Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, FILOZOF I SOCIOLOG IZ SARAJEVA: BiH i dalje negiraju profesionalni poricatelji

Objavljeno prije

na

Ključni unutrašnji problem BiH je to što nema ni politike ni političara, koji bi tu državu činili Državom. Umjesto toga, na sceni su b-h-s interesne krimi etno-grupe

 

MONITOR: Prvog marta obilježen je Dan nezavisnosti BiH. Šta su pokazale poruke  tog dana?

BAJTAL: Ništa se novo nije dogodilo. Profesionalni poricatelji BiH nastavljaju po starom. Ignorišu i blokiraju sve što vodi funkcionisanju i opstojnosti države. Negiraju je, cinično poriču njenu hiljadugodišnju istoriju i postojanje. Najavljuju njen raspad i šta sve ne. Ukratko, ne priznaju je. Uprkos tome, priznaju i ne blokiraju vlastita ogromna primanja koja uzimaju s državne blagajne.

MONITOR: Je li, kako tvrde neki  analitičari,  BiH u ovom političkom trenutku žrtva sukoba NATO-a i Rusije na njenoj teritoriji?

BAJTAL: Nije to nikakav „politički trenutak“ nego kontinuitet. Rusija preko  beogradsko-entitetskih poslušnika nikad nije ni prestajala sa svojim, krajnje licemjernim, sistematskim i geostrateški sofisticiranim igrokazom destabilizacije BiH. Ponekad to čini i sasvim otvoreno. Sjetimo se samo kako je bestidno blokirala usvajanje Rezolucije Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija o Srebrenici kojom se osuđuje genocid u julu 1995. godine. Uostalom, ne samo Bosnu. Rusija uznemirava cijeli region. Ne ostavlja na miru ni Makedoniju, a uporno podgrijava antikosovsku politiku. A o Crnoj Gori, i hazjajinsko-drčno režiranom SPC uličarenju namjenski izmanipulisane gomile,  da i ne govorim.


MONITOR: Kako komentarišete nacionalističke izjave koje ovih dana šalje član Predsjedništva BiH  Milorad Dodik?

BAJTAL: Nikako. Teško je, racionalnim i uljudnim jezikom, komentarisati dvodecenijske besmislice njegove iracionalne, bahatošću i cinizmom začinjene nacionalističke retorike. Uostalom, nađite mi nekoga s kim on nije u otvorenom konfliktu. Sa zapadnim administracijama, ambasadorima, strankama i partijama. Sa OHR-om, pojedincima, narodima, religijama, s opozicijom i vlastitim građanima.

Kako smisleno komentarisati činjenicu da njegov kmetovski poslušni režim izvodi policiju koja, gledali smo to na TV snimcima, do krvi pendreči građane i majke s djecom u naručju, koji mirnim protestima traže odgovor na ubistvo studenta Dragičevića. A Davidovu majku, samo zato što pita ko i zašto joj je ubio dijete?, odvode na informativni razgovor. Na kraju, iskopano mrtvo tijelo mladića, i sami roditelji, svoj smiraj su potražili i našli u Austriji. Dakle, izvan režima u kome samovolja Vožda suvereno, cinički osorno, javnim prijetnjama svima i svakome,  vlada, vedri i oblači.

MONITOR: Kako to da je Dodik u vrhu države, a bori se protiv nje uz podršku Beograda ?

BAJTAL: Sve je to posljedica još  žive beogradske velikodržavne logike koja se preko SPC i njenog planski orkestriranog uličarenja okomila i na nezavisnu Crnu Goru. S istim velikodržavno-razvaljivačkim ciljem i namjerom.

MONITOR: Da li  Bakir Izetbegović i dalje kreira atmosferu u kojoj Bošnjaci treba da vide Tursku kao zaštinicu BiH? 

BAJTAL: Pa poznat je njegov stav iz 2014. izrečen uoči lokalnih i predsjedničkih izbora u Turskoj, kojim je javno agitovao za Erdogana nazivajući ga „našim predsjednikom“: „Svaki Turčin treba dati glas Taipu Erdoganu ne za jedan mandat, već da bude predsjednik narednih 10 godina. Podignite zastavu za vašeg lidera Taipa Erdogana za našeg predsjednika. On nosi našu zastavu, on nosi naš ponos …“

Međutim, gora od toga po ovu zemlju je činjenica   da su on i njegova SDA,  svojom koalicijsko kadrovskom kombinatorikom, omogućili Dodiku i Ćoviću apsolutnu moć odlučivanja i legalnog blokiranja države.A koliko Turska pazi na Bosnu, najbolje svjedoči  podatak da ona  višestruko više ulaže u Srbiju nego u Bosnu.

MONITOR: Kad se sve to ima u vidu, a uz to da ima dva entiteta i brojne kantone, je Ii BiH stvarno nezavisna država?

BAJTAL: Davne 2008. godine objavio sam knjigu „Država na čekanju“, a već naredne (2009) pojavilo se i njeno drugo izdanje, što, kao opipljiv izraz čitalačke radoznalosti, govori o smislu i važnosti Vašeg pitanja. Ne samo tada  nego i danas.

Dayton, takav kakav je, i činjenica da neke njegove potpisnike vlastiti potpis ni moralno-ljudski, ni praktično-politički ne obavezuje, čini da BiH još lebdi u licemjernom političkom vakuumu nedosljedne i mlake međunarodne zajednice. Međutim, htjela to ili ne, ona će, vođena vlastitim interesom i agresorskim licemjerjem, morati konačno da stavi tačku na neprincipijelnu igru sa jednom zemljom i njenim građanima. I učini BiH državom onakvom na kakvu su pristali svi njeni potpisnici.

Ključni unutrašnji problem BiH je to što ovdje nema ni politike ni političara, koji bi tu državu činili Državom. Na sceni su b-h-s interesne krimi etno-grupe koje se, domaćoj i svjetskoj javnosti, lažno predstavljaju kao političke stranke i partije. Ovdje je lažna priča o tzv. nacionalnom interesu, u praksi završila kao interesno-pljačkaški nacionalizam. A laž kao temeljni biznis etno-nacionalista. Otuda neophodnost međunarodne zajednice da to konačno shvati i interveniše u korist prevarenih i poniženih bh građana.

MONITOR: Postoji li mogućnost  da Crna Gora izgubi nezavisnost, da se RS odvoji od Bosne i Hercegovine, a da Srbija prizna Kosovo?

BAJTAL: U svijetu, ovakvom kakav je, ništa nije nemoguće.Pa, ipak, velikosrpski snovi, ma koliko njihovim nosiocima politikantski-perceptivno  bili uvjerljivi, su jedno, a stvarnost sasvim drugo. CG i BiH će ostati i nezavisne i cjelovite.   Srbija će, logikom životne neizbježnosti, priznati Kosovo. Sve je samo pitanje vremena i mudrosti. Kad to kažem imam na umu čitavo mnoštvo razloga logičke i moralne prirode koji su na strani naših zemalja, a protiv velikosrpskog klero-etničkog ekspanzionizma.

 MONITOR: Kako komentarišete namjeru političke elite, predvođene gradonačelnikom Sarajeva Abdulahom Skakom iz SDA, da 1. februar ustanovi kao Dan osnivanja Sarajeva, tvrdeći da je to „prvi dan mjeseca u kojem je legalizacija vakufname Isa-bega Ishakovića izvršena“. 

BAJTAL: O tome je ovdašnja struka i kritika rekla svoje, upozoravajući da gradovi ne nastaju nikakvim i ničijim aktima i da Sarajevo postoji prije i neovisno o bilo kom datumu te vrste. Nastajanje grada i gradova je istorijski proces, a ne izraz momenta nečijeg akta. Ali, u klimi sveopšte politizacije svega i svačega, očito je da neki vlastoljupci i stranke, linijom manjeg otpora, i logikom slatkorječive patetike, nastoje za sebe izvući pseudo patriotski ili karijeristički kapital. To je mnogo lakše tako, nego istrajnim radom i rješavanjem gomile teških egzistencijalnih problema s kojima se suočavaju ne samo građani Sarajeva nego i cijele BiH.

MONITOR: Tome su se usprotivili istoričari tvrdeći da Sarajevo baštini predosmansku istoriju i tradiciju, jednako kao i osmansku i postosmansku, austrijsku, socijalističku i postsocijalističku. 

BAJTAL:Da, slažem se. I upravo to rekoh.

MONITOR:  Da li motiv za ustanovljenje tog datuma da se dodatno uruše antifašistička istorija Sarajeva i njegov kosmopolitizam?

BAJTAL: I u političkom bosanskom loncu, baš kao i onom kuharskom, mnoštvo je mirođija koje mu daju njegovu hedonističku privlačnost i ukus. Prema tome, sarajevska politička kuhinja, vjerovatno je računala i na tu vrstu recepture kako bi sebi priskrbila neku vrstu pragmatske i povijesne prednosti. Odnosno, quasi autentičnosti, u teškom krizom podobro uzdrmanoj životnoj svakodnevici. Ali, uprkos tome, i baš zato, Valter i dalje brani Sarajevo.

 

Stazama Miloševića i Tuđmana


MONITOR: Podsjeća li Vas to što rade Dodik i HDZ  na miloševićevsko-tuđmanovsko iscrtavanje novih granica?

BAJTAL: U svojoj samoočiglednosti to je više nego jasno. Ključna Dodikova rečenica koja ogoljuje njihove secesionističke namjere  i zacrtani smisao njihovih politika, izrečena javno u intervjuu za N1, glasi ovako: „Blokiraćemo sve odluke, pa makar se govorilo i o vremenskoj prognozi“.

U prevodu to znači otprilike ovako: Bilo stvarnih problema ili ne, mi ćemo ih izmišljati i proizvoditi. Uporno i mimo svih dogovora i potpisa, činiti sve da država ne funkcioniše. A onda, upirući prstom u tako proizvedeno nefunkcionisanje, pravdati njeno razvaljivanje referendumom o odvajanju. Očito, riječ je o istom političkom autizmu, tvrdoglavosti  i isključivosti onog Miloševićevog – „malo morgen“, s kojim je devedesetih pokrenut i dovršen zločinačko-krvavi raspad Jugoslavije.

Konačno, u onome što je iz tajnog Memorandum-a 2 procurilo u javnost da se vidjeti da je sve to planski zacrtano i obavezujuće precizno postavljeno kao uputstvo za antidržavno ponašanje:

“Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske…

Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati.

Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…

Koristiti termin Srpska, kako bi se na taj način RS definisala isključivo kao srpska teritorija. Pridev ‘srpski’ koristiti u svim mogućim situacijama, od naziva institucija, službi, ustanova, praznika, gradova, medija, banaka, sportskih klubova, književnika i njihovih dela, sela, zaseoka, reka, mostova i svega drugog, ma koliko to u pojedinim situacijama zvučalo neobično, čak i smešno”. (Drugi MemorandumSANU).

Uporedite gore propisano s Dodikovim izjavama i svakodnevnim nastupima, pa ćete  jasno vidjeti da je upravo to obavezujuća, precizna i sasvim prepoznatljiva matrica njegove napadno antidejtonske politike i ponašanja koje Vučić prešutkuje.

 

Moskva i Beograd na istom zadatku

 

MONITOR: Gotovo sinhronizovano sa protestima u Crnoj Gori, koje organizuje Srpska prvoslavna crkva, izbila je i kriza u BiH. Stoje li iza toga koordinirano Beograd i Moskva?

BAJTAL: To, logički gledano, više nimalo nije upitno. Jer, npr. ruski ambasador Ivancov javno, a Beograd prešutno, ne vide ništa dramatično u SNSD-ovom pokušaju i nasrtaju, da se dejtonska administrativna entitetska linija pošto-poto pretvori u (državnu) granicu. Kao što, s druge strane, Moskva i Beograd pokazuju neskriveno pravdanje za SPC i njene prividno-imovinske žalopojke, a u suštini politički jasno dirigovane proteste širom Crne Gore.

Veseljko KOPRIVICA 

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo