Povežite se sa nama

INTERVJU

DR MILISAV ČIZMOVIĆ, UNIVERZITETSKI PROFESOR I ADVOKAT U PENZIJI: Moćnici drže tužioce pod pazuhom

Objavljeno prije

9 godina

na

milisav-cizmovic

MONITOR: Kako komentarišete odluku Ustavnog suda da ukine osuđujuću presudu Damiru Mandiću, jedinom optuženom za ubistvo Duška Jovanovića?
ČIZMOVIĆ: Ovo je vrlo teško pitanje. Otežano je zato što se sve čini da smrt Duška Jovanovića, urednika Dana i poslanika, kao i neke druge ponese vrijeme i podari svome vjernom pratiocu – zaboravu. Treba se svim mogućnostima suprotstaviti takvim namjerama. U tim nastojanjima dobro dođu pojačana interesovanja iz inostranstva za tu i takve smrti.

Izricati sud o smrti Duška Jovanovića, a da nijesam pročitao optužnicu i spise barem dva puta – potpuno je nemoguće. Zato ću se u odgovoru držati onoga o čemu imam neke informacije. Gospodinu Damiru Mandiću se sudi kao saizvršiocu, što će reći da je čin izvršenja djela posao množine. To u krajnjem određuje i termin saizvršilaštvo. Bez uvida u spise ne znamo da li je u pitanju posredno ili neposredno saizvršilaštvo, od čega u značajnom zavisi Mandićeva situacija. Ne znamo da li je uopšte on saizvršilac. Ne znamo ni da li je baš to Ustavni sud opredijelilo da donese odluku po ustavnoj žalbi kojom se sve vraća na početak. Zato je postupak pred redovnim sudovima bio krnj. Nema izvršioca djela. Jesu li ti propusti namjerno i prethodno smišljeni – bez ozbiljnog uvida u spise teško je išta reći. Mnogi propusti su vjerovatno propusti istrage…

MONITOR: Često se pominje da istraga nije vođena kako treba?
ČIZMOVIĆ: U ovakvim predmetima u istrage se ide oprezno i pripremljeno, baš kao što psihoanalitičari prilaze klijentu od koga traže nešto što je bolesnikova podsvijest zarobila. U istrazi se vaga sve, svaka izgovorena riječ, upoređuju se iskazi i raspored riječi. Vodi se osobita pažnja na svaki pokret i mig, a naročito na omaške. Literatura pokazuje da su omaške otkrivale dugo zatomljene laži. Nema tajne ako za nju znaju bar dvoje, a da nije otkrivena. Znajući da je kobne noći bilo po ulicama grada preko Morače šetača – to su i mediji objavili, uvjeren sam da ima više od dvojice koji znaju nešto više o smrti Duška Jovanovića. Neće to još dugo ostati tajna. Sa promjenama ukupne zbilje možda će se nuditi i za nagradu. Zato je dobro istrajavanje iz inostranstva na rasvjetljavanju ovog slučaja. Efektnije će biti ako otkrivanje postave kao barijere za ulazak Crne Gore u EU. I naši mediji treba još više da istrajavaju na otkrivanju istine o ubistvu Jovanovića. Ako to bude i želja novog državnog tužioca – sve će ići brže i lakše.

MONITOR: Šta mislite da li je Ustavni sud tu odluku donio slučajno baš uoči saslušanja premijera Mila Đukanovića kod vrhovnog državnog tužioca u vezi ubistva Duška Jovanovića?
ČIZMOVIĆ: Bilo šta da odgovorim na ovo pitanje ništa se neće promijeniti dok ne dobijemo prvog pravog državnog tužioca koji će se znanjem, nezavisnim i samostalnim radom nametnuti kao autoritet za svakog građanina, „jednako za bogatog i siromaha”, i za svakog od lidera, pa ma ko da je. Za sada lideri svojim moćima drže tužioce, pa i državnog, bezmalo pod pazuhom. Da nije tako zar bi tolike prijave ostale neprocesuirane. Nikad tako do pravne države.

U našoj istoriji samo je Bogišić uspijevao da obuzda gospodara Nikolu I od privilegija. On je članom 11 Nikolu kao vladaoca učinio u građanskim stvarima jednakim ,,bogatom ili siromašnim”. Taj dio norme glasi: „U tome neće imati preimućstva ni sam vladalac”. Danas će sudije ono što je urgencija moćnika izvršiti i po cijenu u „tri lika”. Kakav užas! Po mom uvjerenju mnogo je važno temeljno analizirati ustavne odluke, pa ako je sve do kraja ispoštovano onda ne treba gubiti nadu da će naredno suđenje afirmisati makar jedan razlog više u otkrivanju pravog počinioca ubistva. Za slučaj da se dođe do drugačijeg rezultata onda je to razlog za radikalnije reforme i otvoreniji razgovor sa Evropom.

MONITOR: Prije nekoliko dana donesena je i presuda u Višem sudu u Podgorici da se oslobode, i to poslije 15 godina, optuženi za stradanje 35 Roma prilikom potapanja broda Mis Pat u Jadranskom moru. Kako to komentarišete?
ČIZMOVIĆ: Za bliži osvrt opet nemam pravih informacija. Ali, za uređenu državu toliko stradalih je, i bez ičijeg uplitanja i ukazivanja, obaveza da se sve dovede do prave i pune istine. Postupak tako dugo nije trajao bez neke. Svako trajanje postupka od petnaestak godina u pravosuđu Crne Gore krije neke igre ili sa formom postupka ili sa sadržinom – suštinom materijalnog prava. To što su stradali Romi, koji su tako često diskriminisani, i što je oslobađanjem okrivljenih izbjegnuta obaveza dosuđivanja naknade nasljednicima stradalih, sve mogu biti prljavi razlozi za oslobađajuću presudu. Stoga valja učiniti ozbiljan osvrt na taj slučaj. Sad, pošto je uslijedila presuda Višeg suda, nadam se da se gospođa Medenica neće protiviti komentarisanju. Takve njene opaske su samo prazne i neosnovane priče. Ona treba da zna da su iz komentara nastali i neki poznati instituti u pravu. Uostalom, rasprava, neka se čuje i druga stana i dijalog osnovna su načela bez kojih se ne mogu zamisliti savremena pravna država i poredak. Ako su izmišljanja i odugovlačenja činjena radi poturanja Romima onda je to veći užas od svih ostalih.

MONITOR: I dalje imamo vd stanje u Vrhovom državnom tužilaštvu, pošto kandidat Tužilačkog savjeta Ivica Stanković nije dobio potrebnu većinu u parlamentu.
ČIZMOVIĆ: Pitanje izbora i smjenjivosti državnog tužioca i bilo kojeg funkcionera ne rješava nikakve razlomke. To su zablude koje ničemu ne vode. Tužioce, a i druge državne funkcionere, koji nijesu u izbornoj vrtešci, valja birati putem javnog konkursa. Da bi došli do brzih izbora, a isto tako i brzih smjena, prethodno valja definisati svaki vid odgovornosti. To pretpostavlja izmjene u Ustavu i zakonima. Isto tako treba učiniti postupke odgovornosti brzim i jednostavno. U ovim uslovima samo se radnika lako oslobađaju, jer se na njih primjenjuju pravila zakona o radnim odnosima. Ovih drugih jedino se sigurno možete osloboditi kad ih nogama iznosite iz kuće. Odgovornost i smjenjivost treba definisati apsolutno za svako mjesto. Treba definisati kratak i brz postupak smjenjivosti. Kad se takva pravila urede, tužioca će brinuti njegova pozicija i neće se podavati nikakvom uticaju. Bez toga ćemo samo upadati u sve veće blato. Bojati se da ni blata neće biti. Danas zbog položaja državnog tužioca možemo očekivati sve. Riječju, problemi su kod onih koji zadržavaju ovu ustaljenu i još uzburkanu baru.

MONITOR: Vesna Medenica je opet izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda. Iz nevladinog sektora tvrde da je izbor neustavan. Šta Vi mislite o tome?
ČIZMOVIĆ: To je vrlo ozbiljno pitanje. Razloge za praktičnu podjelu vlasti gospođa Medenica je bukvalno shvatila, pa gradi svoju imperiju, ljepše reći inoriju (popadijin prostor), kako joj je drago i radi šta hoće.

U predstavci, koju sam podnio 19. jula ove godine predsjedniku Sudskog savjeta, tražio sam odgađanje njenog izbora dok se sve ne dovede do izvjesnosti. Dodao sam u naknadnom obraćanju na istu adresu da prihvatam svaku odgovornost, jednostavno čekam na biljegu. Ništa od toga nije pokazano na sjednici Savjeta. Nijesu pomenuli ni telegram od 28. jula, kojim sam tražio odgađanje davanja svečane izjave. Nije ni pomenut, kao da je stigao iz svemira, a ne od čovjeka kojem su, nažalost, mnogi od njih bili njegovi đaci i koji i formalno i svakako ima neuporedivo obrazovanje u odnosu na bilo koga od njih.

Hoću da vjerujem da je sve to uredno uručeno, a ako nije – kriva je mreža gospođe Medenice. Sačekaću da saznam šta je bilo, pa ću nastaviti priču dok se sve ne razjasni. Svaki moj stav i tvrdnju oćutaše baš kao sudije Ustavnog suda. Toliko članova Savjeta je pokazalo svoju „odvažnost” i iz golog straha ne pomenuše moja obraćanja – strah ih je kao da su to njihove predstavke.

Gospođa Medenica treba da stvara ambijent da sudija slobodno misli i primjenjuje zakone, a ne ambijent da sudija strepi od članaka u novinama ili bilo koga sa strane. Ona hoće avliju da tamo rade i misle njeni najbliži saradnici. Zaboravlja da se sva savremena juruisprudencija, a i od mnogo ranije, zasniva na raspravi, dijalogu i pravilu neka se čuje i druga strana, kao i da su mnogi instituti, naročito u međunarodnom pravu, rođeni iz rasprave sa sudijama i sudovima. Umjesto da ih uči da se upuštaju u rasprave i da odgovaraju na komentare – samo se tako oštre umovi – ona hoće da oni zloupotrebljavaju, poturaju, mešetare i forsiraju laž umjesto istinu, pa da ih onda čuva u svojoj avliji od kritika, prikaza, osvrta i temeljnih analiza. Zatvoreno i čuvano sudstvo je izum fašizma. Njeno posljednje obraćanje je u tom maniru. Samo zbog traženja takvog ambijenta ne zaslužuje stolicu na kojoj sjedi. Slobodnoj državi treba slobodno i otvoreno sudstvo.

MONITOR: Šta ste naveli u predstavci?
ČIZMOVIĆ: Od zloupotreba i neistina iz predstavke pomenuću tri najordinarnije. Rješenje Osnovnog suda u Podgorici, kojim sudija Radonja Radonjić odbacuje tužbu pokojne D. O. od 21. novembra 2001. godine. Rješenje o odbacivanju je doneseno 21. septembra 2009. godine, skoro devet godina poslije smrti D. O. 4. decembra 2001. Obavezivati leš je svojevrsna glupost, bruka, ne samo za pravosuđe nego i za bratstvo pravnika Crne Gore i državu. Drugo, revizijsko rješenje vijeća Julke Badnjar, kojim se osnažuje pomenuto rješenje sudije Radonjića. Cijelo obrazloženje zasnovano je na neistinama. I da dodam, oba ova rješenja su nemoguća i apsolutno ništavna. I treći primjer – rješenje kojim vijeće Radoja Orovića pokušava da osnaži prethodna dva apsurda, što je još veći apsurd – mrtvi ne mogu biti nosioci prava niti biti stranke.

Meni ne preostaje ništa drugo nego da kažem – samo vi radite svoj posao, a valjda će i vašem besuđu doći kraj. Uostalom o tome pišem knjigu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD OSNIVAČA „PREOKRETA“: Ostanak Đukanovića štetan za Crnu Goru

Objavljeno prije

4 dana

na

17 Marta, 2023

Objavio:

Alternativa Đukanoviću valjalo bi da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju

 

MONITOR: Pred nama su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. Šta mogu donijeti?

PERIĆ: Izbori će donijeti ili produženje vlasti DPS-a u hibridnom obliku ili će se DPS nepovratno na dug rok razvlastiti. U slučaju svoje pobjede, Đukanović bi dobio politički džek pot – konsolidaciju u stranci – ako ga je iko ikad i ugrožavao, jer bi pokazao da je on jedina „karta” na koju mogu igrati. Potom bi dobio legitimaciju da je demokrata, jer nije onemogućio tranziciju vlasti. S obzirom da novo rukovodstvo ničim nije dovelo, u formalnom-pravnom smislu, u pitanje zakonitost u vezi sa porijeklom, odnosno sticanjem njegovog bogatstva, oni bi mu time i tu potvrdu pribavili. Dakle, on bi tako dobio maltene snagu suštinskog monarha koji bi birao ko će biti u Vladi, jer bi imao neposredan izborni legitimitet i snažnu stranku, sa kojom bi izvjesno – prije ili kasnije – sarađivali i oni koji nam govore da to sada ne rade, mada među njima ima i onih koji to tvrde i pored činjenice što su izabrani glasovima DPS-a. Kao kruna svega, on bi ponovo bio prihvatljiv za međunarodnu zajednicu. Ovo bi bila rezultanta nove vlasti i „zasluga” pobjednika od 30. avgusta – nekog manje, nekog više. Što je najgore, ovaj saldo bi bi porazan po crnogrosko društvo i obesmišljavao bi političke procese i izvjesno vodio pojačanoj apatiji koja bi ponovo išla naruku Đukanoviću.

U drugom scenariju i on i njegova partija bi izgubili i posljednju značajnu uporišnu tačku.

Da ne budem nedorečen: smatram da bi za Crnu Goru bio štetan njegov opstanak na vlasti. Jednako, cijenim da bi alternativa njemu valjalo da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju. A koja bi to bila – akteri na sceni su to izjašnjavanje učinili besmislenim. Koga bi god podržali, bili biste optuženi za izdaju. Ta strana je imala pobjedničku kartu, ali je sebi otežala poziciju. To je njihova odgovornost – ne građana. Odgovornost treba tražiti od svih – ne samo od prethodne vlasti.

MONITOR: Kako vidite incident na Cetinju, i reakcije nakon toga?

PERIĆ: Potrebno je podrobno ispitati sve okolnosti. Naravno da nasilje treba osuditi, ali utvrdimo tačno šta se dogodilo. To je trebalo da bez uvijanja saopšti rukovodstvo Ministarstva unutrašnjih poslova. Kako je to izostalo – ostaje da uz pomoć medija tumačimo motive i ocjenjujemo u kolikoj mjeri je čiji iskaz tačan.

Da ne ostavim dilemu – svako ima pravo na slobodu govora i na okupljanje – sviđalo vam se to ili ne – do granice dok ne narušava nečije dostojanstvo. Jednako sam i za to da svako ima i pravo da protestuje ne narušavajući ničiji integritet – posebno ne onaj fizički. Svako odstupanje od toga je nedopustivo.

MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz političke krize u ovom trenutku?

PERIĆ: Rješenje su izbori. Kada imate ovakav i ovoliki deficit legitmiteta izvršne vlasti uz velik broj promjena stavova u odnosu na one od prije 30. avgusta, onda je u redu da se konsultuju građani šta misle o svemu tome. To se radi na izborima.

Nova većina je i ovdje pokazala svu raskoš samodestrukcije pa će sada o tome, ali i o datumu izbora odlučivati poraženi na izborima iz 2020. godine i to sa biračkim spiskom koji je njihovo „čedo”. Uz očitu prećutnu saglanost obje strane da niko ne dira birače na koje oni drugi računaju, a koji bi se primjenom zakona morali brisati iz biračkog spiska. Od „fantoma” do onih koji su izgubili osnov da budu u njemu.

Na djelu je totalna destrukcija političkog sistema iz jednog osnovnog razloga: želja da se vlada bez podrške građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VUK VELEBIT, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Vučić želi da kroz Narodni pokret za državu rebrendira sebe

Objavljeno prije

4 dana

na

17 Marta, 2023

Objavio:

Krajnji cilj ovog pokreta jeste i kontrola narativa „za državu“. Oni politički akteri koji ne budu dio ovog pokreta automatski će biti percipirani kao oni koji rade protiv interesa svoje države

 

MONITOR: Godinama se iznose podaci i svjedočenja o korišćenju resursa javnih preduzeća i budžetskog sektora uopšte, ne samo za netransparentne tendere, klijentelizam i kronizam, već i za razna „događanja naroda“. Djeluje predvidljivo da ćemo to gledati ponovo, samo kao „pokret“?

VELEBIT: Nažalost u političkoj stvarnosti Srbije, kao i celog našeg regiona, korišćenje javnih sredstava za partijske svrhe postalo je standard u političkom delovanju predstavnika vlasti. Građani bi trebalo više da budu svesni načina na koji se njihov novac troši u lične ili partijske svrhe nosilaca vlasti. Takav odnos vlasti prema novcu poreskih obveznika predstavlja čistu krađu. Ipak, građani Srbije više nego ranije vide da se novac troši u izgradnju puteva i ulaganje u druge infrastrukturne projekte što je bilo od velikog političkog značaja za Vučića.

MONITOR: Pored javnog djelovanja projekta Otvoreni Balkan, iz Beograda se promovisala i ideja srpskog sveta, politički maglovita i finansijski netransparentna. Kako će ovaj najnoviji Vučićev politički patent −„za državu“, uticati na organizovanje Srba van Srbije koja, formalno, ne priznaje ni faktičko stanje u vezi sa svojim granicama?

VELEBIT: Srbija nema nijedan interes da bude remetilački faktor u regionu. Od Srbije kao najveće države regiona zavisi i politička dinamika i stabilnost u celom regionu. Zato je Srbija danas prepoznata kao nezaobilazan partner kako EU tako i SAD-a u ovom regionu kog je neophodno imati na svojoj strani. Projekat Otvoreni Balkan treba da doprinese upravo regionalnom ekonomskom povezivanju koje će biti ključni faktor političke stabilnosti regiona i pripremanja regiona za ulazak u EU jednog dana. Čuo sam kritike da je Otvoreni Balkan velikosrpska ideja, ali ne vidim kako je to moguće ako je Srbija u manjini u odnosu na ostale države koje bi bile članice ove inicijative. Oni koji su protiv Otvorenog Balkana jer se plaše da bi srpska ekonomija dominirala u odnosu na ostale države onda ne razumem kako su istovremeno za ulazak tih država u EU gde bi konkurencija bila još veća.

MONITOR: Ove ideje o opštenarodnom pokretu da se sačuva država Srbija, tumače se, i kao „kontrola štete“ koja je za vlast nastala pristankom Vučića da u Briselu prihvati (ali ne i potpiše), tzv. Nemačko-francuski sporazum o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. O tom pokretu Vučić ne govori sada prvi put. Znači li to da je, ipak, imao nekakvu strategiju u vezi sa pitanjem Kosova i onoga: „Šta poslije?“

VELEBIT: Da se ta ideja o narodnom pokretu pojavila iznenada sada onda bismo mogli da kažemo da je reč o kontroli štete zbog pritiska koji dolazi sa desnice. Međutim, Vučić je još prošle godine najavio realizaciju te ideje ali mislim da je primarni cilj bio da se dugoročno suprostavi ekstremnoj desnici koja bi mogla da postane najozbiljniji politički izazivač. Nemačko-francuski predlog je verovatno samo ubrzao realizaciju ovog projekta, a najavljeni susret u Ohridu je podstakao predsednika Vučića da otpočne kampanju nedelju dana pre odlaska u Ohrid.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIKOLOG: Izbori, jedino rješenje

Objavljeno prije

2 sedmice

na

10 Marta, 2023

Objavio:

Nakon sveukupne ustavno-političke krize i nemoći nove većine da konstituiše vladu na čelu sa Lekićem i sad već zabrinjavajućeg stagniranja procesa evropskih integracija, vanredni parlamentarni izbori nameću se kao jedino legitimno rješenje krize

 

MONITOR: Prema pisanju medija, parlamentarna većina pregovara o rekonstrukciji Vlade, koja je izgubila povjerenje. Kako to komentarišete?

ZENOVIĆ: Parlamentarna većina ima pravo da Vladi uskrati podršku, a da onda dio te iste većine u nekoj novoj konfiguraciji da podršku za rekonstrukciju te iste Vlade. Ustav to ne zabranjuje, ali postavlja se pitanje legitimnosti, opravdanosti i svrsishodnosti takve političke odluke.

Tu je i pitanje suštine parlamentarizma kao sistema saradnje i ravnoteže triju vlasti, ali i dostojanstva parlamenta koji, na neki način, prelazi preko svoje odluke. To je za jedan vulnerabilni parlamentarizam opasno i može postati praksa u kojoj egzekutivna (izvršna) vlast vrši pritisak i uslovljava zakonodavnu. Premijer u ostavci je u postavgustovskom vremenu pokazao izuzetnu političku vještinu i uspio da, uprkos ograničenom političkom dometu svoje partije, nametne agendu, uobliči put i prve i druge vlade i za kratko vrijeme ostavi svoj politički, pa i državnički pečat. Međutim, insistiranjem da se zadrži status-quo zarad kratkoročnih političih ciljeva i „one man show” liderstvom, Abazović može dovesti u pitanje budućnost ne samo izbornog bilansa građanskog pokreta URA nego i demokratije u Crnoj Gori. Političke odluke pred kojim se nalaze crnogorska država i društvo zahtijevaju širi konsenzus, zato je neophodno da imamo Vladu iza koje stoji parlamentarna većina, a da ta parlamentarna većina bude realna slika demokratskog raspoloženja građana Crne Gore.

MONITOR: Rekonstrukcija tehničke vlade je navodno jedna od opcija kako bi se izbjegla mogućnost da predsjednik države Milo Đukanović raspusti parlament. Koliko je realno da Miodrag Lekić sastavi Vladu, s obzirom na to da su ti pregovori već propali, i šta bi trebalo da bude izlaz iz ove političke krize?

ZENOVIĆ: Zakon o izmjenama Zakona o predsjedniku je, u formalno-pravnom i materijalnom smislu, upitan i o njemu se Ustavni sud u što skorijem roku treba odrediti, jednako kao i o onome što mu je prethodilo, a odnosi se na ustavna ovlašćenja predsjednika države. Ipak, taj se put čini legitimnijim od rekonstrukcije Vlade koja je izgubila povjerenje. Ovoj Vladi je trebalo dati šansu da zaokruži minimum reformskih i integracijskih procesa, ali nakon sveukupne ustavno-političke krize i nemoći nove većine da konstituiše vladu na čelu sa Lekićem i sad već zabrinjavajućeg stagniranja procesa evropskih integracija, vanredni parlamentarni izbori nameću se kao jedino legitimno rješenje ove krize. Kako će do njih doći, ostaje da vidimo. Predsjednik države bi, postupanjem po izmjenama zakona, implicitno priznao sve elemente njegove valjanosti. Partije bi, opet, zavisno od ishoda predsjedničkih izbora i raspoloženja javnog mnjenja, mogle da se odluče na skraćivanje mandata skupštini što bi i bio optimalan način da se ide u nove izbore.

MONITOR: Zašto se izbjegavaju vanredni parlamentarnni izbori?

ZENOVIĆ: Partije post 30-oavgustovske većine su, što zbog lagodne pozicije vlasti, što zbog zauzetih mjesta po dubini, izgubile opozicionu borbenost, dok se partijama posljednje vlade pride zamjera parlamentarna podrška DPS-a. Na sve to pojavio se i novi akter – Evropa sad, na krilima istoimenog socio-ekonomskog programa, koji je otvorio novo polje političke borbe u jednom tranzicionom, osiromašenom društvu. Uspon ovog pokreta mogao bi politički da naudi svim ostalim akterima – i partijama većine, ali i DPS-u. Iz svih tih razloga ne postoji volja da se politička podrška parlamentarnim partijama preispita na vanrednim izborima jer bi u novoj konstelaciji svako mogao da izgubi djelić moći, zakonodavne ili izvršne vlasti.

MONITOR: Kako vidite rezultat na lokalnim izborima u Tuzima?

ZENOVIĆ: Lokalni izbori u Tuzima pokazuju da je pad DPS-a nezaustavljiv i u zajednici na koju je tradicionalno računao, ali i to da je etnifikacija politike među Albancima možda i jača nego kod drugih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Etnička distanca prema Albancima koja je i dalje na neprihvatljivo visokom nivou, polarizovana i etnifikovana politika od strane „prosrpskog” i „procrnogorskog” bloka dijelom doprinose takvoj političkoj reakciji nacionalnih manjina. Uvjeren sam da je važno da gradimo i multikulturno društvo razlika i različitosti, ali i građansko društvo ravnopravnosti, kao i politike koje prevazilaze etničke okvire i rješavaju zajedničke probleme građana ove države. U suštini, to će biti ključan izazov u narednoj fazi demokratske konsolidacije Crne Gore.

MONITOR: Saopštili ste da se predstojeći predsjednički izbori mogu jedino porediti sa onima iz 1997. godine. Po čemu? 

ZENOVIĆ: Ovo su prvi predsjednički izbori nakon 1997. godini koji imaju odsudan značaj za političku panoramu i istorijski put Crne Gore. Iz tog razloga, politički i istorijski gledano, ovi izbori se mogu jedino porediti sa izborima 1997. budući da su ti izbori bili tačka odvajanja, prvi poraz Miloševićevog režima i nacionalno-političke matrice koja je po svojim vrijednostima i ciljevima bila u autističnom sudaru sa svijetom. To je bio i početak „novog” DPS-a koji se transformisao, ponudio drugačiju, emancipatorsku koncepciju države i društva i obećao evropsku budućnost. Ipak, politička stvarnost pokazala se drugačijom. Ratnička država zamijenjena je policijskom, u multikulturalnom pejzažu Crne Gore opet nije bilo mjesta za sve, ratni zločini gurnuti pod tepih, institucije ostale u sjenci svemoći jedne partije. Ekonomija se liberalizovala, ali su od toga koristi vidjeli jedino junaci prvobitne akumulacije kapitala, krupni kapital upitnog porijekla i partijska „avangarda” koja je privatizaciju društvenih resursa vidjela kao polugu „ortačkog kapitalizma”. Evropske integracije su, bez ijednog objektivnog razloga, ostale samo fasadna dekoracija za sistem koji je sebe utemeljio u partitokratiji i korupciji. Crnoj Gori je vraćen suverenitet na referendumu, ali su država i institucije urušavani, a građani obespravljeni uz indukovanu političku polarizaciju koja zatire građansko društvo. Harizmatska vladavina Đukanovića je, iscrpivši sve svoje prednosti, postala balast demokratskim i emancipatorskim procesima u ime koje je odnijela pobjedu i 1997. i 2006. godine. U tom strukturnom smislu ovi izbori nalikuju, iako je uloga i pozicija Đukanovića, u smislu procesa demokratizacije i evropeizacije Crne Gore, dijametralno suprotna ondašnjoj.

Zato bi ovi izbori mogli da budu završetak istorijskog kruga, podvlačenje računa od te 1997. naovamo, epilog političko-društvene drame Crne Gore i politički kraj njenog protagoniste.

MONITOR: Kako vidite to što avgustovski pobjednici nemaju zajedničkog kandidata, i kako to može uticati na konačan rezultat izbora?

ZENOVIĆ: Avgustovci su se, nažalost, suštinski ujedinili samo oko jednog: suprotstavljanja DPS-u. Za vođenje države i društva nakon prve demokratske smjene vlasti, ispostavilo se, potrebno je mnogo više saglasja i konsenzusa, stabilne vlasti, jasnih programskih opredjeljenja. Mislim da je ova neujedinjenost parlamentarne većine, uprkos činjenici da bi zajednički kandidat odnio sigurnu pobjedu, izraz potrebe da se u novoj konfiguraciji političke moći jasno markira pojedinačna partijska snaga i kapitalizuje pobjeda nad DPS-om. Gramšijevski govoreći, na mjesto rastočene hegemonijske vladavine DPS-a partije žele da nametnu i kreiraju svoju ideološko-idejnu političku matricu.

MONITOR: Da li bi ovi izbori i njihov ishod mogli uticati na odluku o raspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora?  

ZENOVIĆ: Vrlo izvjesno će rezultat predsjedničkih izbora odrediti dalju političku dinamiku budući da će političke pozicije svih aktera biti izmijenjene, ali i da će budući predsjednik države imati ustavno-pravne mehanizme da utiče na raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Izborni rezultat može ili ohrabriti parlamentarne stranke da izađu na izbore prethodno skrativši mandate Skupštini ili, što nije isključeno, dalje odlažu izbore i traže nove konfiguracije izvršne vlasti u postojećem skupštinskom sazivu.

MONITOR: Ustavni sud će ove sedmice odlučivati o izbornim sporovima, među kojima su i oni zbog kojih još nijesu proglašeni rezultati lokalnih izbora u Podgorici, Plavu i Pljevljima. Očekujete li da će to odblokirati te procese, imajući u vidu da taj sud i dalje nije kompletan?

ZENOVIĆ: Uvjeren sam da, ako je nešto bez ograde donio 30. avgust, onda je to osjećaj nesputane lične autonomije i političke za najširi krug građana. Isto tako vjerujem da, premda su sudije birane po partijskom ključu, da će, upravo na tragu te autonomije, na svakoj narednoj sjednici, uprkos tom politizovanju prava, prevladati kod sudija Ustavnog suda osjećaj za pravdu i pravičnost kojima se uče cio svoj radni i veliki dio životnog vijeka, pravnička kultura i vrlina za koju su najodgovorniji i koje su najpozvaniji da baštine poštovanje prema ustavu, koji, uz sve moguće valere tumačenja, ipak u svakoj odredbi nosi jasan normativni i pozitivistički rezon. Zato nemam ni najmanju dilemu da će rezultati biti proglašeni u najskorijem roku, a vlast uspostavljena prema ustavnim i demokratskim principima koje poznaje cio civilizovani svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo