Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Izlazak opozicije u Tivtu je gubitak mogućnosti za fer i demokratske izbore

Objavljeno prije

na

Izlazak na lokalne zbore znači da nikome više u međunarodnoj zajednici opozcija neće moći da okarakteriše uslove za izbore kao nedemokratske iako svi znamo da je to tačno. Time se na duži period gubi mogućnost da se zaista konačno održe fer izbori kao osnov za kreiranje slobodnih i profesionalnih institucija. Ovo opet znači gubitak vremena

 

MONITOR: Kriza, produbljena nakon usvajanja Zakona o vjerskimzajednicama, postajeiz dana u dan je svedublja, a rješenje se ne nazire. Iako je formalno dijalog crkve i Vlade otpočeo, Mitropolit Amfilohije pozvao je ove sedmice vjernike da ne glasaju za DPS, dok je Đukanović ocijenio da  crkva  udružena sa nacionalističkim vansistemsim djelovanjem  udara na državu. Kako vidite aktuelnu situaciju?

ĐUROVIĆ:  Situacija se zaoštrava zahvaljujući prije svega oštrim izjavama funkcionera i propagandne mašinerije DPS-a. Na žalost, ni Mitropolit MCP ne uspijeva (kao što i nikad nije) da se uzdrži od povremenih izjava koje prevazilaze njegovu ulogu u društvu.  Očekujem ipak početak dijaloga jer je za obje strane zapravo dijalog i dogovor jedini način rješenja porblema.

MONITOR: Šta ova kriza može proizvesti, i šta bi trebalo preduzeti da se stvari normalizuju?

ĐUROVIĆ: Kriza je već proizvela dodatne podjele u društvu koje će dijelom uticati na sledeće izbore kad god oni bili organizovani. Normalizacija stvari je moguća uz značajnije posredovanje EU jer osim početnog poziva na dijalog DPS nije pokazao spremnost da hitno pristupi iznalaženju normativnih rješenja za nedostatke u Zakonu. Dobra početna osnova je da su obje strane saglasne da je Zakon o vjeroispovjesti potreban, da žele uređenje položaja vjesrkih zajednica u Crnoj Gori. Vlada tj. DPS, tj. Đukanović je na potezu jer samo od volje Đukanovića zavisi hoće li početi dijalog na ekspertskom nivou i hoće li doći do približavanja stavova u odnosu na nekoliko spornih članova Zakona.

MONITOR: Po mnogim ocjenama, vlast produbljuje krizu zbog toga što se nalazimo u izbornoj godini. Da li su fer i slobodni izbori mogući u ovakvoj atmosferi, sa ovakvim institucijama, i bez dovršenih reformi koje se tiču izbornih pravila?

ĐUROVIĆ: Više puta sam u zadnje dvije godine ukazao na besmislenost izlaska na izbore koji se održavaju u uslovima koji nisu fer. Građanima su potrebni izbori koje će sve strane priznati nakon prebrojavanja glasova. DPS nije uradio do sada dovoljno da osigura dijalog sa opozicijom u vezi sa svim ključnim problemima koji se odnose na izborne uslove. Donošenje Zakona o slobodi vjeroispovjesti bez učešće predstavnika vjerskih zajednica u njegovom kreiranju je odluka koja ima lošu pozadinu a posljedice su desetine hiljada na ulicama ali i potpuna marginalizacija svih drugih važnih životnih pitanja.

MONITOR: Dio opozicije saopštio je da će učestvovati na lokalnim izborima u Tivtu. U svom autorskom tekstu, reagujući i na tu informaciju, zapitali ste se da li da li  su sve opozcione partije zapravo jednake Demokratskoj partiji socijalista. Imate li odgovor?

ĐUROVIĆ:  Sve opozicione partije koje budu izašle na lokalne izbore su po svojim vrijednostima jednake DPS-u. One opozicione partije koje isključivo brine njihov partikularni interes ili još preciznije lični interes njihovih lidera, će zanemariti činjenicu koju upravu oni saopštavaju godnama-da nema fer uslova za izbore.

MONITOR:  Šta bi značilo učestvovanje opozicije  u lokalnim izborima u Tivtu, osim direktnog kršenja Sporazuma o budućnosti?

ĐUROVIĆ: Učešće na izborima u Tivtu i drugim opštinama bi značilo da opozicone partije prihvataju sadašnje uslove za održavanje izbora. Opozicija bi učešćem prihvatila da su birački spiskovi dobri, da institucije rade samostalno, da je Državna izborana komisija profesionalna, da je Agencija za sprečavanje korupcje profesionalna, da je RTCG objektivna, da je Agencija za elektronske medije spremna da sankcioniše govor mržnje jednako prema svim elektronskim medjia a ne samo onih iz Srbije.

MONITOR:  Zasada se od odluke da će  učestvovati u izborima po strani drže Demokrate I Ura. Ocijeniliste da “ukolikoDemokratei URA opravdanje da izađunaizboretraže u tezi da bojkot ima smisla ako su sve partije spremne na bojkot, onda jeCrna Gora u još većem problem”. U kakvomće problem Crna Gora biti u tom slučaju?

ĐUROVIĆ: Ukoliko sve opozcione  partije izađu na lokalne izbore to znači da u Crnoj Gori trenutno ne postoji politička snaga koja baštini demokratske vrijednosti i koja se može smatrati istisnkom alternativom vlasti. To znači da će se morati stvoriti nova politička struktura koja će okupiti sve dobronamjerne građane oko temeljnih vrijednosti na kojima treba da počiva razvoj Crne Gore. Stvaranje nove strukture izsiskuje znatno vrijeme. Takođe, izlazak na lokalne zbore znači da nikome više u međunarodnoj zajednici opozcija neće moći da okarakteriše uslove za izbore kao nedemokratske iako svi znamo da je to tačno. Time se na duži period gubi mogućnost da se zaista konačno održe fer izbori kao osnov za kreiranje slobodnih I profesionalnih institucija. Ovo opet znači gubitak vremena.

MONITOR: Nedavno istraživanje pokazalo je da 66 posto građana podržava evropske integracije. No, kako je izjavio I evropski komesar za proširenje, Crna Gora je na tom putu usporila. Možemo li u Evropu stići sa ovakvom vlašću I njenom alternativom?

ĐUROVIĆ: Vlast koja traje 30 godina je pokazala da ne želi slobodne institucije već isključivo partijske kancelarije. Iako se Predsjednik Đukanović dva puta “povlačio” sa fukcije sa obrazloženjem da to radi jer je potrebno jačanje institucija, od kada se vratio imamo punu centarlizaciju i apsolutnu kontrolu svih institucija u Crnoj Gori. Atribut “zarobljena država” dobili smo od Evropske komisije zahvaljujući djelovanju vlasti DPS-a I Đukanovića a ne opozcije. Sa druge strane opozicija je pokazala u nekim opštinama da može vršiti vlast na makar malo bolji način iako opterećena sličnim “bolestima” kao I DPS.

Nemamo iskustvo vršenja vlasti od strane onih koji su danas opozicija na državnom nivou pa ne možemo sa sigurnošću tvrditi da bi bili bolji ili gori. Suština je da se oni koji namjeravaju da čine novu vlast trebaju okupiti oko vrijednosti koje su spremni da slijede ma koliko da ih košta I da na taj način uvjere građane da mogu biti dosljedni ali I odgovorniji u vršenju javnih poslova. Crnoj Gori je svakako potrebna učestala promjena vlasti u narednih desetak godina kako bi administracija, sudovi, tužilaštvo i ostale institucije  počeli da strahuju za nezakonito djelovanje od sankcija nove buduće vlasti a i kako bi građani mogli da steknu suštinski demokratski kapacitet I svojim glasovima kažnjavaju neodgovorne nosioce vlasti. Ovom procesu umnogome može pomoći promjena izbornog sistema koja će omogućiti da građani konačno imenom I preizimenom biraju svoje predstavnike u Skupštini. Time se može povećati individualna odgovornost poslanika bez obzira kojoj partiji da pripadaju.

MONITOR: Kako ocjenjujete poziv premijera Markovića svim društvenim akterima u vezi sa evropskim integracijama?

ĐUROVIĆ: Poziv predsjednika Vlade ćemo vrlo brzo moći da ocijenimo a ocjena zavisi od spremnsoti Vlade da odmah prihvati konkretne prijedloge profesonalnih I samostalnih NVO I drugih subjekata u odnosu na ključne zakone kojima se reguliše rad institucija. Osim prihvatanja prijedoga I procesuiranja amandmana prema Skupštini, drugi ključni kriterijm za ocjenu namjere predsjednika Vlade biće spremnost da se novi zakoni I procedure primijene u praksi bez izvrgavanaj ruglu kako je to do sada bio slučaj. Kolege iz manjeg broja profesionalnih I samostalnih NVO sa kojima se Predsjednik Vlade sreo, su po mojim saznanjima uručile konkretne prijedloge amandmana na pojedine zakone. Nadam se da Vlada sada neće aktivirati svoje kontrolisane NVO (koje plaćaju preko loklanih I državnih fondova) da preko svojih kontrolisanih medija (koje plaćaju preko tendera) obesmisle sve napore onih koji iskreno žele pozitivne društvene promjene.

 

U dokumentarcu RTCG o Amfilohiju nedostaje Đukanović

 

MONITOR: Kao bivši članSavjeta RTCG I neko ko se bavi medijima, kako vidite reakciju dijela opozicionih partija na dokumentarac RTCG o mitropolituAmfilohiju?

ĐUROVIĆ: RTCG postaje ista ona iz 90-tih godina prošlog vijeka. Tolika količina neprofesionalizma I neobjektivnosti je uništila temelje na kojima javni medijski servis treba da počiva. Generalni direktor RTCG  je  poznat kao čovjek koji je svojevrmeno od urednika informativnog programa tražio isključivo pozitivno izvještavanje o radu Vlade. Svi članovi sadašnjeg Savjeta RTCG su po volji DPS-a I nema na žalost nikoga ko će svojim javnim istupima ukazati na sve neprofesionalne poduhvate menadžmenta RTCG. Među članovima Savjeta posebno je upečatljivo ćutanje onih koji sebe predstavljaju za borce za ljudska prava a koji se uglavnom oglašavaju oko manje važnih propusta u radu RTCG. Članovi Savjeta RTCG se nisu oglasili povodom specijalnog dokumentarca smišljenog da nanese štetu MCP I umanji broj učesnika litija. Dokumentarac o Amfilohiju Radoviću je, osim nabrajanja činjenica koje su korektno predstavljene, morao biti urađen uz više autorskog učešća u pojašnjenju konteksta ali I uz pominjanje onih koji su tada bili bliski saradnici Mitropolita MCP. Prvi koji se morao naći u dokumentarcu je predsjednik Đukanović. Da je ovo “specijalka”  koja je usmjerena prema jednoj organizaciji I jednoj osobi govori I činenica da je dokumentarac urađen po potrebi, mimo godišnjeg programsko-produkcionog plana kojeg usvaja Savjet RTCG i da neće biti sličnog slaganja činjenica u vezi sa ratnim godinama predsjednika Đukanovića.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo