Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI: Svjet ruše tri cunamija

Objavljeno prije

na

MONITOR: Turska je i dalje u centru svjetske javnosti. Erdogan sprovodi velike čistke u vojsci, sudstvu, policiji… Čemu to vodi?
GRAHOVAC: Vodi prema odavno zacrtanom cilju Erdoganove politike koji, na sreću, neće biti ostvaren. Nije bilo teško detektovati da je puč isceniran od strane Erdoganove klike koja uskoro može očekivati njeno svrgavanje, ali putem stvarnog puča.

MONITOR: Vi u intervjuima i autorskim tekstovima nekoliko godina upozoravate na Erdogana, kvalifikujući ga kao evropski problem. Na čemu ste to zasnivali?
GRAHOVAC: Upozoravao sam i na Erdogana i na Davutoglua. Nije bilo teško detektovati da njihova politika ima elemente imperijalne politike zasnovane na islamizmu. Iako je Davutoglu bio idejni vođa takve politike više od samog Erdogana, on je zaključio da je Erdogan svojim autokratskim vladanjem predaleko otišao, pa je podnio ostavku na dužnost premijera. Erdogana na njegovom putu ništa neće zaustaviti osim svrgavanja u bilo kom obliku.

MONITOR: Kako će se pokušaji puča u Turskoj odraziti na naš region?
GRAHOVAC: Demokratska, a prvenstveno sekularna, turska država imala bi blagotvorno dejstvo na naš region. Ona danas nije niti demokratska niti sekularna što vrlo nepovoljno utiče ne samo na naš region nego i na stanje u Evropi, pa i u NATO-u. Ali, rješenje treba tražiti gledajući kroz jednu drugačiju prizmu. Na turskom primjeru treba objašnjavati da ničeg dobrog nema u politikama koje se zasnivaju na imperijalizmu i nedemokratičnosti, posebno ako se te politike zasnivaju na deformisanim ili nakaradnim društvenim osnovama kao što je bilo koji monizam.

MONITOR: Da li od EU, a prvenstveno od Njemačke, očekujete da će pomoći u stabilizaciji prilika u Turskoj i da li se u Evropi realno ocjenjuje to što se dešava u toj državi?
GRAHOVAC: EU, a posebno Njemačka, će pokušati pomoći u rješavanju turskog problema, ali to neće dati rezultat jer se još uvijek ne uočavaju stvarni uzroci problema, a koji su daleko širi.

MONITOR: Koji su to uzroci i šta je suština savremene geopolitike?
GRAHOVAC: Uzroci su sistemske prirode. Da bi lakše shvatili ovaj problem, konstatujmo tri činjenice: prvo, čovječanstvo nikada u istoriji nije bilo na ovako visokom stepenu tehničko-tehnološkog razvoja; drugo, nikada u istoriji nije bilo manje međudržavnih ratova; i treće (koje djeluje paradoksalno), nikada u istoriji čovjek kao pojedinac nije bio svakojako ugrožen kao što je ugrožen danas. Nije teško zaključiti da u ovim paradoksalnim relacijama stoje uzroci sistemske prirode.

MONITOR: Hoćete li to konkretnije pojasniti?
GRAHOVAC: Nekontrolisana globalizacija je produkovala tri društvena procesa koji kao cunami ruše društveno-političke odnose na planeti. Prvi cunami je neoliberazam, koji je prvenstveno generisan na Zapadu, i koji nije ništa drugo nego fašizam najgoreg oblika. Drugi cunami je organizovani kriminal i korupcija sa mafijama kao svojom vojskom, a koji je težišno generisan na Istoku. Ova dva cunamija u dužem periodu haraju južnom hemisferom, a koji su u socijalno ugroženu masu ubacili miksovanu politiku i religiju što je generisalo naoružani fanatizam kao treći cunami. Sudar navedenih cunamija ima rušilačko dejstvo među kojima je ukliještena Evropa najviše ugrožena.

MONITOR: Ko je operativni nosilac takvih procesa, oficijelne države ili neko drugi?
GRAHOVAC: Širom planete je došlo do sprege fatalnog trojstva kojeg sačinjavaju: pojedine multinacionalne kompanije, nedemokratski režimi i mafije kao operativna vojska organizovanog kriminala i korupcije. Ta sprega ruši sve ispred sebe.

MONITOR: Gdje su tu države i njihove vlade?
GRAHOVAC: One sve više postaju žrtvom tog fatalnog trojstva, jer korupcija ima razorniju moć od nuklearnog oružja. Demontiranje tog fatalnog trojstva je postalo uslovom opstanka planete. Ovo će biti moguće uraditi tek onda kada političke vlasti shvate da su demokratske, pravno uređene i naglašeno sekularne države, jedini garant mira na planeti.

MONITOR: Naglašavate sekularizam kao poseban atribut država?
GRAHOVAC: Religijske i vjerske slobode se masovno zloupotrebljavaju u mnogim državama. Vjerske zajednice danas postaju najveća prijetnja sekularizmu država. Zloupotreba vjerskih i religijskih sloboda ide do te mjere da pojedinci ili grupe žele da budui vrhovni tumači religijskih kanona. Neminovno to vodi u fanatizam, pa čak i onaj naoružani. Nažalost, danas se suočavamo sa tom realnošću.

MONITOR: Skoro svakodnevno širom svijeta imamo borbene napade na nedužne ljude. Ko to i kako može spriječiti?
GRAHOVAC: To mogu spriječiti samo pravne, demokratske i, naglašavam, sekularne države u kojima vlasti razumiju da imamo društvene poremećaje sistemske prirode. Ponovo naglašavam da je nekontrolisani neoliberalizam najopakiji oblik fašizma što ga istorija pamti.

MONITOR: Da li su, kako se može čuti u međunarodnim krugovima, Rusija i džihadisti najveća prijetnja svjetskom miru?
GRAHOVAC: To je površno tumačenje. Istorijska konstanta ruske politike je da je ona i nedemokratska i imperijalna. Ali, i Rusija će biti žrtva današnjih globalnih procesa ukoliko se ne shvate njihovi uzroci. Džihadisti nisu uzrok nego su posljedica sistemskih problema o kojima govorim. Više godina ukazujem na uzroke i posljedice koje planetu uvode u svekoliki rizik. Takođe iznosim i formulu koja može zaustaviti kataklizmične lomove, a koja glasi: ,,Bez američko-evropsko-ruskog partnerstva na novim osnovama, planeta će biti svekoliko ugrožena”.

MONITOR: Sve se više govori o kontrolisanom haosu kao sredstvu geopolitičkog rata?
GRAHOVAC: To djeluje pesimistički i bez objašnjenja je. Ja iznosim procjenu koja je realistična, a to je da bez pomenutog partnerstva neće biti kontrolisani nego nekontrolisani haos. To političari moraju konačno da shvate.

MONITOR: Kakve će posljedice po Evropu imati odluka Velike Britanije da napusti EU?
GRAHOVAC: Neće imati posljedice po EU nego će imati povoljan rezultat. Evropske vrijednosti nemaju bolju alternativu, ali godinama iznosim tvrdnju da je EU pogrešno strukturirana. Neprirodno je, a društveno-politički je nepravedno, da isti kriteriji važe za različite mjerljive veličine u svakom smislu posmatrano. Pojasniću svoju tvrdnju da će EU opstati samo pod uslovom da ona bude ili višeslojna ili višeprstenasta.

Ujedinjena Evropa nema alternativu, ali se njena održivost (po mom mišljenju) može postići ako nju bude sačinjavalo pet klubova: prvi klub su šest država osnivača; drugi klub su države koje su u EU ušle zaključno sa 2003. godinom; treći klub su države koje su u EU ušle od 2004. godine do danas; četvrti klub treba da sačinjavaju pridružene članice EU; i peti klub da budu države aplikanti za EU. Regulativom se mogu urediti prava i obaveze država članica u navedenim klubovima, te uslovi pod kojima neka država može preći iz jednog u drugi klub. Izlazak Velike Britanije iz EU je jedan od pokazatelja da je EU nužna reorganizacija.

MONITOR: Da li bi izbor Donalda Trampa za predsjednika SAD predstavljao katastrofu za tu zemlju i za svijet, odnosno da li bi njegova pobjeda na izborima značila da svijet ulazi u novu epohu?
GRAHOVAC: Pobjeda Trampa bi značila da se konačno moramo suočiti sa realnošću geopolitičkih procesa koje sam naveo. Od toga ne treba imati strah, jer je to suočavanje sa nečim što je realno. Jednostrano je tumačenje da bi Trampova pobjeda bila neka vrsta revolucije. Društveno-politička revolucija u SAD je neminovnost bez obzira na to ko će pobijediti na izborima. Ne treba zaboraviti da je Berni Sanders, konkurent Hilari Klinton za predsjednika SAD iz Demokratske stranke, svoju kampanju zasnivao na političkoj revoluciji i da je neznatno zaostao iza gospođe Klinton. On je na kraju podržao njenu kandidaturu ne odričući se političke revolucije. SAD se već suočava, a uskoro će se suočavati u još većoj mjeri, sa rušilačkim dejstvom sva tri cunamija koje sam objasnio. Od njih će se moći odbraniti samo ukoliko otpočnu sistemske društveno-političke promjene i ukoliko počnu iskreno graditi američko-evropsko-rusko partnerstvo na novim osnovama.

MONITOR: Gdje je u svemu tome Crna Gora?
GRAHOVAC: Ako ozbiljno i odgovorno analiziramo stanje u Crnoj Gori doći ćemo do zaključka da je ona već ugrožena od prva dva cunamija. Ako se iz toga ne izvuku ozbiljne pouke, ne može se isključiti da može biti ugrožena i od onog trećeg.

MONITOR: Kada se sve ovo što se dešava na planeti svestranije sagleda, kuda po Vašem mišljenju ide ovaj svijet?
GRAHOVAC: Prelazak iz kontrolisanog u nekontrolisani haos će se moći izbjeći samo pod uslovom da otpočne kroćenje neoliberalizma kao opasnog fašizma kako bi se otpočeli eliminisati uzroci i preostala dva cunamija koje sam naveo. Da bi se krenulo tim putem nužno je ostvariti navedeno partnerstvo koje je postalo uslovom opstanka planete. Iskreno vjerujem u politički razum da će se ovo i ostvariti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Netaknut sistem vladanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut 

 

MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?

PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.

MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?

PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.

MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?

PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Sadašnja vlast je iskazala političku volju, naročito imenovanjem državnog sekretara MUP-a za člana Komisije, ministar je došao na dvije sjednice i pružio podršku. Tu volju moraju dokazati i brzim konkretnim pomacima u istragama svih nezavršenih slučajeva.  Oni su sada vlast, ne može biti izgovora, makar za postupanje policije. Dobro bi bilo za početak da nadležni u Vladi i ,,po dubini” pažljivo pročitaju naše dosadašnje izvještaje i postupe po preporukama koje smo dali. Da pokrenu postupke protiv odgovornih za propuste u istragama, ili ako je kasno za to, da ih barem uklone sa svih pozicija sa kojih mogu uticati na buduće istrage.

MONITOR: Od početka godine, u kratko vrijeme,  desilo se više napada na novinare.  Dosadašnji napadi uvijek su bili u vezi sa određenom društveno političkom situacijom, i svjedočenjem o njoj.  Zašto je ovo trenutak pojačanog nasilja nad novinarima?

JOVOVIĆ: Mi smo stalno u čudnim ,,društveno-političkim situacijama“, a sadašnja je tenzičnija nego obično. Atmosfera nekažnjivosti za dosadašnje napade doprinosi da ti ljudi misle da je dopušteno frustracije iskaliti na novinarima, koji su „neprijatelji“ jer im se ne sviđa to što pišu. Nije isključeno ni da su i neki od nedavnih napada organizovani sa ciljem da se napadnuti novinari i njihove kolege zastraše. Jedno je sigurno, ko god da je na vlasti, većinom napadaju nas iz „medijske mafije“. I do sada je najveći broj slučajeva nasilja bio nad novinarima profesionalcima, koji rade važne stvari u javnom interesu, dok one koji nisu takvi gotovo niko i ne dira. Uvijek me nervira kada političari pa čak i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu, a ta istina nekome nanosi štetu. To ne znači da one koji lažu treba tući.

MONITOR: Kako vidite reakciju nadležnih organa na te napade?

JOVOVIĆ: Prvi utisak je da je to bilo uglavnom korektno, ali rano je za  zaključak.

MONITOR: Ima li se šta proslaviti na ovaj Svjetski dan slobode medija?

JOVOVIĆ: Neriješeni napadi na novinare su glavni razlog  što smo i dalje na začelju regiona. Daleko smo od dobre situacije, ali je dobro što građani u Crnoj Gori i dalje mogu u medijima naći najrazličitija mišljenja, iz gotovo svih segmenata društva. Problem je što je mnogo građana koji ne umiju da razluče činjenice od spina, ili to ne žele, nego vole da čitaju i gledaju samo ono što se poklapa sa onim što  misle. I samo tome vjeruju.

Drago mi je što su novinari iz Đukanovićevih propagandističkih medija, ne svojom zaslugom i željom, dobili priliku da osjete kako je to kad kritikuješ vlast, odnosno ponašaš se kao normalan medij u demokratskom društvu. Oni to sada rade manje ili više uspješno, manje ili više profesionalno, ali se nadam da će im bar nešto od tog osjećaja ostati i ako se DPS vrati na vlast. DF-ovi mediji se nijesu promijenili. Profesionalni mediji i novinari su to uglavnom i ostali, iako je utisak da nekima na početku nije bilo lako da se naviknu da su poslije 30 godina neki drugi ljudi sada najodgovorniji za sve što nam se dešava. Porazno je što mnogi novinari i dalje loše žive.

MONITOR:  Dugo svjedočite o  crnogorskoj zbilji. Jesu li se desile promjene?

JOVOVIĆ: Tek treba da se dese. Crna Gora je 2006. dobila šansu da se promijeni, ali do suštinskih promjena nije došlo i ta šansa je propuštena. Naprotiv, siromaštvo i socijalno raslojavanje su povećani. Novu šansu je društvo dobilo 30. avgusta prošle godine. Nova vlast je obećala korjenite promjene, ali se Vlada u tome još ne snalazi dobro, mislim da je to zbog  političkog neiskustva i ideoloških prepreka u nekim glavama, uključujući i premijerovu. Pored toga, problem joj je ne samo agilni DPS koji sada žestoko kritikuje ono što je sam godinama radio, nego i najmanje pola parlamentarne većine, koja uz zdušnu Vučićevu podršku marljivo priprema teren i  čeka priliku da Vladu obori ili da izdejstvuje njenu rekonstrukciju a sebi fotelje, a da ne bude optužena da daje šansu DPS-u za povratak. Mnoge stvari bitne za život građana tapkaju u mjestu jer se loši zakoni ne mijenjaju a novi ne donose „dok se ne smijeni Katnić“.

Nova šansa za napredak polako  curi i nestaće kada nestane nada velikog broja ljudi da su konačno dočekali bolje dane. Ono malo političara i funkcionera kojima je, vjerujem, preči javni od privatnog interesa, pod najvećim je pritiskom a od toga koliko će još izdržati zavisi i brzina napretka društva. Ali, i da se karte ponovo promiješaju, nestao je istorijski teret nesmjenjivosti vlasti na izborima, pa će napretka od toga sigurno biti.

MONITOR: I dalje su na sceni podjele, identitetska pitanja, tenzije. Koliku odgovornost za to snosi prethodna, a koliku nova vlast?

JOVOVIĆ: Prethodna vlast snosi 30-godišnju odgovornost. Isto toliku i njihovi partneri iz dijela bivše opozicije a sadašnje vlasti koji su taj tango sa DPS-om igrali kad god im je to zatrebalo, i jednima i drugima. Jedni tvrde da brane navodno ugroženu državu i crnogorski identitet, drugi navodno ugroženo srpstvo i da se bore za srpski i ruski svet. DPS mi je jasan, vrh te partije je na razne načine pljačkao Crnu Goru krijući se iza zastave i podstičući podjele uvijek kada im je to trebalo da zadrže vlast i nastave sa pljačkom. Sada to rade da bi se vratili na vlast. Ovi drugi su navodno ginuli u borbi protiv ovdašnjeg diktatora, a istovremeno su podržavali,  i  podržavaju, iste takve ili gore diktature u Srbiji i Rusiji.  I oni sve vrijeme žive bolje od većine građana.

Nije mi jasno zašto toliko glasača ne vidi licemjerstvo i jednih i drugih „patriota“, dok sami jedva spajaju kraj s krajem.  Glasači  DF-a i DPS-a treba da znaju da se nezavisnost NATO članice Crne Gore, njen građanski karakter, državni simboli i gotovo sve drugo oko čega se ove stranke i njihovi mediji glože mogu promijeniti samo izmjenama Ustava kvalifikovanom većinom u parlamentu, koja nije na vidiku, jer većine za to nema ni među građanima. Osim ako se DPS ne predomisli, ne bi im bio prvi put.

MONITOR: Nasleđe prethodnog režima je skoro netaknuto. Institucije zarobljene, kapital  u rukama privilegovanih. Šta to znači za budućnost zemlje?

JOVOVIĆ: Još se nadam da će se to nasljeđe razobličiti, da će se pokradeno vratiti građanima, na ključna mjesta doći pošteni i stručni, da institucije neće zavisiti od toga ko je na vlasti,  iako to i dalje zvuči kao bajka. Nema ništa lakše od toga, mada sam svjestan da neće doći brzo.

MONITOR: Do kad će Crna Gora biti zemlja iz koje se odlazi?

JOVOVIĆ: Dok ne nađemo naftu. Šalim se. Kad većina građana shvati da im plate, penzije, bolnice, škole, auto-puteve itd, ne poklanjaju ni premijer ni predsjednik, već da je to od para koje su zaradili. Kada budu glasali za one za koje misle da će im uz manje poreze omogućiti da zarade veće plate i penzije, naprave nove škole i bolnice, obezbije čistiju vodu i vazduh, da neće krasti, a ne da im bude najbitnije koji su kandidati za premijera ili predsjednika nacije ili vjere. I tako nekoliko puta. Bolje bi nam bilo da do toga dođemo prije nego što Crna Gora uđe u EU, jer ako nas čudom ovakve prime, tek će onda da nastane bježanija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo