Posljednjih godina u našem moru zabilježeno je gotovo 20 novih ribljih vrsta, potom alge, rakovi, puževi. Oni ugrožavaju autohtone vrste, od kojih najviše palasturu, najveću školjku Sredozemnog mora i simbol Jadrana.
U jesen 2016. godine u zapadnom dijelu Španije zabilježen je prvi masovni pomor palasture, najveće školjke u Mediteranskom moru i jedne od najvećih na svijetu. Naučnici su ustanovili da su uzročnici njezinog masovnog pomora, većeg čak od 99 odsto populacije, parazit Haplosporidium pinnae i bakterija Mycobacterium sp. Od tada se ovaj parazit proširio na cijelo Sredozemlje. Palastura je praktično izumrla je na francuskoj rivijeri, a bolest je registrovana sve do obala Turske.
U Institutu za biologiju mora navode da je izumiranje palasture u našem dijelu Jadrana prvi put primijećeno prošlog ljeta, kada je urađen posljednji monitoring. Ističu da, bar za sada, situacija kod nas nije alarmantna, kao što je to, na primjer, u susjednoj Hrvatskoj.
No, činjenica je da u Crnoj Gori, za razliku od Dalmacije i Istre, još uvijek nema dugoročnog i sistemskog monitoringa kako napredovanja novih vrsta, tako ni fizičko-hemijskih parametara mora.
“Vrijedan živi svijet polako nestaje i u našem dijelu Jadranskog mora. Školjke i sunđeri doživljavaju istu sudbinu, jer se uz pomoć morskih struja parazit lako širi”, upozorava stručnjak ove institucije sa sjedištem u Kotoru dr Vesna Mačić.
Konstatujući da u moru nije moguće napraviti karantin, ona ocjenjuje da se sada mogu samo u nekim malim akvarijumima koji imaju potpuno zatvorene sisteme čuvati ti organizmi, ali da za veliko, pravo očuvanje živog svijeta u moru to nije način nego je način da se očuva prirodna ravnoteža.
Formalno, ova endemski ugrožena mediteranska vrsta, koja može narasti i do 120 cm, je u Crnoj Gori i u EU strogo zaštićena i bio je zabranjen njezin izlov. Posebno je akvatorij Boke Kotorske bio prepun palasturom. No, u praksi su nesavjesni građani, ribari ili ronioci vadili palasture i prodavali ih turistima. Na njihovo izumiranje utiču svakako i zagađenje, sidrenje, kao i sve toplije more.
Upravo povećanje temperature Jadrana pogoduje organizmima koji napadaju palasturu, pa se dramatičnim promjenama ekosistema u našem moru ne nazire kraj. Tako se u zadnjih sedam godina u našem moru pojavilo gotovo 20 novih vrsta riba. Među njima su i morski vepar, čarobni patkokljunčić, patuljasti patkoglavac, prugasti kljunaš, trorepan…
Budući da se radi često o tzv. invazivnim ili invazijskim vrstama, te predatorima, strahuje se da bi se one mogle odomaćiti u našim vodama i stvoriti vlastitu populaciju. One stoga predstavljaju prijetnju ekološkoj ravnoteži Jadranskog mora i mogu ugroziti populacije autohtonih riba i drugih organizama zato što se hrane njima ili se nadmeću za staništa.
Takve su, na primjer, ribe lavovi ili ribe pauni, koje bi mogle uspostaviti populaciju na južnom dijelu Jadrana. „Otrov tih riba uzrokuje oticanje, ekstremnu bol te paralizu ekstremiteta. Kod organizama slabijeg imuniteta može čak nastupiti i smrt u ekstremnim situacijama“, upozorava ekspert splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo dr Jakov Dulčić.
Prema njegovim riječima, iako su te ribe spore i mirne, vrlo brzo se razmnožavaju i prilagođavaju novim staništima, te postižu veliku brojnost, istiskujući autohtone vrste.
“Razmnožavaju se svaka četiri dana tokom cijele godine i proizvode oko dva miliona jajašaca godišnje koja plutaju morskim strujama i šire se na vrlo velike udaljenosti, što ih, kao i činjenica da vrlo brzo dostižu zrelost, čini vrlo učinkovitima u koloniziranju novih grebena na račun domaćih vrsta. Međutim, oni su najveća opasnost za prirodnu ravnotežu, odnosno ravnotežu hranidbenog lanca u morskom ekosistemu, jer su izraziti grabljivci na manjim, ribolovnim vrstama riba, te predstavljaju i socioekonomsku opasnost“, dodaje profesor Dulčić.
Zato je opravdano postaviti pitanje: što ćemo loviti, jesti i kako će crnogorsko podmorje izgledati narednih decenija. To sa sigurnošću niko ne može reći, jer, kako ističe donedavni direktor kotorskog Instituta za biologiju mora, dr Mirko Đurović, ekosistem Jadrana se mijenja brzo i nepredvidivo. “Teško je već i sada pratiti dosadašnje promjene, a kamoli dati procjenu njihovog budućeg toka i formulisati prijedloge za ublažavanje negativnih fenomena”, smatra on.
To se posebno odnosi na vrstu alge nazvanu “tumor Mediterana”, koja se već duže vreme širi velikom brzinom i uništava postojeću floru i faunu. Među njima su naročito ugrožene tzv. morske livade (posidonia oceanica) koje su područja najveće biološke raznolikosti u Mediteranu.
One su glavni proizvođači kiseonika u priobalnom području, a budući da obogaćuju morsku vodu i sediment kiseonikom često se nazivaju “plućima mora”. Samo jedan kvadratni metar dna pod posidonijom proizvodi 14 litara kiseonika svaki dan. Zato su morske livade jedan od najznačajnijih bio-indikatora stanja mora.
Crna Gora je, pored Bosne i Hercegovine, jedina zemlja na Mediteranu, uz to još i ustavom definisana kao ekološka, a koja nema uspostavljeno zaštićeno područje u moru. Prema ciljevima Konvencije o biološkoj raznovrsnosti, 10 odsto obalnih i morskih područja treba da bude pod zaštitom.
„Imajući u vidu intenzivan razvoj turizma na obali, prisustvo krivolova, zagađenja mora otpadnim vodama, komunalnim otpadom, najavljene eksploatacije nafte i gasa u crnogorskom dijelu podmorja, prisustvo invazivnih vrsta povećan je i rizik od ozbiljnih trajnih posljedica koje pomenute ljudske aktivnosti imaju na morske resurse”, kaže Milica Kandić iz ekološke organizacije “Grin houm”.
Iz Vlade Crne Gore je ranije saopšteno da će biti izrađena dokumentacija kako bi se stvorili uslovi za proglašenje tri zaštićena područja u našem moru, i to: ostrvo Katič kod Petrovca, Platamuni i ostrvo Stari Ulcinj.
Mustafa CANKA