Povežite se sa nama

INTERVJU

BOŽO PRELEVIĆ, ADVOKAT: Srbija na poligrafu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ima li razloga za sumnju da je i ova vlast izmjenama Krivičnog zakonika 2013. htjela nekima od optuženih za organizovani kriminal da pomogne ili odmogne?
PRELEVIĆ: Česte izmene Krivičnog zakona nisu dobre i govore o odsustvu temeljne pripreme donetog Krivičnog zakonika. Neke od tih izmena bile su rezultat neusklađenosti pojedinih odredaba tog Zakona, a neke odredbe su se pokazale potpuno neracionalne. Sve ovo, pa i neke posebne izmene, za koje bi se moglo reći da su ciljno donete, ne bi li u bolju ili lošiju poziciju doveli pojedine okrivljene, samo ukazuje da Skupština ne usvaja najbolji krivični zakonik u profesionalnom smislu, nego po onom što se ovde naziva „voljom vladajuće klase”. Volja vladajuće klase nije ni najpametnija, ni najsvrsishodnija. Čini mi se da je Vlada Goati najbolje opisao volju vladajuće klase rečima: „Volja vladajuće klase je ovo u čemu živimo”. Interes i volja vladajuće klase su počesto potpuno suprotni od interesa građana. Ona je direktni uzrok nestanka srednje klase i bogaćenja dijela stanovnika zemalja ovog tužnog regiona.

Nekada se o krivičnom zakoniku raspravljalo više godina na katedrama, sednicama vrhovnih sudova i stručnim javnim raspravama pre usvajanja. Danas je to brže i pliće, po sistemu copy-paste, usvojite zakon a onda ga deset godina menjate i tako dobijate na stotine zakona u kojima se više niko ne može snaći, izgubite pravnu sigurnost, uništite stručne službe i ostane samo reč, reč velikog vođe i zli neprijatelji.

MONITOR: Kako je Darko Šarić od optuženog postao neka vrsta krunskog svjedoka za čistke u državnim organima i kad je očito da ne govori istinu?
PRELEVIĆ: Suđenje Darku Šariću je, medicinski rečeno, trebalo da bude vivisekcija društvenog kancera koji govori o povezanosti organizovanog kriminala, policije, medija, krupnog kapitala i politike. Taj kancer nastaje i ostaje ali i prestaje voljom vladajuće klase ili vladajućeg vođe. Rodoljub Milović je radio u grupi koja je doprinela lociranju narko-kartela i krijumčarenju narkotika da bi se, neposredno posle toga, sa svojim omiljenim urednikom našao na poligrafu. Iza njega nema države, policije, ministra, on je ostavljen na ulici da bi služio kao pokazna vežba mladim kolegama da je svrsishodnije zažmuriti nego hapsiti. Ovaj se predmet izokrenuo u unutrašnjo-politički faktor obračuna u Srbiji. Darko Šarić može da kaže da je davao novac bilo kome – političarima, novinarima, biznismenima, sudijama… To može da bude i reketiranje ljudi, da nekog ne bi spomenuo, a može da bude i odbrana. Ono najstrašnije i ujedno najneophodnije je da to bude istina, koja glasi – da, ja sam Darko Šarić, imam mnogo para, pomagao sam raznim političarima i biznismenima, a Srbiji i Crnoj Gori, koji su znali čime se bavim to nije smetalo. Šarić je bakterija u odnosu na politički kancer. Zato me brine komedija.

Ja predlažem da na poligraf ide i BIA i Tužilaštvo i političari, ja predlažem da na poligraf ode cela Srbija. Mogli bismo tamo oko poligrafa da pevamo kao na mostovima, da jedemo pljeskavice i da sviramo u trubu, kad već nema posla, kad već nema investicija, da radimo ne isplati se, da mremo ne isplati se, dok se presaberemo šta se isplati već smrkne, sutra sve ispočetka. Poligraf bi trebalo uključiti u obavezan sadržaj noćnog života Beograda – droga, žene, muzika i poligraf. Muči me pomisao, ko će jutros na poligraf, jal laže ili istinu zbori.

MONITOR: Mnogo je vješto režiranih igrokaza?
PRELEVIĆ: Svaki je igrokaz, koji građanima skreće pažnju sa činjenice da su se opasno nadvili nad jamom (septičkom), prihvatljiv. Ko umre na jesen za njega nema zime! Nemojte samo da razmišljate zašto je dobro da sve što jedna nacija ima treba da se proda, pare stave u budžet a odatle se preliju u džepove velikih vođa predvodnika u bolju budućnost, a vi dopadnete šaka nekom romantičnom strancu koji će o vašoj porodici brinuti bolje no o svojoj. Ako je dobro sve prodati zašto velike vođe ne prodaju nego stiču. Najbolje da državi ostane samo pendrek i porez.

Uloga medija u ovome je da trivijalnost umoče u uzbudljivost. U tome prednjače stari provereni politički kadrovi, detaširani u medijima. U medijima ne možete pročitati da su Kosovo od Srbije odvojili, uglavnom, ljudi s Kosova, da su liberalni Zakon o radu usvojili u Ministarstvu na čijem je čelu čovek iz JUL-a, da su predstavnici PUPS-a glasali za izmene Zakona o penziji, a glasaće i za smanjenje penzija i da sa Amerikom i Evropom najbolje sarađuju bivši članovi Srpske radikalne stranke, a sa stranim obaveštajnim službama bivši predstavnici BIE i UDBE, da su demokrate izdale demokratiju. O odgovornosti, ha, ništa, stara kineska, pas koji laje nije dovoljno kuvan.

MONITOR: Do danas nemamo informacija gdje se i pod kojim okolnostima Šarić predao. Ministar policije i premijer tvrdili su da se dragocjeni optuženik predao bezuslovno, a ministar Stefanović sve češće govori ,,uhapšen”. Kako tumačite ovu misteriju?
PRELEVIĆ: Da li je Šarić uhapšen ili se predao? Ili nije imao za taksi, pa ih je pozvao da ga prevezu? Ko je organizovao let koga nije bilo ni u najavi ni po redu vožnje? Kome se on, u stvari, poklonio? Da li „familiji”, koju je prvo posetio ili Tužilaštvu, kome preti novim otkrivanjem poluistina. Gledajući taj obračun između osumnjičenog narkodilera i tužioca, koji se odigrava u areni znatiželjnih i gladnih, ne mogu se odupreti osećaju da mi tužilac deluje nekako krhko, neuhranjeno, kao da su ga napustili oni koji su ga izabrali da u neravnopravnoj borbi pobedi ili samo malo izgubi onaj protiv koga su dokazi. U zemlji gde mnogi ljudi vole pare, a i političari su ljudi, moguće je napraviti razne dogovore i razne dilove. Moguće je i okrivljenog, kao oružje, koristiti protiv neposlušnih. Moguće je i po tom pitanju dobro sarađivati sa bliskim inostranstvom. Dakle, sve je to moguće pod uslovom da se to da uklopiti u širu sliku moćnih saveznika. Tako je moguće da koljač Sloba bude mirotvorac – peacemaker pa opet koljač, da Milo ne voli Rusiju, a da legenda OVK – slobode potlačenih Albanaca – bude premijer, a zatim, vrlo verovatno, i na listi optužnice za etničko čišćenje i prodaju srpskih iznutrica.

Što reče naš Toma, Srbija će kao Tito da bude saveznik i s Amerima i Rusima. Mučeni Tito se u grobu prevrće, zar je moguće da Tomi nisu rekli da je politika bila ni sa Rusima ni s Amerima. Nesvrstani Tomo! Nije moguće i sa jednim i sa drugim kad se gledaju preko nišana.

MONITOR: Vi ste krajem 2000. bili i koministar policije. Koliko ste znali o obimu nezakonitih aktivnosti Dragoslava Kosmajca, kojeg je premijer Vučić otkrio kao većeg dilera droge od Darka Šarića?
PRELEVIĆ: Ja sam, kao ministar policije dao nalog da se pristupi izradi Bele knjige, odnosno, ko je ko u Srbiji, umoran od objašnjavanja političarima da pored njega sedi narkodiler koji malo remeti idiličnu sliku. Tu se našao i Kosmajac. Dakle, policija je imala saznanje. Da li nije imala sposobnosti ili želje da ga uhapsi, ne znam. Pretpostavljam da, čim se malo odmori u Crnoj Gori i porazgovara s familijom, će se i on pojaviti u Srbiji, ali nešto nemam osećaj da će mu biti prostrt crveni tepih. Istorijat mnogih srpskih biznismena bio je krijumčarenje. Bilo je i onih drugih, ali se oni nisu snašli.

Omiljeni i neomiljeni

MONITOR: Stiče se utisak da svaka vlast u Srbiji ima svoje omiljene i neomiljene tajkune. Da li je srpsko pravosuđe uopšte napredovalo kao treća grana vlasti od 2000. godine?
PRELEVIĆ: Više puta sam rekao da je, po mom mišljenju, Mišković više zla naneo Srbiji nego NATO bombardovanje, a onda ga je još i Šarić uvezao u korisnika sveže opranih miliona. Što kaže Mile Isakov, bivši potpredsednik Vlade: ,,Ovde je jedini organizovani kriminal nastanjen u političkim strankama”. Sve što se dešavalo oko Subotića ima veze s politikom, s obaveštajnim službama, s finansijama, s nelegalnom robom, jednom rečju, sa voljom vladajuće klase. Srpsko pravosuđe je odlično napredovalo uprkos politici koja im je davala podršku, napredak bi bio veći da je podrške bilo manje. Postoji veliki broj ozbiljnih sudija i tužilaca, ali vi nemate klimu da bi nezavisno pravosuđe procvetalo i ono nije procvetalo. Ono je u stalnoj borbi između samoorganizovanih sudija i vlasti koja, iako nema pojma o pravosuđu, na žalost, uvek ima neke ideje koje su spremni plasirati i sprovesti bez obzirana to koliko guravi Srbi nemaju više ni moći ni živaca da to plate. Samo tako se mogla desiti teorija o potrebi da iz pravosuđa očistite stotine sudija i tužilaca na način na koji ne možete, po Zakonu, udaljiti ni baba-seru iz javnog WC-a. Što reče Hamvaš, ,,samo je zabludama neophodna teorija”.

Grogirani bokser

MONITOR: U posljednje dvije godine naslušali smo se kritike prethodne vlasti. Sada je ona, međutim, jedna dosta slaba opozicija. Po prvi put od 1990. Srbija ima tako nemuštu opoziciju. Kuda nas to vodi?
PRELEVIĆ: Demokratska opozicija nalik je grogiranom bokseru koji se odao opijatima jer ga žena vara. Razjedinjenim interesnim i lobi grupama izgubili su poverenje građana. Poverenje građana mogu da vrate samo oni pojedinci koji imaju kredibilitet, ali takvi ne mogu da prođu kroz lobi grupe stranaka. Ili će se oni reformisati okupljanjem nekompromitovanih i stručnih ili će proći kao onaj majmun koji je gurnuo ruku u ćup i uhvatio kokosov orah. Neće da pusti dok ga ne uhvate, utuku i stave u kavez. Aktuelna vlast, rekao bi čovek, da ima dobre izjave i vuče neke dobre korake, ali nekako se ne vide benefiti tih dobrih koraka. Mnoge demokrate su sada uz Vučića, neki ga porede i sa Đinđićem, neki su i onda i sada bili blizu vatre. Ja mislim da, ako demokratska opozicija napravi analizu zašto su tu gde jesu, doći će do zaključka ili da se moraju kadrovski menjati ili da puste bradu, pa da liče na Vuka Draškovića. U svakom slučaju, kao da ih je Vučić pravio a ne oni njega. Sačekajmo zimu i videćemo da li Vlada Srbije ima snage i kapaciteta da izazove reši, to će biti mogući okidač za stvaranje nečeg novog da li u okviru sadašnjih stranaka ili stvaranju novih, zavisiće pre svega od kvaliteta ljudi u postojećim strankama.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.

MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.

MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?

MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.

Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.

Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja

 

MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ  vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere? 

BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.

Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.

Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.

Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.

Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.

Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom   „tridesetgodišnjem ratu“  se već poodavno nalazimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija

 

 MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?

VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.

MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji.  Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?

VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment  inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo