati potencijalnog zaraženog pacijenta, prije nego bude izolovan na odjeljenju.
Građane Crne Gore uznemirila je nedavna vijest o povratku 400 radnika iz Kine koji bi trebalo da nastave gradnju auto-puta Bar-Boljare. Knežević je kazao da još nije potvrđen dolazak nijednog radnika iz Kine.Kako je rekao, ukoliko bi i došli, ti radnici ne mogu biti iz oblasti Hubei, koja je najviše pogođena koronavirusom. Oni koji dođu, prvo moraju 14 dana boraviti u karantinu u Kini, dan pred dolazak moraju da budu pregledani od strane tamošnjih ljekara i donijeti potvrdu da su zdravi, ali i da nakon toga u Crnoj Gori moraju biti pod nadzorom 14 dana. “Nema razloga za paniku”, poručio je.
Institut za javno zdravlje preporučuje izbjegavanje bliskog kontakta sa osobama koje pokazuju simptome respiratornih bolesti, kao što su kašalj i kijanje, izbegavanje diranja očiju, nosa ili usta neopranim rukama. Ukoliko ste boravili u Italiji ili Kini (ili nekom drugom pogođenom području) tokom prethodnih 14 dana, koliko traje period inkubacije, i osjećate slabost sa povišenom tjelesnom temperaturom, kašljem ili otežanim disanjem – potražite ljekarski savjet.
Andrea JELIĆ
Komentari
Izdvojeno
SUŠE SE CRNOGORSKE ŠUME: Gubimo li bitku sa potkornjakom

Uz požare, nelagalnu i neplansku sječu, sve ozbiljniji danak u šamama na sjeveru uzima i insekt potkornjak. Prošle godine, iz razloga koji još nijesu utvrdili u Upravi za gazdovanje šumama i lovištima, osušeno ili u fazi sušenja bilo je blizu 12.000 metara kubnih drvne mase. U fazi degradacije je oko petina crnogorskih šuma
Prema procjeni Uprave za gazdovanje šumama i lovištima, oko 20 odsto šumskih sastojina u Crnoj Gori u raznim je fazama degradacije. U Izvještaju o zdravstvenom stanju šuma za prošlu godine nema preciznih podataka o tome koliko su, uz požare nelegalnu i neplansku sječu, na uništavanje šuma uticali insketi, a među njima najopasniji, takozvani, potkornjak. Međutim, u tom dokumentu Uprava se pohvalila aktivnostima koje su preduzete ili se planiraju na suzbijanju te štetočine, koja uzrokuje ubrzano i masovno sušenje stabala.
Prema podacima iz Izvještaja, moglo bi se zaključiti da nadležni dobijaju bitku sa insketom koji je napao šume u skoro svakoj sjevernoj područnoj jedinici Uprave. S druge strane, ekološki aktivisti tvrde da je stanje alarmantno, a napredovanje tog insketa u šumskim sastojinama odavno izmaklo kontoli.
“Ako pitate nadležne – sve je u redu sa našim šumama. Situacija nije alarmantna. Postavljati po 40 feromonskih zamki, na teritoriji na kojoj ozbiljne države postavljaju po 1.500 da se odbrane od potkornjaka i, generalno, nerad institucija, dovešće nas u situaciju da postanemo pustinja”, napisao je na svom Facebook profilu ekološki i građanski aktivista Aleksandar Dragićević.
On je objavio i fotografije koje, kako tvrdi, pokazuju da potkornjak uzima golem danak u šumama na sjeveru države. Dragićević tvrdi da je Uprava postavljala feromonske zamke proizvedene prije sedam godina, to jest, kojima je rok istekao prije pet godina. Da imaju slična saznanja, saopštili su, minulog mjeseca, i iz Agencije za zaštitu životne sredine.
“U ovom trenutku, Uprava za šume postavlja feromonske zamke kojima je rok istekao prije pet godina i one ne funkcionišu. Postavljaju se čisto zato da se može reći da se nešto radi. U Nacionalnom parku Tara u Srbiji, za pet godina, u feromonske zamke uhvatilo se preko 70 miliona potkornjaka, od čega samo 2014. godine preko 33 miliona. Poslije toga, broj potkornjaka opada. Stižu nam fotografije iz cijele Crne Gore na kojima se vide ogromne površine šume koje se suše. Ovo je ogroman rizik za pojavu šumskih požara a potom i erozije…”, zaključuje Dragićević.
Iz Uprave su takve tvrdnje nazvali zlonamjernim i manipulacijom, i pohvalili se da su, tokom prošle godine, “na brojnim lokalitetima postavljene feromonske klopke i feromonski preparati za utvrđivanje brojnosti potkornjaka”. Klopke su, navodno, postavljene u područnim jedinicama Pljevlja, Žabljak, Plužine, Bijelo Polje, Berane, Rožaje, Mojkovac, Plav, Gusinje, Nikšić, Andrijevica i Šavnik.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
SUDBINA SKI CENTRA LOKVE: Na stazi – vikendice?

Vlasnik zemljišta na planini Cmiljevici kod Berana, isparcelisao je skijašku stazu koja je decenijama korištena na ovom terenu i placeve oglasio na prodaju za vikendice
TXT: Beranci, njihovi gosti i prijatelji mogli bi ostati ostati bez skijališta na Cmiljevici. Prema posjedovnim listovima iz beranskog katastra, u koje je Monitor imao uvid, na mjestu postojeće skijaške staze planirana je gradnja najmanje petnaest planinskih kuća i vikendica.
To nam je potvrdio i vlasnik Ski centra Lokve, Dejan Guberinić. On kaže da je vlasnik zemljišta već na terenima skijaške staze postavio table sa natpisom na prodaju. “Mene je zvao jedan zainteresovani kupac, i ja sam se našao u čudu. Rekao sam mu, ako pokuša da kupi plac, da ću i protiv njega i protiv vlasnika podnijeti krivične prijave. To je ustvari nešto što bi trebalo država da uradi i da preispita kako se došlo u ovu situaciju”, kaže Guberinić. “Pored svih problema koje smo do sada imali za vrijeme pripreme staza za skijašku sezonu ,i zbog kojih Ski centar nije radio već tri godine, sada još i ovo. Ovo je zemlja čuda. Potpuno nam je nejasno kako je taj vlasnik mogao da kupi zemljište i kako ga je isparcelisao i upisao u katastarske knjige”.
Monitor je kontaktirao i sadašnjeg vlasnika zemljišta Vojislava Dedovića, koji je potvrdio da je vlasnik tog dijela zemljišta 1/1. “Na tabli stoji – na prodaju, ali ja ne namjeravam da prodajem, već da na tom zemljištu gradim više ugistiteljskih objekata pod nazivom Plavi Lim, pod kojim nazivom imam i restoran i prenoćište na ulazu u Berane. Ja samo razvijam ugostiteljsku djelatnost. Zemlju sam regularno kupio, dozvole sve imam, i nista ne radim napamet”, tvrdi Dedović. Jasno mu je, kaže, da je tu oduvijek bila skijaška staza, ali on od vlasnika Ski centra očekuje “da razgovaraju”.
Guberinić, sa druge strane, ističe da ako država i ovog puta ostane nijema na to što se dešava, odnosno ne proglasi javni interes po Zakonu o skijalištima, da njemu i njegovom bratu neće preostati ništa drugo već da razmontiraju žičaru, takozvanu tanjiraču u mjestu Skrivena, i da konačno dignu ruke od svega.
Vlada Crne Gore je pred prošlogodišnju skijašku sezonu ovom skijalištu kod Berana dodijelila deset hiljada eura, preko Uprave za kapitalne projekte, upravo za pripremu sezone.
Guberinić kaže da on i njegov stariji brat, koji su u tom poslu, nikada nisu ni tražili pomoć u novcu od Vlade, već da su od svih u čijoj je to nadležnosti, tražili da se riješi problem upisa ovog skijališta, ali da niko do sada nije pokušao, kako je kazao, ni da okrene glavu na njih i njihove molbe. “Mi smo u situaciji da smo vlasnici preduzeća Ski centar Lokve, a da ne možemo da organizujemo sezonu skijanja zbog problema sa vlasnicima zemljišta na kojem se nalazi uspinjača i skijaške staze”.
Njemu i njegovom bratu, kako objašnjava, nije jasno kako je Ski centar Lokve napravljen prije četrdeset godina i kako je izgrađena i radila žičara, a da sada nema dokumenata o tome. “Kako se to dogodilo, gdje su dokumenta o tome kada je skijalište građeno, mi ne znamo. Samo tražimo da se u katastru upiše službenost skijališta, što je obaveza po Zakonu o skijalištima. Mi ne želimo da oduzememo zemljište nikome, samo da nam se omogući da radimo nesmetano u sezoni, a ne da nas vlasnici zemljišta ucjenjuju i podnose prijave protiv nas”, kaže Guberinić.
Ski-centar Lokve, sa istoimenim hotelom nalazi se na nadmorskoj visini od 1350 do 1800 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta koji od Berana vodi prema Rožajama. Otvoren je u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog vijeka i to je bilo vrijeme pravog procvata. Tada je predstavljao tek otkriveni biser, posebno za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa sa Berancima, podigli i čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini.
Uspijevao je da radi i devedestih godina, u vremenima krize i poznate hiperinflacije, sve do prve privatizacije, kada se društvo okupljeno oko firme Euroturist GMBH pokazalo kao potpuno neodgovorno. Poslije poslovne agonije, Ski centar je prodat Rusu Alanu Alikovu, ali ni on nije ispunio bajkolika obećanja.
Onda su ga kupili braća Guberinići, emotivno vezani i za ovu planinu i za Berane, i napravili velike planove da ga konačno stave u punu funkciju i da mu vrate staru ljepotu i prepoznatljivost na turističkoj mapi Crne Gore i regiona.
Od države i Vlade nisu tražili novac. Tražili su samo da se riješe administrativne barijere, koje su za njih bile nepremostive. Da je htio, bilo koji ministar turizma mogao je to riješiti za najkraće vrijeme.
Nakon svega, pojavio se novi problem – da neko na skijaškoj stazi, jednoj od najstarijih na teritoriji Crne Gore, isparceliše zemljište i oglasi ga na prodaju.
Upravo na ovoj stazi su se sedamdesetih godina, kada nije bio čak ni uspinjače, održavala ondašnja republička i regionalna takmičenja.
Vlasnik zemljišta tvrdi, međutim, da na to ima pravo, jer je vlasnik parcele 1/1, i ponavlja da je tu za razgovor i dogovor. A Guberinići ponavljaju da je to skijalište bilo tu od kada pamte najstariji Beranci, i da država mora da upiše službenost.
I dalje ostaje bez odgovora osnovno pitanje – kako je izgrađen hotel Lokve i ski centar sa uspinjačom i žičarama, a da nisu isplaćeni tadašnji vlasnici zemljišta i ono prevedeno na državno preduzeće ili državu?. Da li je tu kvaka? Ima i onih koji tvrde da su svi vlasnici zemljišta jednom isplaćeni, pa su se onda negdje u državnom arhivu izgubili dokazi o tome. U Beranama ih nema, ali bi ih moralo biti u državnom arhivu na Cetinju. Onda su se vlasnici u restituciji mogli pojaviti i povratiti zemljište, koje je, može biti, odavno plaćeno.
Možda i nije tako, ali su onda i država i lokalna uprava u Beranama, odnosno državne i lokalne službe napravile ozbiljne propuste kod izrade prostornih planova.
Ako se ovi problemi brzo ne riješe, ako se ne umiješaju država i Opština Berane, moglo bi se dogoditi da, umjesto ambicioznih razvojnih planova, Ski centar Lokve trajno prestane sa radom.
Mnogi Beranci, posebno oni koji su na Cmiljevici izgradili vikendice i ugostiteljske kapacitete, žele da ovo skijalište opstane. Krajem ljeta Vlada je opredijelila sredstva da se asfaltira put od magistrale do vrha glavne skijaške staze i vikendica i ugostiteljskih objekata. Sudbina skijališta i dalje je neizvjesna.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
OKO NAS
GUBICI U VODOVODNIM MREŽAMA NA SJEVERU: Dok je ima, prosipa se

Među 11 vodovodnih preduzeća koja su pošle godine poslovala s gubitkom, čak sedam je sa sjevera države. Analize pokazuju da većina vodovoda sa sjevera, i pored zakonske obaveze, ne mjeri količine zahvaćene vode na vodoizvorištima. Zbog toga se ne može precizno utvrditi koji procenat vode je na kraju naplaćen od potrošača, a koliko je izgubljeno
Gotovo da nema opštine na sjeveru u kojoj su gubici na vodovodnoj mreži manji od 50 odsto. Kako objašnjavaju u preduzećima zaduženim za vodovodni sistem, podjednako su zastupljeni tehnički i komercijalni gubici. Voda se intenzivno prosipa, bilo da je riječ o curenju vode kroz oštećenja cjevovoda, prelivanju rezervoara, nelagalnim priključcima ili samo neracionalnoj potrošnji.
Otklanjanje tehničkih gubitaka je skup i zahtjevan proces, a često se dešava da se nakon sanacije jednog oštećenja, usljed povećanja pritiska, pojave novi kvarovi. To je začarani krug iz kojeg s mukom izlaze lokalne tehničke službe. Otkrivanje i uklanajnje nelegalnih priključaka je obično teško izvodljivo. Većina tih priključaka, ali i značajan dio opštinskih cjevovoda, je na privatnim parcelama. Izmještanje distributnivne mreža na javne površine, obično je samo ambiciozan plan, a u praksi pregolem zalogaj.
Tek nakon relizacije projekta “Postupaj pametno-štedi vodu”, u Bijelom Polju se nadaju da će donekle smanjiti gubitke na vodovodnoj mreži, koji su sada oko 75 odsto. Jedan od ciljeva projekta, koji se realizuje u okviru prekogranične saradnje sa vodovodom Đakovice i Peći „Hidrodrini“ i Kosovo Development Centrom, je da do 2026. godine gubici budu 62 odsto. Direktor Vodovoda “Bistrica” Esad Šele Mahmutović kaže da je predviđena instalacija smart sistema za praćenje i mjerenje potrošnje vode i javna kampanja za podizanje svijesti o važnosti očuvanja i smanjenja gubitaka na vodovodnoj mreži. Planirana je i izgradnja rezervoara za vodu (do 5.000 m³) zbog obezbjeđenja dovoljne količine vode i proširenja kapaciteta vodovodne mreže na hlornoj stanici Pobrnjica. Namjera im je i da se, u naredne dvije godine, poveća procenat naplate sa 86 na 95 odsto.
Iz bjelopoljske Opštine su, do sada, nekoliko puta finansirali rekonstrukciju djelova vodovodne mreže, no to nije značajno smanjilo količine prosute vode, ali ni natjeralo potrošače da savjesnije troše i ažurnije plaćaju račune. Cjevovod je i dalje u veoma lošem stanju, a dodatan trošak je bilo nedavno priključenje dva nova naselja na vodovodnu mrežu.
U Vodovodu kažu da poslovanje preduzeća opterećuju i pozamašna potraživanja iz ranijeg perioda, koja je gotovo nemoguće naplatiti. Potrošači iz kategorija fizička i pravna lica toj bjelopoljskoj firmi, početkom ove godine, dugovali su blizu milon i po eura. Među tim dugovanjima su i ona koje se odnose na preduzeća koja su u stečaju, zatvorene firme, te umrle osobe u slučajevima još nezavršenih ostavinskih postupaka.
Pljevljaci mnogo ažurnije plaćaju potrošenu vodu, ali su gubici na vodovodnoj mreži slični onima iz Bijelog Polja. Zbog dotrajalih vodovodnih instalacija procjenjuje se, da se od vodozahvata do potrošača, godišnje gubi oko 2,5 miliona metara kubnih vode. Vodovod u tom gradu je urađen prije 36 godina, a gotovo svake godine od tada Opština potroši po blizu pola milona na saniranje kvarova i zamjenu djelova cjevovoda. Iz pljevaljske lokalne uprave kažu da su za pet godina sanirali oko 15 kilometara vodovodne mreže, no to nije pomoglo da se smanji gubitak vode od 70 odsto, koliko je bio i prije dvije decenije.
Još značajnije gubitke vode imaju i u susjednom Žabljaku. Kako je nedavno saopšteno iz preduzeća koje gazduje vodovodnim sistemom, tokom pojedinih perioda godine do potrošača stigne samo petina vode, koja se “uhvati” na vodoizvorištu. Pored brojnih kvarova tome doprinosi i veliki broj nelegalnih priključaka, kažu u Vodovodu. Kao jedan od načina da riješe problem, u tom preduzeću vode akciju, započetu prije dva mjeseca, koja podrazumijeva legalizovanje nelegalnih priključaka. To, tvrde u mendžemnu Vodovoda, umanjuje mogućnost i za restrikcije, a garantuje i stabilnije poslovanje preduzeća. Procjenjuju da je bluzu 500 potrošača trenutno nelagano priključeno na mrežu, a neovlašćeni korisnici dominiraju, uglavnom, u nekoliko vikend naselja.
Jedan od najznačajnijih problema u funkcionisanju sistema vodosnabdijevanja Kolašina su veliki gubici na mreži i neracionalna potrošnja vode. Kako kaže direktor Miloš Peković, u sistemu gradskog vodovoda ne postoje mjerači protoka instalirani na izvorištu, u distributivnoj mreži ne postoji instalirana nikakva oprema ili uređaji koji bi mogli da pruže podatke o relevantnim parametrima.
Direktor podsjeća da je u toku uključivanje u vodovodni sistem takozvanog, novog rezervoara za I (nižu) visinsku zonu. Uključivanjem novog rezervoara u sistem trebalo bi da se poveća zapremina rezervoarskog prostora sa trenutnih 800 na 3.800 kubika. Sanacijom kvarova i zamjenom neispravnh zatvarača i fazonskih komada u postojećim oknima eliminisaće se dio gubitaka, te smanjiti pad pritiska u pojedinim djelovima sistema. Prema podacima tog kolašinskog preduzeća, ove godine bilo je dana, kada je samo u jednom naselju otklanjeno po 20-ak kvarova. U Vodovodu i kanalizaciju većinu zaposlenih čine adminstrativni radnici, dok je nedovoljan broj onih koji mogu na teren. Gubici u vodovodnom sistemu u toj opštini su, kaže Peković, teško precizno mjerljivi, ali je sigurno da se samo dio potrošene vode sa izvorišta Rijeka Mušovića naplati.
Beransko preduzeće fakturiše tek 20 odsto vode sa izvorišta. Rezervno izvorište, Manastirsko vrelo, dugo je bilo van sistema. Iako važi za jednu od opština na sjeveru najbogatijih pijaćom vodom, zbog mnogobrojnih tehničkih problema, ali i velikog broja nelagalnih priključaka i neracionalne potrošnje, preduzeće Vodovod često uvodi restrukcije potrošačima u ljetnjim mjesecima. Prema podacima od prije dvije godine u Petnjici se naplaćajuje samo 15 odsto vode preuzete iz gradskog vodovoda. I u toj opštini su potrebne brojne i dugoročne intervencije na otklanjaju tehničkih problema vodovodne mreže.
Među 11 vodovodnih preduzeća, koja su, tokom minule godine, poslovala s gubitkom, prema podacima Regulatorne agencije za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti (REGAGEN), čak sedam je sa sjevera države. REGAGEN ukazuje da je i ova analiza pokazala da većina vodovoda, i pored zakonske obaveze, ne mjeri količine zahvaćene vode na vodoizvorištima. Zbog toga se ne može precizno utvrditi koji procenat vode je na kraju naplaćen od potrošača, a koliko je izgubljeno.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
-
INTERVJU4 sedmice
SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Mimikrija politike
-
FOKUS4 sedmice
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti
-
Izdvojeno4 sedmice
EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate
-
Izdvojeno4 sedmice
DR ŽARKO TREBJEŠANIN, PSIHOLOG, TIHI ČOVJEK KOJI SE GLASNO BUNI PROTIV NEPRAVDI: Ideje koje nose nešto novo uvijek su bile u manjini
-
Izdvojeno4 sedmice
DRŽAVNICI, ESTRADA I PODZEMLJE: Diskoteka, malboro, suzuki
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali