Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Izlazak opozicije u Tivtu je gubitak mogućnosti za fer i demokratske izbore

Objavljeno prije

na

Izlazak na lokalne zbore znači da nikome više u međunarodnoj zajednici opozcija neće moći da okarakteriše uslove za izbore kao nedemokratske iako svi znamo da je to tačno. Time se na duži period gubi mogućnost da se zaista konačno održe fer izbori kao osnov za kreiranje slobodnih i profesionalnih institucija. Ovo opet znači gubitak vremena

 

MONITOR: Kriza, produbljena nakon usvajanja Zakona o vjerskimzajednicama, postajeiz dana u dan je svedublja, a rješenje se ne nazire. Iako je formalno dijalog crkve i Vlade otpočeo, Mitropolit Amfilohije pozvao je ove sedmice vjernike da ne glasaju za DPS, dok je Đukanović ocijenio da  crkva  udružena sa nacionalističkim vansistemsim djelovanjem  udara na državu. Kako vidite aktuelnu situaciju?

ĐUROVIĆ:  Situacija se zaoštrava zahvaljujući prije svega oštrim izjavama funkcionera i propagandne mašinerije DPS-a. Na žalost, ni Mitropolit MCP ne uspijeva (kao što i nikad nije) da se uzdrži od povremenih izjava koje prevazilaze njegovu ulogu u društvu.  Očekujem ipak početak dijaloga jer je za obje strane zapravo dijalog i dogovor jedini način rješenja porblema.

MONITOR: Šta ova kriza može proizvesti, i šta bi trebalo preduzeti da se stvari normalizuju?

ĐUROVIĆ: Kriza je već proizvela dodatne podjele u društvu koje će dijelom uticati na sledeće izbore kad god oni bili organizovani. Normalizacija stvari je moguća uz značajnije posredovanje EU jer osim početnog poziva na dijalog DPS nije pokazao spremnost da hitno pristupi iznalaženju normativnih rješenja za nedostatke u Zakonu. Dobra početna osnova je da su obje strane saglasne da je Zakon o vjeroispovjesti potreban, da žele uređenje položaja vjesrkih zajednica u Crnoj Gori. Vlada tj. DPS, tj. Đukanović je na potezu jer samo od volje Đukanovića zavisi hoće li početi dijalog na ekspertskom nivou i hoće li doći do približavanja stavova u odnosu na nekoliko spornih članova Zakona.

MONITOR: Po mnogim ocjenama, vlast produbljuje krizu zbog toga što se nalazimo u izbornoj godini. Da li su fer i slobodni izbori mogući u ovakvoj atmosferi, sa ovakvim institucijama, i bez dovršenih reformi koje se tiču izbornih pravila?

ĐUROVIĆ: Više puta sam u zadnje dvije godine ukazao na besmislenost izlaska na izbore koji se održavaju u uslovima koji nisu fer. Građanima su potrebni izbori koje će sve strane priznati nakon prebrojavanja glasova. DPS nije uradio do sada dovoljno da osigura dijalog sa opozicijom u vezi sa svim ključnim problemima koji se odnose na izborne uslove. Donošenje Zakona o slobodi vjeroispovjesti bez učešće predstavnika vjerskih zajednica u njegovom kreiranju je odluka koja ima lošu pozadinu a posljedice su desetine hiljada na ulicama ali i potpuna marginalizacija svih drugih važnih životnih pitanja.

MONITOR: Dio opozicije saopštio je da će učestvovati na lokalnim izborima u Tivtu. U svom autorskom tekstu, reagujući i na tu informaciju, zapitali ste se da li da li  su sve opozcione partije zapravo jednake Demokratskoj partiji socijalista. Imate li odgovor?

ĐUROVIĆ:  Sve opozicione partije koje budu izašle na lokalne izbore su po svojim vrijednostima jednake DPS-u. One opozicione partije koje isključivo brine njihov partikularni interes ili još preciznije lični interes njihovih lidera, će zanemariti činjenicu koju upravu oni saopštavaju godnama-da nema fer uslova za izbore.

MONITOR:  Šta bi značilo učestvovanje opozicije  u lokalnim izborima u Tivtu, osim direktnog kršenja Sporazuma o budućnosti?

ĐUROVIĆ: Učešće na izborima u Tivtu i drugim opštinama bi značilo da opozicone partije prihvataju sadašnje uslove za održavanje izbora. Opozicija bi učešćem prihvatila da su birački spiskovi dobri, da institucije rade samostalno, da je Državna izborana komisija profesionalna, da je Agencija za sprečavanje korupcje profesionalna, da je RTCG objektivna, da je Agencija za elektronske medije spremna da sankcioniše govor mržnje jednako prema svim elektronskim medjia a ne samo onih iz Srbije.

MONITOR:  Zasada se od odluke da će  učestvovati u izborima po strani drže Demokrate I Ura. Ocijeniliste da “ukolikoDemokratei URA opravdanje da izađunaizboretraže u tezi da bojkot ima smisla ako su sve partije spremne na bojkot, onda jeCrna Gora u još većem problem”. U kakvomće problem Crna Gora biti u tom slučaju?

ĐUROVIĆ: Ukoliko sve opozcione  partije izađu na lokalne izbore to znači da u Crnoj Gori trenutno ne postoji politička snaga koja baštini demokratske vrijednosti i koja se može smatrati istisnkom alternativom vlasti. To znači da će se morati stvoriti nova politička struktura koja će okupiti sve dobronamjerne građane oko temeljnih vrijednosti na kojima treba da počiva razvoj Crne Gore. Stvaranje nove strukture izsiskuje znatno vrijeme. Takođe, izlazak na lokalne zbore znači da nikome više u međunarodnoj zajednici opozcija neće moći da okarakteriše uslove za izbore kao nedemokratske iako svi znamo da je to tačno. Time se na duži period gubi mogućnost da se zaista konačno održe fer izbori kao osnov za kreiranje slobodnih I profesionalnih institucija. Ovo opet znači gubitak vremena.

MONITOR: Nedavno istraživanje pokazalo je da 66 posto građana podržava evropske integracije. No, kako je izjavio I evropski komesar za proširenje, Crna Gora je na tom putu usporila. Možemo li u Evropu stići sa ovakvom vlašću I njenom alternativom?

ĐUROVIĆ: Vlast koja traje 30 godina je pokazala da ne želi slobodne institucije već isključivo partijske kancelarije. Iako se Predsjednik Đukanović dva puta “povlačio” sa fukcije sa obrazloženjem da to radi jer je potrebno jačanje institucija, od kada se vratio imamo punu centarlizaciju i apsolutnu kontrolu svih institucija u Crnoj Gori. Atribut “zarobljena država” dobili smo od Evropske komisije zahvaljujući djelovanju vlasti DPS-a I Đukanovića a ne opozcije. Sa druge strane opozicija je pokazala u nekim opštinama da može vršiti vlast na makar malo bolji način iako opterećena sličnim “bolestima” kao I DPS.

Nemamo iskustvo vršenja vlasti od strane onih koji su danas opozicija na državnom nivou pa ne možemo sa sigurnošću tvrditi da bi bili bolji ili gori. Suština je da se oni koji namjeravaju da čine novu vlast trebaju okupiti oko vrijednosti koje su spremni da slijede ma koliko da ih košta I da na taj način uvjere građane da mogu biti dosljedni ali I odgovorniji u vršenju javnih poslova. Crnoj Gori je svakako potrebna učestala promjena vlasti u narednih desetak godina kako bi administracija, sudovi, tužilaštvo i ostale institucije  počeli da strahuju za nezakonito djelovanje od sankcija nove buduće vlasti a i kako bi građani mogli da steknu suštinski demokratski kapacitet I svojim glasovima kažnjavaju neodgovorne nosioce vlasti. Ovom procesu umnogome može pomoći promjena izbornog sistema koja će omogućiti da građani konačno imenom I preizimenom biraju svoje predstavnike u Skupštini. Time se može povećati individualna odgovornost poslanika bez obzira kojoj partiji da pripadaju.

MONITOR: Kako ocjenjujete poziv premijera Markovića svim društvenim akterima u vezi sa evropskim integracijama?

ĐUROVIĆ: Poziv predsjednika Vlade ćemo vrlo brzo moći da ocijenimo a ocjena zavisi od spremnsoti Vlade da odmah prihvati konkretne prijedloge profesonalnih I samostalnih NVO I drugih subjekata u odnosu na ključne zakone kojima se reguliše rad institucija. Osim prihvatanja prijedoga I procesuiranja amandmana prema Skupštini, drugi ključni kriterijm za ocjenu namjere predsjednika Vlade biće spremnost da se novi zakoni I procedure primijene u praksi bez izvrgavanaj ruglu kako je to do sada bio slučaj. Kolege iz manjeg broja profesionalnih I samostalnih NVO sa kojima se Predsjednik Vlade sreo, su po mojim saznanjima uručile konkretne prijedloge amandmana na pojedine zakone. Nadam se da Vlada sada neće aktivirati svoje kontrolisane NVO (koje plaćaju preko loklanih I državnih fondova) da preko svojih kontrolisanih medija (koje plaćaju preko tendera) obesmisle sve napore onih koji iskreno žele pozitivne društvene promjene.

 

U dokumentarcu RTCG o Amfilohiju nedostaje Đukanović

 

MONITOR: Kao bivši članSavjeta RTCG I neko ko se bavi medijima, kako vidite reakciju dijela opozicionih partija na dokumentarac RTCG o mitropolituAmfilohiju?

ĐUROVIĆ: RTCG postaje ista ona iz 90-tih godina prošlog vijeka. Tolika količina neprofesionalizma I neobjektivnosti je uništila temelje na kojima javni medijski servis treba da počiva. Generalni direktor RTCG  je  poznat kao čovjek koji je svojevrmeno od urednika informativnog programa tražio isključivo pozitivno izvještavanje o radu Vlade. Svi članovi sadašnjeg Savjeta RTCG su po volji DPS-a I nema na žalost nikoga ko će svojim javnim istupima ukazati na sve neprofesionalne poduhvate menadžmenta RTCG. Među članovima Savjeta posebno je upečatljivo ćutanje onih koji sebe predstavljaju za borce za ljudska prava a koji se uglavnom oglašavaju oko manje važnih propusta u radu RTCG. Članovi Savjeta RTCG se nisu oglasili povodom specijalnog dokumentarca smišljenog da nanese štetu MCP I umanji broj učesnika litija. Dokumentarac o Amfilohiju Radoviću je, osim nabrajanja činjenica koje su korektno predstavljene, morao biti urađen uz više autorskog učešća u pojašnjenju konteksta ali I uz pominjanje onih koji su tada bili bliski saradnici Mitropolita MCP. Prvi koji se morao naći u dokumentarcu je predsjednik Đukanović. Da je ovo “specijalka”  koja je usmjerena prema jednoj organizaciji I jednoj osobi govori I činenica da je dokumentarac urađen po potrebi, mimo godišnjeg programsko-produkcionog plana kojeg usvaja Savjet RTCG i da neće biti sličnog slaganja činjenica u vezi sa ratnim godinama predsjednika Đukanovića.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo