Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠUME I PLJAČKE, VDT REAGOVAO: Igra ili obračun?

Objavljeno prije

na

Ovih dana se oglasio Vrhovni državni tužilac  koji je dao obavezujuće Uputstvo rukovodiocima i zamjenicima rukovodilaca državnih tužilaštava da intenziviraju rad u predmetima –  krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora. Ivica Stanković je, svim rukovodiocima ukazao na hitnost u postupanju Šta se u tužilaštvu čekalo do sada, ne zna se. Tužbe od strane stanovništva na sjeveru države, pljuštale su godinama

 

 

Na području Andrijevice u oblasti gazdovanja šumama vlada haotično stanje.  Zbog takve situacije došlo je i do nekih personalnih promjena u podružnici, odnosno lokalnoj jedinici Uprave za šume u tom gradu.

Sagovornik, koji je želio da ostane anoniman, rekao je Monitoru da takvo stanje vlada godinama.

“Pet velikih šumskih odjeljenja potpuno je uništeno. Novi direktor Uprave za šume PJ Andrijevica odbio je da potpiše neke zapisnike, i kako će se to sve završiti, ostaje da se vidi” – rekao je taj sagovornik.

Da je bespravna sječa, odnosno krađa šusmke građe u Andrijevici masovna  govori i činjenica je zbog tih krivičnih djela u dijelu Gradušnjice i Jelovice ranije suspendovan  jedan šumar, a prijava je proslijeđena Odsjeku za privredni kriminal Centra bezbjednosti Berane.

Predstavnici Koordinacionog međuresorskog tima za suzbijanje bespravnih aktivnosti u šumarstvu, nakon što su održali sastanak na terenu sa mještanima, konstatovali su da je takozvana gazdinska jedinica Gradišnica – Jelovica označena kao prostor sa najvećim nelegalnim aktivnostima na području opštine Andrijevica.

Oni su podsjetili da je na prostoru ove gazdinske jedinice identifikovana bespravna sječa četinara u većem obimu. Tada je protiv odgovornog službenika Uprave za šume pokrenut disciplinski postupak i vještačenje koje je bilo neophodno u ovom slučaju.

Još tada je predsjednik Koordinacionog tima Milosav Anđelić izjavio da je riječ o bespravnoj sječi koju nadležni organi nijesu blagovremeno prijavljivali, te da je jasno da su u ove aktivnosti uključeni pojedini službenici Uprave za šume iz Područne jedinice Andrijevica. Aali i ostali akteri u lancu vezano za promet nelegalno posječenog drveta.

“Nakon obilaska terena i analize stanja predstavnici međuresorskog tima su odlučili da svu raspoloživu dokumentaciju dostave Specijalnom državnom tužilaštvu. Ukupna drvna masa koja je posječena je preko 7.000 kubika, šumar je suspendovan i prijava proslijeđena Odsjeku za privredni kriminal CB Berane” – navedeno je tada u izvještaju Koordinacionog tima.

Iz resornog ministarstva je naglašeno da će državni organi biti istrajni u namjeri da se sve počinioce bespravnih aktivnosti u šumarstvu privredu pravdi, u cilju realizacije aktivnosti na očuvanju šumskih resursa i njihovom održivom gazdovanju.

Koordinacioni tim je, kako je tada saopšteno, posebnu pažnju posvetio otkrivanju i procesuiranju bespravnih sječa na području više područnih jedinica u opštinama na sjeveru Crne Gore.

“Intenzivno se sprovodi i kontrola preduzeća korisnika šuma, prvenstveno sa aspekta njihovog zakonitog poslovanja, ažurne dokumentacije i izmirenih obaveza prema zaposlenim i državi. Na tom planu pokrenute su mjere za prinudnu naplatu potraživanja i izricanje novčanih kazni” – kazali su iz tog tima.

Od tada je prošlo skoro godinu i po, a tek ovih dana se oglasio Vrhovni državni tužilac  koji je, kako je saopšteno, dao obavezujuće Uputstvo rukovodiocima i zamjenicima rukovodilaca državnih tužilaštava da intenziviraju rad u predmetima iz Glave 25 Krivičnog zakonika Crne Gore – krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora.

Ivica Stanković je, kako je saopšteno iz Vrhovnog državnog tužilaštva, svim rukovodiocima ukazao na hitnost u postupanju.

“Na sjednici Vlade Crne Gore, koja je održana 27. 02 2020. godine, konstatovano je da pojedine nadležne institucije neadekvatno reaguju u predmetima koji se tiču kršenja zakona u oblasti šumarstva. Vlada je uputila poziv Tužilaštvu da aktuelizuje rad na predmetima koji su pokrenuti, a tiču se kršenja zakona u oblasti šumarstva” – saopšteno je iz VTD-a.

Šta se u tužilaštvu čekalo do sada, ne zna se. Tužbea od strane  stanovništva na sjeveru države, pljuštale su svih ovih godina.

Nije zaboravljeno kako su stanovnici beranskih prigradskih naselja i sela Kaludra, Donja Ržanica, Donje Luge i Zagorje držali u blokadi put koji vodi ka planinskim katunima Cmiljevice, onemogućujući na taj način koncesionare da eksploatišu šumu na tom području.

Oni su zahtijevali da koncesionari poprave puteve i naprave betonske mostove koji su u godinama nemilisrdne eksploatacije uništeni prolaskom teško natovarenih kamiona i druge šumske mehanizacije. Takođe su tražili da se preispitaju raspodjele koncesija i da se omogući svim vlasnicima pilana na ovom području da rade, a ne samo odabranim.

„Mi smo gospodi iz policije stavili do znanja da nadležni u ovoj oblasti treba da uvedu više reda, ukoliko misle dobro i državi i lokalnom stanovništvu“  – izjavili su neki od njih nakon što su privedeni u policiju.

Mještani ove četiri mjesne zajednice sa područja beranske opštine tvrde da se procedura oko dodjele koncesija na šume ne sprovedi u skladu sa zakonom i da opravdano sumnjaju da cijeli postupak prate koruptivne radnje i podsjetili da su te svoje tvrdnje tvrdnje predočili nadležnom sudu, državnom tužilaštvu, Upravi za šume, predsjednicima države i Vlade, lokalnoj upravi, kao i međunarodnim institucijama u Crnoj Gori.

Oni su izražavali nadu da će tužilaštvo „prečešljati“ sve pojedinosti vezane za dodjelu koncesija i produženje ugovora privilegovanim koncesionarima.

I mještani Šekulara, takođe u beranskoj opštini, u više navrata su blokirali puteve i onemogućavali odvoz drvne građe, iznuđujući na taj način ulaganja u infrastrukturu.

Valja se prisjetiti da su i udruženi drvoprađivači iz Berana, njih tridesetak, uputili oštar protest Upravi za šume iznoseći neslaganje sa načinom dodjele koncesija u državnim šumama, tvrdeći da se procedura dodjele koncesija ne sprovodi u skladu sa zakonom i da sumnjaju da cijeli postupak prati korupcija.

Jedan od drvoprerađivača sa sjevera odavno je upozoravao da je pri ovakvom načinu raspodjele koncesija, država na velikom gubitku dok se povlašteni kocesionari enormno bogate za kratko vrijeme.

“Rijetkim i privilegovanim koncesionarima čamovina se prodaje za svega petnaest eura po kubiku, a bukovina za šest eura. Kada to preprodaju oni za kratko vrijeme stiču bogatstvo. Voze auta od sto hiljada eura, prave zgrade. To je šumarska mafija” – kaže ovaj drvoprerađivač.

I on je apelovao da se stane na kraj takvim manipulacijama jer, kako smatra, šume treba da budu u funkciji razvoja čitave zajednice, a ne samo pojedinaca.

Monitor je ranije pisao i o tome kako su se građani sa područja Bihora, iz dijaspore, pobunili protiv nekontrolisane sječe šume na području sela Dobrodole, dokumentujući sve to satelitskim snimcima određenih lokaliteta prije i poslije sječe.

Brzo ćemo saznati da li su Vlada i Vrhovno državno tužilaštvo riješili da se zaista uhvate u koštac sa ovim problemima, ili se borba protiv korupcije i kriminala samo fingira u susret otvaranju poglavlja koje se tiče zaštite životne sredine.  Kandidata za procesuiranje ima dosta. Ne samo u Andrijevici, već na čitavom sjeveru.

                                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo