Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, FILOZOF I SOCIOLOG IZ SARAJEVA: BiH i dalje negiraju profesionalni poricatelji

Objavljeno prije

na

Ključni unutrašnji problem BiH je to što nema ni politike ni političara, koji bi tu državu činili Državom. Umjesto toga, na sceni su b-h-s interesne krimi etno-grupe

 

MONITOR: Prvog marta obilježen je Dan nezavisnosti BiH. Šta su pokazale poruke  tog dana?

BAJTAL: Ništa se novo nije dogodilo. Profesionalni poricatelji BiH nastavljaju po starom. Ignorišu i blokiraju sve što vodi funkcionisanju i opstojnosti države. Negiraju je, cinično poriču njenu hiljadugodišnju istoriju i postojanje. Najavljuju njen raspad i šta sve ne. Ukratko, ne priznaju je. Uprkos tome, priznaju i ne blokiraju vlastita ogromna primanja koja uzimaju s državne blagajne.

MONITOR: Je li, kako tvrde neki  analitičari,  BiH u ovom političkom trenutku žrtva sukoba NATO-a i Rusije na njenoj teritoriji?

BAJTAL: Nije to nikakav „politički trenutak“ nego kontinuitet. Rusija preko  beogradsko-entitetskih poslušnika nikad nije ni prestajala sa svojim, krajnje licemjernim, sistematskim i geostrateški sofisticiranim igrokazom destabilizacije BiH. Ponekad to čini i sasvim otvoreno. Sjetimo se samo kako je bestidno blokirala usvajanje Rezolucije Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija o Srebrenici kojom se osuđuje genocid u julu 1995. godine. Uostalom, ne samo Bosnu. Rusija uznemirava cijeli region. Ne ostavlja na miru ni Makedoniju, a uporno podgrijava antikosovsku politiku. A o Crnoj Gori, i hazjajinsko-drčno režiranom SPC uličarenju namjenski izmanipulisane gomile,  da i ne govorim.


MONITOR: Kako komentarišete nacionalističke izjave koje ovih dana šalje član Predsjedništva BiH  Milorad Dodik?

BAJTAL: Nikako. Teško je, racionalnim i uljudnim jezikom, komentarisati dvodecenijske besmislice njegove iracionalne, bahatošću i cinizmom začinjene nacionalističke retorike. Uostalom, nađite mi nekoga s kim on nije u otvorenom konfliktu. Sa zapadnim administracijama, ambasadorima, strankama i partijama. Sa OHR-om, pojedincima, narodima, religijama, s opozicijom i vlastitim građanima.

Kako smisleno komentarisati činjenicu da njegov kmetovski poslušni režim izvodi policiju koja, gledali smo to na TV snimcima, do krvi pendreči građane i majke s djecom u naručju, koji mirnim protestima traže odgovor na ubistvo studenta Dragičevića. A Davidovu majku, samo zato što pita ko i zašto joj je ubio dijete?, odvode na informativni razgovor. Na kraju, iskopano mrtvo tijelo mladića, i sami roditelji, svoj smiraj su potražili i našli u Austriji. Dakle, izvan režima u kome samovolja Vožda suvereno, cinički osorno, javnim prijetnjama svima i svakome,  vlada, vedri i oblači.

MONITOR: Kako to da je Dodik u vrhu države, a bori se protiv nje uz podršku Beograda ?

BAJTAL: Sve je to posljedica još  žive beogradske velikodržavne logike koja se preko SPC i njenog planski orkestriranog uličarenja okomila i na nezavisnu Crnu Goru. S istim velikodržavno-razvaljivačkim ciljem i namjerom.

MONITOR: Da li  Bakir Izetbegović i dalje kreira atmosferu u kojoj Bošnjaci treba da vide Tursku kao zaštinicu BiH? 

BAJTAL: Pa poznat je njegov stav iz 2014. izrečen uoči lokalnih i predsjedničkih izbora u Turskoj, kojim je javno agitovao za Erdogana nazivajući ga „našim predsjednikom“: „Svaki Turčin treba dati glas Taipu Erdoganu ne za jedan mandat, već da bude predsjednik narednih 10 godina. Podignite zastavu za vašeg lidera Taipa Erdogana za našeg predsjednika. On nosi našu zastavu, on nosi naš ponos …“

Međutim, gora od toga po ovu zemlju je činjenica   da su on i njegova SDA,  svojom koalicijsko kadrovskom kombinatorikom, omogućili Dodiku i Ćoviću apsolutnu moć odlučivanja i legalnog blokiranja države.A koliko Turska pazi na Bosnu, najbolje svjedoči  podatak da ona  višestruko više ulaže u Srbiju nego u Bosnu.

MONITOR: Kad se sve to ima u vidu, a uz to da ima dva entiteta i brojne kantone, je Ii BiH stvarno nezavisna država?

BAJTAL: Davne 2008. godine objavio sam knjigu „Država na čekanju“, a već naredne (2009) pojavilo se i njeno drugo izdanje, što, kao opipljiv izraz čitalačke radoznalosti, govori o smislu i važnosti Vašeg pitanja. Ne samo tada  nego i danas.

Dayton, takav kakav je, i činjenica da neke njegove potpisnike vlastiti potpis ni moralno-ljudski, ni praktično-politički ne obavezuje, čini da BiH još lebdi u licemjernom političkom vakuumu nedosljedne i mlake međunarodne zajednice. Međutim, htjela to ili ne, ona će, vođena vlastitim interesom i agresorskim licemjerjem, morati konačno da stavi tačku na neprincipijelnu igru sa jednom zemljom i njenim građanima. I učini BiH državom onakvom na kakvu su pristali svi njeni potpisnici.

Ključni unutrašnji problem BiH je to što ovdje nema ni politike ni političara, koji bi tu državu činili Državom. Na sceni su b-h-s interesne krimi etno-grupe koje se, domaćoj i svjetskoj javnosti, lažno predstavljaju kao političke stranke i partije. Ovdje je lažna priča o tzv. nacionalnom interesu, u praksi završila kao interesno-pljačkaški nacionalizam. A laž kao temeljni biznis etno-nacionalista. Otuda neophodnost međunarodne zajednice da to konačno shvati i interveniše u korist prevarenih i poniženih bh građana.

MONITOR: Postoji li mogućnost  da Crna Gora izgubi nezavisnost, da se RS odvoji od Bosne i Hercegovine, a da Srbija prizna Kosovo?

BAJTAL: U svijetu, ovakvom kakav je, ništa nije nemoguće.Pa, ipak, velikosrpski snovi, ma koliko njihovim nosiocima politikantski-perceptivno  bili uvjerljivi, su jedno, a stvarnost sasvim drugo. CG i BiH će ostati i nezavisne i cjelovite.   Srbija će, logikom životne neizbježnosti, priznati Kosovo. Sve je samo pitanje vremena i mudrosti. Kad to kažem imam na umu čitavo mnoštvo razloga logičke i moralne prirode koji su na strani naših zemalja, a protiv velikosrpskog klero-etničkog ekspanzionizma.

 MONITOR: Kako komentarišete namjeru političke elite, predvođene gradonačelnikom Sarajeva Abdulahom Skakom iz SDA, da 1. februar ustanovi kao Dan osnivanja Sarajeva, tvrdeći da je to „prvi dan mjeseca u kojem je legalizacija vakufname Isa-bega Ishakovića izvršena“. 

BAJTAL: O tome je ovdašnja struka i kritika rekla svoje, upozoravajući da gradovi ne nastaju nikakvim i ničijim aktima i da Sarajevo postoji prije i neovisno o bilo kom datumu te vrste. Nastajanje grada i gradova je istorijski proces, a ne izraz momenta nečijeg akta. Ali, u klimi sveopšte politizacije svega i svačega, očito je da neki vlastoljupci i stranke, linijom manjeg otpora, i logikom slatkorječive patetike, nastoje za sebe izvući pseudo patriotski ili karijeristički kapital. To je mnogo lakše tako, nego istrajnim radom i rješavanjem gomile teških egzistencijalnih problema s kojima se suočavaju ne samo građani Sarajeva nego i cijele BiH.

MONITOR: Tome su se usprotivili istoričari tvrdeći da Sarajevo baštini predosmansku istoriju i tradiciju, jednako kao i osmansku i postosmansku, austrijsku, socijalističku i postsocijalističku. 

BAJTAL:Da, slažem se. I upravo to rekoh.

MONITOR:  Da li motiv za ustanovljenje tog datuma da se dodatno uruše antifašistička istorija Sarajeva i njegov kosmopolitizam?

BAJTAL: I u političkom bosanskom loncu, baš kao i onom kuharskom, mnoštvo je mirođija koje mu daju njegovu hedonističku privlačnost i ukus. Prema tome, sarajevska politička kuhinja, vjerovatno je računala i na tu vrstu recepture kako bi sebi priskrbila neku vrstu pragmatske i povijesne prednosti. Odnosno, quasi autentičnosti, u teškom krizom podobro uzdrmanoj životnoj svakodnevici. Ali, uprkos tome, i baš zato, Valter i dalje brani Sarajevo.

 

Stazama Miloševića i Tuđmana


MONITOR: Podsjeća li Vas to što rade Dodik i HDZ  na miloševićevsko-tuđmanovsko iscrtavanje novih granica?

BAJTAL: U svojoj samoočiglednosti to je više nego jasno. Ključna Dodikova rečenica koja ogoljuje njihove secesionističke namjere  i zacrtani smisao njihovih politika, izrečena javno u intervjuu za N1, glasi ovako: „Blokiraćemo sve odluke, pa makar se govorilo i o vremenskoj prognozi“.

U prevodu to znači otprilike ovako: Bilo stvarnih problema ili ne, mi ćemo ih izmišljati i proizvoditi. Uporno i mimo svih dogovora i potpisa, činiti sve da država ne funkcioniše. A onda, upirući prstom u tako proizvedeno nefunkcionisanje, pravdati njeno razvaljivanje referendumom o odvajanju. Očito, riječ je o istom političkom autizmu, tvrdoglavosti  i isključivosti onog Miloševićevog – „malo morgen“, s kojim je devedesetih pokrenut i dovršen zločinačko-krvavi raspad Jugoslavije.

Konačno, u onome što je iz tajnog Memorandum-a 2 procurilo u javnost da se vidjeti da je sve to planski zacrtano i obavezujuće precizno postavljeno kao uputstvo za antidržavno ponašanje:

“Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske…

Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati.

Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…

Koristiti termin Srpska, kako bi se na taj način RS definisala isključivo kao srpska teritorija. Pridev ‘srpski’ koristiti u svim mogućim situacijama, od naziva institucija, službi, ustanova, praznika, gradova, medija, banaka, sportskih klubova, književnika i njihovih dela, sela, zaseoka, reka, mostova i svega drugog, ma koliko to u pojedinim situacijama zvučalo neobično, čak i smešno”. (Drugi MemorandumSANU).

Uporedite gore propisano s Dodikovim izjavama i svakodnevnim nastupima, pa ćete  jasno vidjeti da je upravo to obavezujuća, precizna i sasvim prepoznatljiva matrica njegove napadno antidejtonske politike i ponašanja koje Vučić prešutkuje.

 

Moskva i Beograd na istom zadatku

 

MONITOR: Gotovo sinhronizovano sa protestima u Crnoj Gori, koje organizuje Srpska prvoslavna crkva, izbila je i kriza u BiH. Stoje li iza toga koordinirano Beograd i Moskva?

BAJTAL: To, logički gledano, više nimalo nije upitno. Jer, npr. ruski ambasador Ivancov javno, a Beograd prešutno, ne vide ništa dramatično u SNSD-ovom pokušaju i nasrtaju, da se dejtonska administrativna entitetska linija pošto-poto pretvori u (državnu) granicu. Kao što, s druge strane, Moskva i Beograd pokazuju neskriveno pravdanje za SPC i njene prividno-imovinske žalopojke, a u suštini politički jasno dirigovane proteste širom Crne Gore.

Veseljko KOPRIVICA 

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo