Povežite se sa nama

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: U vakuumu između nečeg i ničega

Objavljeno prije

na

U našem društvu krše se ljudska prava svakodnevno, podstiču  nepotizam, korupcija, kriminal, selektivnaprimjena pravnih normi, visok stepen proizvedene nepravde, loše su institucije sistema u svim oblastima

 

MONITOR: Je Ii današnje crnogorsko društvo,  društvo u kojem se kreiraju nenormalni uslovi za život u 21. vijeku?

DABIŽINOVIĆ:Ne možemo reći da živimo u društvu koje osmišljava i promišlja o javnom dobru za sve svoje građane/ke. Živimo u društvu odakle  odlaze ljudi koji znaju, koji žele da se kvalitetnije obrazuju, koji lične ambicije žele da realizuju i žive dostojno čovjeka, u društvu u kojem roditelji djece u obdaništima gledaju kako će da naprave plan kako da što prije odu odavde jer je nemoguće opstati u uslovima koje nalažu nepotizam, kriminal, osrednjost, neznanje, zavist, u društvu koje manipuliše identitetskim politikama, U  društvu u kojem je život nebezbjedan,ali zato imamo u policiji i bezbjedonosnim strukturama najviše uposlenih po glavi stanovnika. To su samo neki  pokazatelji kakvo je društvo u kojem živimo- društvo u kojem  nema plana za zajednicu I gdje je zajednica ostavljena da bude skup pojedinaca važnih kada se spremaju izbori. To društvo ima  baštinu u nekažnjivosti počinjenih zločina, izbjegavanju procesa suočavanja sa bliskom prošlošću, u trgovini ljudima, benzinom, cigaretama.

U takvom kontekstu istrajava se na podjelama  između bogatih i siromašnih, tako i na rasnim , vjerskim , nacionalnim   rodnim, partijskim. Nebrojene su posljedice po kvalitet života u takvoj zajednici: krše se ljudska prava svakodnevno, podstiču nepotizam, korupcija, kriminal, selektivna primjena pravnih normi, visok stepen proizvedene nepravde, loše su institucije sistema u svim oblastima …Izostaju rješenja, izostaje izgradnja zajednice na demokratskim i građanskim principima,izostaje politička vizija malog broja onih koji razumiju koncept građanske države. U vakumu između nečeg i ničega, bez vrijednosti i ubjeđenja pojavila se praznina koju je trebalo popuniti. Ova trenutna podjela na one koji brane Zakon o slobodi vjeroispovjesti i one koji ga napadaju i jednom i drugom predvodniku rezultiraće obezbjeđenjem  političke moći i uticaja.

MONITOR: Zašto onima koji danima protestuju u organizaciji Srpske crkve nije priortetnije rješavanje teške ekonomske i socijalne  situacije i ostalih aktuelnih problema u Crnoj Gori? 

DABIŽINOVIĆ:Da, pitam se zbog  čega građani/ke ne izlaze u ovako velikom broju kada se usvoji ovakav zakon o radu ili kada je majkama ukinuto doživotno stečeno pravo, kada je sve veći broj ubijenih na našim ulicama u sred bijela dana, kada je sve više afera  koje govore o prirodi režima, dok se službe koje bi trebalo da brinu o  bezbjednosti sve više zanimaju za nas projektujući neprijatelje tamo gdje ih nema…Mislim da za ovakve zahtjeve treba imati dovoljno lične odgovornosti i slobode da se misli i kaže javno, a sve rezultira prihvatanjem posljedica koje naše djelovanje proizvodi. Tu je i politička zajednica koja nema odgovor koja je to politička vizija koja bi omogućila da se stvari mjenjaju.

Dugogodišnje stanje u društvu, a meni naročito važnim pitanjem kvaliteta obrazovanja  je jedan od odgovora na pitanje zašto nam je ovako kako je. Obrazovni sistem koji ne služi svojoj svrsi ne proizvodi znanje, osvješćivanje i razvoja kritičkog uma ostavlja prostora za druge sadržaje koji onima koji ih projektuju daje priliku da manipulišu. Političke i kleronacionalističke elite su najsnažniji ribari ljudskih duša u ovom mutnom stanju.

Među vjerujućim, koji hodaju ovih mjeseci Crnom Gorom, ima onih koji trpe dugogodišnju nepravdu, poniženje, siromaštvo i bijedu, skučenost života, onih koji žele da kriminal i korupcija prestanu, da prestane otimanje … Oni nemaju načina da izvrše uticaj da se do pravde dođe, da nije selektivna, da se dođe do neke promjene koja bi značila da sistem zarobljenih institucija treba da se razmontira.

Nije iznenađenje zašto su ljudi na poziv da sačuvaju ono u čemu oni vide  svetinje izašli u tako velikom broju. Pružena je šansa da  osjete sigurnost i pripadnost velikog grupi, čiji cilj vide pravednim da se osjećaju korisnim i da im litije i hodočašće vraća dostojanstvo personalno I na nivou kolektiva. Sigurnost grupe za one koji su bili prepušteni i zlopupotrebljeni je opijajuća u smislu da svoj personalitet lako predajemo moćnom autpriteti I kolektivu koji djeluje homogeno i mobilizirajuće, bez kritičkog osvrta na kompletnu akciju, sa intenzivnim emotivnim doživljajem koji se kreće u rasponu od mržnje prema nepravdi i onima koji tu nepravdu čine do katarze simpatije, divljenja spram svog udjela u odbrani nečeg što im je sveto. Kjjučno je kolektivni duh, autoritet u kojeg se vjeruje i gubitak personalne odgovornosti. Sporno je što postoji velika mogućnost za manipulaciju.

MONITOR: Mladi su  poznati i po tome što su pružali otpor društvenim devijantnostima. Ovdje se radije odlučuju da se pasviziraju kad je riječ o tome, ali masovno učestvuju u litijama SPC…. 

DABIŽINOVIĆ:Mladi znaju ono što smo im mi dali da nauče.  Bolje da se pitamo što smo mi kao  odrasli uradili da imamo mlade koji osjećaju da su slobodni u izražavanju ne samo mislili i postupaka već svega što mladost sa sobom nosi. Što su od nas naučili o odgovornosti, kako mi djelujemo, za šta se mi borimo ili zalažemo. Sem primitivnog poimanja zabave i jurenja za zadovoljenjem potreba kao zajednica nismo im ostavili mnogo prostora. Sem zabijanja glave u pjesak i izostanka lične i kolektivne odgovornosti. Nisam iznenađena njihovim odgovorom na nastalu situaciju, jer su sve institucije, značajne za razvoj društva zakazale, urušile  ono što je bilo dobro ne stvarajući nikakav drugi kvalitet. Suočeni su sa besmislom, neadekvatnim odgovorima onih koji bi morali imati promišljeniji odgovor na njihova stremljenja. Svaka vaspitna poruka koja je imalo smislenija o govori o tome da treba da idu sa mjesta gdje su rođeni. Za stanje među mladima odgovornost snosimo mi odrasli i institucije koje smo mi takvim načinili.

MONITOR: Zar sve to ne pokazuje da je i Njegoš bio u pravu kad je govorio o neprosvijećenom i zaluđenom puku?

DABIŽINOVIĆ: Voljela bih da se prisjetimo bližih učitelja koji razumiju kontekst sadašnjosti nego što je to Njegoš na kojeg se pozivamo  kao primjer moralne vertikale. Bilo bi dobro da Njegoša ostavimo struci i nauci.  Imamo dovoljno  njegošloga koji nam mogu pomoći u situaciji kada se Njegoš  zloupotrebljava u dnevno političke svrhe. Treba ljudima dozvoliti da izađu iz gomila i taloga plemenske organizacije u koje se vraćamo što svjesno što nesvjesno.  U istoriji Crne Gore bilo je i drugih primjera koji imaju kapaciteta za da se ova situacija bolje razumije, da se istakne koje su vrijednosti bitne. Primjer  predstavlja knjaz Danilo, koji je Crnoj Gori dao šansu da se razvija na drugačiji način od teokratske države, razdvojivši vladikat od svjetovne vlasti. Bilo bi nam mnogo drugačije da danas posmatramo ovo što se dešava sa tih bližih tačaka koji imaju potencijal da nam pomognu u razumijevanju nas samih i društvene zajednice. Tu  spada i Mihailo Lalić. Možemo se pozvati na antifašističke vrijednosti Lalićevog stvaranja i tražiti primjere i odgovore o Crnoj Gori unjegovim knjigama.

 

Razoren građanski potencijal

MONITOR: Šta preostaje onima koji hoće da stvore društvo u kojem bi dominirale vrijednosti savremenih demokratskih društava?

DABIŽINOVIĆ: Trenutna situacija je razorila nešto teško stečenog građanskog potencijala, koji se nažalost ne vidi, koji još  nema viziju da ponudi ljudima ne bi li vidjeli da potencijalni sukob može da porazi sve nas zajedno. Ne nudimo alternative. Nema adekvatnog odgovora kojeg bismo morali imati u nekom izdanju političke vizije bazirane na   građanskom identitetu koji je primarni kriterijum političke zajednice.

Ne bi bilo dobro da aktuelno stanje potraje niti bi trebalo da od vlasti čujemo stavove koji bi doprinijeli politizaciji vjerskog i nacionalnog identiteta. Radikalizacija jednog povlači za sobom radikalizaciju drugog nacionalnog identiteta.  Za sada nema naznake, makar je ja  ne vidim u medijskom prostoru, da imamo rješenje sem zaostravanja retorike sa jedne i druge strane. Uz to treba ozbiljno uzeti u obzir da se teško možemo osloniti na zarobljene institucije kao medijatora ili kontrolora kako će se ova količina pokrenute energije vratiti u stanje prije usvajanja spornog zakona.

 

Žene nestale iz političkog života

MONTOR: Pošto ste Vi program koordinatorka  ANIME – Centra za žensko i mirovno obrazovanje, jesu li danas žene u Crnoj Gori samostalnije nego što su ikad bile u prošlosti?

DABIŽINOVIĆ: Vaše pitanje je po meni najznačajnije u svjetlu potpunog isključivanja političkog djelovanja žena iz javnog prostora u aktuelnom političkom trenutku. Bez obzira na to što je u posljednjih petanest godina Crna Gora ratifikovala bezbroj dokumenata o poboljšanju stanja društvene (ne)moći žena, bez obzira na sav uloženi trud i doprinos ženskih organizacija koje se u kontinuitetu zalažu za ženska ljudska prava, bolje i kvalitetnije obrazovanje, suzbijanje nasilja, više prostora na različitim nivoima za žene. Na snazi je izostanak  političke volje i isključivanje  nositeljki najvećih funkcija u državi, ženskih organizacija iz konsultacija o  situaciji u Crnoj Gori. Mislim da je to značajan pokazatelj kvaliteta ove vlasti.

Ukoliko dođe do dogovora između dvije suprostavljene strane,  po poznatom scenariju, najviše će izgubiti žene. Iskustvo pokazuje da su raspadom Jugoslavije i voljom političkih elita žene izgubile mnoga stečena i osvojena prava. Nestale su iz političkog života, tamo gdje ih je bilo na mjestima odlučivanja. Vraćene su kući u privatnu sferu. Svježa iskustva su gubitak stečenog prava majki sa troje ili više djece. Žene se preskaču i isključuju dok ih politički akteri pozicioniraju kao malodobne, nesamostalne, sljedbenice. Devastira se ono što su žene postigle. Institicije ih ogovaraju i mjere patrijarhalnim talogom koji navodno ometa da se riješe ozbiljni društveni problem koje žene imaju u Crnoj Gori.  Tako se zamjenjuju  teze ne bi li opravdali svoj nerad i nerazumijevanje značaja politika rodne ravnopravnosti. Bojim se da se ovoga puta može ponoviti da prava koja su osvojena krvlju izgubimo zbog političkog dila političara i popova. Vaše pitanje o samostalnosti žena dešava se u trenutku kada one nisu na radaru politika, a kamo li da  govori o njihovoj samostalnosti. Ali će biti kolateralna šteta ovog sukoba.

                                      Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

RADE RADOVANOVIĆ, NOVINAR I DRAMSKI PISAC IZ BEOGRADA: Vučićev režim je totalitarni režim profašističkog tipa

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji je tako anomična situacija da je teško reći šta je i ko je istinska politička opozicija totalitarnom režimu Aleksandra Vučića, a ko kolaborant koji u ovakvom sistemu parazitira glumeći opoziciju i koristeći privilegije kojih se dočepao

 

MONITOR: Poslije vanrednog stanja u Srbiji, zavedenog zbog pandemije korona virusa, započelo je vanredno političko stanje – predizborna kampanja za parlamentarne izbore zakazana za 21. juni. Po čemu je kampanja karakteristična?

RADOVANOVIĆ: Čitav ovaj period nakon ukidanja vanrednog stanja, ne samo zbog izbora koje veći deo opozicije bojkotuje, karakterišu sve veće napetosti i podele u Srbiji, koje podstiče pre savega Aleksandar Vučič koristeći do apsurda sve čime raspolaže… Svoju vladu, u kojoj su premijerka Ana Brnabić i ministri puki izvršioci njegove, vladareve volje. Svoju skupštinu, koju bojkotuje većina opozicionih poslaniuka. Svoju policiju i vojsku, koja je tokom vanrednog stanja, do zuba naoružana, čuvala bolnice!? Svoje navijačke i druge paraformacije spremne da izvrše što vođa i vođini narede… od paljenja baklji po krovovima zgrada i proizvođenja zastrašujuće buke i urlika … i to u vreme policijskog časa!… do spremnosti da se sukobe sa pristalicama opozicije ili građanima koji protestuju iz raznih razloga. Kroz medije koje apsolutno kontroliše, a takvih je ogromna većina u Srbiji, Vučić po potrebi dozira dnevni nivo napetosti, šireći strah i strepnju kako mu već njegovi štabovi preporuče. I to je to neko osnovno stanje i osećanje, koje je ujedno i neprekidna izborna kampanja Vučićeve SNS i njegovih koalicionih partnera i onih koji bi da se pod dogovorenim uslovima kvalifikuju za status „konstruktivne“ parlamentarne opozicije.

MONITOR: Da li treba bojkotovati izbore s obzirom na to da vlasti, kako tvrde analitičari, kontrolišu cjelokupan izborni sistem i cjelokupan izborni proces?

RADOVANOVIĆ: Ukupna atmosfera u društvu je takva da se ne može govoriti, niti može biti – fer i slobodnih izbora u Srbiji. Ne samo zato što ovakva totalitarna vlast kontroliše ceo izborni proces, kroz koji će krasti i nameštati sve što joj odgovara, nego što u ovakvoj situaciji još uvek postojeće pandemije, u kojoj broj novozaraženih varira iz dana u dan, nikakvih normalnih izbora ne može ni biti. Ali, Srbija već poodavno nije normalna država…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR MLAČ, NOVINAR IZ LJUBLJANE: Kraj epidemije kao spas od recesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Slovenije je prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa da  bi spasila privredu, ali na snazi su ostale mnoge mjere lične zaštite

 

MONITOR: Slovenija je prošle sedmice prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa. Zašto se Vlada na to odlučila?

MLAČ: Vlada je svoju odluku donijela. Šta je rukovodilo u tome stvar je nagađanja. Ostaje činjenica da je to učinila prva u Evropi. Po svemu sudeći Vlada je željela spasiti privredu i izbjeći recesiju, koja prijeti cijelom svijetu. A, i po nečem je Slovenija ipak prva u Evropi.

MONITOR: Kakve su mjere ostale na snazi?

MLAČ: Na snazi su ostale sve mjere lične zaštite. Istina pušten je u promet gradski i sav unutarnji saobraćaj, otvorene su trgovine i ugostiteljski objekti, željeznica vozi… Sve to uz poštivanje strogih mjera lične zaštite – od dezinfekcije ruku, dezinfekcije stolica i stolova, sjedala u autobusima i drugim sredstvima prevoza, kabina za presvlačenje u trgovinama robom, dezinfekcije probane, a nekupljene robe, nošenja zaštitnih maski… Otvorene su i škole i dječija obdaništa, a nastavnici i vaspitači brigu brinu kako održati propisan razmak između učenika i razmak između mališana. Teško im je.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: Efikasnost i dijalog uslov za izlazak iz ekonomske i političke krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda

 

Ekonomsko-socijalne posljedice pandemije neće biti lakše od zdravstvenih, niti će kriza trajati kraće od zdravstvene krize, koja ipak, kako kažete, jenjava ovih posljednjih nedjelja i kod nas, ali i u najvećem dijelu svijeta, kaže Aleksandar Damjanović na pitanje koliko će nastupajuća ekonomska kriza biti ozbiljna i trajna.

„Crna Gora je po mnogim parametrima i prije pandemije bila u ekonomskim problemima, kako u dijelu lošeg životnog standarda većine građana, niskih plata i penzija, te ogromnih socijalnih razlika, tako i u odnosu na makroekonomske pokazatelje poput javnog duga, nedovoljnog privrednog rasta i sl. Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda.

Za svega dva mjeseca pokazano je na kakvim se temeljima zasnivao tzv. privredni rast, čije efekte su uglavnom koristile malobrojne strukture bliske vrhu crnogorskih vlasti.

MONITOR: Kako ocjenjujete dva paketa državnih mjera usvojenih radi suzbijanja ekonomskih posljedica epidemije korona virusa i tzv. zatvaranja?

DAMJANOVIĆ: Uz činjenicu da je Vlada primijenila modele podrške privredi, slične državama regiona, odnosno EU, stiče se utisak da su „paketi“ stizali jedni druge u najavama ali su dosta tromo realizovani, imajući u vidu da se polovinom maja daju subvencije za mjesec april, a da gro zabranjenih djelatnosti ne funkcioniše još od polovine marta. Takođe, pravni osnov podrške ostaje upitan, jer Vlada nije podnijela ni jedan jedini zakonski predlog, sem izmjena zakona o finansiranju političkih subjekata u dijelu „relaksacije“ trošenja sredstava tekuće rezerve u izbornoj godini.

Nepouzdana statistika, loše evidencije, kao i nekonzistentnost pojedinih mjera otvaraju prostor za zloupotrebe podrške, pa imamo slučajeva da recimo firma za obezbjeđenje sa 250 zaposlenih koja je cijelo vrijeme radila normalno traži i dobije subvencije, ili štamparija sa 40-ak zaposlenih koja se „ubila“ od posla radeći prevashodno za potrebe države. Na drugoj strani nema subvencija za pojedine preduzetnike koji su se bavili prevozom specifičnih roba, a bili su bez posla. Ili subvencije samo za one sa biroa „koji aktivno traže posao“, da bi se što manje novca izdvojilo.

Donijeta je zabrana prinudne naplate samo za javni sektor, ne i za banke koje su uredno skidale građanima novac, moratorijum za klijente banaka, ne i za klijente tzv. faktoring kompanija, prvo odlaganje naplate poreza i doprinosa, pa usred te mjere djelimično subvencioniranje itd. Neophodna je mnogo veća efiksanost i cjelishodnost mjera, i u tom dijelu ne smije biti odlaganja tzv. trećeg paketa za koji je predsjednik Vlade saopštio još 25. aprila da će biti predstavljen u roku od 15 dana. Još uvijek čekamo i te mjere.

MONITOR: Postoje li neki „alati“ (kreditne garancije, na primjer) koje Vlada nije koristila dovoljno ili na pravi način?

DAMJANOVIĆ: Veliki broj mjera Vlada još uvijek nije iskoristila, nije smjela, nije htjela ili nije umjela. Nema garantnog fonda koji bi „natjerao“ banke da zajedno sa državom ponude povoljne kredite privredi, jer prosto IRF, koji je intenzivirao svoju kreditnu aktivnost nema dovoljno neophodnih kapaciteta za novonastale potrebe. CBCG je pokazala pasivnost i nedostatak autoriteta u odnosu na poslovne banke, pa je za sada sve ostalo uglavnom na kreditnom moratorijumu. Šta je sa limitiranjem, odnosno otpisom kamata, otpisom dijela kreditnih obaveza, dugoročnim reprogramiranjem i „prepakovanjem“ dospjelih kredita. Nepostojanje monetarnih mehanizama  ne može biti alibi za nečinjenje.

Zašto država nije prevremeno isplatila kompletan dug ugroženom dijelu privatnog sektora, zašto nije zaustavljeno avansiranje onom dijelu privrede koji je normalno funkcionisao. Nema poreskih olakšica u dijelu poreza na dobit i imovinu itd. Prosto, moralo se i mora mnogo brže, mnogo preciznije i mnogo pravednije. Treba uvijek podsjećati da je jedan dio privrede funkcionisao nikad bolje, pa i u tom dijelu ima prostora da se pokaže solidarnost, ne naravno donacijama već poreskom preraspodjelom.

MONITOR: Vlada naglasak stavlja na kapitalne investicije. Ipak, ona najveća, prioritetna dionica auto-puta, uveliko kasni… Šta to znači?

DAMJANOVIĆ: Prolongiranje završetka auto-puta za najmanje polovinu trajanja prvobitno predviđenog roka, osim što će povećati cijenu inače  preskupog projekta, dovešće nas u situaciju da će isteći grejs period i da ćemo otpočeti otplatu rata iz državnog budžeta, a projekat još neće biti gotov. Uz to, ne nazire se ni u naznakama nastavak dionice od Mateševa ka granici sa Srbijom, a o dijelu puta od Podgorice ka Baru da i ne govorimo. Pozivam odgovorne da saopšte koliko će nas koštati i „ostatak“ auto-puta i kada će biti kompletiran auto-put kroz Crnu Goru, imajući u vidu da su radovi počeli prije pet godina, i da se još uvijek radi na prvoj „prioritetnoj“ dionici. Posljedice projekta na javne finansije i budžet biće veoma ozbiljne, a pandemija će samo usložiti problematične finansijske aspekte ove investicije.

MONITOR: Uz zdravstvenu i ekonomsku, mi prolazimo i kroz ozbiljnu političku krizu. Kako je korona uticala na dešavanja na ovdašnjoj političkoj sceni?

DAMJANOVIĆ: Na prvi pogled čini se da je pandemija korona virusa za trenutak konzervirala političke procese, odnosno podjele i probleme. Međutim, jasno se naziru  pokušaji zloupotrebe djelova vlasti, prisvajanje „benefita“ relativno dobrog zdravstvenog odgovora, kao i stvaranja klime da podrška privredi isključivo zavisi od DPS-a i njegovih satelita. Daleko je to od turobnih činjenica da je mjera organizovanog kriminala u državi najveći broj ubistava u odnosu na broj stanovnika u Evropi, ili da je mjera evropskog puta Crne Gore najsporije pregovaranje od svih država koje su pregovarale za članstvo u EU. Ili da su u v.d. stanju Sudski savjet, tužilaštvo, Ustavni sud, ASK, da je predsjednik DIK-a biran isključivo glasovima vlasti.

Nema izbornog zakonodavstva koje bi garantovalo fer i slobodne izbore, srušena je institucija parlamenta koji je postao ruglo vlasti, odnosno ogledalo institucionalnog ambisa. Povrh svega, nema nagovještaja da je vlast spremna da povuče nakaradni zakon o tzv. slobodi vjeroispovijesti koji je posijao opasne podjele u društvu. Naprotiv, hapse se i privode crkveni velikodostojnici, onemogućava slobodno ispoljavanje vjerskih ubjeđenja, uz ogromne tenzije među građanima koje samo što ne eksplodiraju. Ako ovo ne vide najodgovorniji predstavnici vlaste i ne pokrenu dijalog da se ovi problemi što prije rješavaju, bojim se da vlast ide opasnim putem, putem koji nosi puno rizika i nepoznanica i koji nikom neće donijeti dobrog, jer reče naš narod „zlo dobroga donijeti neće“.

MONITOR: Kad će izbori i, mogu li biti regularniji od onih iz 2016-e?

DAMJANOVIĆ: Krajnji rok za redovne parlamentarne izbore je 18. oktobar. U ovom trenutku ne postoje elementarni uslovi za normalan, fer i slobodan izborni proces. Okolnosti su mnogo gore nego što su bile 2016. god. Sve češće i otvorenije kritike od strane relevantnih predstavnika međunarodne zajednice ukazuju da postoji zabrinutost u centrima moći za pravac u kom se kreće Crna Gora.

Opozicija i civilni sektor ukazuju na sve sistemske defekte koji onemogućavaju slobodan politički život. Zato očekujem da se vlast uozbilji i otvori dijalog o političkoj i ekonomskoj stabilnosti, kako bi se i izborni proces sproveo slobodno i bez arsenala zloupotreba u režiji DPS-a i satelita. Trajanje dijaloga i dogovor oko primjene novih izbornih rješenja mogu, uz politički dogovor, pomjeriti rok za državne i lokalne izbore, što bi imalo smisla ukoliko bi se ostvario cilj, a to je stvaranje normalnog političkog, odnosno izbornog ambijenta. Ako ne bude dogovora,odnosno ako se jednostrano definiše izborni proces onda su sve opcije otvorene a opozicija ima pravo i obavezu da svim institucionalnim i dozvoljenim sredstvima zaustavi „puzajuću diktaturu“ koja je zagospodarila državom.

MONITOR: Imate li ideju kako će na izbore Klub nezavisnih poslanika, odnosno, gdje vidite sebe u predstojećoj kampanji?

DAMJANOVIĆ: Pet poslanika Posebnog kluba poslanika međusobno odlično politički sarađuju, i odgovorno rade svoj posao u onom što se naziva crnogorski parlament. Rano je govoriti o načinu učešća u izbornoj kampanji, ali će svakako on biti primjeren interesima opozicije i potrebi da u Crnoj Gori nakon 30 godina dođe do neophodnih političkih i društvenih promjena. Tom cilju ću, kao i do sada, podrediti svoj politički angažman, naravno prije svega najtješnje sarađujući sa kolegama iz Kluba poslanika, a kao član SNP-a, u dogovoru sa rukovodstvom partije, zastupajući u Skupštini i  stavove SNP-a, čiji sam Program i stvarao, čija načela i principe zastupam od prvog dana od kada obavljam funkciju poslanika.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo