INTERVJU
BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI: Svjet ruše tri cunamija

MONITOR: Turska je i dalje u centru svjetske javnosti. Erdogan sprovodi velike čistke u vojsci, sudstvu, policiji… Čemu to vodi?
GRAHOVAC: Vodi prema odavno zacrtanom cilju Erdoganove politike koji, na sreću, neće biti ostvaren. Nije bilo teško detektovati da je puč isceniran od strane Erdoganove klike koja uskoro može očekivati njeno svrgavanje, ali putem stvarnog puča.
MONITOR: Vi u intervjuima i autorskim tekstovima nekoliko godina upozoravate na Erdogana, kvalifikujući ga kao evropski problem. Na čemu ste to zasnivali?
GRAHOVAC: Upozoravao sam i na Erdogana i na Davutoglua. Nije bilo teško detektovati da njihova politika ima elemente imperijalne politike zasnovane na islamizmu. Iako je Davutoglu bio idejni vođa takve politike više od samog Erdogana, on je zaključio da je Erdogan svojim autokratskim vladanjem predaleko otišao, pa je podnio ostavku na dužnost premijera. Erdogana na njegovom putu ništa neće zaustaviti osim svrgavanja u bilo kom obliku.
MONITOR: Kako će se pokušaji puča u Turskoj odraziti na naš region?
GRAHOVAC: Demokratska, a prvenstveno sekularna, turska država imala bi blagotvorno dejstvo na naš region. Ona danas nije niti demokratska niti sekularna što vrlo nepovoljno utiče ne samo na naš region nego i na stanje u Evropi, pa i u NATO-u. Ali, rješenje treba tražiti gledajući kroz jednu drugačiju prizmu. Na turskom primjeru treba objašnjavati da ničeg dobrog nema u politikama koje se zasnivaju na imperijalizmu i nedemokratičnosti, posebno ako se te politike zasnivaju na deformisanim ili nakaradnim društvenim osnovama kao što je bilo koji monizam.
MONITOR: Da li od EU, a prvenstveno od Njemačke, očekujete da će pomoći u stabilizaciji prilika u Turskoj i da li se u Evropi realno ocjenjuje to što se dešava u toj državi?
GRAHOVAC: EU, a posebno Njemačka, će pokušati pomoći u rješavanju turskog problema, ali to neće dati rezultat jer se još uvijek ne uočavaju stvarni uzroci problema, a koji su daleko širi.
MONITOR: Koji su to uzroci i šta je suština savremene geopolitike?
GRAHOVAC: Uzroci su sistemske prirode. Da bi lakše shvatili ovaj problem, konstatujmo tri činjenice: prvo, čovječanstvo nikada u istoriji nije bilo na ovako visokom stepenu tehničko-tehnološkog razvoja; drugo, nikada u istoriji nije bilo manje međudržavnih ratova; i treće (koje djeluje paradoksalno), nikada u istoriji čovjek kao pojedinac nije bio svakojako ugrožen kao što je ugrožen danas. Nije teško zaključiti da u ovim paradoksalnim relacijama stoje uzroci sistemske prirode.
MONITOR: Hoćete li to konkretnije pojasniti?
GRAHOVAC: Nekontrolisana globalizacija je produkovala tri društvena procesa koji kao cunami ruše društveno-političke odnose na planeti. Prvi cunami je neoliberazam, koji je prvenstveno generisan na Zapadu, i koji nije ništa drugo nego fašizam najgoreg oblika. Drugi cunami je organizovani kriminal i korupcija sa mafijama kao svojom vojskom, a koji je težišno generisan na Istoku. Ova dva cunamija u dužem periodu haraju južnom hemisferom, a koji su u socijalno ugroženu masu ubacili miksovanu politiku i religiju što je generisalo naoružani fanatizam kao treći cunami. Sudar navedenih cunamija ima rušilačko dejstvo među kojima je ukliještena Evropa najviše ugrožena.
MONITOR: Ko je operativni nosilac takvih procesa, oficijelne države ili neko drugi?
GRAHOVAC: Širom planete je došlo do sprege fatalnog trojstva kojeg sačinjavaju: pojedine multinacionalne kompanije, nedemokratski režimi i mafije kao operativna vojska organizovanog kriminala i korupcije. Ta sprega ruši sve ispred sebe.
MONITOR: Gdje su tu države i njihove vlade?
GRAHOVAC: One sve više postaju žrtvom tog fatalnog trojstva, jer korupcija ima razorniju moć od nuklearnog oružja. Demontiranje tog fatalnog trojstva je postalo uslovom opstanka planete. Ovo će biti moguće uraditi tek onda kada političke vlasti shvate da su demokratske, pravno uređene i naglašeno sekularne države, jedini garant mira na planeti.
MONITOR: Naglašavate sekularizam kao poseban atribut država?
GRAHOVAC: Religijske i vjerske slobode se masovno zloupotrebljavaju u mnogim državama. Vjerske zajednice danas postaju najveća prijetnja sekularizmu država. Zloupotreba vjerskih i religijskih sloboda ide do te mjere da pojedinci ili grupe žele da budui vrhovni tumači religijskih kanona. Neminovno to vodi u fanatizam, pa čak i onaj naoružani. Nažalost, danas se suočavamo sa tom realnošću.
MONITOR: Skoro svakodnevno širom svijeta imamo borbene napade na nedužne ljude. Ko to i kako može spriječiti?
GRAHOVAC: To mogu spriječiti samo pravne, demokratske i, naglašavam, sekularne države u kojima vlasti razumiju da imamo društvene poremećaje sistemske prirode. Ponovo naglašavam da je nekontrolisani neoliberalizam najopakiji oblik fašizma što ga istorija pamti.
MONITOR: Da li su, kako se može čuti u međunarodnim krugovima, Rusija i džihadisti najveća prijetnja svjetskom miru?
GRAHOVAC: To je površno tumačenje. Istorijska konstanta ruske politike je da je ona i nedemokratska i imperijalna. Ali, i Rusija će biti žrtva današnjih globalnih procesa ukoliko se ne shvate njihovi uzroci. Džihadisti nisu uzrok nego su posljedica sistemskih problema o kojima govorim. Više godina ukazujem na uzroke i posljedice koje planetu uvode u svekoliki rizik. Takođe iznosim i formulu koja može zaustaviti kataklizmične lomove, a koja glasi: ,,Bez američko-evropsko-ruskog partnerstva na novim osnovama, planeta će biti svekoliko ugrožena”.
MONITOR: Sve se više govori o kontrolisanom haosu kao sredstvu geopolitičkog rata?
GRAHOVAC: To djeluje pesimistički i bez objašnjenja je. Ja iznosim procjenu koja je realistična, a to je da bez pomenutog partnerstva neće biti kontrolisani nego nekontrolisani haos. To političari moraju konačno da shvate.
MONITOR: Kakve će posljedice po Evropu imati odluka Velike Britanije da napusti EU?
GRAHOVAC: Neće imati posljedice po EU nego će imati povoljan rezultat. Evropske vrijednosti nemaju bolju alternativu, ali godinama iznosim tvrdnju da je EU pogrešno strukturirana. Neprirodno je, a društveno-politički je nepravedno, da isti kriteriji važe za različite mjerljive veličine u svakom smislu posmatrano. Pojasniću svoju tvrdnju da će EU opstati samo pod uslovom da ona bude ili višeslojna ili višeprstenasta.
Ujedinjena Evropa nema alternativu, ali se njena održivost (po mom mišljenju) može postići ako nju bude sačinjavalo pet klubova: prvi klub su šest država osnivača; drugi klub su države koje su u EU ušle zaključno sa 2003. godinom; treći klub su države koje su u EU ušle od 2004. godine do danas; četvrti klub treba da sačinjavaju pridružene članice EU; i peti klub da budu države aplikanti za EU. Regulativom se mogu urediti prava i obaveze država članica u navedenim klubovima, te uslovi pod kojima neka država može preći iz jednog u drugi klub. Izlazak Velike Britanije iz EU je jedan od pokazatelja da je EU nužna reorganizacija.
MONITOR: Da li bi izbor Donalda Trampa za predsjednika SAD predstavljao katastrofu za tu zemlju i za svijet, odnosno da li bi njegova pobjeda na izborima značila da svijet ulazi u novu epohu?
GRAHOVAC: Pobjeda Trampa bi značila da se konačno moramo suočiti sa realnošću geopolitičkih procesa koje sam naveo. Od toga ne treba imati strah, jer je to suočavanje sa nečim što je realno. Jednostrano je tumačenje da bi Trampova pobjeda bila neka vrsta revolucije. Društveno-politička revolucija u SAD je neminovnost bez obzira na to ko će pobijediti na izborima. Ne treba zaboraviti da je Berni Sanders, konkurent Hilari Klinton za predsjednika SAD iz Demokratske stranke, svoju kampanju zasnivao na političkoj revoluciji i da je neznatno zaostao iza gospođe Klinton. On je na kraju podržao njenu kandidaturu ne odričući se političke revolucije. SAD se već suočava, a uskoro će se suočavati u još većoj mjeri, sa rušilačkim dejstvom sva tri cunamija koje sam objasnio. Od njih će se moći odbraniti samo ukoliko otpočnu sistemske društveno-političke promjene i ukoliko počnu iskreno graditi američko-evropsko-rusko partnerstvo na novim osnovama.
MONITOR: Gdje je u svemu tome Crna Gora?
GRAHOVAC: Ako ozbiljno i odgovorno analiziramo stanje u Crnoj Gori doći ćemo do zaključka da je ona već ugrožena od prva dva cunamija. Ako se iz toga ne izvuku ozbiljne pouke, ne može se isključiti da može biti ugrožena i od onog trećeg.
MONITOR: Kada se sve ovo što se dešava na planeti svestranije sagleda, kuda po Vašem mišljenju ide ovaj svijet?
GRAHOVAC: Prelazak iz kontrolisanog u nekontrolisani haos će se moći izbjeći samo pod uslovom da otpočne kroćenje neoliberalizma kao opasnog fašizma kako bi se otpočeli eliminisati uzroci i preostala dva cunamija koje sam naveo. Da bi se krenulo tim putem nužno je ostvariti navedeno partnerstvo koje je postalo uslovom opstanka planete. Iskreno vjerujem u politički razum da će se ovo i ostvariti.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje
MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?
KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.
Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.
Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.
Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.
Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.
Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.
MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?
KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.
Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.
Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.
Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.
Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.
Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške
MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?
LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG) biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.
SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.
MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?
LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.
MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?
LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi
MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?
KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.
Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.
MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?
KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
SUSRETI4 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI3 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI4 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS4 sedmice
VLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
Izdvojeno4 sedmice
TRAGEDIJA U BEOGRADU, VRISAK SA VRAČARA OGLAŠAVA UZBUNU: Srce tame
-
Izdvojeno3 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
DRUŠTVO4 sedmice
SLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom