Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PETA GODIŠNJICA RATA KOTORSKIH KLANOVA: Država na rezervnom položaju

Objavljeno prije

na

Dok se niz ubistava nastavlja, naši se zvaničnici i dalje pretvaraju kako je situaciju pod kontrolom. Do sljedeće žrtve. Ili žrtava. Smrt je jedina konstanta u crnogorskom narko biznisu

 

Februar 2015. – februar 2020. godine. Pet godina kotorskog rata do istrijebljenja. Sukob  je, zvanično, počeo 20. februara 2015. kada su, do danas nepoznati, profesionalni egzekutori usmrtili Cetinjanina Gorana Gera Radomana u garaži zgrade na Novom Beogradu u kojoj je stanovao sa porodicom. Nekoliko sati ranije, u Podgorici, na frekventnom parkingu Bloka V – između obližnje škole, vrtića, samoposluge, trafika i više kafića – ispod blindiranog audija Milana Vujotića – eksplodirala je podmetnuta bomba. U sred dana. Automobil je uništen, na sreću, bez ljudskih žrtava među prolaznicima.

Od tada pa sve do koji dan unazad, kada je u Herceg Novom ubijen Šćepan Roganović (36) a na Cetinju Andrija Gazivoda (31), u ratu kavačkog i škaljarskog narko klana palo je više od 40 žrtava. Ne mali broj njih čine civili koji su imali nesreći da se u pogrešno vrijeme nađu na pogrešnom mjestu: u Budvi, Podgorici, Kotoru, odnosno, u Srbiji, Njemačkoj, Austriji… Kao navodni motiv za višegodišnji niz krvavih obračuna uzima se priča o nestanku nekoliko stotina kilograma kokaina u španskoj luci Valensija.

Različiti mediji, pozivajući se na nezvanične izvore iz policije, pominju 200 do 300 kilograma droge koji su nestali iz stana Gorana Radomana, pošto se on vratio u Španiju sa Kube, nakon izdržavanja zatvorske kazne zbog saobraćajnog prekršaja. „Izgleda da su ovdašnji nasljednici (osvajači?) kokainskih puteva koje su za sobom ostavili Darko Šarić (u Beogradu nepravosnažno osuđena na 20 godina zatvora) i Dragan Dudić Fric (ubijen u Kotoru u maju 2010.) prošvercovali makar jednu veliku pošiljku iz Južne Amerike. Neko se polakomio i droga je, nakon bezbjednog istovara na špansku obalu, nestala iz šteka u kome je bila privremeno uskladištena“, piše Monitor sredinom 2015. nakon još jedne u nizu profesionalnih egzekucija sa potpisom kotorskih narko klanova.

Do tada je već cio Balkan pričao o Kavačanima i Škaljarcima. Pa smo saznali kako se na osnovu operativnih podataka njima, u vrijeme kada su nazivi klanova i imena njihovih vođa bili nepoznati široj javnosti, na dušu stavljaju i ubistva Armina Muše Osmanagića (vođa jedne od krimi ekipa iz Bara, dovođen u vezu sa ubistvom vlasnika i urednika Dana Duška Jovanovića, ubijen u septembru 2014. u svom lokalu u Baru), i njegovog prijatelja i tjelohranitelja Andrije Mrdaka koji je krajem te godine ubijen pred kapijom ZIKS-a.

Škaljarci su u fokus javnosti dospjeli na proljeće 2015. nakon što je u Budvi ubijen bivši poslanik LSCG Saša Marković, po svoj prilici prva slučajna žrtva u započetom ratu. Prava meta ubica, tvrde verzirani, bio je njegov kum Goran Đuričković, navodno jedan od aktera krađe i prekrađe kokaina u Valensiji, koji se nakon ranjavanja u Španiji vratio u Budvu.  Baš kao u slučaju Muše Osmanagića, ni Đuričkoviću nije pomoglo to što su i on i crnogorska policija bili unaprijed obaviješteni o prijetnjama plaćenih ubica. Đuričković je usmrćen hicima iz snajperske puške, na pragu njegovog lokala Stari ribar (Old fišermen) dok je bio u društvu prijatelja, ličnog obezbjeđenja i pod nadzorom policije. Policija tvrdi da je identifikovala njegovog ubicu (izvjesni Srđan Popović iz Banjaluke) i za njim raspisala potjernicu.

Prema navodima policije i tužilaštva identifikovano je još nekoliko direktnih izvršilaca i pomagača klanovskih ubistava izvedenih u Crnoj Gori i Srbiji, ali ne i bilo ko od naručilaca i finansijera tih zločina. Na drugoj strani, niko od optuženih do danas nije pravosnažno osuđen, a crnogorsko tužilaštvo ima velikih probleme da neke od njih makar optuži na pravno valjan način, i pored gromoglasnih tvrdnji o obilju dokaza koji potvrđuju operativna saznanja i sumnje policije i tužilaštva. Tako je nedavno Viši sud, po drugi put, Višem tužilaštvu produžio rok za dopunu optužnice protiv Maria Miloševića,   Igora Mašanovića i Vukana Vujačića koji su, prema navodima tužilaštva, u oktobru 2016. na Cetinju ubili Radomira Đuričkovića. Takođe za račun jednog od zaraćenih kotorskih klanova.

Nakon ubistva Saše Markovića tadašnji premijer Milo Đukanović najavljuje profesionalniji i efikasniji rad nadležnih organa ,,kako bismo obezbijedili jednu od ključnih pretpostavki za kvalitetan život ljudi, a to je pravna sigurnost”. Mnogi su se već tada prisjetili da je Đukanović, i na početku tadašnjeg, sedmog po redu premijerskog mandata najavljivao odlučan obračun države sa organizovanim kriminalom. ,,Očigledno da određene strukture u crnogorskoj državi smatraju da se mogu šegačiti sa državom”, konstatovao je Đukanović  upozorenje, „policija i tužilaštvo će morati da pored deklarativne opredijeljenosti dokažu i kompetentnost da se suoče sa tim problemima. Ili će biti mijenjani… Ako nismo sposobni da stanemo tome na put, ostavljamo utisak da gubimo rat sa kriminalom”.

Da li smo izgubili taj rat. Aktuelni predsjednik ne nudi odgovor.

Država je, zapravo, od početka narko rata demonstrirala odsustvo želje i sposobnosti da se kriminalcima suprotstavi na adekvatan način. Pošto bi to podrazumijevalo i da otkrije i sankcioniše njihove filijale u Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB)  i Upravi policije (UP).

„Nalogodavci, organizatori i izvršioci najvećeg dijela nerasvijetljenih ubistava u trouglu su Crna Gora – Srbija – Bosna i Hercegovina”, vizionarski nas je uputio tadašnji ministar policije Raško Konjević sredinom maja 2015, objašnjavajući da policija mora da obezbijedi dokaze za svoja operativna saznanja. Od tadašnjeg direktora Uprave policije Slavka Stojanovića nijesmo čuli ni toliko.

„Policijski službenici intenzivno rade na rasvjetljavanju događaja i identifikovanju počinioca ovog krivičnog djela”, stoji u saopštenju Uprave policije, objavljenom na prvu godišnjicu kotorskog narko rata, dan ili dva pošto je u Đenovićima, u parkiranom audiju sa upaljenim motorom i svjetlima, pronađeno tijelo Radovana Matovića Rakelea (41), 14 ili 15 žrtve obračuna kotorskih klanova. Do danas ne rasvijetljenog, treba li pominjati.

Iste godine, nakon što je u zatvoru u Spužu hicem iz snajpera ubijen Dalibor Đurić, visokopozicionirani član škaljarskog klana, oglasio se i Duško Marković, nekadašnji direktor ANB, potpredsjednik Vlade i ministar pravde. „Nije stradao nijedan slobodan i pošten građanin“, rekao je. Na demanati nije trebalo dugo čekati. Krajem iste godine u Budvi je, kao još jedna slučajna žrtva obračuna, stradao penzionisani ljekar Dragan Zečević.

Vijesti tih dana objavljuju pismo Jovana Vukotića, jednog od navodnih vođa Škaljaraca. „Znam koji od pomoćnika direktora Uprave policije uzima 20.000 eura mjesečno od kriminalaca i koji je policijski načelnik uzeo 100.000 eura od kriminalaca. Znam i koji je inspektor na platnom spisku mafije već četiri godine”, optužuje Vukotić, nekoliko dana nakon što je njegov brat Igor Vukotić, nepovrijeđen, preživio atentat (auto-bomba). ,,Sistem je nemoćan da se izbori sa svim tim, pa je najlakše sve zataškati i mene i moje prijatelje proglasiti krivima. Nemoćan je sistem jer u redovima broji desetine korumpiranih visoko pozicioniranih policajaca – kriminalaca”.

Tužilaštvo reaguje munjevito i zahtijeva da se saslušaju i sankcionišu oni koji su objavili Vukotićeve optužbe. ,,Policija istražuje povezanost pojedinih crnogorskih medija sa pripadnicima kriminalnih struktura, koji objavljuju tekstove u interesu tih struktura bez prethodne provjere kod nadležnih državnih organa”, kazao je pomoćnik direktora UP za sektor kriminalističke policije Milovan Pavićević odbacujući i optužbe koje su na njegov račun iznosili pojedini mediji i bivši funkcioneri (iz opozicionih redova) MUP-a. Nakon što se na mjesto direktora UP vratio Veselin Veljović, Pavićević je postavljen za načelnika CB Podgorica.

Nadležnima iz policije i tužilaštva nije zasmetalo ni to što je neki mjesec ranije, u septembru 2016. uhapšen Zlatko Samardžić, pomoćnik komandira kotorske policije zbog sumnji da je službene informacije odavao kavačkom klanu. Samardžić je prvo priznao sve što mu se stavljalo na teret da bi potom povukao priznanje. Njegov slučaj je na sudu i do danas nema ni prvostepenu presudu.

Dok nadležni u Crnoj Gori, uglavnom, ćute međunarodne zaplijene narkotika svjedoče o poslovnim dometima ovdašnjih narko klanova:

U avgustu 2018. italijanska policija je u međunarodnim vodama kod Sardinije na brodu Remus zaplijenila 20 tona hašiša i uhapsila 11 mornara iz Crne Gore. Ulična vrijednost zapijenjene droge procijenjena je na 150-200 miliona eura.

U martu prošle godine rumunska policija je otkrila i zaplijenila više od tone kokaina čistoće veće od 90 odsto, ulične vrijednosti preko 300 miliona eura. Droga je otkrivena slučajno, u prevrnutom brodiću na obali Crnog mora. Prema dostupnim informacijama njen transpor su organizovali saradnici jednog od kotorskih klanova iz Bara i Beograda.

Konačno, sredinom juna u američkoj luci Filadelfija policija je, nakon višednevne pretraga, na brodu MSC Gajan otkrila oko 20 tona kokaina, čija vrijednost na ilegalnom tržištu premašuje milijardu eura. Većina uhapšenih članova posade (svi osim jednog Afrikanca), bilu su iz Crne Gore. Uglavnom iz Kotora. Carinske službe SAD objavile su da je to najveća zaplijena u 230 godina dugoj istoriji njihove službe.

Malo li je? Ako vam pomenute stotine miliona ili milijarde ne znače mnogo, poređenje: ovdašnji turizam tek odnedavno prihoduje više od milijardu eura godišnje. Toliko koliko kriminalni klanove izgube u jednom poslu. I idu dalje.  A naši se zvaničnici i dalje prave kako je situaciju pod kontrolom, stidljivo priznajući kako se i kod nas, eto, pojavilo nešto čega ima u svim drugim zemljama svijeta… Do sljedeće žrtve. Ili žrtava. Smrt je jedina konstanta u crnogorskom narko biznisu.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DOK SMRT VREBA NA ULICAMA: A ostavki i smjena nigdje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka godine od upotrebe vatrenog oružja i eksplozivnih naprava život je izgubilo osam osoba. Još troje državljana Crne Gore je u istom periodu ubijeno u zemljama regiona. Nadležni broje, spore se o motivima i odbacuju  odgovornost za nastalo stanje. Zato iz kuća izlazimo na vlastitu odgovornost

 

Više od sedmice  bez ubistva. Registrovali su to i nadležni. “Svi smo živi jutros u Crnoj Gori, to je najbitnije”, konstatovao je glavni Specijalni tužilac Milivoje Katnić na ovonedjeljnom presu.  Tu se, na podsjećanje jednog od prisutnih policajaca, pohvalio: „Sinoć smo spriječili jednu likvidaciju… Bilo je planirano da vozilo bude dignuto u vazduh, ali će oni opet sjutra veče pokušati, vjerovatno, i sve tako  redom”.

Katnić i njegovi saradnici nijesu otkrili više detalja o tom događaju ali se već narednog  jutra u medijima spekulisalo da je u Baru, ne prvi put, spriječena likvidacija visoko pozicioniranih članova kriminalnog klana koji, nakon smrti njegovog brata Luke, predvodi Jovan Đurović. Ko, kada, kako i zašto – te detalje za sada ne otkrivaju ni dobro informisani izvori bliski policiji/tužilaštvu. Ili to više nije ni važno u zemlji u kojoj su krvavi mafijaški obračuni postali – ali doslovno – dio svakodnevice. Priča za jedan dan.

Nešto ranije, početkom ove sedmice, obaviješteni smo o hapšenju Kotoranina  Nikole Mršića. On je u Srbiji priveden po Interpolovoj potjernici koju je za njim raspisala ovdašnja policija, zbog sumnji da je u septembru 2017, na pomoćnom stadionu Bokelja hicima u potiljak usmrtio fudbalera Gorana Lenca i pokušao da ubije Milana Jovićevića. Zločin je,  iste večeri, stavljen u kontekst obračuna zaraćenih kotorskih narko klanova, dok je iz policije tada javljeno  kako je Mršić saslušavan i nakon ubistva Srđana Vlahovića i paljenja diskoteke Maksimus 2016. godine.

Onda je iz Požege, gdje su Mršiću stavljene lisice na ruke, da se poslužimo žargonom crne hronike, stigla vijest da se odbjegli Kotoranin zapravo  predao policiji. Nakon što je mu se tokom boravka u Kraljevu učinjelo da ga nadgledaju i prate neke njemu nepoznate osobe. Imajući ideju kako bi se ta priča mogla završiti, Mršić je uhvatio taksi i zaputio se na jedino sigurno mjesto koje mu je u tom momentu bilo na pameti. U policijsku stanicu.

Nove priče potiskuju stare. Tako je već u zaborav pala prošlonedjeljna rasprava između Uprave policije i Specijalnog tužilaštva na temu da li su Cetinjani Andrija Gazivoda i Petar Muhadinović, ubijeni u Prijestonici sredinom februara u dva odvojena i brižljivo planirana napada, bezbjednosno interesantna lica pa samim tim i, na neki perverzan ali odomaćen način, očekivane žrtve rata kavačkog i kotorskog klana. Ili je riječ o običnim, normalnim građanima, civilima,koji nemaju nikave veze sa kriminalnim aktivnostima, mada se – kao i većina punoljetnih stanovnika Crne Gore – poznaje a možda i druguje sa osobama koje su prešle na onu stranu zakona.

“Istina je, to sva policija crnogorska zna i ja to ne krijem, on (Andrija) se kao momak družio sa neka dva momka koji su imali problem“, ispričao je Vijestima  Vaso Gazivoda, otac ubijenog mladića, poznatog podvodnog ribolovca i aktiviste za očuvanje prirode. „Njegov je najveći grijeh to što je majku jednog od tih momaka povezao na Kosovo da vidi svog sina…“, rekao je Gazivoda precizirajući da je to bila majka Vukana Vujačića, Cetinjanina koji se od sredine 2018.  nalazi u zatvoru na Kosovu, dok ga ovdašnja policija i tužilaštvo potražuju zbog sumnji da je učestvovao u  ubistvu Cetinjanina Radomira Đuričkovića, krajem 2016. Riječ je o još  jednom od zločina koji se  pripisuju aktuelnom ratu narko klanova.

Prethodno je Igor Popović, šef cetinjskog Odjeljenja bezbjednosti (Prijestonica nema Centar bezbjednosti, već se aktivnostima tamošnje policije upravlja iz CB Podgorica) na sjednici lokalnog parlamenta saopštio kako su njihovi sugrađani stradali u sukobu organizovanih kriminalnih grupa. Tu informaciju osporio je Milivoje Katnić. „Ova lica nijesu bila ni interesantno bezbjednosna lica, a kamoli da su bili članovi organizovanih kriminalnih grupa. Za to nemamo saznanja. To sada ne znači ništa, ali znači da se to tako ne može saopštiti”. Da nije riječ o nečijem lapsusu, ili nesporazumu, potvrdio je šef Sektora kriminalističke policije Enis Baković. On, vjeruje Popoviću: “Naša operativna saznanja govore da se radi o posljedici sukoba organizovanih kriminalnih grupa”.

U koju od ovih izjava možemo povjerovati? I, još važnije, na osnovu čega?

Možda se tužioci i policajci spore o karakteru zločina koje zajednički istražuju, kada već nijesu u stanju da ih spriječe, ali im je zajedničko da ne razmišljaju o vlastitoj odgovornosti i, eventualno, ostavci. Katnić najavljuje kandidaturu za novi mandat glavnog SDT. Ni Baković neće dobrovoljno odstupiti sa povjerene funkcije, pošto je, kaže, „spreman da se bori sa problemima“. Slično razmišlja i njegov pretpostavljeni, direktor Uprave policije.

„Policija može i mora proaktivnim djelovanjem obeznijediti efikasne odgovore izazovima kriminala“, lucidno  podučava Veselin Veljović nakon ubistava na Cetinju. Potom se osvrnuo i na kritičare: „Povremeno kritizerstvo u neutemeljenim ocjenama rezultata policije prihvatamo kao propratne pojave i nećemo ih komentarisati“. Slično razmišlja, i ministar MUP Melvudin Nuhodžić. Govoreći u parlamentu on je pokazao razumijevanje za „opravdanu uznemirenost i zabrinutost građana“, da bi potom poslanike ali i građane podučio kako je „za uspješnu borbu protiv organizovanog kriminala  neophodna je koordinacija svih državnih organa“. Eto.

Tako se to radi u zemlji od nepunih pola miliona punoljetnih građana (mnogi konače na nekim bogatijim i bezbjednijim mjestima) u kojoj je od početka godine od upotrebe vatrenog oružja i eksplozivnih naprava život izgubilo osam osoba. Uz još toliko lakše i teže ranjenih. Troje državljana Crne Gore u istom periodu ubijeno je u zemljama regiona (Srbija i Grčka), pred porodicama, u novim obračunima povezanim sa trgovinom narkoticima. Nadležni  broje, spore se o motivima i odbacuju  odgovornost.  Zato iz kuća izlazimo na vlastitu odgovornost. Zahvalni što smo i ovog  jutra osvanuli živi i zdravi.

 

Kadrovska vrteška

Ako je neko zaboravio: Veselin Veljović je bio prvi direktor UP (Zakon o policiji iz 2005.). Policija je tada izbrojala da u Crnoj Gori postoji sedam kriminalnih grupa. A danas ih ima , pa vidite i sami. Uglavnom, Veljović nije reizabran na konkursu za direktora UP 2009. godine, kada je o tom izboru odlučivao kabinet premijera Igora Lukšića.

Aktuelni premijer Duško Marković ocijenio je tada da je Veljović „vrlo profesionalno” obavljao svoju dužnost, i da su „razlozi njegovog odlaska političke prirode”. Zato je vjenčanom kumu omogućio da se vrati u fotelju direktora UP nakon što je dotadašnji direktor Slavko Stojanović podnio ostavku. Stojanovi je sa funkcije odstupio prije dvije godine (31. mart 2018.), skupa sa tadašnjim načelnikom CB Podgorica Jovicom Rečevićem, nakon što su u Glavnom gradu za tri dana izvršena tri profesionalna, klanovska ubistva.

Sada ostavki nema. Novi ljudi, novi običaji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KOLIKO JE CRNA GORA SPREMNA ZA KORONA VIRUS: Oprezno, ali bez panike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedostatak ljekara i respiratora je ono što bi mogao da bude problem zdravstvenog sistema s pojavom korona virusa, ističu stručnjaci. Ukazuju i na važnost informisanja i edukacije građana. Simptomatično je da na pitanja o spremnosti za ovaj izazov iz Ministarstva zdravlja i većine opštih bolnica nijesmo dobili odgovor

 

Rizik po zdravlje stanovništva Crne Gore od infekcije korona virusom, početkom ove sedmice, povećan je sa umjerenog na visok. Ministar zdravlja Kenan Hrapović objasnio je da je vjerovatnoća uvoza virusa iz Italije, kao i država neposrednog okruženja Hrvatske i Sjeverne Makedonije, velika.

Korona virus je dosada registrovan u 49 država širom svijeta, od toga 30 evropskih država. Posljednji podaci govore da je u Crnoj Gori pod nadzorom 340 osoba, od čega je 240 u Podgorici.

O tome da se može očekivati prvi slučaj oboljenja i u Crnoj Gori, govorio je ove nedjelje pomoćnik Instituta za javno zdravlje Senad Begić. Isto je upozorila i direktorica Klinike za infektivne bolesti Dobrila Nikčević.

Iz Ministarstva zdravlja javnost uvjeravaju da nema razloga za paniku –  ,,aktivnosti države usmjerene su na pravovremen odgovor u odnosu na aktuelnu epidemiološku situaciju sa kojom se suočava cijela planeta”, kazao je Hrapović

Država je imala kada da se spremi. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je vanrednu situaciju na globalnom nivou, 30. januara,  i  izdala je preporuku državama članicama kako bi se njihovi zdravstveni sistemi što bolje pripremili za novu zdravstvenu prijetnju.

Nedostatak ljekara, ponekad ljekova i opreme, je ono što brine pacijene u Crnoj Gori i kod običnog gripa. Bojazan o spremnosti zdravstvenog sistema da se suoči sa ovim izazovom sasvim je opravdana. Međutim, iz insitucija uvjeravaju da ih pojava virusa neće iznenaditi, te da se za nju pripremaju već sedmicama.

,,Svi planovi postupanja za tu situaciju su razrađeni, testirani i u gotovo apsolutnoj mjeri funkcionišu”, kazao je Begić. Njegova koleginica iz Instituta za javno zdravlje epidemiološkinja Božidarka Rakočević kazala je da zdravstvene ustanove raspolažu testovima za laboratorijsku dijagnostiku korona virusa.

Iz Instituta za javno zdravlje objasnili su da ne postoji specifična terapija protiv korona virusa, a pristup koji se primjenjuje u liječenju podrazumijeva liječenje simptoma bolesti, na primjer groznice ili otežanog disanja. Iz Instituta kažu i da simptomatska i potporna terapija (terapija kiseonikom, nadoknada tečnosti, antivirusna terapija) može biti vrlo efikasna kod oboljelih od korona virusa.

Koliko Crna Gora posjeduje respiratora (ključnih za terapiju kiseonikom), koliko je zdravstvo pripremljeno za ovu situaciju, što je sve od opreme nabavljeno protekli mjesec, pitali smo Ministarstvo zdravlja. Odgovore nijesmo dobili.

O tome koliko su dodatne opreme nabavili i koliko su spremni za korona virus pitali smo i uprave sedam opštih bolnica u Crnoj Gori, najveći Dom zdravlja Podgorica i Klinički centar. Odgovore smo dobili samo od tri javne ustanove.

Iz Opšte bolnice Nikšić, kratko su nam odgovorili: ,,JZU Opšta bolnica Nikšić posjeduje dovoljan broj ljekova, zaštitne opreme i respiratora”.

Menadžment Opšte bolnice Bar bio je precizniji – posjeduje pet respiratora,  predviđeno je da bolnica može zbrinuti i liječiti 100 pacijenata koji bi bili izolovani od ostalog dijela bolnice gdje bi se nastavio uobičajen rad.  ,,Opšta bolnica Bar ima potrebnu zaštitnu opremu i osoblje je obučeno za korištenje. Dio opreme je nabavljen u posljednja dva mjeseca, a dio opreme posjedujemo od ranije”, kazali su za Monitor.

U najvećoj zdravstvenoj ustanovi Kliničkom centru CG za Monitor kažu   ,,građani mogu u potpunosti biti sigurni kada govorimo o stručnom kadru, opremi i kapacitetima a samim tim i kvalitetu pružanja zdravstvenih usluga u KCCG”.

Ističu da KCCG raspolaže sa neophodnom medicinskom opremom i u potpunosti je spreman i kadrovski i organizaciono da odgovori svim potrebama crnogorskih građana u slučaju pojave oboljelih koji su zaraženi korona virusom (COVID-19).

,,KCCG ima jedanaest jedinica intenzivnog liječenja u kojima se zbrinajvaju pacijenti sa najkoplikovanijim oboljenjima i uglavnom životno ugroženi. Sve one su opremljene najsavremenijim medicinskim aparatima, među kojima su, naravno i respiratori. KCCG prati sve trendove savremenog liječenja, što znači da raspolaže sa visokosofisticiranom medicinskom opremom i medikamentima najnovije generacije”, kažu iz KCCG.

Podsjećaju da se ova ustanova svake godine priprema za zbrinjavanje  osiguranika od sezonskog gripa. ,,Na pravi način smo odgovorili i svim potrebama naših građana tokom minulih godina, pa i kada je bila epidemija gripa izavana virusom H1N1. Iako ove godine imamo mutirani korona virus, koji je sličan ali je infektivniji od virusa koji izazivaju sezonski grip, koristimo priliku da još jednom apelujemo na građane da se pridržavaju svih preporuka i savjeta ljekara i nadležnih službi u cilju sprječavanja širenja navedenog virusa u našoj državi”.

Specijalista epidemiolog dr Milena Popović-Samardžić iz Opše bolnice Cetinje za Monitor kaže da u vandrednim situacijama dolaze do izražaja svi problemi i manjkavosti jednog sistema. Ona upozorava da se može desiti da deficit kadra, posebno u jedinicama intenzivne njege  i povećana potreba za respiratorima stavi naš zdravstveni sistem pred ozbiljan izazov. ,,Ključni problem epidemije novim korona virusom jeste što u kratkom vremenskom roku, ukoliko ne poduzmemo efektivne preventivne mjere, možemo imati veći broj pacijenata koji će zahtijevati povezivanje na respirator nego što imamo samih respiratora”.

Podsjećamo na pitanje sa koliko respiratora raspolažu zdravstvene ustanove u Crnoj Gori iz Ministarstva zdravlja nam nijesu odgovorili.

Popović-Samardžić kaže da je za spremnost našeg zdravstvenog sistema za potencijalnu epidemiju od najvećeg značaja edukacija stanovništva, pravovremeno usmjeravanje građana, informisanje zdravstvenog osoblja o redosljedu koraka u slučaju pojave inficiranih: ,,Svi mi imamo kod kuće nekoga na koga ne želimo  prenijeti virus. I to je već dobar osnov za poštovanje izdatih preporuka. Građane treba edukovati u tom pravcu”.

Ističe i važnost snabdjevenosti maskama, dezinfekcionim sredstvima, respiratorima, kao i značaj preciznih planova postupanja, jasnih smjernica za zdravstveno osoblje i za građane. ,,Kako bismo smanjili sve navedene izazove kontrola na graničnim prelazima mora biti jako dobro organizovana. Tu ako se propusti naprave svi smo u izazovu”, kaže Popović-Samardžić.

Šefica kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u Crnoj Gori, Mina Brajović, je nedavno za agenciju MINA izjavila da Crna Gora ima dobre kapacitete za nadzor i laboratorijski sistem za suzbijanje širenja korona virusa. Ona je kazala da će prvi slučajevi novog virusa biti najobjektivniji test za spremnost sistema kao i ,,lakmus papir” koji će ukazati koji su to segmenti koje dodatno treba izgrađivati.

Preporuke SZO i ostalih relevantnih organizacija govore da građani imaju važnu ulogu u očuvanju kolektivnog zdravlja. Veoma bitne su mjere prevencije – redovno pranje ruku, izbjegavanje kontakta sa osobama koje kašlju ili kijaju, ukoliko se ne osjećate dobro ostanite kući…

Još ne postoje precizni podaci o načinu prenošenja virusa, a najnovija predviđanja govore da će se na vakcinu čekati i preko godinu dana.

Stručnjaci ponavljaju da treba biti svjesan opasnosti, informisati se, ali da ne treba paničiti.

Bez kontrole na aerodromima

 

Letovi iz Crne Gore prema sjeveru Italije, Milanu i Bolonji, privremeno su obustravljeni zbog sprečavanja širenja korona virusa. Glavna zdravstveno-sanitarna inspektorka Višnja Orban apelovala je na putnike koji dolaze iz Milana, konekcijama preko Rima, Budimpešte ili Tirane, da se obavezno jave graničnoj policiji ili sanitarnoj inspekciji da ih stave pod zdravstveni nadzor.

,,Ključni problemi su što se i dalje dešava da ljudi prođu pasošku kontrolu, a da pri tom dolaze iz Milana preko na primjer Beograda. Da ih niko na aerodromu ne registruje kao putnike koji dolaze iz epidemijom pogođenih područja. Da lično odlaze u zdravstvenu ustanovu i traže pomoć zbog razvijanja respiratornih tegoba. To je scenario nastanka epidemije. Na aerodromima mora postojati kontrola aerodromskog ljekara ili epidemiologa, putnici koji dolaze iz epidemijom pogođenog područja se moraju obuhvatiti zdravstvenim nadzorom i moraju se informisati zašto je važno da se pridržavaju izdatih preporuka”, kaže epidemiolog Milena Popović-Samardžić.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZASTAVA NA KRANU: Trijumf degradacije budvanske rivijere

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na svakom gradilištu na kome Bemax izvodi radove, a to je gotovo svaki značajniji investicioni poduhvat u Crnoj Gori i na prostoru Opštine Budva, na visokim kranovima vijori se omanja crnogorska zastava. Moćni Bemax iza kojeg, navodno, stoje još moćniji crnogorski političari i tajkuni, sa mnogobrojnih otvorenih gradilišta šalje poruku o udarničkom patriotizmu, o posebnoj ljubavi prema Crnoj Gori, kojom se betoniraju zadnji kvadrati slobodnog prostora uz obalu

 

Na većim gradilištima u Budvi, na visokim kranovima kojima se betoniraju spratovi solitera uz obalu budvanske rivijere, vijore se crvene državne crnogorske zastave. Ova zanimljiva pojava izaziva pažnju prolaznika, koji se vjerovatno pitaju otkuda državni simboli na ružnim građevinskim mašinama i kome je tako nešto palo na pamet u vremenu u kome njihovo isticanje na mjestima na kojima to zakonom nije predviđeno, izaziva raznovrsne reakcije.

Pokazalo se da je  upotreba zastave Crne Gore na gradilištima manir najveće građevinske firme na Balkanu, podgoričkog Bemax-a. Na svakom gradilištu na kome Bemax izvodi radove, a to je gotovo svaki značajniji investicioni poduhvat u Crnoj Gori i na prostoru Opštine Budva, na visokim kranovima vijori se omanja crnogorska zastava. Moćni Bemax iza kojeg,  navodno, stoje još moćniji crnogorski političari i tajkuni, sa mnogobrojnih otvorenih gradilišta šalje poruku o udarničkom patriotizmu,o posebnoj ljubavi prema Crnoj Gori, kojom se betoniraju zadnji kvadrati slobodnog prostora uz obalu. Uz zastavu sve je moguće, ona sva vrata širom otvara. Busanje u patriotske grudi ili „držanje šake na lijevoj bradavici“ (novinar Viktor Ivančić),  put je do vrijednih državnih poslova i koncesija, do monopola u građevinskoj industriji kakav se ne pamti na ovim prostorima.

Logo firme zaokružen je parolom „Mi gradimo Crnu Goru“. I to je stvarno tačno, oni grade sve, za manje građevisnke firme ovdje više nema mjesta. Sa zastavom istaknutom na svakom kranu koji stremi ka visinama,  Bemax na terenu ostavlja utisak neke državne institucije koja polaže pravo na isticanje državnih simbola.

Zakon o državnim simbolima jasno propisuje na kojim se institucijama zastava stalno vije, na kojima se i u kakvim prilikama ona ističe. Tu gradilišta i privatnih građevinskih firmi nema. Član 7  Zakona o državnim simbolima propisuje: „Slobodna je upotreba zastave u umjetničkom stvaralaštvu, nastavnom i obrazovnom radu, na način kojim se ne narušavaju javni moral, ugled i dostojanstvo Crne Gore“.

Kompanija Bemax je, čini se, iznad zakona, na njenim kranovima zastava se „stalno vije“, poput one na zgradi Vlade ili rezidenciji predsjednika države. Kranovi rade, betoniraju, neprestano se okreću, pa se i zastave vrte u krug i zasmijavaju prolaznike. Višak patritozma istaknut je i na gradilištu kompanije Zeta film u centru Budve. Ako je igdje zastavom narušen ugled i dostojanstvo države, odnosno njenih građana,u ovom slučaju Budvana, onda bi se to moglo reći za postupak privatizacije, rušenja i izgradnje Zeta filma.  Na mjestu nekadašnje državne kulturne institucije Zeta film, u toku su radovi na izgradnji solitera čija je namjena definisana kao kondo hotel. Što je sinonim za gradnju stanova namijenjenih tržištu.

U oktobru prošle godine porušena je stara zgrada Zeta filma  da bi se na toj lokaciji izgradili stanovi, poslovni prostori, kockarnica i drugi komercijalni sadržaji u vlasništvu kontroverznog biznismena Branislava  Brana Mićunovića.

U lijepoj zgradi nekadašnjeg Zeta filma, nalazio se budvanski Dom kulture, opremljen bioskopskom i pozorišnom salom i gradskom bibliotekom. Zgradu je projektovao nagrađivani crnogorski arhitekta Milan Popović. Bila je kulturno središte više generacija Budvana. Zeta film je bila renomirana filmska kompanija koja se bavila distribucijom i snimanjem filmova. Sve su to Budvani izgubili u jednom trenu, u procesu privatizacije, kada ovu kulturnu instituciju od značaja za crnogorsku filmsku umjetnost i kulturu, 2004. godine kupuje Mićunović. Novi vlasnik ekspresno ukida pozorište i bioskop i u Domu kulture otvara diskoteku i kockarnicu. Filmska kuća Zeta film prestaje sa radom. Ubrzo otkazuje gostoprimstvo i biblioteci koja se u jednom trenutku našla na ulici. To je bio najveći udarac za društveni život i kulturu grada Budve, od kojeg se još nije oporavila. Ni 16 godina kasnije Budva nije izgradila zdanje sa izgubljenim sadržajima. Novi vlasnik zadržao je samo ime čuvene filmske institucije, kojom je nazavao svoju firmu – Zeta film AD Budva.

Pod crnogorskom zastavom Zeta film sada zida velelepnu komercijalnu građevinu u centru Budve. Zastava na kranu podvlači trijumf vlasnika kapitala, degradaciju kulture, prostora i sadržaja od javnog značaja. Poređenja radi, stara dvospratna zgrada Zeta filma raspolagala je sa 3.149 kvadrata poslovnog prostora. Ova nova, čija je gradnja u toku, zaokružena je na 15.150 m2 i 12 spratova.

Kompanija Bemax izvodi radove na izgradnji  hotela  Falkons, na lokaciji uz gradsko šetalište na Slovenskoj obali. Na dva visoka krana pobjedonosno lepršaju zastave Crne Gore. Gradi se hotel-tvrđava sa više od 20 hiljada kvadrata, smještenih na 14 spratova. U pitanju je investicija iza koje stoji kompanija S&I Invest iz Podgorice, vrijedna oko 35 miliona eura. Još jedan soliter u nizu kojim se betonira zaleđe duge Slovenske plaže. Pravi prizor patriotizma na djelu, kako investitora tako i izvođača. Okreću se milioni duž budvanske rivijere, vijore se crnogorske zastave, dok se prostor besomučno uništava. Kontroverzni urbanistički plan DUP-Budva Centar, donijet prema zahtjevima građevinskog lobija, uspješno se realizuje.  Ne smeta ni što mu je rok na koji je donijet, davno istekao. Ni nova lokalna uprava u Budvi koju čine stranke iz opozicije, nije ništa uradila kako bi ekspanziju gradnje i razaranje prostora zaustavila.

Brojna su gradilišta duž budvanske rivijere na kojima je angažovana kompanija Bemax.  Na sajtu kompanije, među ključnim projektima na kojima rade, navodi se hotel Kraljičina plaža u Miločeru, površine oko 38.000 kvadrata. Što je daleko više od brojke koja je projektom predviđena i koju investitor, kompanija Adriatic properties, zakupac hotela Sveti Stefan i Miločer, navodi na svom sajtu. Bemax završava izgradnju dva solitera u naselju Rafailovići u Bečićima. Soliteri na obali Rafailovića predstavljaju najveće graditeljsko ruglo na rivijeri. Oni su sinonim korupcije i haosa u oblasti planiranja prostora kojim je ovo staro ribarsko naselje zauvijek urbanistički uništeno. Podrazumijeva se da krivicu ne snosi izvođač radova nego vlasnik zemljišta, planeri, državni i opštinski činovnici, ali isticanje državnih simbola prilikom realizacije pogrešnih objekata, izaziva samo prezir i simbola i države koja je tako nešto dozvolila.

Mašine Bemaxa izgradile su soliter Royal garden u centru Budve, zatim stambeni kompleks od četiri solitera Fontana centar. Grade turistička i apartmanska naselja u selima Kuljače, Maine i Lapčići. Bemax je angažovan na izgradnji turističkog naselja Smokvice u Reževićima, hipermarketa Lakovići… Na širem području Crnogorskog pirmorja učestvuju u realizaciji velikih strateških projekata, izgradnji turističkih naselja i gradova Luštica Bay, Porto Novi, Porto Montenegro…U pitanju su projekti vrijedni na stotine miliona eura. Ogromni poslovi u maloj Crnoj Gori, najmanje što joj se može dati za uzvrat, jeste mahanje njenim zastavama kao izraz interesnog patriotizma privilegovanih, koji ima svoju cijenu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo