Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN HAJDUKOVIĆ, CRNOGORSKI NAUČNIK: Svijet je na putu samouništenja

Objavljeno prije

na

MONITOR: Američki predsjednik Tramp odlučio je da SAD povuče iz Pariskog sporazuma za borbu protiv klimatskih promjena. Kako to komentarišete?
HAJDUKOVIĆ: Skup u Parizu COP21 kao i prošlogodišni skup COP22 u Marakešu su samozavaravanje čovječanstva koje nameće halapljivi svjetski kapital, slijep za sve sem za profit. To su apsolutno nedovoljne mjere za spas čovječanstva. Nema ovdje prostora za objašnjavanje dolazećih problema, ali nivo okeana će porasti i više od stidljivih predviđanja da može dostići dva metra, iz zasad stalno zaleđenog tla (permafrost) će se osloboditi ogromne količine metana i otići u atmosferu, promjena vodenih i vazdušnih strujanja će promijeniti režim padavina i mnoge krajeve pretvoriti u pustinje…

Polovične mjere Pariskog sporazuma nas osuđuju na sporo umiranje u mukama. Trampove mjere nas osuđuju na bržu smrt, a time i skraćene muke. Najkraće, spore ubice optužuju brzog ubicu. Uz malo, nažalost, istinitog crnog humora treba zahvaliti Trampu na humanizmu – bolje smrt u kratkim nego smrt u dugim mukama.

Bolje smrt na električnoj stolici nego nabijanje na kolac.

MONITOR: Kakve će to još posljedice imati kad je riječ o borbi protiv klimatskih promjena?
HAJDUKOVIĆ: Živimo u bolesnoj ,,civilizaciji”. Zagađeni su voda, zemlja, hrana i vazduh, a prije svega zagađen je ljudski mozak. Najbogatiji ljudi planete koji mogu stati u jedan jedini avion Montenegro airlines imaju više od siromašnije polovine čovječanstva. Kao fizičar imam nesreću da odlično shvatam zastrašujuće klimatske promjene apokaliptičkih razmjera koje će doživjeti djeca koja se danas rađaju. Kada zbog klimatskih promjena 3/4 planete postanu nemoguće za život, zaboravite na demokratiju i lijepo ponašanje, u borbi za preživljavanje nastaće klanica takvih razmjera da će Drugi svjetski rat, dosad najstrašniji događaj u istoriji čovječanstva, ličiti na raj. Ako se ovako nastavi može se desiti da za jedan vijek buduće generacije smatraju Hitlera za sitnog zločinca u poređenju sa liderima današnjice koji ne preduzimaju potrebne mjere da zaustave čovječanstvo na putu samouništenja.

MONITOR: Kako danas izgleda Crna Gora kao prva ekološka država u svijetu?
HAJDUKOVIĆ: Pametni ljudi i narodi od političara ne traže ni pamet, ni ljepotu ni dobrotu, ni poštenje, ni dobre namjere, traže se jedino rezultati. Ono što je urađeno sa crnogorskim prostorom i njegovim prirodnim vrijednostima je rezultat ravan veleizdaji države. Kome ovo nije jasno bez detaljnog objašnjenja neće mu biti jasno ni poslije objašnjenja.

MONITOR: Dva puta ste se obraćali premijeru Markoviću da se spriječi gradnja vila u srcu Nacionalnog parka Skadarsko jezero. Da li je uslišena Vaša molba?
HAJDUKOVIĆ: Naravno da nije odgovorio, a odgovor nijesam ni očekivao.

MONITOR: Kako biste ukratko opisali današnju državu Crnu Goru?
HAJDUKOVIĆ: Država Crna Gora je na pragu suštinskog nestajanja.

MONITOR: Zašto?
HAJDUKOVIĆ: Da je od 2006. godine vođena mudro i humano, sa znanjem, ljubavlju i patriotizmom, Crna Gora bi, po kvalitetu života, već danas bila među deset najboljih evropskih država i nezadrživo na putu prema najboljoj evropskoj državi. Sa ovakvom teritorijom i malim brojem stanovnika, sve osim najbolja evropska država je neuspjeh.

Potrebna je opozicija koja ima viziju razvoja i ozbiljan program preporoda Crne Gore, opozicija koja zna kako da obezbijedi tri neophodna uslova za preporod Crne Gore, a to su kapital, znanje i veliki međunarodni ugled i simpatije.

MONITOR: Možete li to detaljnije objasniti?
HAJDUKOVIĆ: Počeću sa činjenicom da je filantropija veliki izvor bespovratnih sredstava za projekte koji svijet mogu učiniti boljim; vjerovali ili ne, godišnje donacije u svijetu su veće od 500, naglašavam, pet stotina, milijardi dolara. Naravno, borba za bespovratna sredstva nije laka i dobija se jedino vrhunskim projektima; primjer projekta koji u oštroj borbi za donacije može biti uspješan je projekat Kneževina Stara Crna Gora, koji sam nedavno predstavio javnosti.

Strane investicije su drugi izvor kapitala. Naravno, kapital je po svojoj prirodi surov i teži dominaciji i eksploataciji. Manje surovi dio svjetskog kapitala (otprilike jedna desetina ukupnog kapitala) su takozvane društveno odgovorne investicije (Socially Responsible Investing). Skupština Crne Gore po hitnom postupku treba da donese zakon po kome su u Crnoj Gori dozvoljene jedino društveno odgovorne investicije. Ustav Crne Gore zahtijeva takav zakon, jer su jedino društveno odgovorne investicije u skladu sa ustavnom odredbom da je Crna Gora „ekološka država i država socijalne pravde”; takva država se ne može napraviti sa domaćim i bjelosvjetskim tajkunima, nego jedino sa društveno odgovornim kapitalom. Takav zakon je najbolja zaštita građana i teritorije od surovosti kapitala i najbolja preventiva protiv uvijek moguće samovolje i zloupotrebe vlasti koja investitore bira prema svome ličnom interesu, a ne prema državnom interesu.

Treći izvor kapitala su krediti, koji sami po sebi nijesu zlo ako se ulažu u kvalitetne projekte. Krediti su zlo i vode u dužničko ropstvo jedino ako se kao do sada koriste da maskiraju nesposobnost vlasti i kupe društveni mir.

MONITOR: Kako to spriječiti?
HAJDUKOVIĆ : Pored zakona o društveno odgovornim investicijama, kao osnovu za preporod Crne Gore je neophodno razviti direktnu demokratiju, kao barijeru svakoj samovolji i zloupotrebi vlasti i kao način da se obeshrabreni i malodušni građani pretvore u borce koji znaju da je njihova sudbina uvijek u njihovim rukama. Kao što sam već predlagao, referendum na državnom nivou mora biti obavezan na zahtjev najmanje dvadeset pet hiljada građana sa pravom glasa, a na opštinskom nivou na zahtjev pet odsto građana.

To je toliko važno da ću ponoviti: nema preporoda Crne Gore bez dva fundamentalna zakona koji onemogućavaju bilo koju vlast da se ponaša kao vlasnik Crne Gore. Prvi zakon – u Crnoj Gori su dozvoljene jedino društveno odgovorne investicije. Drugi zakon – referendum na državnom i opštinskom nivou je obavezan na zahtjev propisanog broja građana.

Mada velika većina ljudi u svijetu ne shvata apokaliptičke razmjere katastrofe koja prijeti čovječanstvu, postoji zdrava manjina koja shvata razmjere opasnosti. Među ljudima koji razumiju veličinu opasnosti ima velikih naučnika, glumaca, pjevača… I kao što je već rečeno, pored investitora-ajkula koji sada haraju Crnom Gorom, u svijetu postoje i društveno odgovorne investicije. U takvom svijetu Crna Gora može izabrati dva puta.

MONITOR: Koji su to putevi?
HAJDUKOVIĆ: Prva „razvojna” strategija je da Crna Gora imitira ekonomski bogatije države, tačnije bogatije bolesnike. Ako opozicija i vlast imaju nešto zajedničko onda je to „razvojna” strategija imitiranja bogatijih bolesnika. Opozicija bi dobila na kvalitetu i ojačala kada bi shvatila i prihvatila radikalno drugačiju strategiju.

Druga razvojna strategija je da ne slijedimo bogate bolesnike, nego da postanemo zdravi planetarni primjer mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog društva koje živi u harmoniji sa prirodom. Kada bi iskreno izabrala takvu strategiju, Crna Gora bi, od postojećih manjinskih ali moćnih zdravih snaga u svijetu, relativno brzo i lako obezbijedila potrebno znanje, društveno odgovorni kapital, značajnu bespovratnu pomoć i stekla svjetsku prepoznatljivost, poštovanje i ugled. Mnogi umni i humani ljudi u svijetu bi takvu Crnu Goru doživljavali kao svoju drugu domovinu.

Ponoviću riječi izrečene prije više od četvrt vijeka. Glavni tokovi svjetske istorije su rezultat djelovanja velikih država i naroda. Mali narod kao što je crnogorski može postati svjetski zapažen i značajan jedino ako je sposoban da se uzdigne do visine primjera nečeg dobrog. Uzdići se do visine primjera mora biti naša ideja vodilja i naša razvojna strategija, koja je itekako realna u sadašnjem svijetu.

Dva fundamentalna zakona koja sam predložio, zajedno sa idejom vodiljom „uzdići se do visine primjera” su neophodna osnova da se zaustavi dalji sunovrat Crne Gore i počne teški ali realno mogući put preporoda.

MONITOR: Više puta ste tvrdili da Albanci, Bošnjaci i Hrvati treba da insistiraju na formiranju Vlade nacionalnog jedinstva i da se može reći zbogom Crna Goro ako se uz njihovu podršku nastavi neograničena moć tajkunskog vrha DPS-a i Socijaldemokrata.
HAJDUKOVIĆ: Da, ali manjine su propustile istorijsku šansu i moć koja im se našla u rukama.

NATO je gospodar Evrope

MONITOR: Ovaj intervju radimo na dan kada je Crna Gora postala članica NATO-a. Vi ste u pismu predsjedniku Filipa Vujanoviću, tražili da uputi Skupštini predlog za održavanje referenduma o članstvu Crne Gore u NATO. Zašto ste tražili referendum?
HAJDUKOVIĆ: Od prvog dana bio sam i ostao za samostalnu Crnu Goru i koristim priliku da kažem da je žalosno što iza scene doživljavam brojne neprijatnosti zbog protivljenja članstvu u NATO. Ko je protiv NATO-a odmah se proglašava za neprijatelja, izdajnika i rusofila. Čista glupost. Protiv sam NATO-a jer kao čovjek i humanista želim svijet srećnih i uspješnih ljudi, a NATO je slikovito rečeno tjelohranitelj i reketaš Amerike, gospodar Evrope, organizacija koja svijet ne čini boljim nego gorim. Hoću dostojanstvenu i ponosnu samostalnu Crnu Goru, koja se uzdiže do planetarnog primjera mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog društva. Ulaskom u NATO, Crna Gora je postala vazal, iz straha od ropstva prihvatila ropstvo; Luka Bar više nije naša a vlast je ulaskom u NATO ojačana a ne oslabljena. Ja bih na njihovom mjestu raspisao nove izbore koje bi u ovom trenutku ubjedljivo dobili.

Neću se kandidovati za predsjednika

MONITOR: Iduće godine treba da se održe predsjednički izbori. Da li ćete se opet kandidovali za predsjednika Crne Gore?
HAJDUKOVIĆ: Posljednjih mjeseci do mene dopiru priče kako ću biti zajednički kandidat opozicije na predsjedničkim izborima. To misle mnogi u vlasti, a i mnogi u opoziciji. To bi sigurno bio najbolji izbor za Crnu Goru, ali ne bih prihvatio. I kada sam u pravu i kada griješim, uvijek to radim svojom glavom, a biti zajednički kandidat znači gomilu kompromisa sa crnogorskom prosječnošću, na koje nijesam spreman. U posljednje dvije godine od kada sam se vratio u Crnu Goru uporno iskazujem mišljenje kao nezavisni humanista i intelektualac. Svjestan sam da mi svi ti nastupi nanose ogromnu ličnu štetu, ali kao humanista i intelektualac nemam pravo da ćutim i zatvorim oči pred uništavanjem Crne Gore. Ljudi nažalost vjeruju da nastupam iz nekog ličnog interesa i moje nastupe tumače kao borbu za vlast.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo