Povežite se sa nama

INTERVJU

BOJAN JOVANOVIĆ, SOCIOLOG: Crna Gora ne vodi svoju politiku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kao sociolog i fenomenolog kulture kako biste definisali današnje crnogorsko društvo?

JOVANOVIĆ: Kao jedno napadnuto društvo, pravo da vam kažem. Po meni, Crna je Gora u ratu. Razumije se, tu nije riječ o ratu a la Klauzevic. Ako bismo iskoristili terminologiju uticajnog koncipiratelja onoga što se naziva i neokortikalno ratovanje, pukovnika U.S. Air Forces Ričarda Šafranskog, protiv Crne Gore se ne vodi rat već ratovanje. Znači, ratovanje (warfare) nije isto što i rat (war).

MONTOR: Šta je cilj takvog ratovanja, te time i tekućeg ratovanja koje je, kako tvrdite, pokrenuto protiv Crne Gore?
JOVANOVIĆ: Dozvolite mi da citiram Šafranskog: ,,Ratovanje ne zahtijeva objavu rata, niti postojanje uslova opštepoznatih kao ‘ratno stanje'… Cilj ratovanja nije nužno da se ubije neprijatelj. Cilj ratovanja je da se neprijatelj naprosto potčini … Neprijatelj je potčinjen kada počne da se ponaša onako kako mi (…) želimo da se ponaša”.

MONITOR: Svojevrsni je fenomen dvoipodecenijska nesmjenjiva vlast u Crnoj Gori? Kako to objašnjavate?
JOVANOVIĆ: Logično je da kada jedna oligarhija opstaje na vlasti tokom bilo kojeg perioda to znači jedno od ovo dvoje: Ili ima nekakvu saglasnost na osnovu koje vlada ili ima konkretizovana sredstva da narod drži u izvjesnoj pokornosti, to jest u stanju kao-da-je-saglasan.

MONITOR: Koje su to, po Vašem mišljenju, alternativne snage u Crnoj Gori koje mogu sa političke scene eliminisati aktuelnu vlast?
JOVANOVIĆ: Osim naizgled, danas vlasti ne bivaju eliminisane ili oborene od strane naroda ili unutrašnjih alternativnih snaga, već prije svega zapravo od strane influentnih parapolitičkih središta koja se kotiraju s one strane nacionalne države.

MONITOR: Posmatrano u kontekstu globalnih kretanja kako ocjenjujete spoljnu politiku Crne Gore?
JOVANOVIĆ: Da bih mogao da ocijenim spoljnu politiku Crne Gore, prvo bi trebalo da naša država vodi autentičnu spoljnu politiku, što nije slučaj. Drugim riječima, moja je ocjena i procjena, svakako donekle intencionalno pretjerana radi upozorenja, da Crna Gora nema ili ne vodi spoljnu politiku. Štaviše, stvari su se toliko iskomplikovale da bih još jednom pozvao da se zamislimo nad osnovnim pitanjem: da li Crna Gora još uvijek vodi vlastitu unutrašnju politiku?

Naravno, tako je bivajuće less or more i sa velikim – pa i najvećim – brojem savremenih država, kako onih malih, tako i velikih. Tako, recimo, britanski politikolog Dejvid Held (o)pominje da postoji ,,mreža sila koje ograničavaju slobodu akcije vlada i država. One zamagljuju granice unutrašnje politike, transformišu uslove političkog odlučivanja, mijenjaju institucionalni i organizacijski okvir nacionalnih zajednica”.

Ključni je problem, ponoviću to i drugim riječima, što se glavne, preciznije strateške odluke, više ne donose u Crnoj Gori. Posljednja strateška odluka donijeta u Crnoj Gori bila je odluka da se strateške odluke više neće donositi u Crnoj Gori.

MONITOR: Autor ste knjige Digitalna despotija. O kakvoj se despotiji radi?
JOVANOVIĆ: To je despotizam u nekom poznatom iskustvenom i istorijskom smislu, međutim sada združen sa najnovijim, kako ih nazivaju, state-of-the-art tehnologijama i tehnikama – i naravno, globalno rasprostrt. Evo, da budem što razumljiviji. Zamislite despota koji raspolaže GPS-om i GIS-om. U digitalnoj despotiji biće poznata bilo koja pozicija bilo kog stanovnika ili podanika u realnom vremenu. Da pomenem i to da jedan broj recentnih autora pominje i opominje da se uspostavlja – čak i da je već donekle i uspostavljena – svojevrsna imperija. Ukratko, onda bismo mogli da govorimo i o digitalnoj imperiji.

MONITOR: Jednom ste rekli da je svojevremeno „afričko proljeće” operativni, sastavni dio „policijske globalizacije”. Može li se to reći i za nova ,,proljeća”, ukrajinsko, na primjer?
JOVANOVIĆ: U širem smislu, odgovor je nesumnjivo da. No, najprije, ne možemo bolje razumjeti takozvanu globalizaciju ako ne znamo ono najvažnije – a to je šta je cilj globalizacije. Cilj, pak, globalizacije je ono što je filozof Kristijan Volf, početkom XVIII vijeka, nazvao civitas máxima. U naše vrijeme koriste se drukčiji termini, pa tako možemo kazati da je cilj globalizacije uspostava neke vrste svjetske federacije, sa divizijom nadležnosti između sada još zvanično postojećih država i federalnih planetarnih vlasti, recimo prema modelu SAD ili Švajcarske. Naravno, tome se, takvoj agendi, po prirodi stvari, protive mnoge države, mnoge vlasti, jer ne žele da budu ražalovane na nivo pukih ,,kantona”. Protiv takvih se, onda, okreće pesnica ,,policijske globalizacije”. Tipičan primjer za to je Libija. Sada Sirija, takođe, kao i niz država.

Takođe, da bismo još bolje razumjeli globalizaciju treba da se upoznamo sa novom doktrinom Full Spectrum Dominance, koju Pentagon lansira nakon pada Berlinskog zida.

MONITOR: Čemu možemo da se nadamo kad je riječ o društvenim i političkim kretanjima u svijetu?
JOVANOVIĆ: Dosta toga se sa visokim stepenom izvjesnosti može predvidjeti. Za mene, to je vrhunac teorije – predviđanje ili prognoza (pro-gnosis, dakle znanje o onome što će biti).

Glavni događaj našeg vremena je ono o čemu sam već govorio – izgradnja civitas máxima-e, što je u osnovi isto što i globalizacija. Već sada se, uglavnom, zna sve o tome kako će se taj projekat odvijati. U tom smislu je važna Evropska unija. Ako se nastave sadašnje tendencije, Evropska unija će relativno brzo prerasti u Evropsku federaciju.

Po mišljenju Marka Leonarda, sadašnji svijet će biti radikalno reorganizovan. Prije toga, kao preduslov, doći će do političke reorganizacije na nivou kontinenata, prema modelu Evrope, da bi se uspostavila jedna Unija Unija, kako to Leonard opisuje u studiji Why Europe Will Run 21st century. Inače, Leonard je i direktor Evropskog savjeta za inostrane odnose.

Na tu buduću civitas máxima-u kao na cilj globalizacije, te na EU kao na inspiraciju i osnovu za istu, ukazuje i famozni Zbignjev Bžežinski: ,,Krčenjem puta u integraciji nacionalnih država u supranacionalnu ekonomsku i na kraju političku Uniju, Evropa takođe pokazuje put za zamašnije forme postnacionalne organizacije, s one strane uskih vizija i destruktivnih strasti doba nacionalizma”.

MONITOR: Da li još postoji filozofija?
JOVANOVIĆ: Zasigurno, filozofija više ne postoji. Da se ne bismo zavaravali, to je činjenica. Posljednji filozof je bio, bar po mome mišljenju, Hajdeger. Na neki način, tačno je da filozofiju jeste zamijenila nauka, danas prvenstveno kibernetika i kvantna fizika. Stvarno, međutim, nauka nikada ne može zamijeniti filozofiju. I to je veliki problem. Jer, ako nema filozofije, nema ni velikih filozofa. Nema umnih ljudi.

To, onda, znači da nema istinskih kritičara epohe, ako hoćete – jasnovidaca. I to baš danas kada su svijetu i čovječanstvu, čini mi se više nego ikada, toliko potrebni orijentiri i putokazi, mislioci čije bi misli bile Arijadnina nit kontemporarnog čovječanstva, maltene – svjetlost ovome svijetu.

SAD su motor globalizacije

MONITOR: Često se čuje da je globalizacija jednako amerikanizacija. Je li to istina?
JOVANOVIĆ: SAD su motor globalizacije. Ako se, pretpostavimo za čas, na razne načine SAD, kao i međunarodne institucije koje su tek produžena ruka SAD – NATO, IMF ili World Bank – ne bi ništa angažovale, ne bi uopšte ni bilo nekakve i nikakve globalizacije. Takođe, šta je ono što se nazivlje evropske integracije ako ne vid globalizacije, dodajmo k tome i najintenzivnije globalizacije? A povijesno je poznato, danas se toga iznova prisjećamo, kako je odlučujuća podrška za formiranje Evropske zajednice za ugalj i čelik stigla iz Vašingtona. Čak imate ozbiljne, ubjedljive eksplikacije kako je EEZ, današnja EU, američki projekat, takoreći izrastao iz Maršalovog plana.

Totalno ukidanje ljudskih sloboda

MONITOR: Da li globalizacija pospješuje ljudske slobode ili ih ograničava, podvodi pod kontrolu onih koji imaju svaku vrstu moći?
JOVANOVIĆ: Globalizacija najprije pospješuje ljudske slobode – zatim ih ograničava, sve do totalnog ukidanja.

Uzmimo primjer ukidanja državnih granica, neko proširivanje ,,Šengenske zone” na cijelu Evropu, obje Amerike, jedan dio Afrike itd. To će omogućiti do sada nepoznatu slobodu kretanja. Međutim, takva sloboda generiše neviđene bezbjednosne probleme, jer je to sloboda kretanja ujedno i za organizovani kriminal, trgovinu ljudima, krijumčarenje ljudskih organa… Zbog toga će biti uvedene i već se uvode tzv. kompenzatorne bezbjednosne mjere. To znači da će, na ime problema izazvanih ukidanjem granica i kontrole na granicama, biti uvedene višestruke nove kontrole po dubini teritorije, znači nad gradovima i svim naseljenim mjestima.

U tom smislu upozorio bih i na Šengenski informacioni sistem I i II, džinovsku bazu podataka, smještenu u Strazburu. Obratimo pažnju, projektovano je da se u toj bazi podataka nađu opširni podaci i o svim građanima Crne Gore – a ne, dakle, samo o delinkventima, kriminalcima i slično.

Protivljenje na nuli

MONITOR: Da li uprkos napretku tehnologije, posebno sredstava komunikacije, savremeni čovjek postaje sve usamljeniji?
JOVANOVIĆ: Tačno je da postaje sve usamljeniji i otuđeniji. Riječ komunikacija potiče od riječi komuna, zajednica. Paradoks je da savremeni čovjek sve više komunicira, a pri tom je sve veća kriza komunikacije kao zajedničarenja. Ali da naglasim – tu nije riječ o sociološkoj, komunikološkoj ili psihološkoj pojavi, već i o deformaciji sa ozbiljnim političkim posljedicama.

Riječ je o sistemski projektovanoj usamljenosti, kao što je upozorila Hana Arent. Cilj totalitarizma je i to da razdvoji svakog pojedinca od svakog drugog pojedinca, tako da na kraju niko ni sa kim ne komunicira, hoću da kažem – stvarno komunicira. Znači, nema zapravo nikakve zajednice. Tako se, očito, projektuje i dobija pacifikovano društvo u kojem je jedinstvo svedeno na nulu. A pošto je jedinstvo svedeno na nulu, onda je i bilo kakvo protivljenje, ako se hoće organizovan politički otpor, sveden na nulu.

Kada je Arentova objavila antologijsku studiju Izvori totalitarizma, takva projekcija je izgledala teško zamisliva, neostvariva. Međutim, danas – imajući u vidu i tzv. internet i pogotovo virtuelnu realnost – već nam je manje nevjerovatna ta situacija u kojoj bi pojedinac komunicirao sa mnogim, nenormalno brojnim pojedincima, pri tom ne poznavajući lično ni jednoga od njih.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

MONITOR: Poslije njemačkih izbora prošle jeseni, francuski predsjednički izbori su (posebno u kontekstu odnosa EU i Rusije), iščekivani sa velikom zebnjom. Pobijedio je, po mnogima, evroatlantski neoliberal Emanuel Makron. Po nekima od onih koji su glasali na ovim izborima ili ih komentarisli, radilo se o izboru „manjeg problema“. Kako vi vidite ove rezultate – dalji uspon Marin le Pen i odličan rezultat radikalnog ljevičara Žan-Lika Melanšona?

JAKIĆ: Ima analitičara koji smatraju kako je šteta što nije pobijedio Melanchon, koji jest ljevičar, ja ne bih išao tako daleko da ga nazovem radikalnim. Od njega se moglo očekivati i neke bitne pomake, zaokrete. Macron, mada je sada oslobođen pritiska idućih izbora, jer ovo mu je drugi mandat, mislim da nema format onakvog državnika koji bi mogao trgnuti Evropsku uniju iz letargije, odnosno vratiti je na kolosjek vlastitog, samostalnog puta sa sadašnjeg sporednog kolosjeka američkog sljedbenika. Pogotovo što u Berlinu više nema onakvog saveznika kakvoga je imao u vrijeme Angele Merkel. Francuska desnica je relativno jaka i ostaje jaka, s perspektivom da itekako ojača, ako Evropu pogodi bumerang sankcija što ih nameće Rusiji, odnosno ruske protu-sankcije. U tome su slučaju sigurni socijalni nemiri, izazvani gubljenjem radnih mjesta, općim osiromašenjem, nestašicama i poskupljenjima. Tko iz takvih situacija profitira, to zna svatko tko ima imalo pojma o povijesti. I to ne vrijedi, naravno, samo za Francusku.

MONITOR: Makron je u govoru pred Parlamentom EU, rekao da Ukrajina ne može brzo ući u Uniju jer ne bi trebalo snižavati kriterije za prijem. Predložio je „evropsku političku zajednicu“ kao formu u kojoj bi se pridruživanje nastavilo. Olaf Šolc smatra da bi zemlje koje su već u procesu, trebalo da nastave „po starom“. Koliko je tema integracije Zapadnog Balkana u EU dobila na značaju ukrajinskom krizom, o čemu već postoje podijeljena mišljenja?

JAKIĆ: Ako se Ukrajini širom otvore vrata Evropske unije, bez obzira na sve, a samo zato što je žrtva ruske invazije, onda nema nikakvog razloga da se na bilo koju od sadašnjih zemalja-kandidata primjenjuju dosadašnja pravila. Ako ćemo snižavati kriterije, onda za sve. Ili ni za koga! A Macronova ideja o ‘evropskoj političkoj zajednici’ samo je drugo ime za nekadašnji, a odbačeni prijedlog o podjeli zemalja-kandidata u dvije skupine, one što će napredovati brže i one što će napredovati sporije. Evropska je unija nedvojbeno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni, ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike.

MONITOR: Veoma dugo se govori o potrebi reforme UN. Neki ovu krovnu međunarodnu organizaciju smatraju odavno nedovoljno funkcionalnom i relativno neuticajnom na krize i zbivanja u svijetu. Ukrajinska kriza to još jasnije pokazuje. Kako ocjenjujete poziciju i aktivnosti UN u atmosferi rata i rastućih globalnih tenzija koje ga prate?

JAKIĆ: Ujedinjeni su narodi već godinama marginalizirani i, hoćemo li pogledati činjenicama u oči, moramo reći da je to marginaliziranje u prvome redu rezultat američke politike. Washington je šampion u poduzimanju unilateralnh akcija širom svijeta, u okupljanju koalicija za svrgavanje režima u ovoj, ili onoj zemlji, a sve mimo Ujedinjenih naroda. Tek je rat u Ukrajni podsjetio Ameriku da Ujedinjeni narodi uopće postoje. Naravno da je njihova reforma potrebna, jer oni svojom strukturom odražavaju svijet na kraju Drugog svjetskog rata, ne ovaj današnji. No, da vas podsjetim: nakon završetka hadnoga rata lansirana je inicijativa za reformu svjetske organizacije, prije svega za proširenje Vijeća sigurnosti. Rusija je to podržala, Sjedinjene su Države odbile.

MONITOR: Veliko stradanje ljudi i dobara u Ukrajini, kako vrijeme prolazi, produbljuje mnoge teme, izoštrava razumijevanje uzroka i posljedica, postavlja pitanje gdje će nas odvesti arogancija najmoćnijih država i pojedinaca, da li smo na pragu ili je ovo već početak novog velikog svjetskog sukoba, ko će iz ovoga izaći najsnažniji a ko će izgubiti postojeći prestiž. Možemo li zamisliti svijet „poslije“?

JAKIĆ: Mislim da to nitko ne može, jer cijeli je svijet u previranju. Hoće li pobijediti koncept multipolarnog svijeta, što je realnost, ili će biti nametnut koncept unipolarnog svijeta, što je očita želja Washingtona, to je otvoreno pitanje. No, o odgovoru na to pitanje ovisi sve ostalo, ovisi kakav će biti svijet u kojemu ćemo sutra živjeti. Volio bih se nadati da će biti multipolarni i da u njemu neće biti mjesta za rasistički pristup koji se ogleda u odnosu prema izbjeglicama. Svaki čovjek u nevolji zaslužuje pomoć. Kriterij pri tome ne smije biti ni boja kože, ni nacionalnost, odnosno vjera. Čini se kao da je Papa jedini koji to shvaća.

 

Nema opravdanja za prihvatanje Dodika za saveznika

MONITOR: Poduže traje razumjevanje hrvatskog državnog vrha za poteze Milorada Dodika. Dok su pokušaji reformi Ustava BiH i Izbornog zakona, inicirani presudama Suda u Strazburu i Ustavnog suda BiH, vodili ka ustanovljenju građanskog a ne etno-nacionalnog principa zastupništva, bosanski HDZ i Dragan Čović, podržani iz Zagreba i Banjaluke, tražili su više hrvatskog uticaja. Ponavlja li se ideja o „podeli plijena“ iz 1990-ih?

JAKIĆ: Teško se oteti dojmu da nije tako, sve kada akteri tog neobičnog igrokaza to i ne bi imali na umu. Prihvaćati kao saveznika nekoga tko svako malo prijeti odcjepljenjem od Bosne i Hercegovine, za tako nešto nema opravdanja. Kao što nema opravdanja ni za grčevito opiranje konceptu građanske države. Pa valjda bi svakome trebalo biti jasno da nešto nije u redu, ako se prava ljudi, pojedinaca dakle, izvode iz njihove nacionalne pripadnosti. Čovjek ima prava kao jedinka, kao građanin, a ne kao pripadnik ovoga ili onoga naroda. Čim krenete tim putem, otvorili ste vrata diskriminaciji. U Federaciji BiH biraju se dva člana Predsjedništva države, hrvatski i bošnjački. Hrvatskoga mogu uz Hrvate birati i Bošnjaci, baš kao što bošnjačkoga, uz Bošnjake, mogu birati i Hrvati. Problem je u tome što takav sistem ne osigurava da će hrvatski član Predsjedništva BiH uvijek biti iz HDZ. Naime, dok je po istome zakonu, dva puta, u Predsjedništvo biran Dragan Čović iz HDZ, nitko se nije bunio, ni u Mostaru, ni u Zagrebu. No, kada je taj zakon omogućio da kao hrvatski član Predsjedništva bude izabran, naravno, Hrvat, ali Hrvat koji nije član HDZ, počela je ‘dreka’ koja je svakim danom sve jača, mada je i sve besmislenija. Jasno je, naime, da nije u pitanju ravnopravnost Hrvata, nego dominacija HDZ BiH.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo