Povežite se sa nama

INTERVJU

Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu: Nacionalizam razara zdravlje nacije

Objavljeno prije

na

U Mostaru je prošle nedjelje održan skup podrške haškim optuženicima, nekadašnjim visokim zvaničnicima Herceg Bosne. Na mostarskom stadionu okupilo se oko deset hiljada ljudi. Na koncertu je nastupio ultranacionalist Marko Perković Tompson, a pred početak koncerta čuli su se uzvici ,,Za dom spremni”. To je bio i jedan od povoda za intervju sa Ivom Markovićem, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. On je taj događaj ovako prokomentarisao.

– Općenito u BiH, Hrvatskoj i Srbiji vode se politike nacionalnim identitetom – čini mi se da je Crna Gora malo drugačija, ali ta politika nije zasnovana na vrijednostima vlastitog identiteta, nego nijekanjem i prijezirom drugoga, dakle mržnjom. Nacionalni političari od svojih nacija ne prave produhovljene zajednice koje povezuje ljubav prema domovini, kulturni ideali nacije, duhovna samosvijest, nego ostrašćene grupe koje pokreće iracionalna strast i strah. A za to su potrebni okidači koji će mobilizirati i pokrenuti bezličnu masu. Najpogodniji su folk-rock muzičari. To je najprimitivniji oblik muzike zasnovan na idiotizmu (kako bi rekao M. Kundera) ritma i teksta. To je muzika kojom se ne može izreći ništa plemenito i duhovno, koja ne teži da dohvati i pokrene zaboravljene dubine i duh osoba nego na ekspresan način daje čovjeku osjećaj integracije u masu. Dominantna ratna muzika u nedavnom ratu bila je folk-rock. Iz nje je izišao Thompson i po sebi on je periferan glazbenik, loš pjevač, svoj primitivizam prikriva čak kršćanskim velom i ljubavlju prema domovini, a ispod površine je mržnja. On je nevažan, treba tražiti ideologije kojima on takav treba i na kojima se odgaja njegova publika. Ta ideologija ih uči da žive u tuđoj zemlji Bosni koju mrze, psihološki je vrlo opasno živjeti u kući koju ne doživljavamo svojom. Tako ljudi postaju šizofreni. Nacionalizam je poguban za zdravlje nacije.

MONITOR: Na kakva je reagovanja naišla ta podrška haškim optuženicima?
MARKOVIĆ: Publika na Thomsonovim koncertima je primitivna masa, u njoj vlada muškarački i plemenski patrijarhalizam, ideal im je ubijanje kao vrhunac borbe za opstanak, ne znaju oni za transcendenciju ljubavi, mira i dobra. Takva publika ne zna za suosjećanje i solidarnost s onima koji su drugačiji, oni ne mogu vidjeti patnju drugoga. Junaci te publike nisu duhovni velikani, nego ubojice, zločinci. U Hagu se ne sudi samo konkretnim zločincima, nego i ideologiji Herceg-Bosne i onima koji stoje i iza nje. Oni znadu da taj koncert neće pomoći haškim uznicima, naprotiv, ideolozi Herceg-Bosne nastoje ovdje zadržati podršku izluđene mase, jer znadu ako izgube izbore, njihov kriminal i korupcija će izići na vidjelo i osudu. Ovim koncertom haški su optuženici dobili dodatni uteg, a dobitak herceg-bosanskih političara je krajnje proziran.

MONITOR: Kako Hrvati doživljavaju BiH?
MARKOVIĆ: Hrvatski nacionalisti kao i srpski doživljavaju BiH stranom zemljom, a domovina im je drugdje gdje ne žive. To je sebična nacionalistička instrumentalizacija iz Zagreba i Beograda vlastitog naroda, rezultat te politike je izgon većine Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Ovo što je ostalo Hrvata i Srba u BiH je podijeljeno, rekao bih na politički normalne i šizofrene. Normalni Hrvati i Srbi BiH doživljavaju BiH svojom domovinom, u kojoj se osjećaju kao kod kuće, navijaju za njezine sportaše, a šizofreni mrze BiH, navijaju za sportaše Hrvatske i Srbije, odnosno Turske.

MONITOR: Ko je i šta je danas najveća opasnost za cjelovitu BiH?
MARKOVIĆ: Izravno na destrukciji BiH kao države radi velikosrpski program na vlasti u Republici Srpskoj i Srbiji, Herceg-Bosna u HDZ-u BiH i podrška toj politici iz Hrvatske, te bošnjački unitarizam s panislamizmom koji snažno hrani prve dvije politike.

MONITOR: Kakva je budućnost BiH kad je riječ o njenom evropskom putu i unutrašnjoj organizaciji države?
MARKOVIĆ: Evropski put je jedini put koji može izvesti BiH iz ralja nacionalističkog sljepila. Držim da je Evropska Unija najbolji društveni koncept zacrtan ikada u ljudskoj povijesti jer je zasnovan na ljudskim pravima, zaštiti manjina i nepromjenljivosti granica. BiH nije potrebna evropska ekonomija, nego organizacija društva. Hrvatska je za ulazak u EU morala izmijeniti negdje do četiri tisuće zakona. To treba i BiH. Pogrešno se drži da su multi-etničke države nestabilne, ne, ima puno pokazatelja da su stabilnije i dinamičnije od jedno-etničkih društava. Ako se BiH prisloni EU i uredi prema njezinim načelima, bit će to vrlo prosperitetno društvo. A na tome je putu podmuklo koče Republika Srpska, Herceg Bosna i bošnjački unitarizam jer se boje prvih poglavlja o korupciji koja je EU stavila na prvo mjesto već Hrvatskoj, valjda i vama u Crnoj Gori. Dakle, EU mora pritisnuti nacionaliste u BiH, a akobogda EU se već ponovno stabilizira nakon Brexita jer je Velika Britanija sustavno razarala EU.

MONITOR: Kakvi su međuvjerski odnosi u BiH?
MARKOVIĆ: Međureligijski odnosi u BiH su dobri po svim standardima suvremenih međureligijskih odnosa, dijaloga, razumijevanja i suradnje, čak i više, mogu biti model odnosa iz kojega suvremeni svijet ima nešto naučiti. Dakle, problem nisu međuvjerski odnosi, nego u BiH su nacije-etnije nastale iz religija, nacionalni identitet je pretežno religijski pa je nacionalnim političarima vrlo lako koristiti religije u politici kao što su ih koristili kao oružje u ratu. I oni to obilato čine manipulacijom religioznog senzibiliteta te potkupljivanjem dijela religijskih vođa visokog i nižeg ranga. Pogledajte u BiH u vrijeme izbora sve religije nešto grade, vođe kupuju nove aute, dakle dobili su lovu od nacionalnih stranaka, a zauzvrat religije im ponude svu svoju infrastrukturu za svoju promociju i u takvome okruženju demokratske stranke nemaju šanse. To je najveća slabost religija u BiH i općenito na Balkanu što svoje djelovanje više koordiniraju s interesima nacionalnih stranaka nego sa svojim objaviteljskim i religioznim polazištima. Ta politička nevjerodostojnost religija otežava pozitivne šanse međureligijskih odnosa jer su ovdje religije stoljećima živjele zajedno i stvorile dubinske mehanizme zajedničkog života koji se zaboravljaju zbog negativnog lica obranaških odnosa među religijama.

MONITOR: Mogu li aktuelni pogoršani odnosi između Srbije, Hrvatske i BiH biti uvod u nove ratne sukobe?
MARKOVIĆ: Da, trenutni odnosi između Hrvatske, Srbije i BiH ostavljaju dojam neprijateljstva. Najgluplji mi je odnos Hrvatske prema BiH. Politika Herceg-Bosne uspijeva nametnuti svoju opciju hrvatskoj politici prema BiH, a to je velikosrpska politika. Hrvatska koja je krvarila u Vukovaru i diljem Hrvatske vodila krvav oslobodilački rat protiv velikosrpskog hegemonizma, najednom pomaže velikosrpski projekt u BiH. Hrvatskoj po svemu odgovara stabilna BiH u kojoj Hrvati na svemu njezinu teritoriju imaju zagarantirana svoja ljudska i ostala prava i slobode, a hrvatska politika radi šačice stranačkih glasova u Hercegovini žrtvuje svoj politički odnosa prema BiH kao cjelini. Valjda će Hrvatska progledati i izvući se iz te priglupe podrške velikosrpskoj politici u BiH. U tome slučaju Dodik, koji se ponaša kao politički bik, izgubio bi važan oslonac u BiH, a inače mislim da ovakva Republika Srpska nema budućnost, vode je ljudi i stranke koji kratkoročno skupljaju političke poene, a narod je sve siromašniji, Srbi najviše iseljavaju iz BiH, zaduženost je sve veća, Bošnjaci su sve stabilniji, samopouzdaniji i postaju važan politički faktor. I Republiku Srpsku će Srbija koristiti za svoje interese dok se Srbi u BiH ne opamete i počnu misliti svojom glavom. BiH je ključ odnosa između ove tri države, ako Hrvatska stavi u prvi plan stabilnu BiH kao svoj interes, velikosrpska politika će oslabiti i omogućiti normalizaciju odnosa Hrvatske i Srbije.

Zlo koje guši BiH

MONITOR: Šta bi trebalo promijeniti u ustrojstvu današnje BiH da bi postala moderna građanska i demokratska država?
MARKOVIĆ: Prvo treba izliječiti ljude BiH koji su prošli poguban rat, masovno ginuli, ubijani, gubili svoje najbliže i svoj zavičaj, raseljavani. Trenutno je BiH normalna država, u njoj ljudi normalno putuju, susreću se, trguju, surađuju, dakle rane su uvelike zaliječene, BiH nije nimalo nesigurnija od EU država ili, ako hoćete, od Crne Gore, tome sam svjedok jer puno putujem po BiH i istraživački susrećem njezine ljude u jednom projektu koji se zove Živa biblioteka. Međutim, problem su nacionalisti koji su najveće zlo i razarači vlastitog bića nacije. Nacionalisti viktimizacijom otvaraju tek vidane rane svoga naroda, stavljaju svoj narod u ambijent straha i ugroženosti, a strah je najopasniji ambijent za ljude jer se u njemu gubi samosvijest i ljudi svode na životinjske instinkte. Nacionalisti samo s izluđenim narodom mogu dobiti izbore i to je najveća opasnost Balkana, evo Vučić u Srbiji osigurava vlast na 10-ak godina, za time ide i ovaj udbaš Dragan Čović u Hercegovini. Dodik je neofašistički diktator u Republici Srpskoj. To je zlo koje guši BiH i toga se zla ne možemo riješiti bez EU. Ovo što nacionalisti pričaju u putu prema EU je čista manipulacija, njima je cilj EU-pričom izvući nešto novca od EU, blokirati sudstvo u vlastitoj zemlji, strankom kontrolirati parlament i zadržati svoje pozicije što duže dok se ne zataška njihov kriminal. Valja se nadati da EU političari neće više biti naivni i da će ih stisnuti, a to je odgovornost i svih demokratskih snaga u ovim zemljama, uključujući mene osobno.

Tragedija Herceg Bosne

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o Herceg-Bosni? Nedavno ste izjavili da je to velikosrpski projekat?
MARKOVIĆ: Da, najveća tragedija Herceg-Bosne je što je od početka velikosrpski projekt, još od dogovora Miloševića i Tuđmana početkom 90-ih, i do danas tijesno surađuju, osobito u destrukciji BiH. Osnova svega zla koje je razbilo Jugoslaviju i započelo ovaj rat je velikosrpska ideologija. Ta ideologija i danas guši najprije brojne normalne Srbe, Kosovo, BiH, Crnu Goru, Hrvatsku, pa i Makedoniju, ta ideologija na vlasti je u Srbiji, Vučić je kamuflirani četnik koji će se vratiti toj ideologiji čim dobije šansu. Velikosrpski program zaslijepljen ohološću veličine (oholost je u kršćanstvu naj-samo-destruktivniji grijeh) bezobzirno instrumentalizira Srbe u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori, Kosovu i više manje ih je izgnao ili im je posve ugrozio opstanak u tim područjima. I još k tome uglavnom oslonjen na udbaške kadrove bivše Jugoslavije traži podršku grupa kao što je Herceg-Bosna, kao što su crnogorski posrbice, vi ste Crnogorci tome najveći svjedoci.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo