MONITOR: Kao sociolog i fenomenolog kulture kako biste definisali današnje crnogorsko društvo?
JOVANOVIĆ: Kao jedno napadnuto društvo, pravo da vam kažem. Po meni, Crna je Gora u ratu. Razumije se, tu nije riječ o ratu a la Klauzevic. Ako bismo iskoristili terminologiju uticajnog koncipiratelja onoga što se naziva i neokortikalno ratovanje, pukovnika U.S. Air Forces Ričarda Šafranskog, protiv Crne Gore se ne vodi rat već ratovanje. Znači, ratovanje (warfare) nije isto što i rat (war).
MONTOR: Šta je cilj takvog ratovanja, te time i tekućeg ratovanja koje je, kako tvrdite, pokrenuto protiv Crne Gore?
JOVANOVIĆ: Dozvolite mi da citiram Šafranskog: ,,Ratovanje ne zahtijeva objavu rata, niti postojanje uslova opštepoznatih kao ‘ratno stanje’… Cilj ratovanja nije nužno da se ubije neprijatelj. Cilj ratovanja je da se neprijatelj naprosto potčini … Neprijatelj je potčinjen kada počne da se ponaša onako kako mi (…) želimo da se ponaša”.
MONITOR: Svojevrsni je fenomen dvoipodecenijska nesmjenjiva vlast u Crnoj Gori? Kako to objašnjavate?
JOVANOVIĆ: Logično je da kada jedna oligarhija opstaje na vlasti tokom bilo kojeg perioda to znači jedno od ovo dvoje: Ili ima nekakvu saglasnost na osnovu koje vlada ili ima konkretizovana sredstva da narod drži u izvjesnoj pokornosti, to jest u stanju kao-da-je-saglasan.
MONITOR: Koje su to, po Vašem mišljenju, alternativne snage u Crnoj Gori koje mogu sa političke scene eliminisati aktuelnu vlast?
JOVANOVIĆ: Osim naizgled, danas vlasti ne bivaju eliminisane ili oborene od strane naroda ili unutrašnjih alternativnih snaga, već prije svega zapravo od strane influentnih parapolitičkih središta koja se kotiraju s one strane nacionalne države.
MONITOR: Posmatrano u kontekstu globalnih kretanja kako ocjenjujete spoljnu politiku Crne Gore?
JOVANOVIĆ: Da bih mogao da ocijenim spoljnu politiku Crne Gore, prvo bi trebalo da naša država vodi autentičnu spoljnu politiku, što nije slučaj. Drugim riječima, moja je ocjena i procjena, svakako donekle intencionalno pretjerana radi upozorenja, da Crna Gora nema ili ne vodi spoljnu politiku. Štaviše, stvari su se toliko iskomplikovale da bih još jednom pozvao da se zamislimo nad osnovnim pitanjem: da li Crna Gora još uvijek vodi vlastitu unutrašnju politiku?
Naravno, tako je bivajuće less or more i sa velikim – pa i najvećim – brojem savremenih država, kako onih malih, tako i velikih. Tako, recimo, britanski politikolog Dejvid Held (o)pominje da postoji ,,mreža sila koje ograničavaju slobodu akcije vlada i država. One zamagljuju granice unutrašnje politike, transformišu uslove političkog odlučivanja, mijenjaju institucionalni i organizacijski okvir nacionalnih zajednica”.
Ključni je problem, ponoviću to i drugim riječima, što se glavne, preciznije strateške odluke, više ne donose u Crnoj Gori. Posljednja strateška odluka donijeta u Crnoj Gori bila je odluka da se strateške odluke više neće donositi u Crnoj Gori.
MONITOR: Autor ste knjige Digitalna despotija. O kakvoj se despotiji radi?
JOVANOVIĆ: To je despotizam u nekom poznatom iskustvenom i istorijskom smislu, međutim sada združen sa najnovijim, kako ih nazivaju, state-of-the-art tehnologijama i tehnikama – i naravno, globalno rasprostrt. Evo, da budem što razumljiviji. Zamislite despota koji raspolaže GPS-om i GIS-om. U digitalnoj despotiji biće poznata bilo koja pozicija bilo kog stanovnika ili podanika u realnom vremenu. Da pomenem i to da jedan broj recentnih autora pominje i opominje da se uspostavlja – čak i da je već donekle i uspostavljena – svojevrsna imperija. Ukratko, onda bismo mogli da govorimo i o digitalnoj imperiji.
MONITOR: Jednom ste rekli da je svojevremeno „afričko proljeće” operativni, sastavni dio „policijske globalizacije”. Može li se to reći i za nova ,,proljeća”, ukrajinsko, na primjer?
JOVANOVIĆ: U širem smislu, odgovor je nesumnjivo da. No, najprije, ne možemo bolje razumjeti takozvanu globalizaciju ako ne znamo ono najvažnije – a to je šta je cilj globalizacije. Cilj, pak, globalizacije je ono što je filozof Kristijan Volf, početkom XVIII vijeka, nazvao civitas máxima. U naše vrijeme koriste se drukčiji termini, pa tako možemo kazati da je cilj globalizacije uspostava neke vrste svjetske federacije, sa divizijom nadležnosti između sada još zvanično postojećih država i federalnih planetarnih vlasti, recimo prema modelu SAD ili Švajcarske. Naravno, tome se, takvoj agendi, po prirodi stvari, protive mnoge države, mnoge vlasti, jer ne žele da budu ražalovane na nivo pukih ,,kantona”. Protiv takvih se, onda, okreće pesnica ,,policijske globalizacije”. Tipičan primjer za to je Libija. Sada Sirija, takođe, kao i niz država.
Takođe, da bismo još bolje razumjeli globalizaciju treba da se upoznamo sa novom doktrinom Full Spectrum Dominance, koju Pentagon lansira nakon pada Berlinskog zida.
MONITOR: Čemu možemo da se nadamo kad je riječ o društvenim i političkim kretanjima u svijetu?
JOVANOVIĆ: Dosta toga se sa visokim stepenom izvjesnosti može predvidjeti. Za mene, to je vrhunac teorije – predviđanje ili prognoza (pro-gnosis, dakle znanje o onome što će biti).
Glavni događaj našeg vremena je ono o čemu sam već govorio – izgradnja civitas máxima-e, što je u osnovi isto što i globalizacija. Već sada se, uglavnom, zna sve o tome kako će se taj projekat odvijati. U tom smislu je važna Evropska unija. Ako se nastave sadašnje tendencije, Evropska unija će relativno brzo prerasti u Evropsku federaciju.
Po mišljenju Marka Leonarda, sadašnji svijet će biti radikalno reorganizovan. Prije toga, kao preduslov, doći će do političke reorganizacije na nivou kontinenata, prema modelu Evrope, da bi se uspostavila jedna Unija Unija, kako to Leonard opisuje u studiji Why Europe Will Run 21st century. Inače, Leonard je i direktor Evropskog savjeta za inostrane odnose.
Na tu buduću civitas máxima-u kao na cilj globalizacije, te na EU kao na inspiraciju i osnovu za istu, ukazuje i famozni Zbignjev Bžežinski: ,,Krčenjem puta u integraciji nacionalnih država u supranacionalnu ekonomsku i na kraju političku Uniju, Evropa takođe pokazuje put za zamašnije forme postnacionalne organizacije, s one strane uskih vizija i destruktivnih strasti doba nacionalizma”.
MONITOR: Da li još postoji filozofija?
JOVANOVIĆ: Zasigurno, filozofija više ne postoji. Da se ne bismo zavaravali, to je činjenica. Posljednji filozof je bio, bar po mome mišljenju, Hajdeger. Na neki način, tačno je da filozofiju jeste zamijenila nauka, danas prvenstveno kibernetika i kvantna fizika. Stvarno, međutim, nauka nikada ne može zamijeniti filozofiju. I to je veliki problem. Jer, ako nema filozofije, nema ni velikih filozofa. Nema umnih ljudi.
To, onda, znači da nema istinskih kritičara epohe, ako hoćete – jasnovidaca. I to baš danas kada su svijetu i čovječanstvu, čini mi se više nego ikada, toliko potrebni orijentiri i putokazi, mislioci čije bi misli bile Arijadnina nit kontemporarnog čovječanstva, maltene – svjetlost ovome svijetu.
SAD su motor globalizacije
MONITOR: Često se čuje da je globalizacija jednako amerikanizacija. Je li to istina?
JOVANOVIĆ: SAD su motor globalizacije. Ako se, pretpostavimo za čas, na razne načine SAD, kao i međunarodne institucije koje su tek produžena ruka SAD – NATO, IMF ili World Bank – ne bi ništa angažovale, ne bi uopšte ni bilo nekakve i nikakve globalizacije. Takođe, šta je ono što se nazivlje evropske integracije ako ne vid globalizacije, dodajmo k tome i najintenzivnije globalizacije? A povijesno je poznato, danas se toga iznova prisjećamo, kako je odlučujuća podrška za formiranje Evropske zajednice za ugalj i čelik stigla iz Vašingtona. Čak imate ozbiljne, ubjedljive eksplikacije kako je EEZ, današnja EU, američki projekat, takoreći izrastao iz Maršalovog plana.
Totalno ukidanje ljudskih sloboda
MONITOR: Da li globalizacija pospješuje ljudske slobode ili ih ograničava, podvodi pod kontrolu onih koji imaju svaku vrstu moći?
JOVANOVIĆ: Globalizacija najprije pospješuje ljudske slobode – zatim ih ograničava, sve do totalnog ukidanja.
Uzmimo primjer ukidanja državnih granica, neko proširivanje ,,Šengenske zone” na cijelu Evropu, obje Amerike, jedan dio Afrike itd. To će omogućiti do sada nepoznatu slobodu kretanja. Međutim, takva sloboda generiše neviđene bezbjednosne probleme, jer je to sloboda kretanja ujedno i za organizovani kriminal, trgovinu ljudima, krijumčarenje ljudskih organa… Zbog toga će biti uvedene i već se uvode tzv. kompenzatorne bezbjednosne mjere. To znači da će, na ime problema izazvanih ukidanjem granica i kontrole na granicama, biti uvedene višestruke nove kontrole po dubini teritorije, znači nad gradovima i svim naseljenim mjestima.
U tom smislu upozorio bih i na Šengenski informacioni sistem I i II, džinovsku bazu podataka, smještenu u Strazburu. Obratimo pažnju, projektovano je da se u toj bazi podataka nađu opširni podaci i o svim građanima Crne Gore – a ne, dakle, samo o delinkventima, kriminalcima i slično.
Protivljenje na nuli
MONITOR: Da li uprkos napretku tehnologije, posebno sredstava komunikacije, savremeni čovjek postaje sve usamljeniji?
JOVANOVIĆ: Tačno je da postaje sve usamljeniji i otuđeniji. Riječ komunikacija potiče od riječi komuna, zajednica. Paradoks je da savremeni čovjek sve više komunicira, a pri tom je sve veća kriza komunikacije kao zajedničarenja. Ali da naglasim – tu nije riječ o sociološkoj, komunikološkoj ili psihološkoj pojavi, već i o deformaciji sa ozbiljnim političkim posljedicama.
Riječ je o sistemski projektovanoj usamljenosti, kao što je upozorila Hana Arent. Cilj totalitarizma je i to da razdvoji svakog pojedinca od svakog drugog pojedinca, tako da na kraju niko ni sa kim ne komunicira, hoću da kažem – stvarno komunicira. Znači, nema zapravo nikakve zajednice. Tako se, očito, projektuje i dobija pacifikovano društvo u kojem je jedinstvo svedeno na nulu. A pošto je jedinstvo svedeno na nulu, onda je i bilo kakvo protivljenje, ako se hoće organizovan politički otpor, sveden na nulu.
Kada je Arentova objavila antologijsku studiju Izvori totalitarizma, takva projekcija je izgledala teško zamisliva, neostvariva. Međutim, danas – imajući u vidu i tzv. internet i pogotovo virtuelnu realnost – već nam je manje nevjerovatna ta situacija u kojoj bi pojedinac komunicirao sa mnogim, nenormalno brojnim pojedincima, pri tom ne poznavajući lično ni jednoga od njih.
Veseljko KOPRIVICA
HORIZONTI4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice