Povežite se sa nama

INTERVJU

TIJANA TODOROVIĆ, DIZAJNERKA I KOSTIMOGRAFKINJA: Crna Gora još uvijek nema modnu scenu

Objavljeno prije

na

Dizajnerka Tijana Todorović rođena je u Podgorici, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Na Univerzitetu u Ljubljani završila je Fakultet za modu i tekstilni dizajn. Trenutno je na doktorskim studijama. Izlagala je na nekoliko kolektivnih izložbi i učestvovala na nekoliko revija, radi kao pozorišna kostimografkinja i scenografkinja. Učestvovala je na World Expo 2010 u Šangaju.

MONITOR: Američki modni magazin Designer Original Magazine, u izdanju za jul i avgust, svrstao Vas je u top dizajnere, posvetivši nekoliko strana Vašem radu i biografiji. Sigurno je veoma značajno kada urednici takvog prestižnog časopisa prepoznaju Vaš rad, značajno je i za buduće projekte… Volio bih da mi kažete kako ste reagovali kada su Vas kontaktirali i kako je uopšte došlo do ovog predstavljanja?
TODOROVIĆ: Posljednjih godinu dana moj fokus je na naučno istraživačkom radu i radu u pozorištu, modnom dizajnu se posvećujem kroz predavanja na fakultetu i moram baš da se potrudim pa skoro i da izmislim vrijeme i sredstva da dizajniram striktno (ne)komercijalne odjevne predmete. S obzirom na te okolnosti kada su me kontaktirali iz Designer Original Magazina bila sam veoma srećna i zadovoljna da je neko u moru dizajnera uspio da prepozna moj rad kao posebnost. Do ove saradnje je došlo kada je trenutno vodeća i najveća platforma za promociju i umrežavanje dizajnera Not Just a Label objavila moj rad uz par rečenica o meni na njihovoj naslovnoj stranici. Preko Not Just a Label platforme već su me kontaktirali razni stilisti američkih zvijezda da bi željeli da im iznajmljujem svoje radove, ali mailovi od urednice Designer Original Magazina su me zaista iznenadili i obradovali – posebno kada su rekli da bi željeli da me predstave na sedam, osam stranica, napišu kratak tekst o meni i izrazili da nastavimo saradnju. Što je zaista velika stvar posebno za mene što se ne promovišem na klasičan način. Nadam se da će mi ovaj događaj biti podsticaj da se u budućnosti više posvetim modi. Meni kao modnom dizajneru prvenstveno publikacija u ovako velikom časopisu sa drugog kontinenta je velika stvar za CV i sve buduće saradnje.

MONITOR: Kako opisujete svoje kreacije? Kada smišljate te kreacije, da li u glavi već imate priliku u kojoj bi ga nosili, ili eventualno tip žene kojoj bi pristajao?
TODOROVIĆ: Sve zavisi, većina dizajnera ima svoju muzu, ili neki ideal ljepote kojem stremi i o kome razmišlja dok stvara. Ja nemam konkretnu ličnost, ali uvijek u glavi imam neku ciljnu grupu koja je često fiktivna, ali mi pomaže u “prizemljavanju” ideja- osim u slučaju ako je riječ o narudžbi onda je klijent njegov izgled, ponašanje, ukus na prvom mjestu. Gotovo uvijek znam kome i kakvom tipu ljudi će pristajati ti odjevni predmeti ili kojoj sub-kulturi. Kada koncipiram svoje kolekcije ili odjevne predmete koji postoje sami za sebe, uvijek pravim koncept – koji je kao neke vrste scenario u kom postoji i ta neka fiktivna ličnost kao nosilac priče. A nekad “sve što nam je potrebo su žena i pištolj” – Jean Luc Godard.

MONITOR: Kako biste opisali modnu scenu u Crnoj Gori?
TODOROVIĆ: Uh, ovo je možda i jedno od pitanja na koje nerado odgovaram jer Crna Gora još uvijek nema modnu scenu, ima neke tranzicione blijede kopije nekog redcarpeta B produkcije, ali od nekud se mora početi samo što naš početak predugo traje. Najveći problem koji vidim je u opštoj kulturi, obrazovanju, odnosu prema lijepom i nedostatku profesionalizma. Ali ne patimo samo mi od tih tranzicionih boljki, nažalost skoro cijeli Balkan ne može da se otkači od tog novog vala “turbo folka”. Pri tom da se razumijemo ne želim nikog da uvrijedim, samo mi moja profesija, vaspitanje i obrazovanje ne dozvoljavaju da o očiglednom ćutim. A ako publika to voli, ne znači samo da smo u velikom problemu koji će tek kroz buduće generacije da nas košta. Kroz modnu scenu i oblačenje uvijek možete da prepoznate od čega vam društvo boluje, s toga ovaj moj odgovr se odnosi na nekoliko segmentat našeg života možda ponajmanje “mode”. Što se mode konkretno tiče pojavilo se par modnih dizajnera mladih koji pokusavaju i sami da se izbore sa ovim o čemu govorim – navijam za njih.

MONITOR: Predajete na Fakultetu za dizajn i multimediju na Univerzitetu Donja Gorica. Šta je najvažnije da budući modni kreatori nauče?
TODOROVIĆ: Mnogo je tih najvažnijh lekcija i jedni- posebni parametri važe za našu djecu koja uglavnom dolaze da uče sa oformljenim stavom o dizajnu. A taj stav je najšesce potpuno pogrešan! Svi ti mladi ljudi mahom misle da su nepogrješivi, nezamjenjivi i genijalni. Taj stav za dizajnere je i poželjan, ali za njega mora postojati i neko pokriće i rad. Tako da našu djecu treba prvo naučiti da griješe. A nakon te lekcije da budu dobri ljudi i da se nikada ne zadovoljavaju prosjekom… Mada to su već lekcije za master studije.

MONITOR: Kao kostimografkinja radili ste u Slovenačnom nacionalno teatru i Crnogorskom narodnom pozorištu. Koja Vam je omiljena predstava na kojoj ste radili?
TODOROVIĆ: Još uvijek nemam omiljenu predstavu, svaki proces je bio na svoj način zanimljiv i poučan. Iz svakog procesa sam izašla bogatija i zrelija. Podjednako volim da radim u institucijama i u vaninstitucionalnim ili alternativnim pozorištima. Jer koliko vam rad u instituciji daje neku lagodnost i sigurnost toliko su koprodukcije, studentske predstave ili predstave alternativnog vaninstitucionalnog teatra izazovne jer uvijek morate da se dovijate, da improvizujete da dajete život predmetima. Iz ničega napravite nešto i da to još funkcioniše… Sada kada pogledam nazad u vrijeme kada sam bila studentkinja ljubav prema pozorištu i vizuelnom u pozorištu u meni su probudile moja prof. Karin Kosak i Angelina Atlagić. Kasnije sam radila kao šegrt- asistent kod Lea Kulaša sa kojim se i danas rado vidim, kroz predstave sa njim sam izgradila osjećaj za detalj, lijepo upravo ta iskustva su mi pomogla da povežem modu i pozorište. Kasnije saradnja sa Aleksandrom Nospalom mi je otvorila nove vidike i konačno pomogla da se negdje oformim kao kostimograf i ponovo zavolim originalni poziv dizajnera. Posao kostimografa je nevjerovatan koliko je posao dizajnera super zanimljiv, ali kada dizajnirate radite sami. Kao kostimograf vi radite sa velikim timom ljudi što je možda i veći izazov. Bilo da sam radila samostalno ili kao asistent upravo posao u pozorištu me je naučio da publiku ne možes prevariti osim ako to nije cilj predstave. U pozorištu se puno čita to je jadan paralelni svijet koji oživljava sve one slike koje se nižu dok smo sami sa knjigom ili pred ogledalom. Da bi bili dobri u tom poslu morate da znate neke osnove režije, glume i možda najvažnije dramaturgije. Vrlo često ste prisiljeni na compromise, ali ti kompromisi budu i opravdani i za neko veće dobro. Radujem se svakoj budućoj predstavi i čekam da se desi ona omiljena – možda je to baš ova sledeća.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo