Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS MARIĆ, OSNIVAČ POLITIKON MREŽE: Pravosuđe na istorijskom testu u slučaju državni udar

Objavljeno prije

na

MONITOR: Počelo je suđenje stoljeća, kako mediji nazivaju sudski proces u tzv. slučaju državni udar. Tokom prvih dana suđenja više puta se čulo nepovjerenje u crnogorsko pravosuđe. Mislite li da crnogorsko pravosuđe može na pravi način, nepristrasno iznijeti jedan ovakav proces?
MARIĆ: Crnogorsko pravosuđe ima jedan objektivan hendikep, a on se ogleda u činjenici da se nije formiralo niti razvijalo u demokratskom ambijentu, odnosno unutar demokratskog društva. Sudstvo kao nezavisna i samostalna grana vlasti koja objektivno i nepristrasno primjenjuje zakone ne postoji u svijesti prosječnog crnogorskog građanina kao takvo. Iako bih se lično složio sa procjenom da crnogorsko pravosuđe ne uživa potreban nivo povjerenja, dao bih crnogorskom pravosuđu šansu, jer vjerujem da i pored naše sumorne stvarnosti, nada postoji. U najkraćem crnogorsko pravosuđe, u konkretnom sudsko vijeće koje sudi u ovom predmetu, mora donijeti odluku na osnovu jasno utvrđenih činjenica koje prate relevantni dokazi. To što sudska istina ne mora da se poklapa sa našim ličnim presudama ili političkim presudama, te istorijskim obradama koje će neminovno uslijediti, nije od važnosti za pozicioniranje suda, odnosno sud mora biti imun na sve direktne i pobočne udare.

Decenijski neprimjeren politički uticaj na pravosudne organe, te jasna posljedica da se pravosuđe nije institucionalno razvilo do nivoa nesporne nezavisnosti ima direktnu negativnu posljedicu na crnogorsko društvo. Trenutno pozitivna činjenica je da imamo javno suđenje, te samim tim priliku da kao društvo pratimo, rekao bi, istorijsku šansu da pravosuđe napravi veliki korak ka većem povjerenju u njega. Ove šanse su smanjene lako uočljivim institucionalnim i profesionalnim nedostacima, prvenstveno nedostatkom pravosudnog autoriteta.

MONITOR: Da li onda da očekujemo da će istina o ovom slučaju biti utvrđena u sudnici?
MARIĆ: Pravosuđe je na testu da na osnovu nespornih dokaza utvrdi istinu. Od samog početka ovog postupka, a primarno vezano za sporazume o priznanju krivice otvorila su se brojna pitanja koja mogu da utiču na kvalitet sudskog postupka, iz ugla utvrđivanja istine, te u tom smislu očekujem od sudskog vijeća da postupi po pravnom stavu krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda vezanog za ovo pitanje, a to je da se mora omogućiti pozivanje u svojstvu svjedoka lica koja su potpisala sporazum o priznanju krivice.

Da ponovim, moramo razdvojiti sudski utvrđenu istinu koja se mora bazirati na jasno utvrđenim činjenicama potkrijepljenim dokazima od istine u idealnom i apsolutnom smislu. Koliko će ovo biti rukovodeće mjerilo i kakav će biti krajnji epilog, ostaje da se vidi.

MONITOR: Šta činjenica da je suđenje javno znači za ovaj proces?
MARIĆ: Javno suđenje nosi i svoje mane. Imali smo prilike da vidimo da su učinjeni javnim matični brojevi građana i nacionalnost optuženih te u tom kontekstu mislim da primjedba Ombudsmana ima smisla. Međutim kada se sve uzme u obzir, razlozi koji idu u korist javnosti suđenja pretežu.

MONITOR: Tužilastvo nastavlja sa istragama protiv opozicionara i kritičara sistema i ljudi povezanih sa njima. Kako vidite te aktivnosti tužioca?
MARIĆ: Ovdje pričamo o prioritetima. Teško se oteti utisku da je na djelu selektivnost pokretanja postupaka od strane tužilaštva. Crnogorska javnost predugo čeka procese poput Telekoma, Limenke, Bazara, postupke protiv organizovanih kriminalnih grupa za promet narkotika, razjašnjenje ubistava, prijetnji i prebijanja vezanih za organizovani kriminal. Ovo direktno narušava osjećaj jednakosti građana pred zakonom i velika je kočnica izgradnji povjerenja u pravosudni sistem.

MONITOR: A slučaj Marović? Istraga o porijeklu imovine vodi se sada kada je ta imovina rasprodata, a Marovići u Beogradu.
MARIĆ: Slučaj Marović je od nade da je pravosuđe krenulo putem sistemskog obračuna sa organizovanim kriminalom, došao na nivo paradoksa. Na vrijeme je trebalo priznati da ne postoje adekvatni kapaciteti za sprovođenje finansijskih istraga sa jedne strane, iako se to u foto finišu pokušava ispeglati. Da vidimo hoće li biti podnijet zahtjev za trajno oduzimanje imovine, primjera radi?

Sa druge strane, slučaj Marović je otvorio brojne političke kontraverze pa zašto ne reći i komične situacije koje cijelu priču uvode u zonu rialitija. Nama ne trebaju pojedinci koji imaju sposobnosti superheroja, nama treba sistem kojim rukovode ljudi sa punim stručnim i etičkim kapacitetom, jednom riječju pravosudni autoriteti.

MONITOR: Kao bivši ministar rada i socijalnog staranja u vladi izbornog povjerenja, kako vidite epilog u slučaju naknada za majke troje i više djece?
MARIĆ: Socijalna politika u kontinuitetu ne pogađa cilj. Kao jasan epilog imamo igranje sa ljudskim sudbinama, političku neozbiljnost čiji je uzrok visok nivo političkog animoziteta i spremnosti na neprincipijelne političke obračune, čak i u sferi socijalne politike, u kojima najviše stradaju građani. U konkretnom slučaju nesporno je povrijeđen princip pravne sigurnosti kao jedan od osnovnih elemenata vladavine prava. Elementarno ozbiljna država ovo nije sebi smjela dopustiti. Socijalna politika kao kompleksna javna politika u svakom, a pogotovu u siromašnom i socijalno raspolućenom društvu kao što je crnogorsko, jeste politika koja traži hirurške a ne berberske zahvate.

MONITOR: Kako stojimo sa socijalnom pravdom u Crnoj Gori?
MARIĆ: Crnogorsko društvo je vjekovima građeno kao komunitarno. Potreba za socijalnom pravdom je jako izražena, a u praksi imamo antipod socijalne pravde. Raslojavanje koje je proizvela crnogorska vlast je bolno i narušava održivost samog društva. Socijalna davanja ne mogu proizvesti prerastanje socijalne u ekonomsku inkluziju, jer je sistem postavljen tako da kada nemate elementarne preduslove za egzistenciju u tome vam suštinski neće pomoći ni socijalna pomoć koju dobijete od države.

MONITOR: A sa izbornim povjerenjem i pokušajem da ovdje jednom budu organizovani slobodni i fer izbori?
MARIĆ: Iluzija je da mi možemo imati slobodne i fer izbore u dogledno vrijeme. Afera Snimak nam je pokazala koliki je stepen ispreplitanosti partije na vlasti i državnih institucija. Zloupotrebe prepoznate kroz ovu aferu moraju se konstantno aktuelizovati. I pored ovako velike početne prednosti vlasti u izbornom procesu, vjerujem da se ona može promijeniti na izborima. Smjenjivost vlasti na izborima i to u nekoliko izbornih ciklusa stvaraće potreban ambijent da dođemo do slobodnih i fer izbora. U dolaženju do cilja treba koristiti sve demokratske mehanizme koji podrazumjevaju afirmaciju građanskog i evropskog u crnogorskom društvu.

MONITOR: Kako vidite djelovanje opozicije pred predsjednićke izbore?
MARIĆ: Opozicione razmirice su nešto što predstavlja kontinuitet, sa određenim periodičnim zahuhtavanjima i hlađenjima. Ovaj segment djelovanja opozicionih partija unosi konfuziju u opoziciono biračko tijelo, zamagljuje pogled prosječnog opozicionog birača, te se u krajnjem može reći, da se na taj način djeluje u korist sopstvene štete. Razlozi za ovakvo ponašanje su brojni, ali je suštinsko pitanje, mogu li se prevazići. Mišljenja sam da je to moguće, ali nužan preduslov je prihvatanje da se vještački ne pokušava spajati ono što je suštinski nespojivo. Dakle, saradnja, ili objedinjavanje, trebaju da idu prirodno, u skladu sa vrijednostima koje političke partije zastupaju. U širem smislu, tačke spajanja se mogu tražiti oko nespornih zajedničkih interesa, kao što su slobodni i fer izbori, ili, zašto da ne, zajednički kandidat koji može pobijediti na predsjedničkim izborima.

MONITOR: Kakvu političku jesen da očeekujemo?
MARIĆ: Mislim da ćemo gledati već viđeno.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo