Povežite se sa nama

INTERVJU

DEMIR HODŽIĆ, GRAĐANSKA INICIJATIVA ,,ZA NAS”: Tu smo radi građana

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vaši protesti bez prekida traju skoro pola godine. Kakva su iskustva, da li ste zadovoljni odzivom i podrškom, koliko ste uspjeli da pomognete onima zbog čijih ugroženih prava ste krenuli u protest?
HODŽIĆ: GI Za nas je klasičan građanski pokret koji je nastao kao reakcija na opšte stanje u zemlji. Osim mog samostalnog izlaska na protest ispred Skupštine i Vlade prije pet mjeseci na -8, spontana komunikacija na FB-u je takođe bila inicijacija i prvi korak ka kasnijem umrežavanju grupe nezadovoljnih građana. Međusobno se nijesmo ranije poznavali, niti smo se kretali u istim socijalnim krugovima. Snažno nas je spojila ideja o slobodnoj Crnoj Gori kao i osjećaj svekolike nepravde koji je motivisao građanski bunt. Iza nas je 155 dana permanentnog protesta. Tokom tog procesa unutar GI smo se jako zbližili, ali i kao osobe promijenili. Danas je GI etablirana kao ozbiljan akter javne, posebno političke scene i tu smo đe smo, djela naših radi.

MONITOR: Ko su članovi Inicijative i koji su vam ciljevi?
HODŽIĆ: Temeljni četvorougao GI Za nas činimo profesor Đorđije Blažić, Velibor Ivanović, Dragan Sošić i moja malenkost. Naravno kroz potpuno otvorene diskusije dolazimo do odluka o djelovanju koje se po pravilu donose konsenzusom. Jezgro naše organizacije donosi ključne odluke i determiniše nas pred izazovima i dileme nema da javnost to jasno prepoznaje. Dvadesetak bliskih saradnika čine orbitu orgnizacije i svaki od građanki i građana koji joj gravitiraju ima punu slobodu javnog djelovanja, bilo da se radi o vrstama podrške predloženim inicijativama ili iniciranju novih.

Profesor Blažić dominira javnom scenom, posebno temama koje tangiraju sistem i pitanja javne uprave. Realno doprinosimo i edukaciji građana a ne samo markiranju smjernica prosperitetnog razvoja društva u javnom, posebno političkom sektoru. Dragan Sošić je danas postao simbol žilavog, temperamentnog građanskog aktiviste koji je u prvim redovima svih vrsta protesta, od onih kada treba podrška i pomoć radnicima, preko podrške majkama, mještanima Park šume Zagorič, pa sve do slučajeva individualnih ili porodičnih protesta.

MONITOR: Kakvi su dalji planovi GI Za nas?
HODŽIĆ: Djelujemo po klasterima na određene društvene teme i trenutno smo u fazi podizanja kapaciteta Akcionih timova unutar GI. Posebno smo ponosni i očekujemo mnogo od tima koji prati pravna, ekonomska pitanja, kao i tima za održivi razvoj i ekologiju. Kako slijedi mukotrpan proces pregovora sa EU o najtežem i veoma kompleksnom poglavlju 27, taj tim će da ima posebne izazove pred sobom.

Između više različitih inicijativa koje paralelno realizujemo tokom posljednjih šest mjeseci proces saradnje sa zainteresovanim opozicionim partijama na formulisanju zajedničke platforme je po nama izvjesno najvažniji. Više od četiri mjeseca ulaganja ogromne energije i vremena je izrodilo platformu čija je formulacija gotova i sada očekujemo da partnerske organizacije pokažu potpisom kako hrabrost, tako i jasnu odgovornost prema građanima koje predstavljaju i koji ih plaćaju. Ove sedmice se završava taj proces i već za naredni vaš broj možemo da vam ponudimo konkretan rezultat na uvid. Takođe želim da dodam da će svaki pokušaj prekida bojkota opozicionih poslanika, iz bilo kojeg razloga, biti dočekan našim jakim otporom.

MONITOR: Pored svakodnevnih protesta, primjetno je veliko prisustvo GI Za nas na društvenim mrežama. Koliko je ovaj vid aktivizma značajan?
HODŽIĆ: U javnosti nas jasno pozicionira kao suza čist građanski pokret puna i trajna spremnost da podržavamo snažno sve vidove protesta, bilo da se radi o pojedinačnim, ili onim koji predstavljaju udružene građanke i građane. Najveći dio javnosti je imao priliku da inicijalne informacije o našim aktivnostima dobije putem društvene mreže FB, jer smo i nakon pola godine stalnih i ozbiljnih aktivnosti još pod ozbiljnom blokadom konvencionalnih medija. Po nama, radi se o namjernoj, dizajniranoj reakciji koji udruženo realizuju politički subjekti i uredništva redakcija. Dokaz je to, po našem mišljenju, nespremnosti crnogorskog društva da jasno prepozna novu političku vrijednost koju je GI Za nas donijela na javnu scenu. Moguće da je prilično nekonvencionalan način na koji smo u startu istupili prepao aktere ustajale i inertne javne političke i medijske scene, ali je vakat da se njihov odnos prema nama počne mijenjati. Budimo otvoreni, GI Za nas realno dominira FB-prostorom, posebno Velibor Ivanovic, i kao organizacija obilato koristimo tu društvenu platformu da minimiziramo stalne pokušaje spinovanja koje kroz većinu konvencionalnih medija nedobronamjeran dio političkog sektora stalno pokušava da plasira.

MONITOR: S druge strane, česte su kritike na vaš račun upravo na društvenim mrežama. Pored neumjesnih ličnih diskvalifikacija, jedna od kritika je da više promovišete svoju organizaciju nego one za koje protestujete. Kako to komentarišete?
HODŽIĆ: Na početku mog, našeg aktivizma, bilo je pokušaja neuspjelog preventivnog prljanja od određenih struktura koji nisu samo obični građani, već itekako povezani sa onima koji doprinose održivosti ovog trulog sistema. Takođe je bilo sumnji i opreza u sve što radim, odnosno radimo. Međutim, smatram da je normalno što su se građani tako ponašali na početku stvaranja jednog jakog pokreta kakav je GI Za nas, jer su mnogo puta za ovih 27 godina bili prevareni i razočarani od predstavnika političkog i NVO sektora… Ali, danas nakon pet mjeseci naših protesta i raznih drugih akcija na raznim poljima u cilju promjene ovog sistema nedobronamjerne i neargumentovane kritike mogu uputiti upravo nedobronamjerni i oni koji su sluge ovog sistema, oni koji žive od ovog bolesnog sistema. S druge strane, sve argumentovane i dobronamjerne kritike su dobrodošle i uvjeren sam da nam samo mogu koristiti. Osim naših svakodnevnih protesta, rada na političkoj platformi sa opozicionim sektorom u cilju prevazilaženja institucionalne i političke krize u Crnoj Gori, takođe podržavamo sve građane i građanke koje je ovaj sistem prevario ili pokušava prevariti. Isključivo se finansiramo od strane građana Crne Gore koji doniraju simbolične sume novca, ali i onih državljana Crne Gore koji su u dijaspori. Takođe je bilo građana koji su nam donirali megafone i sličnu opremu potrebnu za naš aktivizam.

MONITOR: Da li planirate da se transformišete u političku partiju?
HODŽIĆ: Ne, GI Za nas nije razmatrala opciju formiranja političkog subjekta iako nam sve više i sa svih strana dolaze sugestije te vrste. Stava smo da jedan više politički subjekt našoj zajednici ne bi donio novu vrijednost i definitivno ne bi donio promjenu. Promjena je ključna riječ i nju nije u stanju da ostvari partitokratski politički ambijent koji je u najvećoj mjeri dizajniran po mjeri aktuelnih valastodržaca. Djelovaćemo i nadalje kao neformalna grupa dobro organizovanih građana. A ukoliko partneri iz opozicije ne dovedu do kraja proces izrade platforme, ne isključujemo da ubuduće uđemo i u javnu političku arenu kao njihova konkurencija. Toplo im ne preporučujem, ovo govorim bez trunke zluradosti ili gordosti, da nas tjeraju da djelujemo i u tom pravcu. Tu smo da pomognemo opoziciji da zajedno djeluju, jer u dugom vremenskom periodu ne uspijevaju u tome. Ono što želim da jasno kažem, i naglasim, je činjenica da u nama partnere mogu da imaju isključivo organizacije koje ne baštine antidržavni koncept kao smjernicu djelovanja. Oko toga nema razgovora i bićemo oštri protivnici onima koji takve ideje budu promovisali.

MONITOR: Bili ste jedan od lidera studentskih, zatim i građanskih protesta 2011-12. godine. Tada ste spalili člansku kartu DPS, nakon toga ste postali potpredsjednik Bošnjačke demokratske akcije. Kakva su, sa ove distance, iskustva iz stranaka, a kakva iz građanskih i studentskih protesta?
HODŽIĆ: Da, simbolično sam spalio kopiju kartona (jer original nisu dali), članska karta nije postojala, niti je na tom kartonu bio moj potpis.To oko članske karte je takođe bio pokušaj neuspjelog preventivnog prljanja i sistemska podmetačina. Osim toga, na moj zahtjev, preko Agencije za zaštitu ličnih podataka su izbrisani moji lični podaci iz njihove baze, koji su oni nelegalno prikupili i zloupotrijebili.

Da, moj građanski aktivizam od 2011-2012. traje i danas. Postojala je pauza tokom 2012, 2013.g. jer sam otišao na magistarske studije medija i komunikacija u Turskoj. Ali sam i tada bio aktivan preko društvenih mreža i bio inicijator raznih građanskh akcija. A onda sam nakratko postao potpredsjednik nove zdrave političke opozicione snage u Crnoj Gori, odnosno BDZ. Smatrajući da kroz novu, čistu političku partiju mogu pomoći u promjeni ovog režima i sistema. I svakako da je dio tog pozitivnog iskustva bitan za moj dalji građanski aktivizam, posebno iskustva od protesta 2011-2012. Drago mi je da sam ostao dosljedan onome sto sam govorio i za šta sam se zalagao 2011. Posebno jer je od 2011. do dan danas bilo mnogo poslovnih i finansijskih ponuda koje sam odbio, ozbiljnih prijetnji na koje se nisam osvrtao. Istina je da sam, iako imam nekoliko diploma, nezapošljen već nekoliko godina. Suprug i otac, jedino moje primanja je socijalna materijalna pomoć. Međutim, izabrao sam slobodu, dostojanstvo umjesto da budem igrač sistema. Ekipa GI Za nas i ja smo bili prebijani, hapšeni, sudilo nam se i sudi nam se, iako nikad nismo prekršili nijedan zakon ove zemlje, iako smo mi upravo oni koji se zalažu za vladavinu prava u Crnoj Gori, oni koji se zalažu za izgradnju legalnih institucija sistema, poštovanje Ustava i zakona. Bez obzira na sve to, mi ćemo se i dalje boriti dokle god bude trebalo za dobrobit svih građana Crne Gore, i ubijeđeni smo da ćemo uspjeti. Ovaj režim je na koljenima, sistem se raspada, pobjeda je naša sudbina…

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo