Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI: Svjet ruše tri cunamija

Objavljeno prije

na

MONITOR: Turska je i dalje u centru svjetske javnosti. Erdogan sprovodi velike čistke u vojsci, sudstvu, policiji… Čemu to vodi?
GRAHOVAC: Vodi prema odavno zacrtanom cilju Erdoganove politike koji, na sreću, neće biti ostvaren. Nije bilo teško detektovati da je puč isceniran od strane Erdoganove klike koja uskoro može očekivati njeno svrgavanje, ali putem stvarnog puča.

MONITOR: Vi u intervjuima i autorskim tekstovima nekoliko godina upozoravate na Erdogana, kvalifikujući ga kao evropski problem. Na čemu ste to zasnivali?
GRAHOVAC: Upozoravao sam i na Erdogana i na Davutoglua. Nije bilo teško detektovati da njihova politika ima elemente imperijalne politike zasnovane na islamizmu. Iako je Davutoglu bio idejni vođa takve politike više od samog Erdogana, on je zaključio da je Erdogan svojim autokratskim vladanjem predaleko otišao, pa je podnio ostavku na dužnost premijera. Erdogana na njegovom putu ništa neće zaustaviti osim svrgavanja u bilo kom obliku.

MONITOR: Kako će se pokušaji puča u Turskoj odraziti na naš region?
GRAHOVAC: Demokratska, a prvenstveno sekularna, turska država imala bi blagotvorno dejstvo na naš region. Ona danas nije niti demokratska niti sekularna što vrlo nepovoljno utiče ne samo na naš region nego i na stanje u Evropi, pa i u NATO-u. Ali, rješenje treba tražiti gledajući kroz jednu drugačiju prizmu. Na turskom primjeru treba objašnjavati da ničeg dobrog nema u politikama koje se zasnivaju na imperijalizmu i nedemokratičnosti, posebno ako se te politike zasnivaju na deformisanim ili nakaradnim društvenim osnovama kao što je bilo koji monizam.

MONITOR: Da li od EU, a prvenstveno od Njemačke, očekujete da će pomoći u stabilizaciji prilika u Turskoj i da li se u Evropi realno ocjenjuje to što se dešava u toj državi?
GRAHOVAC: EU, a posebno Njemačka, će pokušati pomoći u rješavanju turskog problema, ali to neće dati rezultat jer se još uvijek ne uočavaju stvarni uzroci problema, a koji su daleko širi.

MONITOR: Koji su to uzroci i šta je suština savremene geopolitike?
GRAHOVAC: Uzroci su sistemske prirode. Da bi lakše shvatili ovaj problem, konstatujmo tri činjenice: prvo, čovječanstvo nikada u istoriji nije bilo na ovako visokom stepenu tehničko-tehnološkog razvoja; drugo, nikada u istoriji nije bilo manje međudržavnih ratova; i treće (koje djeluje paradoksalno), nikada u istoriji čovjek kao pojedinac nije bio svakojako ugrožen kao što je ugrožen danas. Nije teško zaključiti da u ovim paradoksalnim relacijama stoje uzroci sistemske prirode.

MONITOR: Hoćete li to konkretnije pojasniti?
GRAHOVAC: Nekontrolisana globalizacija je produkovala tri društvena procesa koji kao cunami ruše društveno-političke odnose na planeti. Prvi cunami je neoliberazam, koji je prvenstveno generisan na Zapadu, i koji nije ništa drugo nego fašizam najgoreg oblika. Drugi cunami je organizovani kriminal i korupcija sa mafijama kao svojom vojskom, a koji je težišno generisan na Istoku. Ova dva cunamija u dužem periodu haraju južnom hemisferom, a koji su u socijalno ugroženu masu ubacili miksovanu politiku i religiju što je generisalo naoružani fanatizam kao treći cunami. Sudar navedenih cunamija ima rušilačko dejstvo među kojima je ukliještena Evropa najviše ugrožena.

MONITOR: Ko je operativni nosilac takvih procesa, oficijelne države ili neko drugi?
GRAHOVAC: Širom planete je došlo do sprege fatalnog trojstva kojeg sačinjavaju: pojedine multinacionalne kompanije, nedemokratski režimi i mafije kao operativna vojska organizovanog kriminala i korupcije. Ta sprega ruši sve ispred sebe.

MONITOR: Gdje su tu države i njihove vlade?
GRAHOVAC: One sve više postaju žrtvom tog fatalnog trojstva, jer korupcija ima razorniju moć od nuklearnog oružja. Demontiranje tog fatalnog trojstva je postalo uslovom opstanka planete. Ovo će biti moguće uraditi tek onda kada političke vlasti shvate da su demokratske, pravno uređene i naglašeno sekularne države, jedini garant mira na planeti.

MONITOR: Naglašavate sekularizam kao poseban atribut država?
GRAHOVAC: Religijske i vjerske slobode se masovno zloupotrebljavaju u mnogim državama. Vjerske zajednice danas postaju najveća prijetnja sekularizmu država. Zloupotreba vjerskih i religijskih sloboda ide do te mjere da pojedinci ili grupe žele da budui vrhovni tumači religijskih kanona. Neminovno to vodi u fanatizam, pa čak i onaj naoružani. Nažalost, danas se suočavamo sa tom realnošću.

MONITOR: Skoro svakodnevno širom svijeta imamo borbene napade na nedužne ljude. Ko to i kako može spriječiti?
GRAHOVAC: To mogu spriječiti samo pravne, demokratske i, naglašavam, sekularne države u kojima vlasti razumiju da imamo društvene poremećaje sistemske prirode. Ponovo naglašavam da je nekontrolisani neoliberalizam najopakiji oblik fašizma što ga istorija pamti.

MONITOR: Da li su, kako se može čuti u međunarodnim krugovima, Rusija i džihadisti najveća prijetnja svjetskom miru?
GRAHOVAC: To je površno tumačenje. Istorijska konstanta ruske politike je da je ona i nedemokratska i imperijalna. Ali, i Rusija će biti žrtva današnjih globalnih procesa ukoliko se ne shvate njihovi uzroci. Džihadisti nisu uzrok nego su posljedica sistemskih problema o kojima govorim. Više godina ukazujem na uzroke i posljedice koje planetu uvode u svekoliki rizik. Takođe iznosim i formulu koja može zaustaviti kataklizmične lomove, a koja glasi: ,,Bez američko-evropsko-ruskog partnerstva na novim osnovama, planeta će biti svekoliko ugrožena”.

MONITOR: Sve se više govori o kontrolisanom haosu kao sredstvu geopolitičkog rata?
GRAHOVAC: To djeluje pesimistički i bez objašnjenja je. Ja iznosim procjenu koja je realistična, a to je da bez pomenutog partnerstva neće biti kontrolisani nego nekontrolisani haos. To političari moraju konačno da shvate.

MONITOR: Kakve će posljedice po Evropu imati odluka Velike Britanije da napusti EU?
GRAHOVAC: Neće imati posljedice po EU nego će imati povoljan rezultat. Evropske vrijednosti nemaju bolju alternativu, ali godinama iznosim tvrdnju da je EU pogrešno strukturirana. Neprirodno je, a društveno-politički je nepravedno, da isti kriteriji važe za različite mjerljive veličine u svakom smislu posmatrano. Pojasniću svoju tvrdnju da će EU opstati samo pod uslovom da ona bude ili višeslojna ili višeprstenasta.

Ujedinjena Evropa nema alternativu, ali se njena održivost (po mom mišljenju) može postići ako nju bude sačinjavalo pet klubova: prvi klub su šest država osnivača; drugi klub su države koje su u EU ušle zaključno sa 2003. godinom; treći klub su države koje su u EU ušle od 2004. godine do danas; četvrti klub treba da sačinjavaju pridružene članice EU; i peti klub da budu države aplikanti za EU. Regulativom se mogu urediti prava i obaveze država članica u navedenim klubovima, te uslovi pod kojima neka država može preći iz jednog u drugi klub. Izlazak Velike Britanije iz EU je jedan od pokazatelja da je EU nužna reorganizacija.

MONITOR: Da li bi izbor Donalda Trampa za predsjednika SAD predstavljao katastrofu za tu zemlju i za svijet, odnosno da li bi njegova pobjeda na izborima značila da svijet ulazi u novu epohu?
GRAHOVAC: Pobjeda Trampa bi značila da se konačno moramo suočiti sa realnošću geopolitičkih procesa koje sam naveo. Od toga ne treba imati strah, jer je to suočavanje sa nečim što je realno. Jednostrano je tumačenje da bi Trampova pobjeda bila neka vrsta revolucije. Društveno-politička revolucija u SAD je neminovnost bez obzira na to ko će pobijediti na izborima. Ne treba zaboraviti da je Berni Sanders, konkurent Hilari Klinton za predsjednika SAD iz Demokratske stranke, svoju kampanju zasnivao na političkoj revoluciji i da je neznatno zaostao iza gospođe Klinton. On je na kraju podržao njenu kandidaturu ne odričući se političke revolucije. SAD se već suočava, a uskoro će se suočavati u još većoj mjeri, sa rušilačkim dejstvom sva tri cunamija koje sam objasnio. Od njih će se moći odbraniti samo ukoliko otpočnu sistemske društveno-političke promjene i ukoliko počnu iskreno graditi američko-evropsko-rusko partnerstvo na novim osnovama.

MONITOR: Gdje je u svemu tome Crna Gora?
GRAHOVAC: Ako ozbiljno i odgovorno analiziramo stanje u Crnoj Gori doći ćemo do zaključka da je ona već ugrožena od prva dva cunamija. Ako se iz toga ne izvuku ozbiljne pouke, ne može se isključiti da može biti ugrožena i od onog trećeg.

MONITOR: Kada se sve ovo što se dešava na planeti svestranije sagleda, kuda po Vašem mišljenju ide ovaj svijet?
GRAHOVAC: Prelazak iz kontrolisanog u nekontrolisani haos će se moći izbjeći samo pod uslovom da otpočne kroćenje neoliberalizma kao opasnog fašizma kako bi se otpočeli eliminisati uzroci i preostala dva cunamija koje sam naveo. Da bi se krenulo tim putem nužno je ostvariti navedeno partnerstvo koje je postalo uslovom opstanka planete. Iskreno vjerujem u politički razum da će se ovo i ostvariti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo