Povežite se sa nama

INTERVJU

ELSANA NURKOVIĆ, ĆERKA NESTALOG HALITA NURKOVIĆA: Vjera u ljude jača od gorčine

Objavljeno prije

na

Memorijalni mini maraton: Tragom nestalih održan je ovog vikenda na Hajli. Maraton je organizovan u znak spomena na Halita Nurkovića ali i hiljade drugih nedužnih ljudi koji su nestali tokom ratova 1990-ih. O manifestaciji i dugogodišnjoj potrazi za nestalima, govorimo sa Halitovom ćerkom Elsanom Nurković: ,,Petnaest godina od nestanka našeg oca Halita Nurkovića navršilo se 24. jula. Neposredno po završetku sukoba na Kosovu 1999, radeći kao taksista, tata je svoju poslednju mušteriju odvezao na Kosovo, u selo Gornji Petrić u blizini Peći. Tu mu se gubi svaki trag. Od tada, nas šest njegovih ćerki tragamo za istinom o tome šta mu se dogodilo i gdje su njegovi posmrtni ostaci. Kako bi očuvale sjećanje na tatu, podsjetile da je njegova sudbina i danas nerazjašnjena i ponovile apel da saznamo gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci, u saradnji sa planinarskim klubom Hajla organizovale smo Memorijalni mini maraton: Tragom nestalih – sjećanje na Halita Nurkovića.

MONITOR: Šta ste do sada saznali o stradanju vašeg oca i sa kakvim ste se sve problemima susretali svih ovih godina traganja za istinom?
NURKOVIĆ: Očev nestanak odmah je prijavljen MUP-u u Rožajama kao i snagama KFOR-a u Peći. Ubrzo i Međunarodnom Crvenom krstu, UNMIK policiji i svakoj drugoj instituciji ili organizaciji za koju smo čuli da postoji i da se bavi nestalim osobama. U neke od njih odlazili smo i desetinama puta, davali sve informacije kojima smo raspolagali. Nikada nismo dobili bilo kakvu korisnu informaciju. Dok su međunarodne snage tek uspostavljale strukture uprave na Kosovu, uz praktično nepostojanje odnosa između Kosova i Crne Gore, mi smo same krenule u potragu za nestalim ocem. Pratile smo razne glasine, išle kod svih do kojih smo mogle da dođemo a koji su možda mogli nešto da znaju. Takozvane informacije nalazile su nas i same, praćene različitim oblicima manipulacije, poniženja, pljačke i fizičke opasnosti. U našu kuću su dolazili ljudi koji bi tvrdili da je naš otac živ, da se nalazi u zatvoru i da će nam pomoći da ga oslobodimo. Same, bez zaštite i pomoći državnih institucija, izlažući život opasnosti, u tri navrata smo prevarene od strane ljudi sa Kosova, kada nam je uz obećanje da će otac biti pušten iznuđena cjelokupna porodična ušteđevina. Pokušali smo da dođemo do istine i preko ljudi koji su bili na visokim položajima, kosovskih političara i predstavnika UN-a. Pomoć su, između ostalih, još 1999. obećali Hasim Tači i Bernar Kušner. Na tome se i završilo.

MONITOR: Šta vas je ponukalo da organizujete ovu manifestaciju, koja je međudržavnog karaktera i koja nosi poruke pomirenja?
NURKOVIĆ: Povod je tužan – podsjećanje na prisilni nestanak našeg oca, kao i hiljada drugih ljudi koji su nestali tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije i čije sudbine do danas nisu riješene. Ali pored te tuge, ili baš uprkos njoj, ovaj događaj nosi pozitivnu poruku, poruku čovječnosti i istinskih ljudskih vrijednosti, jer dokazuje da naš tata, kao i svi drugi koji su prisilno nestali tokom ratova, neće biti zaboravljeni i da nećemo odustati od traganja za njima i od upornog nastojanja da se sazna njihova sudbina. Organizovanjem ovog međunarodnog maratona željeli smo da pokažemo da dobro ipak pobjeđuje, jer je on okupio i zbližio ljude iz tri države koji razumiju problem nestalih. Svi oni su govorili i slušali o dobroti i ljudskosti koju je naš otac nesebično dijelio sa svima koji su ga okruživali. Time smo željeli da pokažemo da nas zločin izvršen nad tatom, koji za nas, njegove ćerke i porodicu još traje, nije i neće učiniti lošim ljudima. Naš otac je živio vjerujući, a i nas je tako naučio, da se dobro dobrim vraća i stradao je jer je bio uvjeren da mu se, čineći dobro, ništa loše ne može dogoditi. Obilježavanjem tatinog nestanka kroz manifestaciju koja spaja ljude i prevazilazi etničke i fizičke granice, njegov duh i životna filozofija nastavljaju da žive. Na taj način želimo da pokažemo da su vjera u ljude i ljudskost, koju su nam on i majka podarili, jači od gorčine i patnje sa kojima živimo ovih petnaest godina.

MONITOR: Moto manifestacije je bio Sjećanjem protiv nestanka, jer ljubav, kao ni bol, ne nestaju.
NURKOVIĆ: To naše sjećanje na tatu, na svu toplinu i nježnost koju nam je pružio, izvor je neizmjerne i neiscrpne ljubavi koju, kao i bol, podjednako osjećamo danas kao i dok je on bio sa nama. A ta ljubav, daje nam snagu, i zapravo nam i ne dopušta da prestanemo da tragamo za njim. Zbog toga se nas šest sestara, naša djeca i muževi, svakog ljeta okupljamo da podsjetimo na njegov nestanak, i tako, umjesto prepuštanja uživanju u radosnim zajedničkim trenucima, mi se posvećujemo ovoj potrazi, obilježavanju, jedne za drugom godišnjica očevog nestanka, odlascima na Kosovo i dijeljenju letaka po selu u kome je nestao, obraćanju institucijama Crne Gore i Kosova, razgovorima sa inspektorima i tužiocima, apelovanju na svijest i savjest onih koji nešto znaju o tatinom nestanku, slanju molbi medijima da taj apel prenesu, i, konačno, zajedničkom tugovanju. Moje sestre i ja smo sve majke, i rođenje naše djece bilo je još jedno od teških suočavanja sa nenadoknadivošću gubitka, jer je svega dvoje od tatinih jedanaestoro unučadi imalo priliku da ga upozna. Na taj način i naša djeca su postala žrtve, jer im je oduzet dio djetinjstva i šansa da upoznaju, zapamte svoga dedu.

MONITOR: Šta je potrebno učiniti da bi se pronašli posmrtni ostaci vašeg oca?
NURKOVIĆ: Tokom proteklih godina, obilježavale smo na razne načine datum tatinog nestanka, okupljajući u tim prilikama u Rožajama ljude od savjesti i dobrote koji su željeli da pomognu – aktiviste za ljudska prava, novinare, sportiste i predstavnike institucija. Ovaj Memorijalni mini maraton je još jedan izraz tog našeg traganja bez odustajanja, i nadamo se da će ova trka postati tradicionalna. Nadamo se da ćemo jedne od narednih godina moći da kažemo da su svi ovi napori urodili plodom i da smo najzad pronašle tatine posmrtne ostatke i saznale šta mu se dogodilo. Da bi se to ostvarilo, potrebno nam je da društvo, zajedno sa nama, ne odustane. Posebno, potrebna nam je pomoć institucija, kao i ljudi koji imaju informacije o tome šta se desilo sa našim ocem.

Apelujemo na ljude koji znaju bilo šta o sudbini nestalih, da te informacije podijele sa njihovim porodicama. Prošle godine, u okolini Prijedora, na lokaciji Tomašica, otkrivena je jedna od najvećih masovnih grobnica iz perioda ratova 1990-ih, gdje su pokopane žrtve čija je sudbina do sada bila nepoznata. Do otkrića te grobnice došlo je tako što jedan od ljudi koji su znali za njeno postojanje, više nije mogao da trpi breme svijesti da ćuteći o tome produžava i produbljuje patnju hiljada porodica žrtava, koje već više od dvije decenije žive između strepnje i nade, u neznanju o tome šta se dogodilo sa njihovim najmilijima. Moje sestre i naša porodica nadamo se da ćemo dočekati da na sličan način savjest navede nekoga od ljudi koji znaju šta se dogodilo sa našim tatom i gdje je pokopan, da nam tu informaciju dostavi, kako bismo i mi najzad našli mir. Teško je zamisliti veći sevap, od onog koji bi zaslužili ljudi koji bi prekinuli ovu strašnu i predugu agoniju kroz koju prolazimo mi, kao i hiljade drugih porodica u regionu.

Tek jedno pismo

MONITOR: Da li ste se za pomoć u rasvjetljavanju sudbine vašeg oca obraćale institucijama u Crnoj Gori?
NURKOVIĆ: Nakon što smo 2009, na desetu godišnjicu tatinog nestanka organizovale memorijalni skup u Rožajama i uputile pismo državnim institucijama, primljene smo od strane tadašnjeg ministra inostranih poslova Crne Gore, koji je obećao da će u kontaktima sa predstavnicima Kosova, koji su tada bili uspostavljeni, tražiti da institucije u Prištini razriješe očev nestanak. Osim jednog zvaničnog upita upućenog kosovskim vlastima, na koji, koliko znamo, Ministarstvo nikada nije dobilo odgovor, predstavnici naše vlade nisu preduzeli nikakve dodatne korake kako bi podržali našu potragu. Jedna porodica, bez obzira kakve napore uložila, ne može da se izbori sa tako kompleksnim problemom kakvo je pronalaženje nestale osobe na teritoriji druge države.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo