Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN HAJDUKOVIĆ, CRNOGORSKI NAUČNIK: Svijet je na putu samouništenja

Objavljeno prije

na

MONITOR: Američki predsjednik Tramp odlučio je da SAD povuče iz Pariskog sporazuma za borbu protiv klimatskih promjena. Kako to komentarišete?
HAJDUKOVIĆ: Skup u Parizu COP21 kao i prošlogodišni skup COP22 u Marakešu su samozavaravanje čovječanstva koje nameće halapljivi svjetski kapital, slijep za sve sem za profit. To su apsolutno nedovoljne mjere za spas čovječanstva. Nema ovdje prostora za objašnjavanje dolazećih problema, ali nivo okeana će porasti i više od stidljivih predviđanja da može dostići dva metra, iz zasad stalno zaleđenog tla (permafrost) će se osloboditi ogromne količine metana i otići u atmosferu, promjena vodenih i vazdušnih strujanja će promijeniti režim padavina i mnoge krajeve pretvoriti u pustinje…

Polovične mjere Pariskog sporazuma nas osuđuju na sporo umiranje u mukama. Trampove mjere nas osuđuju na bržu smrt, a time i skraćene muke. Najkraće, spore ubice optužuju brzog ubicu. Uz malo, nažalost, istinitog crnog humora treba zahvaliti Trampu na humanizmu – bolje smrt u kratkim nego smrt u dugim mukama.

Bolje smrt na električnoj stolici nego nabijanje na kolac.

MONITOR: Kakve će to još posljedice imati kad je riječ o borbi protiv klimatskih promjena?
HAJDUKOVIĆ: Živimo u bolesnoj ,,civilizaciji”. Zagađeni su voda, zemlja, hrana i vazduh, a prije svega zagađen je ljudski mozak. Najbogatiji ljudi planete koji mogu stati u jedan jedini avion Montenegro airlines imaju više od siromašnije polovine čovječanstva. Kao fizičar imam nesreću da odlično shvatam zastrašujuće klimatske promjene apokaliptičkih razmjera koje će doživjeti djeca koja se danas rađaju. Kada zbog klimatskih promjena 3/4 planete postanu nemoguće za život, zaboravite na demokratiju i lijepo ponašanje, u borbi za preživljavanje nastaće klanica takvih razmjera da će Drugi svjetski rat, dosad najstrašniji događaj u istoriji čovječanstva, ličiti na raj. Ako se ovako nastavi može se desiti da za jedan vijek buduće generacije smatraju Hitlera za sitnog zločinca u poređenju sa liderima današnjice koji ne preduzimaju potrebne mjere da zaustave čovječanstvo na putu samouništenja.

MONITOR: Kako danas izgleda Crna Gora kao prva ekološka država u svijetu?
HAJDUKOVIĆ: Pametni ljudi i narodi od političara ne traže ni pamet, ni ljepotu ni dobrotu, ni poštenje, ni dobre namjere, traže se jedino rezultati. Ono što je urađeno sa crnogorskim prostorom i njegovim prirodnim vrijednostima je rezultat ravan veleizdaji države. Kome ovo nije jasno bez detaljnog objašnjenja neće mu biti jasno ni poslije objašnjenja.

MONITOR: Dva puta ste se obraćali premijeru Markoviću da se spriječi gradnja vila u srcu Nacionalnog parka Skadarsko jezero. Da li je uslišena Vaša molba?
HAJDUKOVIĆ: Naravno da nije odgovorio, a odgovor nijesam ni očekivao.

MONITOR: Kako biste ukratko opisali današnju državu Crnu Goru?
HAJDUKOVIĆ: Država Crna Gora je na pragu suštinskog nestajanja.

MONITOR: Zašto?
HAJDUKOVIĆ: Da je od 2006. godine vođena mudro i humano, sa znanjem, ljubavlju i patriotizmom, Crna Gora bi, po kvalitetu života, već danas bila među deset najboljih evropskih država i nezadrživo na putu prema najboljoj evropskoj državi. Sa ovakvom teritorijom i malim brojem stanovnika, sve osim najbolja evropska država je neuspjeh.

Potrebna je opozicija koja ima viziju razvoja i ozbiljan program preporoda Crne Gore, opozicija koja zna kako da obezbijedi tri neophodna uslova za preporod Crne Gore, a to su kapital, znanje i veliki međunarodni ugled i simpatije.

MONITOR: Možete li to detaljnije objasniti?
HAJDUKOVIĆ: Počeću sa činjenicom da je filantropija veliki izvor bespovratnih sredstava za projekte koji svijet mogu učiniti boljim; vjerovali ili ne, godišnje donacije u svijetu su veće od 500, naglašavam, pet stotina, milijardi dolara. Naravno, borba za bespovratna sredstva nije laka i dobija se jedino vrhunskim projektima; primjer projekta koji u oštroj borbi za donacije može biti uspješan je projekat Kneževina Stara Crna Gora, koji sam nedavno predstavio javnosti.

Strane investicije su drugi izvor kapitala. Naravno, kapital je po svojoj prirodi surov i teži dominaciji i eksploataciji. Manje surovi dio svjetskog kapitala (otprilike jedna desetina ukupnog kapitala) su takozvane društveno odgovorne investicije (Socially Responsible Investing). Skupština Crne Gore po hitnom postupku treba da donese zakon po kome su u Crnoj Gori dozvoljene jedino društveno odgovorne investicije. Ustav Crne Gore zahtijeva takav zakon, jer su jedino društveno odgovorne investicije u skladu sa ustavnom odredbom da je Crna Gora „ekološka država i država socijalne pravde”; takva država se ne može napraviti sa domaćim i bjelosvjetskim tajkunima, nego jedino sa društveno odgovornim kapitalom. Takav zakon je najbolja zaštita građana i teritorije od surovosti kapitala i najbolja preventiva protiv uvijek moguće samovolje i zloupotrebe vlasti koja investitore bira prema svome ličnom interesu, a ne prema državnom interesu.

Treći izvor kapitala su krediti, koji sami po sebi nijesu zlo ako se ulažu u kvalitetne projekte. Krediti su zlo i vode u dužničko ropstvo jedino ako se kao do sada koriste da maskiraju nesposobnost vlasti i kupe društveni mir.

MONITOR: Kako to spriječiti?
HAJDUKOVIĆ : Pored zakona o društveno odgovornim investicijama, kao osnovu za preporod Crne Gore je neophodno razviti direktnu demokratiju, kao barijeru svakoj samovolji i zloupotrebi vlasti i kao način da se obeshrabreni i malodušni građani pretvore u borce koji znaju da je njihova sudbina uvijek u njihovim rukama. Kao što sam već predlagao, referendum na državnom nivou mora biti obavezan na zahtjev najmanje dvadeset pet hiljada građana sa pravom glasa, a na opštinskom nivou na zahtjev pet odsto građana.

To je toliko važno da ću ponoviti: nema preporoda Crne Gore bez dva fundamentalna zakona koji onemogućavaju bilo koju vlast da se ponaša kao vlasnik Crne Gore. Prvi zakon – u Crnoj Gori su dozvoljene jedino društveno odgovorne investicije. Drugi zakon – referendum na državnom i opštinskom nivou je obavezan na zahtjev propisanog broja građana.

Mada velika većina ljudi u svijetu ne shvata apokaliptičke razmjere katastrofe koja prijeti čovječanstvu, postoji zdrava manjina koja shvata razmjere opasnosti. Među ljudima koji razumiju veličinu opasnosti ima velikih naučnika, glumaca, pjevača… I kao što je već rečeno, pored investitora-ajkula koji sada haraju Crnom Gorom, u svijetu postoje i društveno odgovorne investicije. U takvom svijetu Crna Gora može izabrati dva puta.

MONITOR: Koji su to putevi?
HAJDUKOVIĆ: Prva „razvojna” strategija je da Crna Gora imitira ekonomski bogatije države, tačnije bogatije bolesnike. Ako opozicija i vlast imaju nešto zajedničko onda je to „razvojna” strategija imitiranja bogatijih bolesnika. Opozicija bi dobila na kvalitetu i ojačala kada bi shvatila i prihvatila radikalno drugačiju strategiju.

Druga razvojna strategija je da ne slijedimo bogate bolesnike, nego da postanemo zdravi planetarni primjer mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog društva koje živi u harmoniji sa prirodom. Kada bi iskreno izabrala takvu strategiju, Crna Gora bi, od postojećih manjinskih ali moćnih zdravih snaga u svijetu, relativno brzo i lako obezbijedila potrebno znanje, društveno odgovorni kapital, značajnu bespovratnu pomoć i stekla svjetsku prepoznatljivost, poštovanje i ugled. Mnogi umni i humani ljudi u svijetu bi takvu Crnu Goru doživljavali kao svoju drugu domovinu.

Ponoviću riječi izrečene prije više od četvrt vijeka. Glavni tokovi svjetske istorije su rezultat djelovanja velikih država i naroda. Mali narod kao što je crnogorski može postati svjetski zapažen i značajan jedino ako je sposoban da se uzdigne do visine primjera nečeg dobrog. Uzdići se do visine primjera mora biti naša ideja vodilja i naša razvojna strategija, koja je itekako realna u sadašnjem svijetu.

Dva fundamentalna zakona koja sam predložio, zajedno sa idejom vodiljom „uzdići se do visine primjera” su neophodna osnova da se zaustavi dalji sunovrat Crne Gore i počne teški ali realno mogući put preporoda.

MONITOR: Više puta ste tvrdili da Albanci, Bošnjaci i Hrvati treba da insistiraju na formiranju Vlade nacionalnog jedinstva i da se može reći zbogom Crna Goro ako se uz njihovu podršku nastavi neograničena moć tajkunskog vrha DPS-a i Socijaldemokrata.
HAJDUKOVIĆ: Da, ali manjine su propustile istorijsku šansu i moć koja im se našla u rukama.

NATO je gospodar Evrope

MONITOR: Ovaj intervju radimo na dan kada je Crna Gora postala članica NATO-a. Vi ste u pismu predsjedniku Filipa Vujanoviću, tražili da uputi Skupštini predlog za održavanje referenduma o članstvu Crne Gore u NATO. Zašto ste tražili referendum?
HAJDUKOVIĆ: Od prvog dana bio sam i ostao za samostalnu Crnu Goru i koristim priliku da kažem da je žalosno što iza scene doživljavam brojne neprijatnosti zbog protivljenja članstvu u NATO. Ko je protiv NATO-a odmah se proglašava za neprijatelja, izdajnika i rusofila. Čista glupost. Protiv sam NATO-a jer kao čovjek i humanista želim svijet srećnih i uspješnih ljudi, a NATO je slikovito rečeno tjelohranitelj i reketaš Amerike, gospodar Evrope, organizacija koja svijet ne čini boljim nego gorim. Hoću dostojanstvenu i ponosnu samostalnu Crnu Goru, koja se uzdiže do planetarnog primjera mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog društva. Ulaskom u NATO, Crna Gora je postala vazal, iz straha od ropstva prihvatila ropstvo; Luka Bar više nije naša a vlast je ulaskom u NATO ojačana a ne oslabljena. Ja bih na njihovom mjestu raspisao nove izbore koje bi u ovom trenutku ubjedljivo dobili.

Neću se kandidovati za predsjednika

MONITOR: Iduće godine treba da se održe predsjednički izbori. Da li ćete se opet kandidovali za predsjednika Crne Gore?
HAJDUKOVIĆ: Posljednjih mjeseci do mene dopiru priče kako ću biti zajednički kandidat opozicije na predsjedničkim izborima. To misle mnogi u vlasti, a i mnogi u opoziciji. To bi sigurno bio najbolji izbor za Crnu Goru, ali ne bih prihvatio. I kada sam u pravu i kada griješim, uvijek to radim svojom glavom, a biti zajednički kandidat znači gomilu kompromisa sa crnogorskom prosječnošću, na koje nijesam spreman. U posljednje dvije godine od kada sam se vratio u Crnu Goru uporno iskazujem mišljenje kao nezavisni humanista i intelektualac. Svjestan sam da mi svi ti nastupi nanose ogromnu ličnu štetu, ali kao humanista i intelektualac nemam pravo da ćutim i zatvorim oči pred uništavanjem Crne Gore. Ljudi nažalost vjeruju da nastupam iz nekog ličnog interesa i moje nastupe tumače kao borbu za vlast.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo