Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN HAJDUKOVIĆ, CRNOGORSKI NAUČNIK: Svijet je na putu samouništenja

Objavljeno prije

na

MONITOR: Američki predsjednik Tramp odlučio je da SAD povuče iz Pariskog sporazuma za borbu protiv klimatskih promjena. Kako to komentarišete?
HAJDUKOVIĆ: Skup u Parizu COP21 kao i prošlogodišni skup COP22 u Marakešu su samozavaravanje čovječanstva koje nameće halapljivi svjetski kapital, slijep za sve sem za profit. To su apsolutno nedovoljne mjere za spas čovječanstva. Nema ovdje prostora za objašnjavanje dolazećih problema, ali nivo okeana će porasti i više od stidljivih predviđanja da može dostići dva metra, iz zasad stalno zaleđenog tla (permafrost) će se osloboditi ogromne količine metana i otići u atmosferu, promjena vodenih i vazdušnih strujanja će promijeniti režim padavina i mnoge krajeve pretvoriti u pustinje…

Polovične mjere Pariskog sporazuma nas osuđuju na sporo umiranje u mukama. Trampove mjere nas osuđuju na bržu smrt, a time i skraćene muke. Najkraće, spore ubice optužuju brzog ubicu. Uz malo, nažalost, istinitog crnog humora treba zahvaliti Trampu na humanizmu – bolje smrt u kratkim nego smrt u dugim mukama.

Bolje smrt na električnoj stolici nego nabijanje na kolac.

MONITOR: Kakve će to još posljedice imati kad je riječ o borbi protiv klimatskih promjena?
HAJDUKOVIĆ: Živimo u bolesnoj ,,civilizaciji”. Zagađeni su voda, zemlja, hrana i vazduh, a prije svega zagađen je ljudski mozak. Najbogatiji ljudi planete koji mogu stati u jedan jedini avion Montenegro airlines imaju više od siromašnije polovine čovječanstva. Kao fizičar imam nesreću da odlično shvatam zastrašujuće klimatske promjene apokaliptičkih razmjera koje će doživjeti djeca koja se danas rađaju. Kada zbog klimatskih promjena 3/4 planete postanu nemoguće za život, zaboravite na demokratiju i lijepo ponašanje, u borbi za preživljavanje nastaće klanica takvih razmjera da će Drugi svjetski rat, dosad najstrašniji događaj u istoriji čovječanstva, ličiti na raj. Ako se ovako nastavi može se desiti da za jedan vijek buduće generacije smatraju Hitlera za sitnog zločinca u poređenju sa liderima današnjice koji ne preduzimaju potrebne mjere da zaustave čovječanstvo na putu samouništenja.

MONITOR: Kako danas izgleda Crna Gora kao prva ekološka država u svijetu?
HAJDUKOVIĆ: Pametni ljudi i narodi od političara ne traže ni pamet, ni ljepotu ni dobrotu, ni poštenje, ni dobre namjere, traže se jedino rezultati. Ono što je urađeno sa crnogorskim prostorom i njegovim prirodnim vrijednostima je rezultat ravan veleizdaji države. Kome ovo nije jasno bez detaljnog objašnjenja neće mu biti jasno ni poslije objašnjenja.

MONITOR: Dva puta ste se obraćali premijeru Markoviću da se spriječi gradnja vila u srcu Nacionalnog parka Skadarsko jezero. Da li je uslišena Vaša molba?
HAJDUKOVIĆ: Naravno da nije odgovorio, a odgovor nijesam ni očekivao.

MONITOR: Kako biste ukratko opisali današnju državu Crnu Goru?
HAJDUKOVIĆ: Država Crna Gora je na pragu suštinskog nestajanja.

MONITOR: Zašto?
HAJDUKOVIĆ: Da je od 2006. godine vođena mudro i humano, sa znanjem, ljubavlju i patriotizmom, Crna Gora bi, po kvalitetu života, već danas bila među deset najboljih evropskih država i nezadrživo na putu prema najboljoj evropskoj državi. Sa ovakvom teritorijom i malim brojem stanovnika, sve osim najbolja evropska država je neuspjeh.

Potrebna je opozicija koja ima viziju razvoja i ozbiljan program preporoda Crne Gore, opozicija koja zna kako da obezbijedi tri neophodna uslova za preporod Crne Gore, a to su kapital, znanje i veliki međunarodni ugled i simpatije.

MONITOR: Možete li to detaljnije objasniti?
HAJDUKOVIĆ: Počeću sa činjenicom da je filantropija veliki izvor bespovratnih sredstava za projekte koji svijet mogu učiniti boljim; vjerovali ili ne, godišnje donacije u svijetu su veće od 500, naglašavam, pet stotina, milijardi dolara. Naravno, borba za bespovratna sredstva nije laka i dobija se jedino vrhunskim projektima; primjer projekta koji u oštroj borbi za donacije može biti uspješan je projekat Kneževina Stara Crna Gora, koji sam nedavno predstavio javnosti.

Strane investicije su drugi izvor kapitala. Naravno, kapital je po svojoj prirodi surov i teži dominaciji i eksploataciji. Manje surovi dio svjetskog kapitala (otprilike jedna desetina ukupnog kapitala) su takozvane društveno odgovorne investicije (Socially Responsible Investing). Skupština Crne Gore po hitnom postupku treba da donese zakon po kome su u Crnoj Gori dozvoljene jedino društveno odgovorne investicije. Ustav Crne Gore zahtijeva takav zakon, jer su jedino društveno odgovorne investicije u skladu sa ustavnom odredbom da je Crna Gora „ekološka država i država socijalne pravde”; takva država se ne može napraviti sa domaćim i bjelosvjetskim tajkunima, nego jedino sa društveno odgovornim kapitalom. Takav zakon je najbolja zaštita građana i teritorije od surovosti kapitala i najbolja preventiva protiv uvijek moguće samovolje i zloupotrebe vlasti koja investitore bira prema svome ličnom interesu, a ne prema državnom interesu.

Treći izvor kapitala su krediti, koji sami po sebi nijesu zlo ako se ulažu u kvalitetne projekte. Krediti su zlo i vode u dužničko ropstvo jedino ako se kao do sada koriste da maskiraju nesposobnost vlasti i kupe društveni mir.

MONITOR: Kako to spriječiti?
HAJDUKOVIĆ : Pored zakona o društveno odgovornim investicijama, kao osnovu za preporod Crne Gore je neophodno razviti direktnu demokratiju, kao barijeru svakoj samovolji i zloupotrebi vlasti i kao način da se obeshrabreni i malodušni građani pretvore u borce koji znaju da je njihova sudbina uvijek u njihovim rukama. Kao što sam već predlagao, referendum na državnom nivou mora biti obavezan na zahtjev najmanje dvadeset pet hiljada građana sa pravom glasa, a na opštinskom nivou na zahtjev pet odsto građana.

To je toliko važno da ću ponoviti: nema preporoda Crne Gore bez dva fundamentalna zakona koji onemogućavaju bilo koju vlast da se ponaša kao vlasnik Crne Gore. Prvi zakon – u Crnoj Gori su dozvoljene jedino društveno odgovorne investicije. Drugi zakon – referendum na državnom i opštinskom nivou je obavezan na zahtjev propisanog broja građana.

Mada velika većina ljudi u svijetu ne shvata apokaliptičke razmjere katastrofe koja prijeti čovječanstvu, postoji zdrava manjina koja shvata razmjere opasnosti. Među ljudima koji razumiju veličinu opasnosti ima velikih naučnika, glumaca, pjevača… I kao što je već rečeno, pored investitora-ajkula koji sada haraju Crnom Gorom, u svijetu postoje i društveno odgovorne investicije. U takvom svijetu Crna Gora može izabrati dva puta.

MONITOR: Koji su to putevi?
HAJDUKOVIĆ: Prva „razvojna” strategija je da Crna Gora imitira ekonomski bogatije države, tačnije bogatije bolesnike. Ako opozicija i vlast imaju nešto zajedničko onda je to „razvojna” strategija imitiranja bogatijih bolesnika. Opozicija bi dobila na kvalitetu i ojačala kada bi shvatila i prihvatila radikalno drugačiju strategiju.

Druga razvojna strategija je da ne slijedimo bogate bolesnike, nego da postanemo zdravi planetarni primjer mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog društva koje živi u harmoniji sa prirodom. Kada bi iskreno izabrala takvu strategiju, Crna Gora bi, od postojećih manjinskih ali moćnih zdravih snaga u svijetu, relativno brzo i lako obezbijedila potrebno znanje, društveno odgovorni kapital, značajnu bespovratnu pomoć i stekla svjetsku prepoznatljivost, poštovanje i ugled. Mnogi umni i humani ljudi u svijetu bi takvu Crnu Goru doživljavali kao svoju drugu domovinu.

Ponoviću riječi izrečene prije više od četvrt vijeka. Glavni tokovi svjetske istorije su rezultat djelovanja velikih država i naroda. Mali narod kao što je crnogorski može postati svjetski zapažen i značajan jedino ako je sposoban da se uzdigne do visine primjera nečeg dobrog. Uzdići se do visine primjera mora biti naša ideja vodilja i naša razvojna strategija, koja je itekako realna u sadašnjem svijetu.

Dva fundamentalna zakona koja sam predložio, zajedno sa idejom vodiljom „uzdići se do visine primjera” su neophodna osnova da se zaustavi dalji sunovrat Crne Gore i počne teški ali realno mogući put preporoda.

MONITOR: Više puta ste tvrdili da Albanci, Bošnjaci i Hrvati treba da insistiraju na formiranju Vlade nacionalnog jedinstva i da se može reći zbogom Crna Goro ako se uz njihovu podršku nastavi neograničena moć tajkunskog vrha DPS-a i Socijaldemokrata.
HAJDUKOVIĆ: Da, ali manjine su propustile istorijsku šansu i moć koja im se našla u rukama.

NATO je gospodar Evrope

MONITOR: Ovaj intervju radimo na dan kada je Crna Gora postala članica NATO-a. Vi ste u pismu predsjedniku Filipa Vujanoviću, tražili da uputi Skupštini predlog za održavanje referenduma o članstvu Crne Gore u NATO. Zašto ste tražili referendum?
HAJDUKOVIĆ: Od prvog dana bio sam i ostao za samostalnu Crnu Goru i koristim priliku da kažem da je žalosno što iza scene doživljavam brojne neprijatnosti zbog protivljenja članstvu u NATO. Ko je protiv NATO-a odmah se proglašava za neprijatelja, izdajnika i rusofila. Čista glupost. Protiv sam NATO-a jer kao čovjek i humanista želim svijet srećnih i uspješnih ljudi, a NATO je slikovito rečeno tjelohranitelj i reketaš Amerike, gospodar Evrope, organizacija koja svijet ne čini boljim nego gorim. Hoću dostojanstvenu i ponosnu samostalnu Crnu Goru, koja se uzdiže do planetarnog primjera mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog društva. Ulaskom u NATO, Crna Gora je postala vazal, iz straha od ropstva prihvatila ropstvo; Luka Bar više nije naša a vlast je ulaskom u NATO ojačana a ne oslabljena. Ja bih na njihovom mjestu raspisao nove izbore koje bi u ovom trenutku ubjedljivo dobili.

Neću se kandidovati za predsjednika

MONITOR: Iduće godine treba da se održe predsjednički izbori. Da li ćete se opet kandidovali za predsjednika Crne Gore?
HAJDUKOVIĆ: Posljednjih mjeseci do mene dopiru priče kako ću biti zajednički kandidat opozicije na predsjedničkim izborima. To misle mnogi u vlasti, a i mnogi u opoziciji. To bi sigurno bio najbolji izbor za Crnu Goru, ali ne bih prihvatio. I kada sam u pravu i kada griješim, uvijek to radim svojom glavom, a biti zajednički kandidat znači gomilu kompromisa sa crnogorskom prosječnošću, na koje nijesam spreman. U posljednje dvije godine od kada sam se vratio u Crnu Goru uporno iskazujem mišljenje kao nezavisni humanista i intelektualac. Svjestan sam da mi svi ti nastupi nanose ogromnu ličnu štetu, ali kao humanista i intelektualac nemam pravo da ćutim i zatvorim oči pred uništavanjem Crne Gore. Ljudi nažalost vjeruju da nastupam iz nekog ličnog interesa i moje nastupe tumače kao borbu za vlast.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo