Povežite se sa nama

INTERVJU

Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu: Nacionalizam razara zdravlje nacije

Objavljeno prije

na

U Mostaru je prošle nedjelje održan skup podrške haškim optuženicima, nekadašnjim visokim zvaničnicima Herceg Bosne. Na mostarskom stadionu okupilo se oko deset hiljada ljudi. Na koncertu je nastupio ultranacionalist Marko Perković Tompson, a pred početak koncerta čuli su se uzvici ,,Za dom spremni”. To je bio i jedan od povoda za intervju sa Ivom Markovićem, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. On je taj događaj ovako prokomentarisao.

– Općenito u BiH, Hrvatskoj i Srbiji vode se politike nacionalnim identitetom – čini mi se da je Crna Gora malo drugačija, ali ta politika nije zasnovana na vrijednostima vlastitog identiteta, nego nijekanjem i prijezirom drugoga, dakle mržnjom. Nacionalni političari od svojih nacija ne prave produhovljene zajednice koje povezuje ljubav prema domovini, kulturni ideali nacije, duhovna samosvijest, nego ostrašćene grupe koje pokreće iracionalna strast i strah. A za to su potrebni okidači koji će mobilizirati i pokrenuti bezličnu masu. Najpogodniji su folk-rock muzičari. To je najprimitivniji oblik muzike zasnovan na idiotizmu (kako bi rekao M. Kundera) ritma i teksta. To je muzika kojom se ne može izreći ništa plemenito i duhovno, koja ne teži da dohvati i pokrene zaboravljene dubine i duh osoba nego na ekspresan način daje čovjeku osjećaj integracije u masu. Dominantna ratna muzika u nedavnom ratu bila je folk-rock. Iz nje je izišao Thompson i po sebi on je periferan glazbenik, loš pjevač, svoj primitivizam prikriva čak kršćanskim velom i ljubavlju prema domovini, a ispod površine je mržnja. On je nevažan, treba tražiti ideologije kojima on takav treba i na kojima se odgaja njegova publika. Ta ideologija ih uči da žive u tuđoj zemlji Bosni koju mrze, psihološki je vrlo opasno živjeti u kući koju ne doživljavamo svojom. Tako ljudi postaju šizofreni. Nacionalizam je poguban za zdravlje nacije.

MONITOR: Na kakva je reagovanja naišla ta podrška haškim optuženicima?
MARKOVIĆ: Publika na Thomsonovim koncertima je primitivna masa, u njoj vlada muškarački i plemenski patrijarhalizam, ideal im je ubijanje kao vrhunac borbe za opstanak, ne znaju oni za transcendenciju ljubavi, mira i dobra. Takva publika ne zna za suosjećanje i solidarnost s onima koji su drugačiji, oni ne mogu vidjeti patnju drugoga. Junaci te publike nisu duhovni velikani, nego ubojice, zločinci. U Hagu se ne sudi samo konkretnim zločincima, nego i ideologiji Herceg-Bosne i onima koji stoje i iza nje. Oni znadu da taj koncert neće pomoći haškim uznicima, naprotiv, ideolozi Herceg-Bosne nastoje ovdje zadržati podršku izluđene mase, jer znadu ako izgube izbore, njihov kriminal i korupcija će izići na vidjelo i osudu. Ovim koncertom haški su optuženici dobili dodatni uteg, a dobitak herceg-bosanskih političara je krajnje proziran.

MONITOR: Kako Hrvati doživljavaju BiH?
MARKOVIĆ: Hrvatski nacionalisti kao i srpski doživljavaju BiH stranom zemljom, a domovina im je drugdje gdje ne žive. To je sebična nacionalistička instrumentalizacija iz Zagreba i Beograda vlastitog naroda, rezultat te politike je izgon većine Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Ovo što je ostalo Hrvata i Srba u BiH je podijeljeno, rekao bih na politički normalne i šizofrene. Normalni Hrvati i Srbi BiH doživljavaju BiH svojom domovinom, u kojoj se osjećaju kao kod kuće, navijaju za njezine sportaše, a šizofreni mrze BiH, navijaju za sportaše Hrvatske i Srbije, odnosno Turske.

MONITOR: Ko je i šta je danas najveća opasnost za cjelovitu BiH?
MARKOVIĆ: Izravno na destrukciji BiH kao države radi velikosrpski program na vlasti u Republici Srpskoj i Srbiji, Herceg-Bosna u HDZ-u BiH i podrška toj politici iz Hrvatske, te bošnjački unitarizam s panislamizmom koji snažno hrani prve dvije politike.

MONITOR: Kakva je budućnost BiH kad je riječ o njenom evropskom putu i unutrašnjoj organizaciji države?
MARKOVIĆ: Evropski put je jedini put koji može izvesti BiH iz ralja nacionalističkog sljepila. Držim da je Evropska Unija najbolji društveni koncept zacrtan ikada u ljudskoj povijesti jer je zasnovan na ljudskim pravima, zaštiti manjina i nepromjenljivosti granica. BiH nije potrebna evropska ekonomija, nego organizacija društva. Hrvatska je za ulazak u EU morala izmijeniti negdje do četiri tisuće zakona. To treba i BiH. Pogrešno se drži da su multi-etničke države nestabilne, ne, ima puno pokazatelja da su stabilnije i dinamičnije od jedno-etničkih društava. Ako se BiH prisloni EU i uredi prema njezinim načelima, bit će to vrlo prosperitetno društvo. A na tome je putu podmuklo koče Republika Srpska, Herceg Bosna i bošnjački unitarizam jer se boje prvih poglavlja o korupciji koja je EU stavila na prvo mjesto već Hrvatskoj, valjda i vama u Crnoj Gori. Dakle, EU mora pritisnuti nacionaliste u BiH, a akobogda EU se već ponovno stabilizira nakon Brexita jer je Velika Britanija sustavno razarala EU.

MONITOR: Kakvi su međuvjerski odnosi u BiH?
MARKOVIĆ: Međureligijski odnosi u BiH su dobri po svim standardima suvremenih međureligijskih odnosa, dijaloga, razumijevanja i suradnje, čak i više, mogu biti model odnosa iz kojega suvremeni svijet ima nešto naučiti. Dakle, problem nisu međuvjerski odnosi, nego u BiH su nacije-etnije nastale iz religija, nacionalni identitet je pretežno religijski pa je nacionalnim političarima vrlo lako koristiti religije u politici kao što su ih koristili kao oružje u ratu. I oni to obilato čine manipulacijom religioznog senzibiliteta te potkupljivanjem dijela religijskih vođa visokog i nižeg ranga. Pogledajte u BiH u vrijeme izbora sve religije nešto grade, vođe kupuju nove aute, dakle dobili su lovu od nacionalnih stranaka, a zauzvrat religije im ponude svu svoju infrastrukturu za svoju promociju i u takvome okruženju demokratske stranke nemaju šanse. To je najveća slabost religija u BiH i općenito na Balkanu što svoje djelovanje više koordiniraju s interesima nacionalnih stranaka nego sa svojim objaviteljskim i religioznim polazištima. Ta politička nevjerodostojnost religija otežava pozitivne šanse međureligijskih odnosa jer su ovdje religije stoljećima živjele zajedno i stvorile dubinske mehanizme zajedničkog života koji se zaboravljaju zbog negativnog lica obranaških odnosa među religijama.

MONITOR: Mogu li aktuelni pogoršani odnosi između Srbije, Hrvatske i BiH biti uvod u nove ratne sukobe?
MARKOVIĆ: Da, trenutni odnosi između Hrvatske, Srbije i BiH ostavljaju dojam neprijateljstva. Najgluplji mi je odnos Hrvatske prema BiH. Politika Herceg-Bosne uspijeva nametnuti svoju opciju hrvatskoj politici prema BiH, a to je velikosrpska politika. Hrvatska koja je krvarila u Vukovaru i diljem Hrvatske vodila krvav oslobodilački rat protiv velikosrpskog hegemonizma, najednom pomaže velikosrpski projekt u BiH. Hrvatskoj po svemu odgovara stabilna BiH u kojoj Hrvati na svemu njezinu teritoriju imaju zagarantirana svoja ljudska i ostala prava i slobode, a hrvatska politika radi šačice stranačkih glasova u Hercegovini žrtvuje svoj politički odnosa prema BiH kao cjelini. Valjda će Hrvatska progledati i izvući se iz te priglupe podrške velikosrpskoj politici u BiH. U tome slučaju Dodik, koji se ponaša kao politički bik, izgubio bi važan oslonac u BiH, a inače mislim da ovakva Republika Srpska nema budućnost, vode je ljudi i stranke koji kratkoročno skupljaju političke poene, a narod je sve siromašniji, Srbi najviše iseljavaju iz BiH, zaduženost je sve veća, Bošnjaci su sve stabilniji, samopouzdaniji i postaju važan politički faktor. I Republiku Srpsku će Srbija koristiti za svoje interese dok se Srbi u BiH ne opamete i počnu misliti svojom glavom. BiH je ključ odnosa između ove tri države, ako Hrvatska stavi u prvi plan stabilnu BiH kao svoj interes, velikosrpska politika će oslabiti i omogućiti normalizaciju odnosa Hrvatske i Srbije.

Zlo koje guši BiH

MONITOR: Šta bi trebalo promijeniti u ustrojstvu današnje BiH da bi postala moderna građanska i demokratska država?
MARKOVIĆ: Prvo treba izliječiti ljude BiH koji su prošli poguban rat, masovno ginuli, ubijani, gubili svoje najbliže i svoj zavičaj, raseljavani. Trenutno je BiH normalna država, u njoj ljudi normalno putuju, susreću se, trguju, surađuju, dakle rane su uvelike zaliječene, BiH nije nimalo nesigurnija od EU država ili, ako hoćete, od Crne Gore, tome sam svjedok jer puno putujem po BiH i istraživački susrećem njezine ljude u jednom projektu koji se zove Živa biblioteka. Međutim, problem su nacionalisti koji su najveće zlo i razarači vlastitog bića nacije. Nacionalisti viktimizacijom otvaraju tek vidane rane svoga naroda, stavljaju svoj narod u ambijent straha i ugroženosti, a strah je najopasniji ambijent za ljude jer se u njemu gubi samosvijest i ljudi svode na životinjske instinkte. Nacionalisti samo s izluđenim narodom mogu dobiti izbore i to je najveća opasnost Balkana, evo Vučić u Srbiji osigurava vlast na 10-ak godina, za time ide i ovaj udbaš Dragan Čović u Hercegovini. Dodik je neofašistički diktator u Republici Srpskoj. To je zlo koje guši BiH i toga se zla ne možemo riješiti bez EU. Ovo što nacionalisti pričaju u putu prema EU je čista manipulacija, njima je cilj EU-pričom izvući nešto novca od EU, blokirati sudstvo u vlastitoj zemlji, strankom kontrolirati parlament i zadržati svoje pozicije što duže dok se ne zataška njihov kriminal. Valja se nadati da EU političari neće više biti naivni i da će ih stisnuti, a to je odgovornost i svih demokratskih snaga u ovim zemljama, uključujući mene osobno.

Tragedija Herceg Bosne

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o Herceg-Bosni? Nedavno ste izjavili da je to velikosrpski projekat?
MARKOVIĆ: Da, najveća tragedija Herceg-Bosne je što je od početka velikosrpski projekt, još od dogovora Miloševića i Tuđmana početkom 90-ih, i do danas tijesno surađuju, osobito u destrukciji BiH. Osnova svega zla koje je razbilo Jugoslaviju i započelo ovaj rat je velikosrpska ideologija. Ta ideologija i danas guši najprije brojne normalne Srbe, Kosovo, BiH, Crnu Goru, Hrvatsku, pa i Makedoniju, ta ideologija na vlasti je u Srbiji, Vučić je kamuflirani četnik koji će se vratiti toj ideologiji čim dobije šansu. Velikosrpski program zaslijepljen ohološću veličine (oholost je u kršćanstvu naj-samo-destruktivniji grijeh) bezobzirno instrumentalizira Srbe u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori, Kosovu i više manje ih je izgnao ili im je posve ugrozio opstanak u tim područjima. I još k tome uglavnom oslonjen na udbaške kadrove bivše Jugoslavije traži podršku grupa kao što je Herceg-Bosna, kao što su crnogorski posrbice, vi ste Crnogorci tome najveći svjedoci.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo