Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POKRET ZA PROMJENE: Vraća se mrak devedesetih

Objavljeno prije

na

MONITOR: Administrativni Odbor izglasao je da se skine imunitet lideru PzP Nebojši Medojeviću. Kako komentarišete tu oduku?
BOŠNJAK: Očigledno je da se radi o klasičnom političkom progonu, koji orkestrirano odrađuju uslužne marionete sistema po naređenju šefa, kako oni iz DPS-a vole da zovu diktatora Đukanovića. I jeste on šef i to ozbiljne kriminalne grupe za organizovano pljačkanje ove države i njenih građana.

Koliko su osilili i zabahatili govori i to da čak ni pravno formalnu proceduru nijesu ispoštovali, jer je Glavni specijalni tužilac imao pravo da traži samo ukidanje imuniteta radi vođenja krivičnog postupka, a tek pred sudom u postupku može predlagati pritvor i o tome odlučuje sud. Pritvor nije u nadležnosti ni poslanika ni tužioca, već suda. Ali pošto se radi o politički montiranom postupku, onda je sve namontirano i sve moguće, a vidjeli ste da moralnih patuljaka sa podaničkom sviješću, koji su po nalogu ,,šefa” spremni da svašta urade, pa i nevine ljude da pošalju u zatvor ima na pretek. Danas Nebojša sjutra može biti bilo ko, zato smo svi mi Medo. Vraća se mrak koji je vladao ‘48. i devedesetih godina. Pametni ljudi su utihnuli, fukare se nažalost pitaju, a hrabri i prkosni se hapse. Ali sve nas ne mogu pohapsiti. DPS polako iz kriminalne prelazi u zločinačku organizaciju. Diktatori obično padaju onda kad im se čini da su nesalomivi.

MONITOR: Očekujete li istu reakciju VDT kao i onda kada je na isti način skinut imunitet Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću?
BOŠNJAK: Bilo bi logično da VDT odreguje na isti način, ali u ovoj zemlji više ništa nije logično. Određivanje pritvora bi trebalo da bude izuzetak, a kod nas se sa nepodnošljivom lakoćom odlučuje na tu krajnju mjeru. Posebno im se oslačala u ovim politički motivisanim procesima. Zato nevini ljudi leže mjesecima u istražnim zatvorima, i to pristojni građani ove zemlje koji su se odgovorno odazivali svakom pozivu institucija sistema. Ali politički instruirani pravosudni sistem se poigrava sa sudbinama tih ljudi i njihovih porodica. Sprovode ih kao kriminalce, izlažu ih linču u prorežimskim medijima, niko ne razmišlja da su to nečija djeca, nečiji roditelji, supružnici, braća. Brutalne laži se serviraju kao istina. Ni ,,P” od presumpcije nevinosti. Pravi kriminalci, šefovi kriminalnih bandi, po sopstvenom prizanju i pravosnažno osuđeni mirno šetkaju na slobodi. Treba da sačekamo da Marović izađe iz depresije u koju je upao zbog miliona koje mora da vrati od nekoliko desetina koje je sa porodicom pokrao. Ali naše uhapšene kolege slobodniji su i u zatvoru od ovih marioneta koji moraju da rade po nalogu ,,šefa”. Neko je slobodan i u četiri zida a nekome su džabe sva prostranstva, kad ne smije razmisljati svojom glavom.

MONITOR: Opet je došlo do incidenata između poslanika DF i DPS u parlamentu. Dio javnosti osuđuje takvo ponašanje poslanika DF bez obzira na povod. Kako vi to vidite?
BOŠNJAK: Kad vas neko na pravdi Boga, smišljeno i perfidno, mjesecima politički progoni i medijski linčuje i želi vas nevinog ukloniti i strpati u zatvor, pa instrumentalizuje vaše kolege da oni budu ti koji će dići ruku da vam se stave lisice, iako ni pravno formalno to nije njihova nadležnost, onda emocije nadvladaju racio i teško se kontrolisati. A onda ovi politički dželati licemjerno krenu da izigravaju žrtve i pristojnost jer treba odigrati predstavu za javnost i prikriti svoj politički nemoral. Nažalost, takva je danas Gora naša Crna. Razumijem svoje kolege, nijesu roboti, već ljudska bića i ljudski je pokazati emociju i prkos toj dvoličnosti. Nekad sve to nije prijatno, ali mnogi izigravaju velike čistunce, koji se ježe od toga kad se prave stvari nazivaju pravim imenom, a ne ježe što se neko drznuo da nevine ljude pošalje na robiju.

MONITOR: Od DF stalno čujemo da je Crna Gora na ivici sukoba, građankog rata. Lider Nove Andrija Mandić ovoga puta je kazao da ,,mnogo rizikujemo kao zajednica, kao Crna Gora, ako nastavi sa ovim”. Na šta konkretno to upozorava DF?
BOŠNJAK: Režim je krenuo u otvorenu diktaturu. Do sada ako ste bili oponent i kritičar vlasti politički progon je bio takav da ste mogli dobiti otkaz na poslu, niste mogli napredovati u službi ili ako ste nezaposlen teško da ste se mogli zaposliti ni vi ni vaši članovi porodice, a sad su iskoračili dalje i počeli da hapse neistomišljenike. Nezadovoljstvo u narodu već duže tinja, nepravda je prisutna na svakom koraku a ova hapšenja bi mogla da budu inicijalna kapisla, odnosno kap koja će preliti čašu, varnica koja može da zapali uzburkane strasti. Narodu je svega dosta, sve je više siromašnih, prevarenih, ucijenjenih, opljačkanih, pogaženih i poniženih a vlast se bahati i uživa na račun muke ovih ljudi. Samo je pitanje dana kad će ta žuč uzavreti i preliti se na ulice, a onda će se to teško moći artikulisati i neminovna će biti socijalna revolucija. Ovo postaje gola borba za opstanak protiv tiranije. Mi stvari nazivamo pravim imenom, ma koliko bolno zvučale, ali bolje i surova istina nego slatka laž, iako smo svjesni da svi vole više da čuju slatke laži. Odgovorni ljudi moraju uvijek govoriti istinu.

MONITOR: Šta je dalji plan PzP-a, odnosno Fronta?
BOŠNJAK: Mi nećemo dozvoliti da nas zastraše, ućutkaju i finansijski slome. Iako se trude svim silama da nas unište, bojim se da oni ne polome zube. Ovaj nemilosrdni progon DF-a i pritisak nad nama koji sprovodi diktator i njegovi poslušnici u svim sferama društva će nas učiniti kompaktnijima i ojačati nas. I oni znaju odakle im prijeti najveća opasnost, otud i ovaj progon jer smo prepoznati kao beskompromisni borci protiv ovog odnarođenog sistema, spremni na žrtve, ali borci koji nude konkretna rješenja sadržana u našem programu ,,Da radi Crna Gora”, i na tom putu nećemo posustati. Idemo još jače i još odlučnije i direktnije.

MONITOR: Kako vidite konačni epilog priče o naknadama za majke troje i više djece?
BOŠNJAK: To pravno nasilje nad majkama koje država demonstrira, uz sve ovo što se radi sigurna sam da će im se vratiti kao bumerang. Njihov lopovluk, nesposobnost i neznanje pokušavaju da ,,prevale” na ovu najranjiviju grupu. I Ustavni sud kao najveća sudska instanca se pokazala kao obična DPS potirača sa kojom Vlada pokušava da obriše svoju prljavštinu, čast časnim pojedincima koji su i javno ogradili od te sramne odluke. Ispade da su majke i njihove naknade glavna prepreka ekonomskom procvatu Crne Gore. Možda ovo bude prvi ženski ustanak u Crnoj Gori, volim da vjerujem u to. Žene su odlučnije, hrabrije, iskrenije i istrajnije. Mnogo one mogu. Grudvica se pokrenula i treba je pustiti da naraste u lavinu i onda će kao cunami ,,oduvati” ovu nesposobnu Vladu.

MONITOR: A mjere štednje Vlade?
BOŠNJAK: Te mjere su ogolile potpunu nesposobnost ove Vlade. Još jedan udar na građane, jer povećanje PDV nije mjera štednje. Posledice će biti povećanje cijena, smanjenje kupovne moći i još veće siromaštvo. Tajkuni i oni koji su se obogatili na račun građana i dalje su nedodirljivi, sve se samo svaljuje na grbaču ovog napaćenog naroda. Politika izdaje, prelijetanja, ucjena, prijetnji, potkupljivanja, obmana, krađe glasova na kojoj vlast istrajava, puca po svim šavovima.

MONITOR: Mislite li da bojkot parlamenta daje rezultate?
BOŠNJAK: Bojkot je bio neophodan, ali ne i dovoljan vid političkog pritiska da bi dobili fer i slobodne izbore. Protesti su jedino rješenje da u diktatorskim režimima dobijete fer uslove za izbore. Nek se svi zapitaju da li je bolje ćutati ili protestovati, pa će im se samo kazati. Pregovora sa diktatorom nema, on taj način komunikacije ne razumije. Kao odgovorni ljudi, nemamo pravo na pasivnost, jer to znači pristanak na robovanje, konformizam, uljuljkanost, toplinu uspavanog stada. Karavani prođoše. Treba nam krik, urlik da ne pristajemo na ovu trulež društva u raspadanju. Moramo se osloboditi straha i učiniti nešto za sebe i svoju djecu, za našu Crnu Goru. Poslednji je trenutak, jer rasprodaše i pokradoše sve, najzdravija supstanca nam napusti zemlju dok mi čekamo. Odgovorni ljudi moraju da se dogovore u korist spasa države i ovog naroda. Nije vrijeme za partijske i lične interese, za sujete i nadgornjavanja. DF je tu, a ostali neka se vide. Neka narod vidi ko stalno traži ,,dlaku u jajetu” i cinculira. Mi smo od početka vrlo jasni.

MONITOR: Nerijetko se upravo Front percipira kao neko ko održava tenzije.
BOŠNJAK: Bitnije je nekima da budu najjača opoziciona partija nego da se smijeni vlast. Sitni kratkoročni šićarluk nas sve skupo košta, a njih će najviše. Tiranin kakvog mi imamo protiv sebe ne može se smijeniti salonskim vođenjem politike. Lako neće biti. Ali sve je više onih koji nemaju šta da izgube, nemaju izbora i jedini im je izbor smjena režima. Mirni, nenasilni i istrajni protesti su najbolji demokratski pritisak da dođemo do cilja. Andolima se ne liječi karcinom.

A kad se oslobodimo ovog kancera, trebaće nam znanje i stručnost, a ne demagogija, trebaće nam oni koji hoće da rade, a ne da parazitiraju, moraćemo da štedimo a ne da rasipamo, trebaće nam stvaranje umjesto otimanja, skromnosti a ne raskalašnosti, i najbitnije trebaće nam zdrava, kritička misao a ne podaništvo. Mnogo je posla pred nama. Zajednički interes mora da nadvlada lični i partijski. Pošteni i stručni ljudi, ma gdje bili, su nam najdragocjeniji kapital i resurs. Mnogi su se povukli pred ovim napadnim i bezobzirnim neznalicama na vlasti, ali moramo ih naći i aktivirati. Grešaka je bilo i biće ih, ali ako nam je zajednički cilj, sve se može prevazići.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo