Povežite se sa nama

INTERVJU

DEMIR HODŽIĆ, GRAĐANSKA INICIJATIVA ,,ZA NAS”: Tu smo radi građana

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vaši protesti bez prekida traju skoro pola godine. Kakva su iskustva, da li ste zadovoljni odzivom i podrškom, koliko ste uspjeli da pomognete onima zbog čijih ugroženih prava ste krenuli u protest?
HODŽIĆ: GI Za nas je klasičan građanski pokret koji je nastao kao reakcija na opšte stanje u zemlji. Osim mog samostalnog izlaska na protest ispred Skupštine i Vlade prije pet mjeseci na -8, spontana komunikacija na FB-u je takođe bila inicijacija i prvi korak ka kasnijem umrežavanju grupe nezadovoljnih građana. Međusobno se nijesmo ranije poznavali, niti smo se kretali u istim socijalnim krugovima. Snažno nas je spojila ideja o slobodnoj Crnoj Gori kao i osjećaj svekolike nepravde koji je motivisao građanski bunt. Iza nas je 155 dana permanentnog protesta. Tokom tog procesa unutar GI smo se jako zbližili, ali i kao osobe promijenili. Danas je GI etablirana kao ozbiljan akter javne, posebno političke scene i tu smo đe smo, djela naših radi.

MONITOR: Ko su članovi Inicijative i koji su vam ciljevi?
HODŽIĆ: Temeljni četvorougao GI Za nas činimo profesor Đorđije Blažić, Velibor Ivanović, Dragan Sošić i moja malenkost. Naravno kroz potpuno otvorene diskusije dolazimo do odluka o djelovanju koje se po pravilu donose konsenzusom. Jezgro naše organizacije donosi ključne odluke i determiniše nas pred izazovima i dileme nema da javnost to jasno prepoznaje. Dvadesetak bliskih saradnika čine orbitu orgnizacije i svaki od građanki i građana koji joj gravitiraju ima punu slobodu javnog djelovanja, bilo da se radi o vrstama podrške predloženim inicijativama ili iniciranju novih.

Profesor Blažić dominira javnom scenom, posebno temama koje tangiraju sistem i pitanja javne uprave. Realno doprinosimo i edukaciji građana a ne samo markiranju smjernica prosperitetnog razvoja društva u javnom, posebno političkom sektoru. Dragan Sošić je danas postao simbol žilavog, temperamentnog građanskog aktiviste koji je u prvim redovima svih vrsta protesta, od onih kada treba podrška i pomoć radnicima, preko podrške majkama, mještanima Park šume Zagorič, pa sve do slučajeva individualnih ili porodičnih protesta.

MONITOR: Kakvi su dalji planovi GI Za nas?
HODŽIĆ: Djelujemo po klasterima na određene društvene teme i trenutno smo u fazi podizanja kapaciteta Akcionih timova unutar GI. Posebno smo ponosni i očekujemo mnogo od tima koji prati pravna, ekonomska pitanja, kao i tima za održivi razvoj i ekologiju. Kako slijedi mukotrpan proces pregovora sa EU o najtežem i veoma kompleksnom poglavlju 27, taj tim će da ima posebne izazove pred sobom.

Između više različitih inicijativa koje paralelno realizujemo tokom posljednjih šest mjeseci proces saradnje sa zainteresovanim opozicionim partijama na formulisanju zajedničke platforme je po nama izvjesno najvažniji. Više od četiri mjeseca ulaganja ogromne energije i vremena je izrodilo platformu čija je formulacija gotova i sada očekujemo da partnerske organizacije pokažu potpisom kako hrabrost, tako i jasnu odgovornost prema građanima koje predstavljaju i koji ih plaćaju. Ove sedmice se završava taj proces i već za naredni vaš broj možemo da vam ponudimo konkretan rezultat na uvid. Takođe želim da dodam da će svaki pokušaj prekida bojkota opozicionih poslanika, iz bilo kojeg razloga, biti dočekan našim jakim otporom.

MONITOR: Pored svakodnevnih protesta, primjetno je veliko prisustvo GI Za nas na društvenim mrežama. Koliko je ovaj vid aktivizma značajan?
HODŽIĆ: U javnosti nas jasno pozicionira kao suza čist građanski pokret puna i trajna spremnost da podržavamo snažno sve vidove protesta, bilo da se radi o pojedinačnim, ili onim koji predstavljaju udružene građanke i građane. Najveći dio javnosti je imao priliku da inicijalne informacije o našim aktivnostima dobije putem društvene mreže FB, jer smo i nakon pola godine stalnih i ozbiljnih aktivnosti još pod ozbiljnom blokadom konvencionalnih medija. Po nama, radi se o namjernoj, dizajniranoj reakciji koji udruženo realizuju politički subjekti i uredništva redakcija. Dokaz je to, po našem mišljenju, nespremnosti crnogorskog društva da jasno prepozna novu političku vrijednost koju je GI Za nas donijela na javnu scenu. Moguće da je prilično nekonvencionalan način na koji smo u startu istupili prepao aktere ustajale i inertne javne političke i medijske scene, ali je vakat da se njihov odnos prema nama počne mijenjati. Budimo otvoreni, GI Za nas realno dominira FB-prostorom, posebno Velibor Ivanovic, i kao organizacija obilato koristimo tu društvenu platformu da minimiziramo stalne pokušaje spinovanja koje kroz većinu konvencionalnih medija nedobronamjeran dio političkog sektora stalno pokušava da plasira.

MONITOR: S druge strane, česte su kritike na vaš račun upravo na društvenim mrežama. Pored neumjesnih ličnih diskvalifikacija, jedna od kritika je da više promovišete svoju organizaciju nego one za koje protestujete. Kako to komentarišete?
HODŽIĆ: Na početku mog, našeg aktivizma, bilo je pokušaja neuspjelog preventivnog prljanja od određenih struktura koji nisu samo obični građani, već itekako povezani sa onima koji doprinose održivosti ovog trulog sistema. Takođe je bilo sumnji i opreza u sve što radim, odnosno radimo. Međutim, smatram da je normalno što su se građani tako ponašali na početku stvaranja jednog jakog pokreta kakav je GI Za nas, jer su mnogo puta za ovih 27 godina bili prevareni i razočarani od predstavnika političkog i NVO sektora… Ali, danas nakon pet mjeseci naših protesta i raznih drugih akcija na raznim poljima u cilju promjene ovog sistema nedobronamjerne i neargumentovane kritike mogu uputiti upravo nedobronamjerni i oni koji su sluge ovog sistema, oni koji žive od ovog bolesnog sistema. S druge strane, sve argumentovane i dobronamjerne kritike su dobrodošle i uvjeren sam da nam samo mogu koristiti. Osim naših svakodnevnih protesta, rada na političkoj platformi sa opozicionim sektorom u cilju prevazilaženja institucionalne i političke krize u Crnoj Gori, takođe podržavamo sve građane i građanke koje je ovaj sistem prevario ili pokušava prevariti. Isključivo se finansiramo od strane građana Crne Gore koji doniraju simbolične sume novca, ali i onih državljana Crne Gore koji su u dijaspori. Takođe je bilo građana koji su nam donirali megafone i sličnu opremu potrebnu za naš aktivizam.

MONITOR: Da li planirate da se transformišete u političku partiju?
HODŽIĆ: Ne, GI Za nas nije razmatrala opciju formiranja političkog subjekta iako nam sve više i sa svih strana dolaze sugestije te vrste. Stava smo da jedan više politički subjekt našoj zajednici ne bi donio novu vrijednost i definitivno ne bi donio promjenu. Promjena je ključna riječ i nju nije u stanju da ostvari partitokratski politički ambijent koji je u najvećoj mjeri dizajniran po mjeri aktuelnih valastodržaca. Djelovaćemo i nadalje kao neformalna grupa dobro organizovanih građana. A ukoliko partneri iz opozicije ne dovedu do kraja proces izrade platforme, ne isključujemo da ubuduće uđemo i u javnu političku arenu kao njihova konkurencija. Toplo im ne preporučujem, ovo govorim bez trunke zluradosti ili gordosti, da nas tjeraju da djelujemo i u tom pravcu. Tu smo da pomognemo opoziciji da zajedno djeluju, jer u dugom vremenskom periodu ne uspijevaju u tome. Ono što želim da jasno kažem, i naglasim, je činjenica da u nama partnere mogu da imaju isključivo organizacije koje ne baštine antidržavni koncept kao smjernicu djelovanja. Oko toga nema razgovora i bićemo oštri protivnici onima koji takve ideje budu promovisali.

MONITOR: Bili ste jedan od lidera studentskih, zatim i građanskih protesta 2011-12. godine. Tada ste spalili člansku kartu DPS, nakon toga ste postali potpredsjednik Bošnjačke demokratske akcije. Kakva su, sa ove distance, iskustva iz stranaka, a kakva iz građanskih i studentskih protesta?
HODŽIĆ: Da, simbolično sam spalio kopiju kartona (jer original nisu dali), članska karta nije postojala, niti je na tom kartonu bio moj potpis.To oko članske karte je takođe bio pokušaj neuspjelog preventivnog prljanja i sistemska podmetačina. Osim toga, na moj zahtjev, preko Agencije za zaštitu ličnih podataka su izbrisani moji lični podaci iz njihove baze, koji su oni nelegalno prikupili i zloupotrijebili.

Da, moj građanski aktivizam od 2011-2012. traje i danas. Postojala je pauza tokom 2012, 2013.g. jer sam otišao na magistarske studije medija i komunikacija u Turskoj. Ali sam i tada bio aktivan preko društvenih mreža i bio inicijator raznih građanskh akcija. A onda sam nakratko postao potpredsjednik nove zdrave političke opozicione snage u Crnoj Gori, odnosno BDZ. Smatrajući da kroz novu, čistu političku partiju mogu pomoći u promjeni ovog režima i sistema. I svakako da je dio tog pozitivnog iskustva bitan za moj dalji građanski aktivizam, posebno iskustva od protesta 2011-2012. Drago mi je da sam ostao dosljedan onome sto sam govorio i za šta sam se zalagao 2011. Posebno jer je od 2011. do dan danas bilo mnogo poslovnih i finansijskih ponuda koje sam odbio, ozbiljnih prijetnji na koje se nisam osvrtao. Istina je da sam, iako imam nekoliko diploma, nezapošljen već nekoliko godina. Suprug i otac, jedino moje primanja je socijalna materijalna pomoć. Međutim, izabrao sam slobodu, dostojanstvo umjesto da budem igrač sistema. Ekipa GI Za nas i ja smo bili prebijani, hapšeni, sudilo nam se i sudi nam se, iako nikad nismo prekršili nijedan zakon ove zemlje, iako smo mi upravo oni koji se zalažu za vladavinu prava u Crnoj Gori, oni koji se zalažu za izgradnju legalnih institucija sistema, poštovanje Ustava i zakona. Bez obzira na sve to, mi ćemo se i dalje boriti dokle god bude trebalo za dobrobit svih građana Crne Gore, i ubijeđeni smo da ćemo uspjeti. Ovaj režim je na koljenima, sistem se raspada, pobjeda je naša sudbina…

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo