Povežite se sa nama

INTERVJU

DR MILISAV ČIZMOVIĆ, UNIVERZITETSKI PROFESOR I ADVOKAT U PENZIJI: Moćnici drže tužioce pod pazuhom

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako komentarišete odluku Ustavnog suda da ukine osuđujuću presudu Damiru Mandiću, jedinom optuženom za ubistvo Duška Jovanovića?
ČIZMOVIĆ: Ovo je vrlo teško pitanje. Otežano je zato što se sve čini da smrt Duška Jovanovića, urednika Dana i poslanika, kao i neke druge ponese vrijeme i podari svome vjernom pratiocu – zaboravu. Treba se svim mogućnostima suprotstaviti takvim namjerama. U tim nastojanjima dobro dođu pojačana interesovanja iz inostranstva za tu i takve smrti.

Izricati sud o smrti Duška Jovanovića, a da nijesam pročitao optužnicu i spise barem dva puta – potpuno je nemoguće. Zato ću se u odgovoru držati onoga o čemu imam neke informacije. Gospodinu Damiru Mandiću se sudi kao saizvršiocu, što će reći da je čin izvršenja djela posao množine. To u krajnjem određuje i termin saizvršilaštvo. Bez uvida u spise ne znamo da li je u pitanju posredno ili neposredno saizvršilaštvo, od čega u značajnom zavisi Mandićeva situacija. Ne znamo da li je uopšte on saizvršilac. Ne znamo ni da li je baš to Ustavni sud opredijelilo da donese odluku po ustavnoj žalbi kojom se sve vraća na početak. Zato je postupak pred redovnim sudovima bio krnj. Nema izvršioca djela. Jesu li ti propusti namjerno i prethodno smišljeni – bez ozbiljnog uvida u spise teško je išta reći. Mnogi propusti su vjerovatno propusti istrage…

MONITOR: Često se pominje da istraga nije vođena kako treba?
ČIZMOVIĆ: U ovakvim predmetima u istrage se ide oprezno i pripremljeno, baš kao što psihoanalitičari prilaze klijentu od koga traže nešto što je bolesnikova podsvijest zarobila. U istrazi se vaga sve, svaka izgovorena riječ, upoređuju se iskazi i raspored riječi. Vodi se osobita pažnja na svaki pokret i mig, a naročito na omaške. Literatura pokazuje da su omaške otkrivale dugo zatomljene laži. Nema tajne ako za nju znaju bar dvoje, a da nije otkrivena. Znajući da je kobne noći bilo po ulicama grada preko Morače šetača – to su i mediji objavili, uvjeren sam da ima više od dvojice koji znaju nešto više o smrti Duška Jovanovića. Neće to još dugo ostati tajna. Sa promjenama ukupne zbilje možda će se nuditi i za nagradu. Zato je dobro istrajavanje iz inostranstva na rasvjetljavanju ovog slučaja. Efektnije će biti ako otkrivanje postave kao barijere za ulazak Crne Gore u EU. I naši mediji treba još više da istrajavaju na otkrivanju istine o ubistvu Jovanovića. Ako to bude i želja novog državnog tužioca – sve će ići brže i lakše.

MONITOR: Šta mislite da li je Ustavni sud tu odluku donio slučajno baš uoči saslušanja premijera Mila Đukanovića kod vrhovnog državnog tužioca u vezi ubistva Duška Jovanovića?
ČIZMOVIĆ: Bilo šta da odgovorim na ovo pitanje ništa se neće promijeniti dok ne dobijemo prvog pravog državnog tužioca koji će se znanjem, nezavisnim i samostalnim radom nametnuti kao autoritet za svakog građanina, „jednako za bogatog i siromaha”, i za svakog od lidera, pa ma ko da je. Za sada lideri svojim moćima drže tužioce, pa i državnog, bezmalo pod pazuhom. Da nije tako zar bi tolike prijave ostale neprocesuirane. Nikad tako do pravne države.

U našoj istoriji samo je Bogišić uspijevao da obuzda gospodara Nikolu I od privilegija. On je članom 11 Nikolu kao vladaoca učinio u građanskim stvarima jednakim ,,bogatom ili siromašnim”. Taj dio norme glasi: „U tome neće imati preimućstva ni sam vladalac”. Danas će sudije ono što je urgencija moćnika izvršiti i po cijenu u „tri lika”. Kakav užas! Po mom uvjerenju mnogo je važno temeljno analizirati ustavne odluke, pa ako je sve do kraja ispoštovano onda ne treba gubiti nadu da će naredno suđenje afirmisati makar jedan razlog više u otkrivanju pravog počinioca ubistva. Za slučaj da se dođe do drugačijeg rezultata onda je to razlog za radikalnije reforme i otvoreniji razgovor sa Evropom.

MONITOR: Prije nekoliko dana donesena je i presuda u Višem sudu u Podgorici da se oslobode, i to poslije 15 godina, optuženi za stradanje 35 Roma prilikom potapanja broda Mis Pat u Jadranskom moru. Kako to komentarišete?
ČIZMOVIĆ: Za bliži osvrt opet nemam pravih informacija. Ali, za uređenu državu toliko stradalih je, i bez ičijeg uplitanja i ukazivanja, obaveza da se sve dovede do prave i pune istine. Postupak tako dugo nije trajao bez neke. Svako trajanje postupka od petnaestak godina u pravosuđu Crne Gore krije neke igre ili sa formom postupka ili sa sadržinom – suštinom materijalnog prava. To što su stradali Romi, koji su tako često diskriminisani, i što je oslobađanjem okrivljenih izbjegnuta obaveza dosuđivanja naknade nasljednicima stradalih, sve mogu biti prljavi razlozi za oslobađajuću presudu. Stoga valja učiniti ozbiljan osvrt na taj slučaj. Sad, pošto je uslijedila presuda Višeg suda, nadam se da se gospođa Medenica neće protiviti komentarisanju. Takve njene opaske su samo prazne i neosnovane priče. Ona treba da zna da su iz komentara nastali i neki poznati instituti u pravu. Uostalom, rasprava, neka se čuje i druga stana i dijalog osnovna su načela bez kojih se ne mogu zamisliti savremena pravna država i poredak. Ako su izmišljanja i odugovlačenja činjena radi poturanja Romima onda je to veći užas od svih ostalih.

MONITOR: I dalje imamo vd stanje u Vrhovom državnom tužilaštvu, pošto kandidat Tužilačkog savjeta Ivica Stanković nije dobio potrebnu većinu u parlamentu.
ČIZMOVIĆ: Pitanje izbora i smjenjivosti državnog tužioca i bilo kojeg funkcionera ne rješava nikakve razlomke. To su zablude koje ničemu ne vode. Tužioce, a i druge državne funkcionere, koji nijesu u izbornoj vrtešci, valja birati putem javnog konkursa. Da bi došli do brzih izbora, a isto tako i brzih smjena, prethodno valja definisati svaki vid odgovornosti. To pretpostavlja izmjene u Ustavu i zakonima. Isto tako treba učiniti postupke odgovornosti brzim i jednostavno. U ovim uslovima samo se radnika lako oslobađaju, jer se na njih primjenjuju pravila zakona o radnim odnosima. Ovih drugih jedino se sigurno možete osloboditi kad ih nogama iznosite iz kuće. Odgovornost i smjenjivost treba definisati apsolutno za svako mjesto. Treba definisati kratak i brz postupak smjenjivosti. Kad se takva pravila urede, tužioca će brinuti njegova pozicija i neće se podavati nikakvom uticaju. Bez toga ćemo samo upadati u sve veće blato. Bojati se da ni blata neće biti. Danas zbog položaja državnog tužioca možemo očekivati sve. Riječju, problemi su kod onih koji zadržavaju ovu ustaljenu i još uzburkanu baru.

MONITOR: Vesna Medenica je opet izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda. Iz nevladinog sektora tvrde da je izbor neustavan. Šta Vi mislite o tome?
ČIZMOVIĆ: To je vrlo ozbiljno pitanje. Razloge za praktičnu podjelu vlasti gospođa Medenica je bukvalno shvatila, pa gradi svoju imperiju, ljepše reći inoriju (popadijin prostor), kako joj je drago i radi šta hoće.

U predstavci, koju sam podnio 19. jula ove godine predsjedniku Sudskog savjeta, tražio sam odgađanje njenog izbora dok se sve ne dovede do izvjesnosti. Dodao sam u naknadnom obraćanju na istu adresu da prihvatam svaku odgovornost, jednostavno čekam na biljegu. Ništa od toga nije pokazano na sjednici Savjeta. Nijesu pomenuli ni telegram od 28. jula, kojim sam tražio odgađanje davanja svečane izjave. Nije ni pomenut, kao da je stigao iz svemira, a ne od čovjeka kojem su, nažalost, mnogi od njih bili njegovi đaci i koji i formalno i svakako ima neuporedivo obrazovanje u odnosu na bilo koga od njih.

Hoću da vjerujem da je sve to uredno uručeno, a ako nije – kriva je mreža gospođe Medenice. Sačekaću da saznam šta je bilo, pa ću nastaviti priču dok se sve ne razjasni. Svaki moj stav i tvrdnju oćutaše baš kao sudije Ustavnog suda. Toliko članova Savjeta je pokazalo svoju „odvažnost” i iz golog straha ne pomenuše moja obraćanja – strah ih je kao da su to njihove predstavke.

Gospođa Medenica treba da stvara ambijent da sudija slobodno misli i primjenjuje zakone, a ne ambijent da sudija strepi od članaka u novinama ili bilo koga sa strane. Ona hoće avliju da tamo rade i misle njeni najbliži saradnici. Zaboravlja da se sva savremena juruisprudencija, a i od mnogo ranije, zasniva na raspravi, dijalogu i pravilu neka se čuje i druga strana, kao i da su mnogi instituti, naročito u međunarodnom pravu, rođeni iz rasprave sa sudijama i sudovima. Umjesto da ih uči da se upuštaju u rasprave i da odgovaraju na komentare – samo se tako oštre umovi – ona hoće da oni zloupotrebljavaju, poturaju, mešetare i forsiraju laž umjesto istinu, pa da ih onda čuva u svojoj avliji od kritika, prikaza, osvrta i temeljnih analiza. Zatvoreno i čuvano sudstvo je izum fašizma. Njeno posljednje obraćanje je u tom maniru. Samo zbog traženja takvog ambijenta ne zaslužuje stolicu na kojoj sjedi. Slobodnoj državi treba slobodno i otvoreno sudstvo.

MONITOR: Šta ste naveli u predstavci?
ČIZMOVIĆ: Od zloupotreba i neistina iz predstavke pomenuću tri najordinarnije. Rješenje Osnovnog suda u Podgorici, kojim sudija Radonja Radonjić odbacuje tužbu pokojne D. O. od 21. novembra 2001. godine. Rješenje o odbacivanju je doneseno 21. septembra 2009. godine, skoro devet godina poslije smrti D. O. 4. decembra 2001. Obavezivati leš je svojevrsna glupost, bruka, ne samo za pravosuđe nego i za bratstvo pravnika Crne Gore i državu. Drugo, revizijsko rješenje vijeća Julke Badnjar, kojim se osnažuje pomenuto rješenje sudije Radonjića. Cijelo obrazloženje zasnovano je na neistinama. I da dodam, oba ova rješenja su nemoguća i apsolutno ništavna. I treći primjer – rješenje kojim vijeće Radoja Orovića pokušava da osnaži prethodna dva apsurda, što je još veći apsurd – mrtvi ne mogu biti nosioci prava niti biti stranke.

Meni ne preostaje ništa drugo nego da kažem – samo vi radite svoj posao, a valjda će i vašem besuđu doći kraj. Uostalom o tome pišem knjigu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo