Povežite se sa nama

INTERVJU

TIJANA TODOROVIĆ, DIZAJNERKA I KOSTIMOGRAFKINJA: Crna Gora još uvijek nema modnu scenu

Objavljeno prije

na

Dizajnerka Tijana Todorović rođena je u Podgorici, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Na Univerzitetu u Ljubljani završila je Fakultet za modu i tekstilni dizajn. Trenutno je na doktorskim studijama. Izlagala je na nekoliko kolektivnih izložbi i učestvovala na nekoliko revija, radi kao pozorišna kostimografkinja i scenografkinja. Učestvovala je na World Expo 2010 u Šangaju.

MONITOR: Američki modni magazin Designer Original Magazine, u izdanju za jul i avgust, svrstao Vas je u top dizajnere, posvetivši nekoliko strana Vašem radu i biografiji. Sigurno je veoma značajno kada urednici takvog prestižnog časopisa prepoznaju Vaš rad, značajno je i za buduće projekte… Volio bih da mi kažete kako ste reagovali kada su Vas kontaktirali i kako je uopšte došlo do ovog predstavljanja?
TODOROVIĆ: Posljednjih godinu dana moj fokus je na naučno istraživačkom radu i radu u pozorištu, modnom dizajnu se posvećujem kroz predavanja na fakultetu i moram baš da se potrudim pa skoro i da izmislim vrijeme i sredstva da dizajniram striktno (ne)komercijalne odjevne predmete. S obzirom na te okolnosti kada su me kontaktirali iz Designer Original Magazina bila sam veoma srećna i zadovoljna da je neko u moru dizajnera uspio da prepozna moj rad kao posebnost. Do ove saradnje je došlo kada je trenutno vodeća i najveća platforma za promociju i umrežavanje dizajnera Not Just a Label objavila moj rad uz par rečenica o meni na njihovoj naslovnoj stranici. Preko Not Just a Label platforme već su me kontaktirali razni stilisti američkih zvijezda da bi željeli da im iznajmljujem svoje radove, ali mailovi od urednice Designer Original Magazina su me zaista iznenadili i obradovali – posebno kada su rekli da bi željeli da me predstave na sedam, osam stranica, napišu kratak tekst o meni i izrazili da nastavimo saradnju. Što je zaista velika stvar posebno za mene što se ne promovišem na klasičan način. Nadam se da će mi ovaj događaj biti podsticaj da se u budućnosti više posvetim modi. Meni kao modnom dizajneru prvenstveno publikacija u ovako velikom časopisu sa drugog kontinenta je velika stvar za CV i sve buduće saradnje.

MONITOR: Kako opisujete svoje kreacije? Kada smišljate te kreacije, da li u glavi već imate priliku u kojoj bi ga nosili, ili eventualno tip žene kojoj bi pristajao?
TODOROVIĆ: Sve zavisi, većina dizajnera ima svoju muzu, ili neki ideal ljepote kojem stremi i o kome razmišlja dok stvara. Ja nemam konkretnu ličnost, ali uvijek u glavi imam neku ciljnu grupu koja je često fiktivna, ali mi pomaže u “prizemljavanju” ideja- osim u slučaju ako je riječ o narudžbi onda je klijent njegov izgled, ponašanje, ukus na prvom mjestu. Gotovo uvijek znam kome i kakvom tipu ljudi će pristajati ti odjevni predmeti ili kojoj sub-kulturi. Kada koncipiram svoje kolekcije ili odjevne predmete koji postoje sami za sebe, uvijek pravim koncept – koji je kao neke vrste scenario u kom postoji i ta neka fiktivna ličnost kao nosilac priče. A nekad “sve što nam je potrebo su žena i pištolj” – Jean Luc Godard.

MONITOR: Kako biste opisali modnu scenu u Crnoj Gori?
TODOROVIĆ: Uh, ovo je možda i jedno od pitanja na koje nerado odgovaram jer Crna Gora još uvijek nema modnu scenu, ima neke tranzicione blijede kopije nekog redcarpeta B produkcije, ali od nekud se mora početi samo što naš početak predugo traje. Najveći problem koji vidim je u opštoj kulturi, obrazovanju, odnosu prema lijepom i nedostatku profesionalizma. Ali ne patimo samo mi od tih tranzicionih boljki, nažalost skoro cijeli Balkan ne može da se otkači od tog novog vala “turbo folka”. Pri tom da se razumijemo ne želim nikog da uvrijedim, samo mi moja profesija, vaspitanje i obrazovanje ne dozvoljavaju da o očiglednom ćutim. A ako publika to voli, ne znači samo da smo u velikom problemu koji će tek kroz buduće generacije da nas košta. Kroz modnu scenu i oblačenje uvijek možete da prepoznate od čega vam društvo boluje, s toga ovaj moj odgovr se odnosi na nekoliko segmentat našeg života možda ponajmanje “mode”. Što se mode konkretno tiče pojavilo se par modnih dizajnera mladih koji pokusavaju i sami da se izbore sa ovim o čemu govorim – navijam za njih.

MONITOR: Predajete na Fakultetu za dizajn i multimediju na Univerzitetu Donja Gorica. Šta je najvažnije da budući modni kreatori nauče?
TODOROVIĆ: Mnogo je tih najvažnijh lekcija i jedni- posebni parametri važe za našu djecu koja uglavnom dolaze da uče sa oformljenim stavom o dizajnu. A taj stav je najšesce potpuno pogrešan! Svi ti mladi ljudi mahom misle da su nepogrješivi, nezamjenjivi i genijalni. Taj stav za dizajnere je i poželjan, ali za njega mora postojati i neko pokriće i rad. Tako da našu djecu treba prvo naučiti da griješe. A nakon te lekcije da budu dobri ljudi i da se nikada ne zadovoljavaju prosjekom… Mada to su već lekcije za master studije.

MONITOR: Kao kostimografkinja radili ste u Slovenačnom nacionalno teatru i Crnogorskom narodnom pozorištu. Koja Vam je omiljena predstava na kojoj ste radili?
TODOROVIĆ: Još uvijek nemam omiljenu predstavu, svaki proces je bio na svoj način zanimljiv i poučan. Iz svakog procesa sam izašla bogatija i zrelija. Podjednako volim da radim u institucijama i u vaninstitucionalnim ili alternativnim pozorištima. Jer koliko vam rad u instituciji daje neku lagodnost i sigurnost toliko su koprodukcije, studentske predstave ili predstave alternativnog vaninstitucionalnog teatra izazovne jer uvijek morate da se dovijate, da improvizujete da dajete život predmetima. Iz ničega napravite nešto i da to još funkcioniše… Sada kada pogledam nazad u vrijeme kada sam bila studentkinja ljubav prema pozorištu i vizuelnom u pozorištu u meni su probudile moja prof. Karin Kosak i Angelina Atlagić. Kasnije sam radila kao šegrt- asistent kod Lea Kulaša sa kojim se i danas rado vidim, kroz predstave sa njim sam izgradila osjećaj za detalj, lijepo upravo ta iskustva su mi pomogla da povežem modu i pozorište. Kasnije saradnja sa Aleksandrom Nospalom mi je otvorila nove vidike i konačno pomogla da se negdje oformim kao kostimograf i ponovo zavolim originalni poziv dizajnera. Posao kostimografa je nevjerovatan koliko je posao dizajnera super zanimljiv, ali kada dizajnirate radite sami. Kao kostimograf vi radite sa velikim timom ljudi što je možda i veći izazov. Bilo da sam radila samostalno ili kao asistent upravo posao u pozorištu me je naučio da publiku ne možes prevariti osim ako to nije cilj predstave. U pozorištu se puno čita to je jadan paralelni svijet koji oživljava sve one slike koje se nižu dok smo sami sa knjigom ili pred ogledalom. Da bi bili dobri u tom poslu morate da znate neke osnove režije, glume i možda najvažnije dramaturgije. Vrlo često ste prisiljeni na compromise, ali ti kompromisi budu i opravdani i za neko veće dobro. Radujem se svakoj budućoj predstavi i čekam da se desi ona omiljena – možda je to baš ova sledeća.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo