Povežite se sa nama

INTERVJU

Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu: Nacionalizam razara zdravlje nacije

Objavljeno prije

na

U Mostaru je prošle nedjelje održan skup podrške haškim optuženicima, nekadašnjim visokim zvaničnicima Herceg Bosne. Na mostarskom stadionu okupilo se oko deset hiljada ljudi. Na koncertu je nastupio ultranacionalist Marko Perković Tompson, a pred početak koncerta čuli su se uzvici ,,Za dom spremni”. To je bio i jedan od povoda za intervju sa Ivom Markovićem, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. On je taj događaj ovako prokomentarisao.

– Općenito u BiH, Hrvatskoj i Srbiji vode se politike nacionalnim identitetom – čini mi se da je Crna Gora malo drugačija, ali ta politika nije zasnovana na vrijednostima vlastitog identiteta, nego nijekanjem i prijezirom drugoga, dakle mržnjom. Nacionalni političari od svojih nacija ne prave produhovljene zajednice koje povezuje ljubav prema domovini, kulturni ideali nacije, duhovna samosvijest, nego ostrašćene grupe koje pokreće iracionalna strast i strah. A za to su potrebni okidači koji će mobilizirati i pokrenuti bezličnu masu. Najpogodniji su folk-rock muzičari. To je najprimitivniji oblik muzike zasnovan na idiotizmu (kako bi rekao M. Kundera) ritma i teksta. To je muzika kojom se ne može izreći ništa plemenito i duhovno, koja ne teži da dohvati i pokrene zaboravljene dubine i duh osoba nego na ekspresan način daje čovjeku osjećaj integracije u masu. Dominantna ratna muzika u nedavnom ratu bila je folk-rock. Iz nje je izišao Thompson i po sebi on je periferan glazbenik, loš pjevač, svoj primitivizam prikriva čak kršćanskim velom i ljubavlju prema domovini, a ispod površine je mržnja. On je nevažan, treba tražiti ideologije kojima on takav treba i na kojima se odgaja njegova publika. Ta ideologija ih uči da žive u tuđoj zemlji Bosni koju mrze, psihološki je vrlo opasno živjeti u kući koju ne doživljavamo svojom. Tako ljudi postaju šizofreni. Nacionalizam je poguban za zdravlje nacije.

MONITOR: Na kakva je reagovanja naišla ta podrška haškim optuženicima?
MARKOVIĆ: Publika na Thomsonovim koncertima je primitivna masa, u njoj vlada muškarački i plemenski patrijarhalizam, ideal im je ubijanje kao vrhunac borbe za opstanak, ne znaju oni za transcendenciju ljubavi, mira i dobra. Takva publika ne zna za suosjećanje i solidarnost s onima koji su drugačiji, oni ne mogu vidjeti patnju drugoga. Junaci te publike nisu duhovni velikani, nego ubojice, zločinci. U Hagu se ne sudi samo konkretnim zločincima, nego i ideologiji Herceg-Bosne i onima koji stoje i iza nje. Oni znadu da taj koncert neće pomoći haškim uznicima, naprotiv, ideolozi Herceg-Bosne nastoje ovdje zadržati podršku izluđene mase, jer znadu ako izgube izbore, njihov kriminal i korupcija će izići na vidjelo i osudu. Ovim koncertom haški su optuženici dobili dodatni uteg, a dobitak herceg-bosanskih političara je krajnje proziran.

MONITOR: Kako Hrvati doživljavaju BiH?
MARKOVIĆ: Hrvatski nacionalisti kao i srpski doživljavaju BiH stranom zemljom, a domovina im je drugdje gdje ne žive. To je sebična nacionalistička instrumentalizacija iz Zagreba i Beograda vlastitog naroda, rezultat te politike je izgon većine Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Ovo što je ostalo Hrvata i Srba u BiH je podijeljeno, rekao bih na politički normalne i šizofrene. Normalni Hrvati i Srbi BiH doživljavaju BiH svojom domovinom, u kojoj se osjećaju kao kod kuće, navijaju za njezine sportaše, a šizofreni mrze BiH, navijaju za sportaše Hrvatske i Srbije, odnosno Turske.

MONITOR: Ko je i šta je danas najveća opasnost za cjelovitu BiH?
MARKOVIĆ: Izravno na destrukciji BiH kao države radi velikosrpski program na vlasti u Republici Srpskoj i Srbiji, Herceg-Bosna u HDZ-u BiH i podrška toj politici iz Hrvatske, te bošnjački unitarizam s panislamizmom koji snažno hrani prve dvije politike.

MONITOR: Kakva je budućnost BiH kad je riječ o njenom evropskom putu i unutrašnjoj organizaciji države?
MARKOVIĆ: Evropski put je jedini put koji može izvesti BiH iz ralja nacionalističkog sljepila. Držim da je Evropska Unija najbolji društveni koncept zacrtan ikada u ljudskoj povijesti jer je zasnovan na ljudskim pravima, zaštiti manjina i nepromjenljivosti granica. BiH nije potrebna evropska ekonomija, nego organizacija društva. Hrvatska je za ulazak u EU morala izmijeniti negdje do četiri tisuće zakona. To treba i BiH. Pogrešno se drži da su multi-etničke države nestabilne, ne, ima puno pokazatelja da su stabilnije i dinamičnije od jedno-etničkih društava. Ako se BiH prisloni EU i uredi prema njezinim načelima, bit će to vrlo prosperitetno društvo. A na tome je putu podmuklo koče Republika Srpska, Herceg Bosna i bošnjački unitarizam jer se boje prvih poglavlja o korupciji koja je EU stavila na prvo mjesto već Hrvatskoj, valjda i vama u Crnoj Gori. Dakle, EU mora pritisnuti nacionaliste u BiH, a akobogda EU se već ponovno stabilizira nakon Brexita jer je Velika Britanija sustavno razarala EU.

MONITOR: Kakvi su međuvjerski odnosi u BiH?
MARKOVIĆ: Međureligijski odnosi u BiH su dobri po svim standardima suvremenih međureligijskih odnosa, dijaloga, razumijevanja i suradnje, čak i više, mogu biti model odnosa iz kojega suvremeni svijet ima nešto naučiti. Dakle, problem nisu međuvjerski odnosi, nego u BiH su nacije-etnije nastale iz religija, nacionalni identitet je pretežno religijski pa je nacionalnim političarima vrlo lako koristiti religije u politici kao što su ih koristili kao oružje u ratu. I oni to obilato čine manipulacijom religioznog senzibiliteta te potkupljivanjem dijela religijskih vođa visokog i nižeg ranga. Pogledajte u BiH u vrijeme izbora sve religije nešto grade, vođe kupuju nove aute, dakle dobili su lovu od nacionalnih stranaka, a zauzvrat religije im ponude svu svoju infrastrukturu za svoju promociju i u takvome okruženju demokratske stranke nemaju šanse. To je najveća slabost religija u BiH i općenito na Balkanu što svoje djelovanje više koordiniraju s interesima nacionalnih stranaka nego sa svojim objaviteljskim i religioznim polazištima. Ta politička nevjerodostojnost religija otežava pozitivne šanse međureligijskih odnosa jer su ovdje religije stoljećima živjele zajedno i stvorile dubinske mehanizme zajedničkog života koji se zaboravljaju zbog negativnog lica obranaških odnosa među religijama.

MONITOR: Mogu li aktuelni pogoršani odnosi između Srbije, Hrvatske i BiH biti uvod u nove ratne sukobe?
MARKOVIĆ: Da, trenutni odnosi između Hrvatske, Srbije i BiH ostavljaju dojam neprijateljstva. Najgluplji mi je odnos Hrvatske prema BiH. Politika Herceg-Bosne uspijeva nametnuti svoju opciju hrvatskoj politici prema BiH, a to je velikosrpska politika. Hrvatska koja je krvarila u Vukovaru i diljem Hrvatske vodila krvav oslobodilački rat protiv velikosrpskog hegemonizma, najednom pomaže velikosrpski projekt u BiH. Hrvatskoj po svemu odgovara stabilna BiH u kojoj Hrvati na svemu njezinu teritoriju imaju zagarantirana svoja ljudska i ostala prava i slobode, a hrvatska politika radi šačice stranačkih glasova u Hercegovini žrtvuje svoj politički odnosa prema BiH kao cjelini. Valjda će Hrvatska progledati i izvući se iz te priglupe podrške velikosrpskoj politici u BiH. U tome slučaju Dodik, koji se ponaša kao politički bik, izgubio bi važan oslonac u BiH, a inače mislim da ovakva Republika Srpska nema budućnost, vode je ljudi i stranke koji kratkoročno skupljaju političke poene, a narod je sve siromašniji, Srbi najviše iseljavaju iz BiH, zaduženost je sve veća, Bošnjaci su sve stabilniji, samopouzdaniji i postaju važan politički faktor. I Republiku Srpsku će Srbija koristiti za svoje interese dok se Srbi u BiH ne opamete i počnu misliti svojom glavom. BiH je ključ odnosa između ove tri države, ako Hrvatska stavi u prvi plan stabilnu BiH kao svoj interes, velikosrpska politika će oslabiti i omogućiti normalizaciju odnosa Hrvatske i Srbije.

Zlo koje guši BiH

MONITOR: Šta bi trebalo promijeniti u ustrojstvu današnje BiH da bi postala moderna građanska i demokratska država?
MARKOVIĆ: Prvo treba izliječiti ljude BiH koji su prošli poguban rat, masovno ginuli, ubijani, gubili svoje najbliže i svoj zavičaj, raseljavani. Trenutno je BiH normalna država, u njoj ljudi normalno putuju, susreću se, trguju, surađuju, dakle rane su uvelike zaliječene, BiH nije nimalo nesigurnija od EU država ili, ako hoćete, od Crne Gore, tome sam svjedok jer puno putujem po BiH i istraživački susrećem njezine ljude u jednom projektu koji se zove Živa biblioteka. Međutim, problem su nacionalisti koji su najveće zlo i razarači vlastitog bića nacije. Nacionalisti viktimizacijom otvaraju tek vidane rane svoga naroda, stavljaju svoj narod u ambijent straha i ugroženosti, a strah je najopasniji ambijent za ljude jer se u njemu gubi samosvijest i ljudi svode na životinjske instinkte. Nacionalisti samo s izluđenim narodom mogu dobiti izbore i to je najveća opasnost Balkana, evo Vučić u Srbiji osigurava vlast na 10-ak godina, za time ide i ovaj udbaš Dragan Čović u Hercegovini. Dodik je neofašistički diktator u Republici Srpskoj. To je zlo koje guši BiH i toga se zla ne možemo riješiti bez EU. Ovo što nacionalisti pričaju u putu prema EU je čista manipulacija, njima je cilj EU-pričom izvući nešto novca od EU, blokirati sudstvo u vlastitoj zemlji, strankom kontrolirati parlament i zadržati svoje pozicije što duže dok se ne zataška njihov kriminal. Valja se nadati da EU političari neće više biti naivni i da će ih stisnuti, a to je odgovornost i svih demokratskih snaga u ovim zemljama, uključujući mene osobno.

Tragedija Herceg Bosne

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o Herceg-Bosni? Nedavno ste izjavili da je to velikosrpski projekat?
MARKOVIĆ: Da, najveća tragedija Herceg-Bosne je što je od početka velikosrpski projekt, još od dogovora Miloševića i Tuđmana početkom 90-ih, i do danas tijesno surađuju, osobito u destrukciji BiH. Osnova svega zla koje je razbilo Jugoslaviju i započelo ovaj rat je velikosrpska ideologija. Ta ideologija i danas guši najprije brojne normalne Srbe, Kosovo, BiH, Crnu Goru, Hrvatsku, pa i Makedoniju, ta ideologija na vlasti je u Srbiji, Vučić je kamuflirani četnik koji će se vratiti toj ideologiji čim dobije šansu. Velikosrpski program zaslijepljen ohološću veličine (oholost je u kršćanstvu naj-samo-destruktivniji grijeh) bezobzirno instrumentalizira Srbe u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori, Kosovu i više manje ih je izgnao ili im je posve ugrozio opstanak u tim područjima. I još k tome uglavnom oslonjen na udbaške kadrove bivše Jugoslavije traži podršku grupa kao što je Herceg-Bosna, kao što su crnogorski posrbice, vi ste Crnogorci tome najveći svjedoci.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo