Povežite se sa nama

INTERVJU

Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu: Nacionalizam razara zdravlje nacije

Objavljeno prije

na

U Mostaru je prošle nedjelje održan skup podrške haškim optuženicima, nekadašnjim visokim zvaničnicima Herceg Bosne. Na mostarskom stadionu okupilo se oko deset hiljada ljudi. Na koncertu je nastupio ultranacionalist Marko Perković Tompson, a pred početak koncerta čuli su se uzvici ,,Za dom spremni”. To je bio i jedan od povoda za intervju sa Ivom Markovićem, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. On je taj događaj ovako prokomentarisao.

– Općenito u BiH, Hrvatskoj i Srbiji vode se politike nacionalnim identitetom – čini mi se da je Crna Gora malo drugačija, ali ta politika nije zasnovana na vrijednostima vlastitog identiteta, nego nijekanjem i prijezirom drugoga, dakle mržnjom. Nacionalni političari od svojih nacija ne prave produhovljene zajednice koje povezuje ljubav prema domovini, kulturni ideali nacije, duhovna samosvijest, nego ostrašćene grupe koje pokreće iracionalna strast i strah. A za to su potrebni okidači koji će mobilizirati i pokrenuti bezličnu masu. Najpogodniji su folk-rock muzičari. To je najprimitivniji oblik muzike zasnovan na idiotizmu (kako bi rekao M. Kundera) ritma i teksta. To je muzika kojom se ne može izreći ništa plemenito i duhovno, koja ne teži da dohvati i pokrene zaboravljene dubine i duh osoba nego na ekspresan način daje čovjeku osjećaj integracije u masu. Dominantna ratna muzika u nedavnom ratu bila je folk-rock. Iz nje je izišao Thompson i po sebi on je periferan glazbenik, loš pjevač, svoj primitivizam prikriva čak kršćanskim velom i ljubavlju prema domovini, a ispod površine je mržnja. On je nevažan, treba tražiti ideologije kojima on takav treba i na kojima se odgaja njegova publika. Ta ideologija ih uči da žive u tuđoj zemlji Bosni koju mrze, psihološki je vrlo opasno živjeti u kući koju ne doživljavamo svojom. Tako ljudi postaju šizofreni. Nacionalizam je poguban za zdravlje nacije.

MONITOR: Na kakva je reagovanja naišla ta podrška haškim optuženicima?
MARKOVIĆ: Publika na Thomsonovim koncertima je primitivna masa, u njoj vlada muškarački i plemenski patrijarhalizam, ideal im je ubijanje kao vrhunac borbe za opstanak, ne znaju oni za transcendenciju ljubavi, mira i dobra. Takva publika ne zna za suosjećanje i solidarnost s onima koji su drugačiji, oni ne mogu vidjeti patnju drugoga. Junaci te publike nisu duhovni velikani, nego ubojice, zločinci. U Hagu se ne sudi samo konkretnim zločincima, nego i ideologiji Herceg-Bosne i onima koji stoje i iza nje. Oni znadu da taj koncert neće pomoći haškim uznicima, naprotiv, ideolozi Herceg-Bosne nastoje ovdje zadržati podršku izluđene mase, jer znadu ako izgube izbore, njihov kriminal i korupcija će izići na vidjelo i osudu. Ovim koncertom haški su optuženici dobili dodatni uteg, a dobitak herceg-bosanskih političara je krajnje proziran.

MONITOR: Kako Hrvati doživljavaju BiH?
MARKOVIĆ: Hrvatski nacionalisti kao i srpski doživljavaju BiH stranom zemljom, a domovina im je drugdje gdje ne žive. To je sebična nacionalistička instrumentalizacija iz Zagreba i Beograda vlastitog naroda, rezultat te politike je izgon većine Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Ovo što je ostalo Hrvata i Srba u BiH je podijeljeno, rekao bih na politički normalne i šizofrene. Normalni Hrvati i Srbi BiH doživljavaju BiH svojom domovinom, u kojoj se osjećaju kao kod kuće, navijaju za njezine sportaše, a šizofreni mrze BiH, navijaju za sportaše Hrvatske i Srbije, odnosno Turske.

MONITOR: Ko je i šta je danas najveća opasnost za cjelovitu BiH?
MARKOVIĆ: Izravno na destrukciji BiH kao države radi velikosrpski program na vlasti u Republici Srpskoj i Srbiji, Herceg-Bosna u HDZ-u BiH i podrška toj politici iz Hrvatske, te bošnjački unitarizam s panislamizmom koji snažno hrani prve dvije politike.

MONITOR: Kakva je budućnost BiH kad je riječ o njenom evropskom putu i unutrašnjoj organizaciji države?
MARKOVIĆ: Evropski put je jedini put koji može izvesti BiH iz ralja nacionalističkog sljepila. Držim da je Evropska Unija najbolji društveni koncept zacrtan ikada u ljudskoj povijesti jer je zasnovan na ljudskim pravima, zaštiti manjina i nepromjenljivosti granica. BiH nije potrebna evropska ekonomija, nego organizacija društva. Hrvatska je za ulazak u EU morala izmijeniti negdje do četiri tisuće zakona. To treba i BiH. Pogrešno se drži da su multi-etničke države nestabilne, ne, ima puno pokazatelja da su stabilnije i dinamičnije od jedno-etničkih društava. Ako se BiH prisloni EU i uredi prema njezinim načelima, bit će to vrlo prosperitetno društvo. A na tome je putu podmuklo koče Republika Srpska, Herceg Bosna i bošnjački unitarizam jer se boje prvih poglavlja o korupciji koja je EU stavila na prvo mjesto već Hrvatskoj, valjda i vama u Crnoj Gori. Dakle, EU mora pritisnuti nacionaliste u BiH, a akobogda EU se već ponovno stabilizira nakon Brexita jer je Velika Britanija sustavno razarala EU.

MONITOR: Kakvi su međuvjerski odnosi u BiH?
MARKOVIĆ: Međureligijski odnosi u BiH su dobri po svim standardima suvremenih međureligijskih odnosa, dijaloga, razumijevanja i suradnje, čak i više, mogu biti model odnosa iz kojega suvremeni svijet ima nešto naučiti. Dakle, problem nisu međuvjerski odnosi, nego u BiH su nacije-etnije nastale iz religija, nacionalni identitet je pretežno religijski pa je nacionalnim političarima vrlo lako koristiti religije u politici kao što su ih koristili kao oružje u ratu. I oni to obilato čine manipulacijom religioznog senzibiliteta te potkupljivanjem dijela religijskih vođa visokog i nižeg ranga. Pogledajte u BiH u vrijeme izbora sve religije nešto grade, vođe kupuju nove aute, dakle dobili su lovu od nacionalnih stranaka, a zauzvrat religije im ponude svu svoju infrastrukturu za svoju promociju i u takvome okruženju demokratske stranke nemaju šanse. To je najveća slabost religija u BiH i općenito na Balkanu što svoje djelovanje više koordiniraju s interesima nacionalnih stranaka nego sa svojim objaviteljskim i religioznim polazištima. Ta politička nevjerodostojnost religija otežava pozitivne šanse međureligijskih odnosa jer su ovdje religije stoljećima živjele zajedno i stvorile dubinske mehanizme zajedničkog života koji se zaboravljaju zbog negativnog lica obranaških odnosa među religijama.

MONITOR: Mogu li aktuelni pogoršani odnosi između Srbije, Hrvatske i BiH biti uvod u nove ratne sukobe?
MARKOVIĆ: Da, trenutni odnosi između Hrvatske, Srbije i BiH ostavljaju dojam neprijateljstva. Najgluplji mi je odnos Hrvatske prema BiH. Politika Herceg-Bosne uspijeva nametnuti svoju opciju hrvatskoj politici prema BiH, a to je velikosrpska politika. Hrvatska koja je krvarila u Vukovaru i diljem Hrvatske vodila krvav oslobodilački rat protiv velikosrpskog hegemonizma, najednom pomaže velikosrpski projekt u BiH. Hrvatskoj po svemu odgovara stabilna BiH u kojoj Hrvati na svemu njezinu teritoriju imaju zagarantirana svoja ljudska i ostala prava i slobode, a hrvatska politika radi šačice stranačkih glasova u Hercegovini žrtvuje svoj politički odnosa prema BiH kao cjelini. Valjda će Hrvatska progledati i izvući se iz te priglupe podrške velikosrpskoj politici u BiH. U tome slučaju Dodik, koji se ponaša kao politički bik, izgubio bi važan oslonac u BiH, a inače mislim da ovakva Republika Srpska nema budućnost, vode je ljudi i stranke koji kratkoročno skupljaju političke poene, a narod je sve siromašniji, Srbi najviše iseljavaju iz BiH, zaduženost je sve veća, Bošnjaci su sve stabilniji, samopouzdaniji i postaju važan politički faktor. I Republiku Srpsku će Srbija koristiti za svoje interese dok se Srbi u BiH ne opamete i počnu misliti svojom glavom. BiH je ključ odnosa između ove tri države, ako Hrvatska stavi u prvi plan stabilnu BiH kao svoj interes, velikosrpska politika će oslabiti i omogućiti normalizaciju odnosa Hrvatske i Srbije.

Zlo koje guši BiH

MONITOR: Šta bi trebalo promijeniti u ustrojstvu današnje BiH da bi postala moderna građanska i demokratska država?
MARKOVIĆ: Prvo treba izliječiti ljude BiH koji su prošli poguban rat, masovno ginuli, ubijani, gubili svoje najbliže i svoj zavičaj, raseljavani. Trenutno je BiH normalna država, u njoj ljudi normalno putuju, susreću se, trguju, surađuju, dakle rane su uvelike zaliječene, BiH nije nimalo nesigurnija od EU država ili, ako hoćete, od Crne Gore, tome sam svjedok jer puno putujem po BiH i istraživački susrećem njezine ljude u jednom projektu koji se zove Živa biblioteka. Međutim, problem su nacionalisti koji su najveće zlo i razarači vlastitog bića nacije. Nacionalisti viktimizacijom otvaraju tek vidane rane svoga naroda, stavljaju svoj narod u ambijent straha i ugroženosti, a strah je najopasniji ambijent za ljude jer se u njemu gubi samosvijest i ljudi svode na životinjske instinkte. Nacionalisti samo s izluđenim narodom mogu dobiti izbore i to je najveća opasnost Balkana, evo Vučić u Srbiji osigurava vlast na 10-ak godina, za time ide i ovaj udbaš Dragan Čović u Hercegovini. Dodik je neofašistički diktator u Republici Srpskoj. To je zlo koje guši BiH i toga se zla ne možemo riješiti bez EU. Ovo što nacionalisti pričaju u putu prema EU je čista manipulacija, njima je cilj EU-pričom izvući nešto novca od EU, blokirati sudstvo u vlastitoj zemlji, strankom kontrolirati parlament i zadržati svoje pozicije što duže dok se ne zataška njihov kriminal. Valja se nadati da EU političari neće više biti naivni i da će ih stisnuti, a to je odgovornost i svih demokratskih snaga u ovim zemljama, uključujući mene osobno.

Tragedija Herceg Bosne

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o Herceg-Bosni? Nedavno ste izjavili da je to velikosrpski projekat?
MARKOVIĆ: Da, najveća tragedija Herceg-Bosne je što je od početka velikosrpski projekt, još od dogovora Miloševića i Tuđmana početkom 90-ih, i do danas tijesno surađuju, osobito u destrukciji BiH. Osnova svega zla koje je razbilo Jugoslaviju i započelo ovaj rat je velikosrpska ideologija. Ta ideologija i danas guši najprije brojne normalne Srbe, Kosovo, BiH, Crnu Goru, Hrvatsku, pa i Makedoniju, ta ideologija na vlasti je u Srbiji, Vučić je kamuflirani četnik koji će se vratiti toj ideologiji čim dobije šansu. Velikosrpski program zaslijepljen ohološću veličine (oholost je u kršćanstvu naj-samo-destruktivniji grijeh) bezobzirno instrumentalizira Srbe u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori, Kosovu i više manje ih je izgnao ili im je posve ugrozio opstanak u tim područjima. I još k tome uglavnom oslonjen na udbaške kadrove bivše Jugoslavije traži podršku grupa kao što je Herceg-Bosna, kao što su crnogorski posrbice, vi ste Crnogorci tome najveći svjedoci.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo