Povežite se sa nama

INTERVJU

Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu: Nacionalizam razara zdravlje nacije

Objavljeno prije

6 godina

na

ivo

U Mostaru je prošle nedjelje održan skup podrške haškim optuženicima, nekadašnjim visokim zvaničnicima Herceg Bosne. Na mostarskom stadionu okupilo se oko deset hiljada ljudi. Na koncertu je nastupio ultranacionalist Marko Perković Tompson, a pred početak koncerta čuli su se uzvici ,,Za dom spremni”. To je bio i jedan od povoda za intervju sa Ivom Markovićem, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. On je taj događaj ovako prokomentarisao.

– Općenito u BiH, Hrvatskoj i Srbiji vode se politike nacionalnim identitetom – čini mi se da je Crna Gora malo drugačija, ali ta politika nije zasnovana na vrijednostima vlastitog identiteta, nego nijekanjem i prijezirom drugoga, dakle mržnjom. Nacionalni političari od svojih nacija ne prave produhovljene zajednice koje povezuje ljubav prema domovini, kulturni ideali nacije, duhovna samosvijest, nego ostrašćene grupe koje pokreće iracionalna strast i strah. A za to su potrebni okidači koji će mobilizirati i pokrenuti bezličnu masu. Najpogodniji su folk-rock muzičari. To je najprimitivniji oblik muzike zasnovan na idiotizmu (kako bi rekao M. Kundera) ritma i teksta. To je muzika kojom se ne može izreći ništa plemenito i duhovno, koja ne teži da dohvati i pokrene zaboravljene dubine i duh osoba nego na ekspresan način daje čovjeku osjećaj integracije u masu. Dominantna ratna muzika u nedavnom ratu bila je folk-rock. Iz nje je izišao Thompson i po sebi on je periferan glazbenik, loš pjevač, svoj primitivizam prikriva čak kršćanskim velom i ljubavlju prema domovini, a ispod površine je mržnja. On je nevažan, treba tražiti ideologije kojima on takav treba i na kojima se odgaja njegova publika. Ta ideologija ih uči da žive u tuđoj zemlji Bosni koju mrze, psihološki je vrlo opasno živjeti u kući koju ne doživljavamo svojom. Tako ljudi postaju šizofreni. Nacionalizam je poguban za zdravlje nacije.

MONITOR: Na kakva je reagovanja naišla ta podrška haškim optuženicima?
MARKOVIĆ: Publika na Thomsonovim koncertima je primitivna masa, u njoj vlada muškarački i plemenski patrijarhalizam, ideal im je ubijanje kao vrhunac borbe za opstanak, ne znaju oni za transcendenciju ljubavi, mira i dobra. Takva publika ne zna za suosjećanje i solidarnost s onima koji su drugačiji, oni ne mogu vidjeti patnju drugoga. Junaci te publike nisu duhovni velikani, nego ubojice, zločinci. U Hagu se ne sudi samo konkretnim zločincima, nego i ideologiji Herceg-Bosne i onima koji stoje i iza nje. Oni znadu da taj koncert neće pomoći haškim uznicima, naprotiv, ideolozi Herceg-Bosne nastoje ovdje zadržati podršku izluđene mase, jer znadu ako izgube izbore, njihov kriminal i korupcija će izići na vidjelo i osudu. Ovim koncertom haški su optuženici dobili dodatni uteg, a dobitak herceg-bosanskih političara je krajnje proziran.

MONITOR: Kako Hrvati doživljavaju BiH?
MARKOVIĆ: Hrvatski nacionalisti kao i srpski doživljavaju BiH stranom zemljom, a domovina im je drugdje gdje ne žive. To je sebična nacionalistička instrumentalizacija iz Zagreba i Beograda vlastitog naroda, rezultat te politike je izgon većine Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Ovo što je ostalo Hrvata i Srba u BiH je podijeljeno, rekao bih na politički normalne i šizofrene. Normalni Hrvati i Srbi BiH doživljavaju BiH svojom domovinom, u kojoj se osjećaju kao kod kuće, navijaju za njezine sportaše, a šizofreni mrze BiH, navijaju za sportaše Hrvatske i Srbije, odnosno Turske.

MONITOR: Ko je i šta je danas najveća opasnost za cjelovitu BiH?
MARKOVIĆ: Izravno na destrukciji BiH kao države radi velikosrpski program na vlasti u Republici Srpskoj i Srbiji, Herceg-Bosna u HDZ-u BiH i podrška toj politici iz Hrvatske, te bošnjački unitarizam s panislamizmom koji snažno hrani prve dvije politike.

MONITOR: Kakva je budućnost BiH kad je riječ o njenom evropskom putu i unutrašnjoj organizaciji države?
MARKOVIĆ: Evropski put je jedini put koji može izvesti BiH iz ralja nacionalističkog sljepila. Držim da je Evropska Unija najbolji društveni koncept zacrtan ikada u ljudskoj povijesti jer je zasnovan na ljudskim pravima, zaštiti manjina i nepromjenljivosti granica. BiH nije potrebna evropska ekonomija, nego organizacija društva. Hrvatska je za ulazak u EU morala izmijeniti negdje do četiri tisuće zakona. To treba i BiH. Pogrešno se drži da su multi-etničke države nestabilne, ne, ima puno pokazatelja da su stabilnije i dinamičnije od jedno-etničkih društava. Ako se BiH prisloni EU i uredi prema njezinim načelima, bit će to vrlo prosperitetno društvo. A na tome je putu podmuklo koče Republika Srpska, Herceg Bosna i bošnjački unitarizam jer se boje prvih poglavlja o korupciji koja je EU stavila na prvo mjesto već Hrvatskoj, valjda i vama u Crnoj Gori. Dakle, EU mora pritisnuti nacionaliste u BiH, a akobogda EU se već ponovno stabilizira nakon Brexita jer je Velika Britanija sustavno razarala EU.

MONITOR: Kakvi su međuvjerski odnosi u BiH?
MARKOVIĆ: Međureligijski odnosi u BiH su dobri po svim standardima suvremenih međureligijskih odnosa, dijaloga, razumijevanja i suradnje, čak i više, mogu biti model odnosa iz kojega suvremeni svijet ima nešto naučiti. Dakle, problem nisu međuvjerski odnosi, nego u BiH su nacije-etnije nastale iz religija, nacionalni identitet je pretežno religijski pa je nacionalnim političarima vrlo lako koristiti religije u politici kao što su ih koristili kao oružje u ratu. I oni to obilato čine manipulacijom religioznog senzibiliteta te potkupljivanjem dijela religijskih vođa visokog i nižeg ranga. Pogledajte u BiH u vrijeme izbora sve religije nešto grade, vođe kupuju nove aute, dakle dobili su lovu od nacionalnih stranaka, a zauzvrat religije im ponude svu svoju infrastrukturu za svoju promociju i u takvome okruženju demokratske stranke nemaju šanse. To je najveća slabost religija u BiH i općenito na Balkanu što svoje djelovanje više koordiniraju s interesima nacionalnih stranaka nego sa svojim objaviteljskim i religioznim polazištima. Ta politička nevjerodostojnost religija otežava pozitivne šanse međureligijskih odnosa jer su ovdje religije stoljećima živjele zajedno i stvorile dubinske mehanizme zajedničkog života koji se zaboravljaju zbog negativnog lica obranaških odnosa među religijama.

MONITOR: Mogu li aktuelni pogoršani odnosi između Srbije, Hrvatske i BiH biti uvod u nove ratne sukobe?
MARKOVIĆ: Da, trenutni odnosi između Hrvatske, Srbije i BiH ostavljaju dojam neprijateljstva. Najgluplji mi je odnos Hrvatske prema BiH. Politika Herceg-Bosne uspijeva nametnuti svoju opciju hrvatskoj politici prema BiH, a to je velikosrpska politika. Hrvatska koja je krvarila u Vukovaru i diljem Hrvatske vodila krvav oslobodilački rat protiv velikosrpskog hegemonizma, najednom pomaže velikosrpski projekt u BiH. Hrvatskoj po svemu odgovara stabilna BiH u kojoj Hrvati na svemu njezinu teritoriju imaju zagarantirana svoja ljudska i ostala prava i slobode, a hrvatska politika radi šačice stranačkih glasova u Hercegovini žrtvuje svoj politički odnosa prema BiH kao cjelini. Valjda će Hrvatska progledati i izvući se iz te priglupe podrške velikosrpskoj politici u BiH. U tome slučaju Dodik, koji se ponaša kao politički bik, izgubio bi važan oslonac u BiH, a inače mislim da ovakva Republika Srpska nema budućnost, vode je ljudi i stranke koji kratkoročno skupljaju političke poene, a narod je sve siromašniji, Srbi najviše iseljavaju iz BiH, zaduženost je sve veća, Bošnjaci su sve stabilniji, samopouzdaniji i postaju važan politički faktor. I Republiku Srpsku će Srbija koristiti za svoje interese dok se Srbi u BiH ne opamete i počnu misliti svojom glavom. BiH je ključ odnosa između ove tri države, ako Hrvatska stavi u prvi plan stabilnu BiH kao svoj interes, velikosrpska politika će oslabiti i omogućiti normalizaciju odnosa Hrvatske i Srbije.

Zlo koje guši BiH

MONITOR: Šta bi trebalo promijeniti u ustrojstvu današnje BiH da bi postala moderna građanska i demokratska država?
MARKOVIĆ: Prvo treba izliječiti ljude BiH koji su prošli poguban rat, masovno ginuli, ubijani, gubili svoje najbliže i svoj zavičaj, raseljavani. Trenutno je BiH normalna država, u njoj ljudi normalno putuju, susreću se, trguju, surađuju, dakle rane su uvelike zaliječene, BiH nije nimalo nesigurnija od EU država ili, ako hoćete, od Crne Gore, tome sam svjedok jer puno putujem po BiH i istraživački susrećem njezine ljude u jednom projektu koji se zove Živa biblioteka. Međutim, problem su nacionalisti koji su najveće zlo i razarači vlastitog bića nacije. Nacionalisti viktimizacijom otvaraju tek vidane rane svoga naroda, stavljaju svoj narod u ambijent straha i ugroženosti, a strah je najopasniji ambijent za ljude jer se u njemu gubi samosvijest i ljudi svode na životinjske instinkte. Nacionalisti samo s izluđenim narodom mogu dobiti izbore i to je najveća opasnost Balkana, evo Vučić u Srbiji osigurava vlast na 10-ak godina, za time ide i ovaj udbaš Dragan Čović u Hercegovini. Dodik je neofašistički diktator u Republici Srpskoj. To je zlo koje guši BiH i toga se zla ne možemo riješiti bez EU. Ovo što nacionalisti pričaju u putu prema EU je čista manipulacija, njima je cilj EU-pričom izvući nešto novca od EU, blokirati sudstvo u vlastitoj zemlji, strankom kontrolirati parlament i zadržati svoje pozicije što duže dok se ne zataška njihov kriminal. Valja se nadati da EU političari neće više biti naivni i da će ih stisnuti, a to je odgovornost i svih demokratskih snaga u ovim zemljama, uključujući mene osobno.

Tragedija Herceg Bosne

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o Herceg-Bosni? Nedavno ste izjavili da je to velikosrpski projekat?
MARKOVIĆ: Da, najveća tragedija Herceg-Bosne je što je od početka velikosrpski projekt, još od dogovora Miloševića i Tuđmana početkom 90-ih, i do danas tijesno surađuju, osobito u destrukciji BiH. Osnova svega zla koje je razbilo Jugoslaviju i započelo ovaj rat je velikosrpska ideologija. Ta ideologija i danas guši najprije brojne normalne Srbe, Kosovo, BiH, Crnu Goru, Hrvatsku, pa i Makedoniju, ta ideologija na vlasti je u Srbiji, Vučić je kamuflirani četnik koji će se vratiti toj ideologiji čim dobije šansu. Velikosrpski program zaslijepljen ohološću veličine (oholost je u kršćanstvu naj-samo-destruktivniji grijeh) bezobzirno instrumentalizira Srbe u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori, Kosovu i više manje ih je izgnao ili im je posve ugrozio opstanak u tim područjima. I još k tome uglavnom oslonjen na udbaške kadrove bivše Jugoslavije traži podršku grupa kao što je Herceg-Bosna, kao što su crnogorski posrbice, vi ste Crnogorci tome najveći svjedoci.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI POSLANIK: Sadašnji vladari nedorasli društvenim potrebama

Objavljeno prije

2 dana

na

9 Juna, 2023

Objavio:

Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka”  napustila

 

MONITOR: Krajem sedmice su vanredni parlamentarni izbori, prvi nakon Đukanovićevog odlaska sa političke scene. Šta bi ti izbori mogli da nam donesu?

PEJOVIĆ: Nakon pada tridesetogodišnje autokratije je za očekivati podrhtavanje terena. Biće tu različitih uspinjanja i padova, pa očekujem prijevremene izborne cikluse, uslijed nestabilnih Vlada. Na žalost i na ove izbore idemo po starom izbornom sistemu glasanja za liste, umjesto za imena, što liderima opet daje pravo koje im po Ustavu ne pripada, da sami kreiraju sastav parlamenta.

MONITOR: A šta bi trebalo, odnosno šta je ono što se mora mijenjati?

PEJOVIĆ: Trebaju nam ozbiljniji ljudi u politici, sa više znanja i odgovornosti. Rezervisan sam prema  mlađoj generaciji političara.  Premijer koga parlament opozove, no on za to ne haje, već tehnički mandat posmatra kao redovno stanje. Bivši gradonačelnik Podgorice koji budući poražen na izborima,  mjesecima boravi u kancelariji iščekujući da Ustavni sud odluči o očigledno nebitnim prigovorima na izborni proces. Kažnjava građane neorganizovanjem novogodišnjeg bazara, jer zaboga  nijesu bili svjesni uloge i značaja vladavine DPS-a. Tu je i predsjednik partije Evropa Sad, koji predviđa bankrot javnih finansija, ali i obećava rast zarada. Kao da su  javne finansije i  zarade u paralelnim univerzumima, te jedno  drugo ne tangiraju. Ovih primjera svakako ima još, i manifestacija su “spirale negativnog rada institucija”. Na žalost, i dalje smo jedna od  najsiromašnijih država u Evropi.  Nalazi Svjetske banke i UNICEF ukazuju, da oko 99 hiljada građana Crne Gore živi sa manje od 5,12 eura dnevno. To su poražavajući nalazi.

Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka”  napustila. Istini za volju i globalno je prisutna kriza liderstva.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALIJA BEHRAM, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR, MOSTAR: Presudom  Stanišiću i Simatoviću otvara se novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske

Objavljeno prije

2 dana

na

9 Juna, 2023

Objavio:

U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog svijeta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije

 

MONITOR: Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS), odlukom Žalbenog vijeća osudio je bivše čelnike SDB Srbije, Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, na po 15 godina zatvora. Proglašeni su krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u šest mesta u BiH i jednim u Hrvatskoj. Kako se reagovalo u BiH?

BEHRAM:  Dijelim mišljenje sa brojnima u Bosni i Hercegovini koji smatraju da je nakon skoro dvije decenije dugog sudskog procesa pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS) u Hagu odlukom Žalbenog vijeća konačno izrečena istorijski važna presuda čelnicima srbijanskih obavještajnih službi, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću. U BiH nije bilo možda i očekivanog likovanja i trijumfalizma, ali je presuda sa najvažnije pravne adrese u svijetu pozdravljena sa olakšanjem i odobravanjem u velikom dijelu javnosti. Sa više adresa, ona je protumačena kao jasan pokazatelj agresije koju je Srbija izvršila na BiH. Sa brojnih adresa političkih stranaka koje se deklariraju kao probosanskohercegovačke, poput – recimo, Naše stranke, „presuda bivšim čelnim ljudima državne bezbjednosti Srbije predstavlja najsnažniji pravni pečat na sve dosadašnje dokaze o Srbiji kao agresoru na BiH…“ Brojni građani, takođe pozdravljaju istrajnost Tribunala bez čije uloge bi danas bilo nemoguće ustanoviti barem minimum saglasnosti o događajima koji su prethodili, uzrokovali i doveli do ratova 90-tih godina. Sa više adresa izrečen je stav da je presuda Stanišiču i Simatoviću, zapravo, konačna pravna osuda projekta „Velike Srbije“. U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog sveta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije. Munira Subašić, predsjednica Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa, podsjeća da mnoge majke Srebrenice i cijelog Podrinja nisu doživjele ovu Hašku presudu, ali ona utire put preživjelim žrtvama da se izbore za pravdu koju čekaju skoro tri decenije. „Uvijek smo govorili: bez istine nema pravde, bez pravde nema pomirenja “ – kaže Munira Subašić najavljujući razgovore u UN i na drugim relevantnim adresama uključujući Srbiju, kako bi se nakon ovako važne presude otvorili razgovori i tražila pravična ratna odšteta za žrtve. „Mi smo tužili Vladu Nizozemske, nema sumnje da ćemo tako uraditi i kada je riječ o odgovornosti Srbije i Republike Srpske“ – poruka je Munire Subašić.

MONITOR: Može li se očekivati da Srbiji, kao posljedica ove presude, bude „ispostavljen račun“?

BEHRAM: Ovako utemeljene i presuđene činjenice sa najvažnije pravne adrese u svijetu, otvaraju potpuno novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske kada je u pitanju pravno tretiranje događaja iz bliske prošlosti. Iako su godinama postojali mnogi ubjedljivi navodi o umiješanosti vojnih i policijskih struktura Srbije u dešavanja u BiH 90-tih, ovo je prva sudska presuda koja to nedvojbeno utvrđuje i nepobitno pravno dokazuje i potkrepljuje. Dakle, Stanišić i Simatović su jedini srpski zvaničnici koje je sud UN-a – kao arhitekte rata, osudio za umiješanost u zločine u BiH. Stanišić je nesumnjivo kao kreator bio na čelu piramide zločina u regiji, a Simatović najdirektnije komandovao policijskim i paravojnim formacijama sastavljenim od iskusnih profesionalaca ali i bitangi i kriminalaca puštenih iz zatvora u zamjenu za „patriotski angažman“ na terenu gdje su vršeni ratni zločini i sprovođen plan za progon nesrpskog stanovništva. „Crvene beretke“, „Škorpioni“, Arkanovi „Tigrovi“, „Beli orlovi“, Srpska dobrovoljačka garda, kosovski „Šeširići“ i brojne druge paravojne formacije nazivane su najčešće i „frenkijevcima“, po njihovom zapovjedniku Franku Simatoviću Frenkiju. Haškom presudom potvrđeno je učešće državnih organa Srbije u oružanom sukobu u BiH i Hrvatskoj. Tužbe protiv Srbije najavljuje i Hrvatska, a tek treba vidjeti kako će se u ovoj pravnoj stvari odrediti državni organi BiH.

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

1 sedmica

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

MONITOR: Pozvali ste članove Vlade, predsjednike opština i direktore državnih preduzeća da ne održavaju izborne aktivnosti. Ko su oni koji to čine?

KOPRIVICA: Najzanačnije anomalije ovog procesa nalaze se u zloupotrebi državnih resursa, partijskom zapošljavanju, netransparentnom finansiranju partija i funkcionerskoj kampanji.

Zato smo pozvali državne funkcionere i funkcionerke na svim nivoima da od danas, do dana izbora, ne održavaju javne aktivnosti koje se na bilo koji način mogu podvesti pod funkcionersku kampanju. U duhu potpisanog Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju, željeli smo da se i državne institucije, na svoj način, „pridruže” inicijativi i daju svoj važan doprinos raskidu sa prethodnim lošim praksama.

Zadatak svakog demokratskog društva jeste da razlika između partijskih i državnih aktivnosti bude jasna, vidljiva i uređena zakonskim normama. Da partije ne prisvajaju državni novac, projekte i aktivnosti kao svoje. Kako to kod nas još nije slučaj, smatramo da ovom vrstom dobrovoljne aktivnosti možemo napraviti važan korak naprijed.

Naša inicijativa nije uperena protiv učešća u kampanji funkcionera koji se nalaze na listama. Mi želimo da se odvoji politička promocija i kampanja od obaveza državnih institucija. Želimo da javnost dobro razumije šta funkcionerska kampanja zapravo znači i da pri svakom nastupu ovog tipa sebi postavi dva pitanja: prvo, da li je konkretna promotivna aktivnost nešto bez čega se ne može, odnosno da li će njenim izostankom biti propuštena neka važna prilika za razvoj države; i drugo, da li bi ta aktivnost mogla biti ostvarena bez javnog eksponiranja i/ili prisustva javnog funkcionera.

I kad postavite ta dva pitanja, vidjećete da većina predizbornih aktivnosti funkcionera zapravo jeste primitivna funkcionerska kampanja. Da se radi o izostanku političke kulture i poštovanja demokratskih principa fer kampanje. I da je to pojava koja je naslijeđena od prethodne vlasti, a usavršena u posljednje tri godine.

Ostaje nam da vjerujemo da se sa promjenom političke scene mijenjaju i građani i građanke i da će ove aktivnosti početi izazivati drugačiji efekat nego ranije: otpor, revolt, aktivizam i kažnjavanje na izborima.

MONITOR: CDT je radio istraživanje o predizbornim manipulacijama. Koliko je ova kampanja time opterećena?

KOPRIVICA: Tim našeg portala Raskrinkavanje.me zabilježio je dezinformacije i u ovoj kampanji – lažna istraživanja, fabrikovanje izjava i pristrasnost dijela medija, pojavljivanje novih, neregistrovanih portala i davanje prostora samo favoritima uredničke politike. Ipak, kada uporedimo ovu kampanju sa onom za predsjedničke, pa i lokalne izbore, dezinformacija ima znatno manje. Čak i na društvenim mrežama, osim standardnih političkih prepucavanja i uvreda između pristalica i partijskih botova, nema onoliko dezinformacija kao u martu. Cjelokupna slika na ovom polju je bolja i zbog manjeg interesovanja tabloida iz Srbije za ovaj izborni proces. Za razliku od prethodnih izbora još uvijek nema specijalnih emisija o crnogorskim izborima i posebnih rubrika na portalima, iako, naravno, pojedine liste dobijaju mnogo više prostora nego druge. Ipak, ovo ne možemo pripisati nekom napretku medija, poštovanju standarda, razvoju svijesti i savjesti, jednostavno su tabloidi u regionu trenunto okupirani dešavanjima na Kosovu pa im naši izbori nisu u vrhu agende.

MONITOR: Neke prakse se ne mijenjaju. Izbori se održavaju po starim pravilima, a izborna reforma je jedno od predizbornih obećanja. Koliko će to uticati na izborni proces?

KOPRIVICA: Nadamo se da će izbori zanimati političke partije i nakon 11. juna,  jer je to period kada bismo mogli da riješimo sve one probleme na koje godinama unazad upozoravamo. Izborna reforma bi morala da bude prioritet novog sastava parlamenta. Tada je potrebno uložiti značajan napor i energiju kako bi se postigao konsenzus vlasti i opozicije i naši izborni zakoni konačno uskladili sa demokratskim standardima. U ovoj godini nijesu postojali uslovi i mogućnost da se radi na reformi izbornog zakonodavstva, ali smo pojedine izjave predstavnika partija i potpisivanje Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju doživjeli kao opredjeljenje da se krene u rješavanje spornih pitanja koja opterećuju izborni proces u našoj zemlji.

Od izbora do izbora se pokazuje koliki je problem to što nam izbore sprovede institucije koje direktno kontrolišu političke partije i što imamo nesređen birački spisak s kojim su povezani problemi neažurnosti registara prebivališta, registra državljanja i matičnog registra umrlih. Dalje, imamo slučajeve medijskog, političkog i finansijskog uplitanja u izbore sa strane, koji, očigledno, nijesu pretjerano interesovali naše izabrane predstavnike, a zloupotrebe javnih resursa, posebno kroz partijsko zapošljavanje i funkcionersku kampanju, su potpuno normalizovane.

Dobra vijest je da za ove probleme imamo predloge rješenja koja su oprobana i dokazana u mnogim demokratskim zemljama. Ali kako bi se to usvojilo, najmanje dvije trećine budućeg sastava parlamenta treba da sjedne i napravi dogovor.

Važno je potcrtati da izbori ne predstavljaju neko tehničko pitanje, već izvor legitimiteta svake funkcije, institucije i javne politike. Ipak, pristup koji su demonstrirale naše političke partije jasno pokazuje da je njima odgovarao status quo i one su dobro znale da iskoriste različite anomalije i pravne praznine kako bi pribavile političku korist.

Političke partije su često znale da potvrde da je izborne reforma neophodna, ali uvijek kada bi došlo vrijeme da se ona sprovede, naše poslanici i poslanice su imali preča posla.

Sjećate se da je sadašnja vlast, dok je bila opozicija, vrlo glasno i često pred parlametarne izbore 2020. obećavala da će sprovesti izbornu reformu, ona je čak našla mjesto i u ekspozeu dva premijera od tada, ali nažalost reforma je ostala upravo tu, na papiru. A bio je očit nedostatak političke volje i sa strane opozicije. Podsjetiću da su u jednom trenutku dvije najveće partije vlasti i opozicije, DF i DPS u isto vrijeme bojtkovale parlament kada je trebalo raditi u Odboru za izbornu reformu, što dovoljno govori o odnosu prema ovom ključnom pitanju i za našu unutrašnju demokratiju i za članstvo u EU. Normalno je da postoje politička razmimoilaženja, ali ne i da to parališe ključne reformske procese.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo