Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, FILOZOF I SOCIOLOG IZ SARAJEVA: BiH i dalje negiraju profesionalni poricatelji

Objavljeno prije

4 godine

na

Ključni unutrašnji problem BiH je to što nema ni politike ni političara, koji bi tu državu činili Državom. Umjesto toga, na sceni su b-h-s interesne krimi etno-grupe

 

MONITOR: Prvog marta obilježen je Dan nezavisnosti BiH. Šta su pokazale poruke  tog dana?

BAJTAL: Ništa se novo nije dogodilo. Profesionalni poricatelji BiH nastavljaju po starom. Ignorišu i blokiraju sve što vodi funkcionisanju i opstojnosti države. Negiraju je, cinično poriču njenu hiljadugodišnju istoriju i postojanje. Najavljuju njen raspad i šta sve ne. Ukratko, ne priznaju je. Uprkos tome, priznaju i ne blokiraju vlastita ogromna primanja koja uzimaju s državne blagajne.

MONITOR: Je li, kako tvrde neki  analitičari,  BiH u ovom političkom trenutku žrtva sukoba NATO-a i Rusije na njenoj teritoriji?

BAJTAL: Nije to nikakav „politički trenutak“ nego kontinuitet. Rusija preko  beogradsko-entitetskih poslušnika nikad nije ni prestajala sa svojim, krajnje licemjernim, sistematskim i geostrateški sofisticiranim igrokazom destabilizacije BiH. Ponekad to čini i sasvim otvoreno. Sjetimo se samo kako je bestidno blokirala usvajanje Rezolucije Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija o Srebrenici kojom se osuđuje genocid u julu 1995. godine. Uostalom, ne samo Bosnu. Rusija uznemirava cijeli region. Ne ostavlja na miru ni Makedoniju, a uporno podgrijava antikosovsku politiku. A o Crnoj Gori, i hazjajinsko-drčno režiranom SPC uličarenju namjenski izmanipulisane gomile,  da i ne govorim.


MONITOR: Kako komentarišete nacionalističke izjave koje ovih dana šalje član Predsjedništva BiH  Milorad Dodik?

BAJTAL: Nikako. Teško je, racionalnim i uljudnim jezikom, komentarisati dvodecenijske besmislice njegove iracionalne, bahatošću i cinizmom začinjene nacionalističke retorike. Uostalom, nađite mi nekoga s kim on nije u otvorenom konfliktu. Sa zapadnim administracijama, ambasadorima, strankama i partijama. Sa OHR-om, pojedincima, narodima, religijama, s opozicijom i vlastitim građanima.

Kako smisleno komentarisati činjenicu da njegov kmetovski poslušni režim izvodi policiju koja, gledali smo to na TV snimcima, do krvi pendreči građane i majke s djecom u naručju, koji mirnim protestima traže odgovor na ubistvo studenta Dragičevića. A Davidovu majku, samo zato što pita ko i zašto joj je ubio dijete?, odvode na informativni razgovor. Na kraju, iskopano mrtvo tijelo mladića, i sami roditelji, svoj smiraj su potražili i našli u Austriji. Dakle, izvan režima u kome samovolja Vožda suvereno, cinički osorno, javnim prijetnjama svima i svakome,  vlada, vedri i oblači.

MONITOR: Kako to da je Dodik u vrhu države, a bori se protiv nje uz podršku Beograda ?

BAJTAL: Sve je to posljedica još  žive beogradske velikodržavne logike koja se preko SPC i njenog planski orkestriranog uličarenja okomila i na nezavisnu Crnu Goru. S istim velikodržavno-razvaljivačkim ciljem i namjerom.

MONITOR: Da li  Bakir Izetbegović i dalje kreira atmosferu u kojoj Bošnjaci treba da vide Tursku kao zaštinicu BiH? 

BAJTAL: Pa poznat je njegov stav iz 2014. izrečen uoči lokalnih i predsjedničkih izbora u Turskoj, kojim je javno agitovao za Erdogana nazivajući ga „našim predsjednikom“: „Svaki Turčin treba dati glas Taipu Erdoganu ne za jedan mandat, već da bude predsjednik narednih 10 godina. Podignite zastavu za vašeg lidera Taipa Erdogana za našeg predsjednika. On nosi našu zastavu, on nosi naš ponos …“

Međutim, gora od toga po ovu zemlju je činjenica   da su on i njegova SDA,  svojom koalicijsko kadrovskom kombinatorikom, omogućili Dodiku i Ćoviću apsolutnu moć odlučivanja i legalnog blokiranja države.A koliko Turska pazi na Bosnu, najbolje svjedoči  podatak da ona  višestruko više ulaže u Srbiju nego u Bosnu.

MONITOR: Kad se sve to ima u vidu, a uz to da ima dva entiteta i brojne kantone, je Ii BiH stvarno nezavisna država?

BAJTAL: Davne 2008. godine objavio sam knjigu „Država na čekanju“, a već naredne (2009) pojavilo se i njeno drugo izdanje, što, kao opipljiv izraz čitalačke radoznalosti, govori o smislu i važnosti Vašeg pitanja. Ne samo tada  nego i danas.

Dayton, takav kakav je, i činjenica da neke njegove potpisnike vlastiti potpis ni moralno-ljudski, ni praktično-politički ne obavezuje, čini da BiH još lebdi u licemjernom političkom vakuumu nedosljedne i mlake međunarodne zajednice. Međutim, htjela to ili ne, ona će, vođena vlastitim interesom i agresorskim licemjerjem, morati konačno da stavi tačku na neprincipijelnu igru sa jednom zemljom i njenim građanima. I učini BiH državom onakvom na kakvu su pristali svi njeni potpisnici.

Ključni unutrašnji problem BiH je to što ovdje nema ni politike ni političara, koji bi tu državu činili Državom. Na sceni su b-h-s interesne krimi etno-grupe koje se, domaćoj i svjetskoj javnosti, lažno predstavljaju kao političke stranke i partije. Ovdje je lažna priča o tzv. nacionalnom interesu, u praksi završila kao interesno-pljačkaški nacionalizam. A laž kao temeljni biznis etno-nacionalista. Otuda neophodnost međunarodne zajednice da to konačno shvati i interveniše u korist prevarenih i poniženih bh građana.

MONITOR: Postoji li mogućnost  da Crna Gora izgubi nezavisnost, da se RS odvoji od Bosne i Hercegovine, a da Srbija prizna Kosovo?

BAJTAL: U svijetu, ovakvom kakav je, ništa nije nemoguće.Pa, ipak, velikosrpski snovi, ma koliko njihovim nosiocima politikantski-perceptivno  bili uvjerljivi, su jedno, a stvarnost sasvim drugo. CG i BiH će ostati i nezavisne i cjelovite.   Srbija će, logikom životne neizbježnosti, priznati Kosovo. Sve je samo pitanje vremena i mudrosti. Kad to kažem imam na umu čitavo mnoštvo razloga logičke i moralne prirode koji su na strani naših zemalja, a protiv velikosrpskog klero-etničkog ekspanzionizma.

 MONITOR: Kako komentarišete namjeru političke elite, predvođene gradonačelnikom Sarajeva Abdulahom Skakom iz SDA, da 1. februar ustanovi kao Dan osnivanja Sarajeva, tvrdeći da je to „prvi dan mjeseca u kojem je legalizacija vakufname Isa-bega Ishakovića izvršena“. 

BAJTAL: O tome je ovdašnja struka i kritika rekla svoje, upozoravajući da gradovi ne nastaju nikakvim i ničijim aktima i da Sarajevo postoji prije i neovisno o bilo kom datumu te vrste. Nastajanje grada i gradova je istorijski proces, a ne izraz momenta nečijeg akta. Ali, u klimi sveopšte politizacije svega i svačega, očito je da neki vlastoljupci i stranke, linijom manjeg otpora, i logikom slatkorječive patetike, nastoje za sebe izvući pseudo patriotski ili karijeristički kapital. To je mnogo lakše tako, nego istrajnim radom i rješavanjem gomile teških egzistencijalnih problema s kojima se suočavaju ne samo građani Sarajeva nego i cijele BiH.

MONITOR: Tome su se usprotivili istoričari tvrdeći da Sarajevo baštini predosmansku istoriju i tradiciju, jednako kao i osmansku i postosmansku, austrijsku, socijalističku i postsocijalističku. 

BAJTAL:Da, slažem se. I upravo to rekoh.

MONITOR:  Da li motiv za ustanovljenje tog datuma da se dodatno uruše antifašistička istorija Sarajeva i njegov kosmopolitizam?

BAJTAL: I u političkom bosanskom loncu, baš kao i onom kuharskom, mnoštvo je mirođija koje mu daju njegovu hedonističku privlačnost i ukus. Prema tome, sarajevska politička kuhinja, vjerovatno je računala i na tu vrstu recepture kako bi sebi priskrbila neku vrstu pragmatske i povijesne prednosti. Odnosno, quasi autentičnosti, u teškom krizom podobro uzdrmanoj životnoj svakodnevici. Ali, uprkos tome, i baš zato, Valter i dalje brani Sarajevo.

 

Stazama Miloševića i Tuđmana


MONITOR: Podsjeća li Vas to što rade Dodik i HDZ  na miloševićevsko-tuđmanovsko iscrtavanje novih granica?

BAJTAL: U svojoj samoočiglednosti to je više nego jasno. Ključna Dodikova rečenica koja ogoljuje njihove secesionističke namjere  i zacrtani smisao njihovih politika, izrečena javno u intervjuu za N1, glasi ovako: „Blokiraćemo sve odluke, pa makar se govorilo i o vremenskoj prognozi“.

U prevodu to znači otprilike ovako: Bilo stvarnih problema ili ne, mi ćemo ih izmišljati i proizvoditi. Uporno i mimo svih dogovora i potpisa, činiti sve da država ne funkcioniše. A onda, upirući prstom u tako proizvedeno nefunkcionisanje, pravdati njeno razvaljivanje referendumom o odvajanju. Očito, riječ je o istom političkom autizmu, tvrdoglavosti  i isključivosti onog Miloševićevog – „malo morgen“, s kojim je devedesetih pokrenut i dovršen zločinačko-krvavi raspad Jugoslavije.

Konačno, u onome što je iz tajnog Memorandum-a 2 procurilo u javnost da se vidjeti da je sve to planski zacrtano i obavezujuće precizno postavljeno kao uputstvo za antidržavno ponašanje:

“Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske…

Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati.

Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…

Koristiti termin Srpska, kako bi se na taj način RS definisala isključivo kao srpska teritorija. Pridev ‘srpski’ koristiti u svim mogućim situacijama, od naziva institucija, službi, ustanova, praznika, gradova, medija, banaka, sportskih klubova, književnika i njihovih dela, sela, zaseoka, reka, mostova i svega drugog, ma koliko to u pojedinim situacijama zvučalo neobično, čak i smešno”. (Drugi MemorandumSANU).

Uporedite gore propisano s Dodikovim izjavama i svakodnevnim nastupima, pa ćete  jasno vidjeti da je upravo to obavezujuća, precizna i sasvim prepoznatljiva matrica njegove napadno antidejtonske politike i ponašanja koje Vučić prešutkuje.

 

Moskva i Beograd na istom zadatku

 

MONITOR: Gotovo sinhronizovano sa protestima u Crnoj Gori, koje organizuje Srpska prvoslavna crkva, izbila je i kriza u BiH. Stoje li iza toga koordinirano Beograd i Moskva?

BAJTAL: To, logički gledano, više nimalo nije upitno. Jer, npr. ruski ambasador Ivancov javno, a Beograd prešutno, ne vide ništa dramatično u SNSD-ovom pokušaju i nasrtaju, da se dejtonska administrativna entitetska linija pošto-poto pretvori u (državnu) granicu. Kao što, s druge strane, Moskva i Beograd pokazuju neskriveno pravdanje za SPC i njene prividno-imovinske žalopojke, a u suštini politički jasno dirigovane proteste širom Crne Gore.

Veseljko KOPRIVICA 

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Objavljeno prije

3 dana

na

1 Decembra, 2023

Objavio:

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.

MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.

MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?

MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.

Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.

Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Objavljeno prije

3 dana

na

1 Decembra, 2023

Objavio:

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja

 

MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ  vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere? 

BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.

Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.

Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.

Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.

Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.

Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom   „tridesetgodišnjem ratu“  se već poodavno nalazimo

Objavljeno prije

3 dana

na

1 Decembra, 2023

Objavio:

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija

 

 MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?

VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.

MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji.  Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?

VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment  inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo