Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN HAJDUKOVIĆ, CRNOGORSKI NAUČNIK: Svijet je na putu samouništenja

Objavljeno prije

na

MONITOR: Američki predsjednik Tramp odlučio je da SAD povuče iz Pariskog sporazuma za borbu protiv klimatskih promjena. Kako to komentarišete?
HAJDUKOVIĆ: Skup u Parizu COP21 kao i prošlogodišni skup COP22 u Marakešu su samozavaravanje čovječanstva koje nameće halapljivi svjetski kapital, slijep za sve sem za profit. To su apsolutno nedovoljne mjere za spas čovječanstva. Nema ovdje prostora za objašnjavanje dolazećih problema, ali nivo okeana će porasti i više od stidljivih predviđanja da može dostići dva metra, iz zasad stalno zaleđenog tla (permafrost) će se osloboditi ogromne količine metana i otići u atmosferu, promjena vodenih i vazdušnih strujanja će promijeniti režim padavina i mnoge krajeve pretvoriti u pustinje…

Polovične mjere Pariskog sporazuma nas osuđuju na sporo umiranje u mukama. Trampove mjere nas osuđuju na bržu smrt, a time i skraćene muke. Najkraće, spore ubice optužuju brzog ubicu. Uz malo, nažalost, istinitog crnog humora treba zahvaliti Trampu na humanizmu – bolje smrt u kratkim nego smrt u dugim mukama.

Bolje smrt na električnoj stolici nego nabijanje na kolac.

MONITOR: Kakve će to još posljedice imati kad je riječ o borbi protiv klimatskih promjena?
HAJDUKOVIĆ: Živimo u bolesnoj ,,civilizaciji”. Zagađeni su voda, zemlja, hrana i vazduh, a prije svega zagađen je ljudski mozak. Najbogatiji ljudi planete koji mogu stati u jedan jedini avion Montenegro airlines imaju više od siromašnije polovine čovječanstva. Kao fizičar imam nesreću da odlično shvatam zastrašujuće klimatske promjene apokaliptičkih razmjera koje će doživjeti djeca koja se danas rađaju. Kada zbog klimatskih promjena 3/4 planete postanu nemoguće za život, zaboravite na demokratiju i lijepo ponašanje, u borbi za preživljavanje nastaće klanica takvih razmjera da će Drugi svjetski rat, dosad najstrašniji događaj u istoriji čovječanstva, ličiti na raj. Ako se ovako nastavi može se desiti da za jedan vijek buduće generacije smatraju Hitlera za sitnog zločinca u poređenju sa liderima današnjice koji ne preduzimaju potrebne mjere da zaustave čovječanstvo na putu samouništenja.

MONITOR: Kako danas izgleda Crna Gora kao prva ekološka država u svijetu?
HAJDUKOVIĆ: Pametni ljudi i narodi od političara ne traže ni pamet, ni ljepotu ni dobrotu, ni poštenje, ni dobre namjere, traže se jedino rezultati. Ono što je urađeno sa crnogorskim prostorom i njegovim prirodnim vrijednostima je rezultat ravan veleizdaji države. Kome ovo nije jasno bez detaljnog objašnjenja neće mu biti jasno ni poslije objašnjenja.

MONITOR: Dva puta ste se obraćali premijeru Markoviću da se spriječi gradnja vila u srcu Nacionalnog parka Skadarsko jezero. Da li je uslišena Vaša molba?
HAJDUKOVIĆ: Naravno da nije odgovorio, a odgovor nijesam ni očekivao.

MONITOR: Kako biste ukratko opisali današnju državu Crnu Goru?
HAJDUKOVIĆ: Država Crna Gora je na pragu suštinskog nestajanja.

MONITOR: Zašto?
HAJDUKOVIĆ: Da je od 2006. godine vođena mudro i humano, sa znanjem, ljubavlju i patriotizmom, Crna Gora bi, po kvalitetu života, već danas bila među deset najboljih evropskih država i nezadrživo na putu prema najboljoj evropskoj državi. Sa ovakvom teritorijom i malim brojem stanovnika, sve osim najbolja evropska država je neuspjeh.

Potrebna je opozicija koja ima viziju razvoja i ozbiljan program preporoda Crne Gore, opozicija koja zna kako da obezbijedi tri neophodna uslova za preporod Crne Gore, a to su kapital, znanje i veliki međunarodni ugled i simpatije.

MONITOR: Možete li to detaljnije objasniti?
HAJDUKOVIĆ: Počeću sa činjenicom da je filantropija veliki izvor bespovratnih sredstava za projekte koji svijet mogu učiniti boljim; vjerovali ili ne, godišnje donacije u svijetu su veće od 500, naglašavam, pet stotina, milijardi dolara. Naravno, borba za bespovratna sredstva nije laka i dobija se jedino vrhunskim projektima; primjer projekta koji u oštroj borbi za donacije može biti uspješan je projekat Kneževina Stara Crna Gora, koji sam nedavno predstavio javnosti.

Strane investicije su drugi izvor kapitala. Naravno, kapital je po svojoj prirodi surov i teži dominaciji i eksploataciji. Manje surovi dio svjetskog kapitala (otprilike jedna desetina ukupnog kapitala) su takozvane društveno odgovorne investicije (Socially Responsible Investing). Skupština Crne Gore po hitnom postupku treba da donese zakon po kome su u Crnoj Gori dozvoljene jedino društveno odgovorne investicije. Ustav Crne Gore zahtijeva takav zakon, jer su jedino društveno odgovorne investicije u skladu sa ustavnom odredbom da je Crna Gora „ekološka država i država socijalne pravde”; takva država se ne može napraviti sa domaćim i bjelosvjetskim tajkunima, nego jedino sa društveno odgovornim kapitalom. Takav zakon je najbolja zaštita građana i teritorije od surovosti kapitala i najbolja preventiva protiv uvijek moguće samovolje i zloupotrebe vlasti koja investitore bira prema svome ličnom interesu, a ne prema državnom interesu.

Treći izvor kapitala su krediti, koji sami po sebi nijesu zlo ako se ulažu u kvalitetne projekte. Krediti su zlo i vode u dužničko ropstvo jedino ako se kao do sada koriste da maskiraju nesposobnost vlasti i kupe društveni mir.

MONITOR: Kako to spriječiti?
HAJDUKOVIĆ : Pored zakona o društveno odgovornim investicijama, kao osnovu za preporod Crne Gore je neophodno razviti direktnu demokratiju, kao barijeru svakoj samovolji i zloupotrebi vlasti i kao način da se obeshrabreni i malodušni građani pretvore u borce koji znaju da je njihova sudbina uvijek u njihovim rukama. Kao što sam već predlagao, referendum na državnom nivou mora biti obavezan na zahtjev najmanje dvadeset pet hiljada građana sa pravom glasa, a na opštinskom nivou na zahtjev pet odsto građana.

To je toliko važno da ću ponoviti: nema preporoda Crne Gore bez dva fundamentalna zakona koji onemogućavaju bilo koju vlast da se ponaša kao vlasnik Crne Gore. Prvi zakon – u Crnoj Gori su dozvoljene jedino društveno odgovorne investicije. Drugi zakon – referendum na državnom i opštinskom nivou je obavezan na zahtjev propisanog broja građana.

Mada velika većina ljudi u svijetu ne shvata apokaliptičke razmjere katastrofe koja prijeti čovječanstvu, postoji zdrava manjina koja shvata razmjere opasnosti. Među ljudima koji razumiju veličinu opasnosti ima velikih naučnika, glumaca, pjevača… I kao što je već rečeno, pored investitora-ajkula koji sada haraju Crnom Gorom, u svijetu postoje i društveno odgovorne investicije. U takvom svijetu Crna Gora može izabrati dva puta.

MONITOR: Koji su to putevi?
HAJDUKOVIĆ: Prva „razvojna” strategija je da Crna Gora imitira ekonomski bogatije države, tačnije bogatije bolesnike. Ako opozicija i vlast imaju nešto zajedničko onda je to „razvojna” strategija imitiranja bogatijih bolesnika. Opozicija bi dobila na kvalitetu i ojačala kada bi shvatila i prihvatila radikalno drugačiju strategiju.

Druga razvojna strategija je da ne slijedimo bogate bolesnike, nego da postanemo zdravi planetarni primjer mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog društva koje živi u harmoniji sa prirodom. Kada bi iskreno izabrala takvu strategiju, Crna Gora bi, od postojećih manjinskih ali moćnih zdravih snaga u svijetu, relativno brzo i lako obezbijedila potrebno znanje, društveno odgovorni kapital, značajnu bespovratnu pomoć i stekla svjetsku prepoznatljivost, poštovanje i ugled. Mnogi umni i humani ljudi u svijetu bi takvu Crnu Goru doživljavali kao svoju drugu domovinu.

Ponoviću riječi izrečene prije više od četvrt vijeka. Glavni tokovi svjetske istorije su rezultat djelovanja velikih država i naroda. Mali narod kao što je crnogorski može postati svjetski zapažen i značajan jedino ako je sposoban da se uzdigne do visine primjera nečeg dobrog. Uzdići se do visine primjera mora biti naša ideja vodilja i naša razvojna strategija, koja je itekako realna u sadašnjem svijetu.

Dva fundamentalna zakona koja sam predložio, zajedno sa idejom vodiljom „uzdići se do visine primjera” su neophodna osnova da se zaustavi dalji sunovrat Crne Gore i počne teški ali realno mogući put preporoda.

MONITOR: Više puta ste tvrdili da Albanci, Bošnjaci i Hrvati treba da insistiraju na formiranju Vlade nacionalnog jedinstva i da se može reći zbogom Crna Goro ako se uz njihovu podršku nastavi neograničena moć tajkunskog vrha DPS-a i Socijaldemokrata.
HAJDUKOVIĆ: Da, ali manjine su propustile istorijsku šansu i moć koja im se našla u rukama.

NATO je gospodar Evrope

MONITOR: Ovaj intervju radimo na dan kada je Crna Gora postala članica NATO-a. Vi ste u pismu predsjedniku Filipa Vujanoviću, tražili da uputi Skupštini predlog za održavanje referenduma o članstvu Crne Gore u NATO. Zašto ste tražili referendum?
HAJDUKOVIĆ: Od prvog dana bio sam i ostao za samostalnu Crnu Goru i koristim priliku da kažem da je žalosno što iza scene doživljavam brojne neprijatnosti zbog protivljenja članstvu u NATO. Ko je protiv NATO-a odmah se proglašava za neprijatelja, izdajnika i rusofila. Čista glupost. Protiv sam NATO-a jer kao čovjek i humanista želim svijet srećnih i uspješnih ljudi, a NATO je slikovito rečeno tjelohranitelj i reketaš Amerike, gospodar Evrope, organizacija koja svijet ne čini boljim nego gorim. Hoću dostojanstvenu i ponosnu samostalnu Crnu Goru, koja se uzdiže do planetarnog primjera mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog društva. Ulaskom u NATO, Crna Gora je postala vazal, iz straha od ropstva prihvatila ropstvo; Luka Bar više nije naša a vlast je ulaskom u NATO ojačana a ne oslabljena. Ja bih na njihovom mjestu raspisao nove izbore koje bi u ovom trenutku ubjedljivo dobili.

Neću se kandidovati za predsjednika

MONITOR: Iduće godine treba da se održe predsjednički izbori. Da li ćete se opet kandidovali za predsjednika Crne Gore?
HAJDUKOVIĆ: Posljednjih mjeseci do mene dopiru priče kako ću biti zajednički kandidat opozicije na predsjedničkim izborima. To misle mnogi u vlasti, a i mnogi u opoziciji. To bi sigurno bio najbolji izbor za Crnu Goru, ali ne bih prihvatio. I kada sam u pravu i kada griješim, uvijek to radim svojom glavom, a biti zajednički kandidat znači gomilu kompromisa sa crnogorskom prosječnošću, na koje nijesam spreman. U posljednje dvije godine od kada sam se vratio u Crnu Goru uporno iskazujem mišljenje kao nezavisni humanista i intelektualac. Svjestan sam da mi svi ti nastupi nanose ogromnu ličnu štetu, ali kao humanista i intelektualac nemam pravo da ćutim i zatvorim oči pred uništavanjem Crne Gore. Ljudi nažalost vjeruju da nastupam iz nekog ličnog interesa i moje nastupe tumače kao borbu za vlast.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo